Poreklo prezimena, Lazarevac

19. septembar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva grada Lazarevca. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Nastanak grada Lazarevca.

Godine 1882. proglašeno je selo Šopić za varošicu. Tada se izdvoji Gornji Kraj Šopića kao posebno naselje i prozove Lazarevac. Ovo ime se ozvaničeno 1889. godine. Po kazivanju ime je dato po najstarijoj kafani u ovom kraju, koja se zvala „Knez Lazar“, a po drugom saopštenju ime je uzeto po Lazarevoj suboti, jer je u taj dan ovo naselje preuzelo ulogu varošice.

Godine 1885. posetio je varošicu Šopić Jovan Miodragović. On u svom putopisu kazuje, da ova varošica „ne zaslužuje da se tako zove, jer nema ni pošte a nije ni na reci“. Pošto je ovo mesto bilo u ravnici, koja je bila puna bara i blata, to se naselje ubrzo počelo pomerati duž puta, koji vodi od Šopića za Lukavicu. Kad su na tom mestu podignuta današnja Sreska nadleštva (Sreski sud, bolnica, rasadnik, osnovna škola, zatim pošta i druge ustanove), tada se staro naselje varošice Šopić naglo počelo da pomešta u brdo.

Drumsko naselje Šopića, današnjeg Lazarevca, osnovali su u drugoj polovini prošloga veka ovi trgovci i zanatlije:Toma Paunović iz Šopića, Petar Stefanović iz Krive Reke u Kačeru, Velimir Marković Đeda iz Veliševaca u Tamnavi, Negovan Nedeljković iz Šopića, Krsta i Petar braća Đorđevići iz Bosne, Ljuba Pantelić iz Mušića kod Valjeva, Radojica Filipović iz Petke, Gliša Nikolić, ćurčija iz Alibunara u Banatu, Đorđe Jovanović i Zlatko Cvetković, Leskovačani, oba kolari, Milovan Toplaović iz Šopića i Mića Zdravković iz Kuka (Drena).

Godine 1910. Lazarevac je dobio železnički stanicu na pruzi Lajkovac-Aranđelovac-Mladenovac. U vremenu borbi u srpsko-austrijskom ratovanju 1914. i 1915. godine varošica je znatno opustošena. Posle ratovanja, odnosno od 1919. godine Lazarevac je ponovo oživeo kao trgovačko, zanatlijsko i administrativno mesto za bližu okolinu. On je 1928. godine dobio električno osvetljenje a 1940. godine i vodovod. Te godine je završena izgradnja pravoslavne crkve, u kojoj je smeštena kosturnica izginuluh ratnika 1914. i 1915. godine. Posvećena je Sv. Dimitriju. Pazarni dan u Lazarevcu je petak. Litija se nosi na Prvi dan Duhova. Danas u njemu ima 113 rodova sa 119 kuća.

 

Poreklo stanovništva.

Filipovići, krojači. Čukunded Filip „Madžarin“ doselio se iz Bačke i poginuo u lovu. Ovamo se doselio iz Petke, slave Mratindan.

Kojić, trgovac, doselio se iz Slavkovice u Ljigu. Rod su sa Kojićima u Štavici u Kačeru i Kadinoj Luci na Ljigu i u Zakuti u Gruži a starinom su iz Gusinja, slave Sv. Petku.

Protić (Popović), sveštenik je od Lazarevića u Šopiću, Nikoljdan.

Janković (Pantelić), gostioničar, doselio se iz Pljevalja, Đurđevdan.

Marković, gvožđarski trgovac, doselio se iz Branetića u Kačeru, Đurđevdan.

Rajići su od Rajića u Šopiću, Mratindan.

Ristići, ded se doselio kao puškar iz Bajine Bašte, Aranđelovdan.

Ivanović je opančar iz Šopića, Đurđic.

Kostić, ded se doselio iz Bosne a ovmo iz Šopića, Krstovdan.

Popović drugi, sveštenik, doselio se iz Vranja, Stevanjdan.

