Poreklo prezimena, selo Ripanj (Voždovac, Beograd)

16. novembar 2013.

komentara: 25

Poreklo stanovništva sela Ripanj, opština Voždovac – grad Beograd. Iz knjige „Okolina Beograda“ Riste T. Nikolića – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Evo kako je M. Đ. Mlićević opisuje položaj svog rodnog sela: „Na jug od Beograda, četiri sata običnog puta, a železničkom prugom oko 22 kilometra, na starom kragujevačkom drumu, naseljeno je selo Ripanj. Selo se to pružilo po jednoj kosi, koja se odvaja od onog bila, na kome su visovi: Kosmaj, Koviona i Avala. Od Avalinog prisoja tu kosu, na kojoj je selo Ripanj, odvaja se voda, koja se na svom ušću u Savu zove Topčidrska reka“.

Kuće su po temenima nekoliko širokih kosa, koje su između rečica Palanke i gornjeg toka Topčiderske Reke, gde se ova zove Prečica.

Strana kose na kome je Brđanski Kraj, prema potoku Šutilovcu vrlo je strma, penje se za 40 metara i tek gore počinju prve brđanskekuće, koje su na početku samo sa jedne strane puta, a potom, idući ka sredini sela, sa obe strane puta.

„Svaki kraj (mala) sela Ripnja ima svoje njive i livade i drži svoju stoku na onoj strani seoskog atara, koja je njemu bliža i pogodnija. Zato se Ripanjci gotovo nikada ne mogu sastati ni na radu niti za stokom. Dokle su Brđanin Ripanjac pre sastane i upozna sa Barajevcima ili Parcancima nego sa svojim seljacima Muselinčanima, dotle se opet prvi pre vide i upoznaju sa Rušanjcima i Pinosavcima, nego sa seljacima iz drugih mala“.

Tip sela.

Ripanj je podeljen na ove krajeve ili male: Muselimce – zapadno od crkve i mehane ripanjske, Ere (piše „Here“) – istočno i severoistočno od crkve i škole, Belozemljane – na Beloj Zemlji, a sa desne strane potoka, koji teče na istok od Češme seoske, Ramaćane – zapadno od puta, što vodi od seoskih mehana u Brđane i Brđane – „na kosi, koja se pruža na jug od Belozemljena i Ramaćana čak do Šutilovca i do Botašine“ a poglavito sa leve strane puta Ripanj – Barajevo. Kroz Brđane vodi put dug za čitav sat hoda.

Selo je zauzelo veliki prostor, male prelaze jedna u drugu.

Kuće u malama su dosta blizu, mnogo bliže no u ostalim šumadijskim selima, te jeovo selo više drumsko, kuće su redovno udaljene 50 do 100 koraka, mada ih ima sasvim blizu kao u varoši, a po neka od tih kuća ima vrata sa ulice, inače su uvučene u dvor i jedna od druge udaljene 100 do 200 koraka. Mestimično između kuća ima ostataka stare hrastove šume i tu je razmak između kuća mnogo veći, 250-300 metara. U kraju Brđanima put je širok oko 30 koraka, a kuće su udaljene, kako gde: 40-50, 50-80, 100-120, a bliže su, 10-30 koraka, kuće ideljenih zadrugara.

Grupe se kuća viđaju poglavito kod izedeljenih zadrugara.

Pod Visokom u Batašima pre 4-5 godina iz Brđana su doseljene na imanje dve kuća Stanisavljevića i Marića. Takvih odseljenika na imanja ima i u drugim mestima ovoga sela.

„Ripanj je jedno od najvećih sela u ovome kraju Šumadije. Godine 1863. u njemu je bilo 1839 stanovnika sa 378 poreskih glava; godine 1883. samih poreskih glava je bilo 538 a godine 1886. taj broj se popeo na 700. Starci su mi pričali da je Ripanj 1813. godine imao samo 40 kuća, pa se i onda brojao u velika sela Šumadije“. U starije vreme bilo je oko Ripnja nekoliko zaselaka, koje je sve Turčin, ripanjski spahija, saselio u Ripanj. Otuda je Ripnju došao ovako veliki atar da mu danas zavide sva okolne sela.

