Poreklo prezimena, selo Drlupe (Sopot, Beograd)

11. decembar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Drlupe, Gradska opština Sopot – Grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Ovo selo je na nekoliko kosa između Turije i Sibničke Reke.

Tip sela.

Selo je vrlo razbijeno, razbijenije od Rogače.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Najstarije porodice (starinci) u Drlupi su ove:

Sirkovići, Ljubičići, Savići i Blagojevići su ista porodica***, zatim:

Paunovići*** i

Gačići***.

Ostale su porodice deseljene:

Dragovići su iz Dragana (kačerski srez)***.

Matići su iz Bihora, odakle im se doselio predak Milovan, koji je, vele, imao 12 sinova i bio knez u selu, a kada se doselio naišao je na Sirkoviće i ostale stare porodice, čije su kuće bile na današnjem Selištu. Priča se, da je od porodice njihovog pretka Milovana, kada je ćesar uništio ovo selo, ostalo samo jedno dete – Kostadin, koji se skloni u Nemenikuće, gde je odrastao i docnije, oženivši se, imao sina Stojadinaa ovaj Matu. Iz Nemenikuća Mata ode u Rogaču, a iz Rogače, doznavši za svoju starinu, ode u selo Drlupu, gde je čuvao goveda i tek, kada je bio u 40. godini, oženi se devojkom iz porodice Dragovića i rodi 4 sina, od toga su današnji Matići*, slava im je Trifundan.

*Iz iste su porodice, kako vele, Sinđelići u Ropočevu, a ima ih i u Vraniću.

Pozniji doseljenici:

Lazići su iz sela Ponora, Nišavski okrug***.

AntonijeBugarin“ je svakako iz novooslobođenih krajeva.

Neki su se doselili iz Pinosave i drugih mesta.

 

***Ne kaže se koju slavu slave.

 

IZVOR: „Okolina Beograda“ Rista T. Nikolić – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Julijana

    Najdivnije mesto na svetu- manastir Svete Petke u Sibnici, ko zna razume me, ko ne zna nadam se da ce imati tu privilegiju da se uveri. To se recima ne moze opisati! Zelim, zivim i nadam se u to, da ce ta svetinja jednog dana postati ono sto zasluzuje, a za to cu se licno potruditi!