Poreklo stanovništva sela Meljak, opština Barajevo. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Meljak je naselje pored državnog puta, koji vodi od Beograda za Stepojevac i dalje za Lazarevac, a između državne šume u Lipovici i sela Baćevca. Sasvim izdovijen kraj Taraiš je ispod kose Orlovca prema selu Maloj Moštanici. Taraiš je izdvojen od glavnog dela sela ili GornjegKraja dolinom Marice. Između Taraiša i Gornjeg Kraja je, kod Maričinog izvora Smrdana, mali kraj Smrdan. Cigansko naselje ili kraj Ciganske Kuće su pored državnog puta do državne šume Lipovice. Kuće u Gornjem Kraju i Ciganske Kuće su ušorene, a u ostala dva kraja su rezređene. Krajevi su povezani seoskim putevima.
Vode.
Za domaće potrebe i za piće služi se voda iz bunara, koje ima gotovo svaka kuća. Jedini izvor u selu je bio Smrdan ili Bubanja, koji su, po predanju, Madžari zatvarali volujskim kožama, pa je danas zasut zemljom. Stoka se napaja na potoku Bubanji, a to je jedan od izvora Marice.
Zemlje i šume.
Njive i livade su izmešane. Livade su slabe. One su na mestima koja se nazivaju: Đeram, Bubanja, Luka, Ciganske Njive, Orlovica, Žuto Brdo, Zapis, Lipar, Bučje, Malo Polje, Asadanovo Polje, Lipa, Selište i Smail-agina Livada. Seoska zajednička šuma je u Asanovu Potoku (koji utiče u Maricu).
Starine u selu.
Na Malom Žutom Brdu iskopali su ljudi pre prošlih ratova olovni „sanduk“, koji je služio za pokojnika. U njemu su našli samo prstenje.
-Na mestu Đermu, pored Marice, nalaze se ostaci livenog olova, zgruada, vodenica i pare „bakaruše“.
-U šumi u Lipovici, gde je sada voćni rasadnik, bili su turski hanovi. Tu se još i danas iz zemlje vade opeke („cigle“).
Ime selu.
Mesto današnjeg Meljaka bilo je u gustoj šumi. U toj šumi je bilo dosta „mela“ (imela), po kojoj se to mesto nazvalo Meljak.
Podaci o selu.
Meljak je kao neselje označeno na Ebšelvicovoj karti kao Meliako. Malomoštanički spahija Saltović naselio je Meljak 1819. godine doseljenicima iz Podrinja. To najstarije neselje je bilo oko izvora Bubanje i u Asanovu Potoku.
Današnje seosko groblje je na levoj obali Marice. Tu se sahranjuju i Cigani. Zavetina je letnji Sv. Nikola, koja se drži u seoskoj „porti“ (zbornom mestu) u selu. Cigani praznuju kao zavetinu Đurđevdan. Osnovna škola je u Gornjem Kraju. Danas u Meljaku ima 18 rodova sa 114 kuća i 8 ciganskih rodova sa 77 kuća.
Poreklo stanovništva.
Stariji rodovi doselili su se u početku 19. veka. To su ovi rodovi:
–Borisavljevići (Lazarevići) su od planine Boranje („Boronje“) u Podrinju. Po predanju Boris, predak Borisavljevića, dobio je od spahije Asana spahiluk, a to je današnji potes oko Asanova Potoka u Meljaku, Nikoljdan.
–Lazarevići (Savići i Markovići); doselila su se tri brata od Sjenice, Lazar, Sava i Marko; po porodičnom predanju imaju krvne srodnike negde u okolini Kragujevca.
Knez Miloš je naselio pet rodova iz Sokolske nahije u Podrinju:
–Spasojevići, slave Petrovdan a slavili su Časne Verige.
–Nikolići, Nikoljdan.
–Rakići, Đurđevdan.
–Milivojevići imaju srodnike Milivojeviće u Baćevcu, koji su se iz Meljaka tamo odselili, Nikoljdan.
–Radovići su iz Crne Gore; prvo su se naselili negde u Užičkom okrugu, pa ih je knez Miloš preselio ovamo; zovu ih i „prečanima“ po babi koja je bila „iz preka“, tj. iz Srema.
U drugoj polovini prošloga veka doselilo se devet rodova:
–Petrovići su Mačvani, ovamo su došli iz Baćevca, Đurđic.
–Radovanovići su iuz Užičkog okruga, Đurđevdan.
–Stojkovići su u kraju Taraišu, doselili su se iz okoline Užica, Jovanjdan.
–Dimitrijevići su iz Užičkog okruga, Đurđevdan.
–Obradovići su iz Šatornje u Gornjoj Jasenici, Stevanjdan
–Živanići, baba Živana doselila se iz Dića u Kačeru i dovela sinove, Lazarevdan.
–Nikolići drugi doselili su se posle Živanića iz Dića, Alimpijevdan.
–Veličkovići su iz Kozelja u Kačeru, Jovanjdan.
–Krstići, otac kao sluga došao iz Srema, Nikoljdan.
Noviji doseljenici su:
–Blagojevići su iz Baćevca, Nikoljdan.
–Stanimirovići su izumrli a starinom su bili iz Bugarske, slavili su Aranđelovdan.
–Stevanovići su iz Guncata, došao na imanje Stanimirovića, Đurđic.
–Lazići (Ignjatijevdan) i
–Tadići su izumrli.
Ciganski rodovi su se ovamo doselili iz susednih sela oko 1900. godine. Ima i „vlaških“ Cigana i Cigana „gurbeta“ koji su bili skitači a sada su kovači, ali se svi izdaju za „vlaške“ Cigane. Oni su se prvo naselili u zemunice u mestu Smrdanu, pa se otuda preselili pored puta.
Ciganski rodovi su:
–Stankovići, Sv. Petka.
–Radosavljevići, Aranđelovac
–Marinkovići su iz Šapca, Aranđelovac.
–Mirkovići, Aranđelovdan.
–Cukići (Todorovići), Sv. Petka.
–Jovanovići, Sv. Petka.
IZVOR: „Šumadijska Kolubara“, Petar Ž. Petrović, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)