Zaseoci koji su u Ripanj saseljeni poimence su:

1. Trešnja, zaselak, koji je bio gde je sada mehana na Trešnji.

2. Stepašinovac, na severnoj strani od današnjeg Ripnja, idući pod Avalu.

3. Palanka, na zapad or Ripnja.

4, Čaršija pod Avalom.

Na mestima gde su bili ti zaseoci sada su njive i livade.

Ime selu.

O postanku imena Ripnja M. Đ. Milićević zabeležio je ovo: „Selu na istoku, pored reke, ima stena, koja se zove Ripa. Neki saljaci vele, da je od te Ripe i selu došlo ime Ripanj. Ali valja uz to pomenuti, da se ona sama češma u selu, koja je na jugoistok od crkve i škole, pod samim brdom Zove Ripanj“. Neki, opet, ovako razmišljaju i postanku imena sela Ripanj: Kad su na mestu Palanci postojala Palanka – naselje, gde su bile topionice i radi njih mehovi; kada su se ti mehovima radilo čulo se daleko, i po tome, što su se ti mehovi dizali i spuštali, „ripali“, i selo je, vele, dobilo ime Ripanj. Postoji i još jedno domišljanje o postanku imena sela, videti pod „Zuce“, od izraza-termina „ripa“.

Kraj Muselimci nazvan je po nekome Muselimu, koji je tu sedeo, Ere (Here) – po Ignjatu Eri, koji je došao ženi u kuću, Ramaćani – po selu Ramaći a Belozemljani – po mestu zvanom Bela Zemlja, kao i Brđani – što su na brdu.

Starine u selu.

U ovom elu jedno mesto pod Avalom zove se čaršija. Priča se da je tu nekada bila turska varošica. Po tom mestu, kao i iznd njega uz Avalu ima udubljenje (pingova), koja su postala po tome što se zemlja survala nad starim podkopima. Jedan deo sela se zove Palankom, gde su „u staro vreme bile neke rudokopine“ a i danas onamo ima mnogo tragova od rudarskih radova“.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U selu Ripnju ima starih porodica, za čije se poreklo ne zna. To su:

Joksimovići***

Stanojlovići, Aranđelovdan.

Civići***.

Milićevići ( u kraju Muselimcima)***.

Nestorovići, po starom prezimenu Stevanovići, a sada:

Staničići i Petrovići, Čardaklići i još neke porodice, grane pomenutih porodica.

Doseljenici su ove porodice:

Marići od kojih su i Milićevići drugi su iz Starog Vlaha. Kada su njihovi preci došli, u Ripnju na Trešnji, je po pričanju bilo 6 kuća (Stanojlovići, Milićevići u Muselimcima, Joksimovići, Civići, a u Otavicama 9 kuća (Nestorovići, Kobasičići, Milanovići, Gavrilovići i dr). O dolasku ovih Marića evo šta piše M. Đ. Milićević, koji je iz te porodice, citat:

-Otprilike pre trista godina, krenu ozgo iz Starog Vlaha (ne zna se tačno ime mesta) tri brata: Cvetoje, Radak i Vuk, sa svojim porodicama, da potraže bolje mesto za življenje.

Spustivši se u nahiju beogradsku, zaustave se sva trojica na desnoj strani reke Kolubare, blizu današnjeg sela Vreoca, misleći da se tu nastane za svagda. Tu, u tom mestu, priča se dalje, jednom su za neku svoju potrebu hteli obaliti jedan stari grm; dvanaest ljudi radilo je ceo letnji dan sekirama svojim, dokle su grm posekli i oborili ga na zemlju. Kad drugi dan dođoše na to mesto, zateknu dvanaest koza kako ugodno leže i preživaju na panju oborenog grma, toliko mu je stablo bilo debelo. Radak i Vuk, videći to rekoše:

-Ovo je mesto tako gorevito da ga mi ne možemo nikada pokrčiti za njive i livade, nego da idemo tražiti kakvo povoljnije naselje.

-A meni je ovde lepo, odgovori Cvetoje, ja bolje neću da tražim.

I odista ostane ovde, izrodi sinove, dočeka unuke i praunuke, te tako naseli čitavo selo, koje se, po njegovom imenu, nazove Cvetojevac, danas Cvetovac.

Radak i Vuk, piše M. Đ. Milićević, odselivši se od Cvetoja, pređu u Barajevo i tu se nasele. Posle nekog vremena Radaku ni Barajevo ne bude po volji, odeli se od brata Vuka i, sa svojom porodicom, pređe u Stari Ripanj (gde je danas mehana Trešnja).

Tu je sa svojim sinovima i unucima živeo do smrti. Pošto Radak umre, udari jedan pomor u njegove potomke te zatre sve muške glave, osim jednog deteta, kome je bilo ime Nestor.

Mati ovog deteta, ostavši udovica, preuda se u selo Kneževac za nekoga Anđelka Masnobradu. U ovaj svoj drugi dom odvede ona i nejakog Nestora, svojega sina iz prvoga braka. Kako joj je u svom prvom domu, u Ripnju, bilo sve zamrlo, ona je svu živu stoku i pokretno imanje, kolko ga je bilo prevezla u Kneževac, drugom mužu svom Masnobradi. Docnije silom neprilika, koje zadesiše Nestora, ovaj se vrati u Ripanj, na svoju očevinu, ali kako sam nije mogao kuće kućiti, Barajevci se porežu i dadu mu 12 dinarčića ondašnjih te se oženi.

Oženiviši se, Nestor ne htede dugo ostati u Starom Ripnju (na Trešnji), nego se preseli u Ripanj sadašnji. Tu je docnije izrodio porod, oženio sinove, dočekao unuke i umro. Od tog Nestora ostali su Nestorovići: Vlajko, Milić i Mija.

Od Vlajka su današnji:

Marići, Nekići, Icići, Jevtići i Vojinovići.

Od Milića su:

-Milićevići, Stepići i Manojlovići.

Od Mije su današnji:

Brankovići.

Svi oni, kao potomci Nestorovi, slave Nikoljdan a poste o Aranđelovdanu, od bolesti kratelja (kolere)“, kraj citata.

Kuzmanovići, Stanimirovići, Stajići, Lazići i Todorovići vode poreklo od jednog deteta, koje su, priča se, još kada je Mađar vladao, a za vreme nekog bekstva, našli Stanojlovići, starinci u selu. Oni su dete pokrstili i dali mu ime Milovan, pa ga i očuvali. Svi slave Aranđelovdan, kao i Stanojlovići.

Skadrići (u Erskoj mali) došli su iz Erske pre 100 godina. Za njih pričaju da su bili katrandžije, da su pravi „Erovi“, Aranđelovdan.

Čarapići današnji nisu pravi Čarapići. Oni su izumrli, a njihovo prezime su primili Nikolići, čiji se predak kao sluga pre bežanije doselio iz Trstenika i došao u kuću ženi iz porodice Čarapića, slave Đurđic – slavu Nikolića dok su Čarapići slavili Đurđevdan. Pravi Čarapići su bili od Vaseili Tanasija Čarapića, koji su posle 1804. godine prešli iz Belog Potoka u Ripanj, gde su sagradili kuće i zasadili voćnjake „od kojih i sad postoji jedna trešnja ili koji orah“.

Tanasijevići su iz Banata, Mitrovdan.

Đukanovići su iz Banata, Jovanjdan.

Jovanovići su iz jugoistočne Srbije (od Pirota ili Leskovca), odkuda im je ded došao, nosili su, vele, vrane gunje, Nikoljdan.

Kačarevići (Bogdanovići i Rodići) su iz mesta Kule u Lici, Lučindan.

Stojanovići su od Zaječara („od Rtnja“), predak im je još pre bežanije 1813. godine bio sluga kod Čarapića, Đurđic.

Nenadovići su poreklom iz Bosanske Krajine. Njihov se predak još za vreme bežanije oženio iz kuće Čardaklića, bio „privuk“, Nikoljdan.

Isajlovići, koji se zovu i Filipovići i Lukići su došli iz Like pre bežanije. Pričaju (Pantelija Marić) kako su ih zvali Hrvatima, kako im je nošnja – naročito ženska, bila drukčija, kako su pevali i igrali: „U Filipa crven pas, pandruli, pandruli..“, Jovanjdan. I oni su za veme bežanije bažali „preko“ i vele da su tamo neki i ostali, gde i danas žive.

Mandići su stariji doseljenici, ali se ne zna odakle su, Aranđelovdan.

Tako se ne zna poreklo:

Bakalovići koji žive u Prnjavoru, Đurđevdan.

Arnautovići, Savindan. Svi su oni bili u bežaniji. Arnautovići su dobili prezime po tome, što je jedan od njihovih predaka bio ubojica, te su ga nazvali Arnautin, te otuda prezime Arnautovići.

Tumići, došli pre bežanije „iz Nemačke“, Aranđelovdan.

Blažići su od Crne Reke, pre 90 godina im deda bio sluga u selu, Jovanjdan.

Pozniji doseljenici su:

Petkovići su od Niša, zovi ih „Bugarima“, Jovanjdan

Drobnjaci vode poreklo od tri brata, koji su došli iz Levča, jamačno iz Rekovca, odakle su kao hajduci prognani pre 70 godina. Za njih se priča da im je knez Miloš davao zemlju u Beogradu na Terazijama našta oni nisu pristali, hteli su da žive u šumi i zbog toga ostali u Ripnju***.

Petrovići su od Ivanjice „gde se pravi katran“, bili, vele, hajduci, pa ih otuda proterali, Đurđevdan.

Ilići i Manojlovići su došli „iz preka“, zovu ih „Šokci“, Aranđelovdan.

Babovići su od Ivanjice, predak im pre 50 godina služio u selu i tu ostao***.

Davidovići, Simadošao pre 30 godina iz Visokog u Bosni, čuo da je ovde dobro pa se zbog toga doselio – gde se i oženio, Stevanjdan.

Tomići su od Modre Stene, Lužnički srez, Nikoljdan.

Andrejići su došli pre 40 godina, predak Jovanadničio u selu i tu se naselio. Zovu ga i Jova Bugarin, poreklom iz sela Rakovca, koji je u Turskoj na putu Vranje-Preševo, Sv. Petka.

Janjići su zaostali u selu kao majstori pre 20 godina, poreklom su iz Turske, zovu ih Bugarima, Mitrovdan.

Đorđevići su iz Klisure, blizu Trna, Ilijadošao pre 30 godina u kući ženi iz porodice Kostića, koji su starinci***.

Tadići su iz Bosne, Stevanjdan.

Terzići ili Aleksići su iz Perleza „iz preka“, Velika Gospojina.

Osim njih ima još nekoliko doseljenih „iz preka“, dvojicu zanatlija, koji su se skoro doselili i zovu ih „Švabe“ i dr.

 

IZVOR: „Okolina Beograda“ Rista T. Nikolić – NASELJA SRPSKIH ZEMALJA (knjiga 2) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga V), Beograd 1903. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (25)

Odgovorite

25 komentara

  1. Stefan

    Ovaj deo me je baš zainteresovao:

    -Kuzmanovići, Stanimirovići, Stajići, Lazići i Todorovići vode poreklo od jednog deteta, koje su, priča se, još kada je Mađar vladao, a za vreme nekog bekstva, našli Stanojlovići, starinci u selu. Oni su dete pokrstili i dali mu ime Milovan, pa ga i očuvali. Svi slave Aranđelovdan, kao i Stanojlovići.

    Moj otac je Kuzmanović iz Ripnja i naša je slava Aranđelovdan. Jesenas kad sam bio na selu (u Ripnju) pitao sam neke od rođaka za tog dečaka i niko ništa ne zna. Ko je bio taj dečak, kog su pokrstili i dali mu ime Milovan, a od koga potiče naša i još nekoliko porodica – boga pitaj. Ako neko nešto zna neka piše. Za početak sam sa Vašeg sajta skinuo ovu knjigu Riste T. Nikolića, pa kad nešto saznam, javljam se.

    Pozdrav svima!

    • Prvoslav Stojic

      Ovo o familijama kuzmanovići Stanimirovići Stajići ( treba Stojići jer Stajići ne postoje u Ripnju verovatno greška pri čitanju orginala od Milana Đ Milićevića gde je o pročitano kao a) Lazići i Todorovići su postali od jednog deteta Milan, i svi slave istu slavu, većina ih je nastanjena u Brđanima . Kuzmanovići i Stojići ( Milan i Đurđe) su dali plac za školu u Brđanima . Mandići koji su postali todorovići ( par porodica) potekli su od jednog dečaka kog je usvojio jedan starac od todorovići i dao mu svu imovinu , oni žive u Mandićem kraju i jedna porodica u Brđanskoj ulici. Mahom ove familije su nastanjene u Brđanima a neki su od Stojići u Lipovici, na Timočkom putu i Ripanj stanici. Imao sam porodično stablo Stojići ( izgubio samga) i tačno vodi do Milana Svako drugo koleno u Stojićima je nosilo ime Milovan .

      • Stefan Kuzmanović

        Bogami, Prvoslave, svaka čast, dosta znaš. Moji su Kuzmanovići iz Brđana, baš nedaleko od te četvorogodišnje škole koju si spomenuo. A baba mi je od Todorovića koji su bili Mandići, makar sam tako čuo od pokojnog strica, ovi ostali od bliže rodbine blage veze ni o čemu nemaju, pa ne vredi ništa da ih ispitujem.
        Imaju li možda u crkvi u Ripnju neke podatke o našim precima, tj. da li si sam izradio rodoslov koji si izgubio ili si ga nasledio od nekoga?
        Mene, u principu, najviše zanima ko je bio taj dečak Milovan od koga svi potičemo, odakle je došao, kom narodu je pripadao itd. S obzirom na to da si ti imao rodoslov koji vodi sve do Milana, pretpostavljam da bi nam ti podaci, ako bismo nekako uspeli da ih reprodukujemo, mogli poslužiti kao dobra osnova da saznamo Milovanovo poreklo.

  2. Dušan P MARKOVIĆ

    Familija MARKOVIĆ, poznata pod nadimkom “Ćirini” je jedna od starijih u Ripnju, i mahom je koncentrisana ispod Avale. Nadimak nosi po nekom pra-pra pretku Ćira, za kojeg se tvrdi da je došao iz okoline Berana u Crnoj Gori. Krsna slava je Sv. Jovan (20. januar). U opisu prezimena sela Ripanj, ova familija se ne pominje.
    Bio bih veoma zahvalan ukoliko neko ima više podataka o poreklu ove familije.

    Pozdrav svim čitaocima ovih redova.

    mr. Dušan P MARKOVIĆ, dipl.el.inž.
    [email protected]

    • Joksim

      Dušane u okolini Berana – samo u Šekularu, stari Šekularci slave Sv. Jovana (20.januara). Uradite DNK test, pa će se vidjeti, od kojeg ste roda. Nadimak Ćiro ( u većem dijelu Srbije Ćira) se i danas čuje ( znam za dva Ćira) u Gornjem Polimlju.

  3. bojan

    moze li neko da mi kaze Ko su Drobnjaci u Ripnju ? koje familije , koja prezimena? Ili neki drugi podatak o njima? Potomci su jednog od ta tri brata, dva su se vratila nazad i naselila jedan u Milutovcu a drugi u Maloj krusevici. Nedostaju mi podaci za te Drobnjake u Ripnju. hvala unapred.

    • bojan

      P.S.
      Drobnjaci u Ripnju su potomci Milosava Drobnjaka . Junaka iz Prvog Srpskog ustanka. njegove potomke je Milos proterao zbog hajdukovanja iz Rekovca. Milosav je imao najmanje jos jednog sina koji je ostao u Krusevici kod Rekovca.

    • Nemanja

      Što se tiče Drobnjaka, ja znam jednu baba Milicu Drobnjak. Njen sin Rajko je bio psihički oboleo, i pred kraj života je prestao da uzima terapije koje su mu lekari prepisali, i prosle ili pretprošle godine je preminuo.. Baba Milica je jos uvek živa i živi negde u blizini stanica 3 bandere ( autobuska stanica posle glavne železničke stanice u Ripnju a pre Rašinog Majdanu… I dan danas dolazi kod mene u prodavnicu
      Nemanja Rancic Ripanjac (nadji me na fejsu, pa ako te bas zanima, naći ću ti nešto o njoj, a mozda i broj telefona na koji ds joj se javis…pozdrav!

    • Prvoslav Stojic

      Drobnjaci i dalje nose isto prezime i ima par kuća .

  4. Petar

    Kako navodi Milan Đ. Milićević sa Starog vlaha dolaze tri brata Cvetoje ,Radak i Vuk.i prezivaju se Rajačić. Na Stari Vlah dolaze iz stare Hercegovine. Radakov sin Nestor ima sina Vlajka od koga potiču i Nedeljkovići zovu ih i Vojinovići.

  5. Petar

    Naj poznatiji od Drobnjaka je Maksim Drobnjak predsednik opštine i narodni poslanik. Od njega su svi Drobnjaci u Ripnju. Od Miloša Obrenovića su dva brata dobila ogromno imanje i naj bolju zemlju za pokazano junaštvo u drugom ustanku.. Tačno je da im je Miloš nudio Terazije ali braća Drobnjaci baš nisu želela da budu Milošu pod rukom.
    Maksim je bio slep na jedno oko, pa ga pogrdno nazivaše Maksim ćora ipak nikada nije promašio kada bi nekoga nanišanio.
    O Maksimu sam dosta slušao i saznao iz priče moga dede, kome je Maksim bio deda po majci.Drobnjaci i danas žive na istom imanju koje dobiše od Miloša u Brđanima.

  6. Prvoslav Stojic

    Molim administratora da ispravi grešku kod nastanka prezimena Stajić ovde treba da stoji prezime Stojić jer familija Stajicću Ripnju ne postoji već familija Stojić koja je jedna od najveći u Ripnju. Greška je verovatno zbog loše prtumačenog pisanog slova o u orginalu koje je pročitano kao a. Ukoliko je moguće možemo i stupiti u kontakt povodom ove teme.

  7. Prvoslav Stojic

    Napravio sam grešku nije dete Milan već Milovan.

  8. Petrović

    Voleo bi da saznam više o porodici Petrović iz Ripnja.
    Ovde piše da su došli iz Ivanjice, mada sam od moje bake čuo da su je pradeda pričao da njegovi pretci potiču iz Hercegovine.
    Postoje trenutno porodice sa istim prezimenom koje ne slave istu slavu i nisu rod ili ne znaju da su u srodstvu.
    Moja krsna slava je Đurđic ali sam čuo od pokojne bake da je nekada bila Đurđevdan, to je isti svetac, sv.vel.muč. Georgije.
    Moguće da su braća da ne bi slavili istu slavu uzeli neku drugu, jedna je zadržao Đurđevdan a drugi je počeo da slavi Đurđic.

    Hvala!

  9. Marina

    Znate li nesto o porodici Kalajdzic? Kada i odakle se doselila u Ripanj?
    Hvala

  10. Gajic Milica

    Koliko ja znam u Ripnju postoje vise familija Jovanovića.Palančani, Barjani i Bačari. Razliku se i po krsnim slavama. Potomak sam familije Bačara.Krsna slava nam je sv. Jovan.Ukoliko nemo zna o poreklu te familije volela bih da mi da informaciju. Isto znam da je pokojni Tihomir Nekić sakupljao podatke o Ripnju ali neznam dali je ikada to negde objavljeno. Znam da je rodjen 1891 ili 1893 godine imao je sestru Darinku, koja je moja baka. Imao je dva sina koji su preminuli, jedan nema potomaka a drugi ima dve ćerke sa kojima ja na žalost nisam u kontaktu. Znam da se zovu Gordana i Ljiljana