Nenadović, trgovac, ded bio učitelj u Venčanima, a otac se doselio ovamo, Đurđic.

Stanić, ded se doselio iz Bosne u Šušnjar, pa prešao ovamo, Nikoljdan.

Petrović, sarač, otac odnekud došao, Đurđevdan.

Maksić, mesar, doselio se iz Užica, Sv Jestatije, 20. septembra po starom kalendaru.

Ilić, kolar, ded se doselio iz Vranja, Nikoljdan.

Cvetković, mesar, ded se doselio iz varoši Leskovca kao kolar, Nikoljdan.

Đorđević, ded došao iz Petke, Sv. Gavrilo, 13 jula po starom kalendru.

Karaklajić, opančar, doselio se iz Užica, Nikoljdan.

Živković, opančar, otac se doselio iz Oklatca u Račanskom srezu, Đurđevdan.

Aleksić, trgovac, otac se doselio iz Aranđelovca, Aranđelovdan.

Baćanski, zemljoradnik, otac je od Trbojevića u Inđiji u Sremu a ovamo došao iz Šopića, Stevanjdan.

Bogdanović, gostioničar, otac se doselio iz Čibutkovice, Nikoljdan.

Lazarević, izvoznik, je iz Županjca, Nikoljdan.

Milovanović, otac se doselio iz Stubice, Velika Gospojina.

Makanjić, gostioničar, je iz Užica, Aranđelovdan.

Matić, opančar, je iz Bosne, Aranđelovdan.

Nedeljković, merač, je iz Šopića, Mratindan.

Marković drugi, kolačar, otac se doselio iz Srema, Aranđelovdan.

Nikolić, krznar, otac se doselio iz Fradina u Banatu, Đurđevdan.

Paunovići su zemljoradnici iz Šopića, Mratindan.

Stafanović, abadžija, doselio se 1876. godine iz Tabanovaca kod Kumanova, Mitrovdan.

Pavlović, opančar, je Užičanin, Lazarevdan.

Filipović drugi, abadžija, doselio se iz Prnjavora (Bogovađa), Đurđic.

Nešić, pekar, je iz Ćelija, Đurđevdan.

Ilić drugi, trgovac, ded se doselio iz Bogdanovaca u Lužničkom srezu, Nikoljdan.

Polić (Polkić), krznar, otac se doselio iz okoline Užica, Nikoljdan.

Radosavljević, mesar, doselio se iz Bosute u Kačeru, Đurđevdan.

Vujadinović, zidar, doselio se iz Užica, Nikoljdan.

Petrović drugi, merač, je iz okoline Valjeva, Nikoljdan.

Perišić, opančar, doselio se iz Kosjerića, Đurđic.

Lukić je iz Rumunije, Aranđelovdan.

Marjanović, trgovac, otac se doselio iz Dobroselice na Zlatiboru, prvo u Moravce na Ljigu pa posle ovamo, Đurđevdan.

Ristić drugi, otac je iz Medoševca, ovamo došao iz Stubice, Aranđelovdan.

Broćići su iz Guče u Dragačevu, Lučindan.

Vonga je iz Germanske Stolice u Slovačkoj, doselio se kao kolar 1890. godine, Luterove veroispovesti.

Savić, trgovac, je iz okoline Mionice, Đurđevdan.

Milići su iz Kruševice, Nikoljdan.

U prvim desetinama ovog (dvadesetog) veka doselili su se ovi rodovi:

Milovanović drugi, pekar, je iz Bistrice, Đurđic.

Milojević, opančar, je iz Zeoka, Đurđic.

Vasić, gostioničar, je iz Trbušnice, Alimpijevdan.

Pakić, opančar, je iz Petke, Nikoljdan.

Đorđević drugi, opančar, je iz Županjca, Đurđevdan.

-Živković drugi, kačar, je iz Sakulje, Sv. Joakim i Ana.

Arsenović, abadžija, otac se doselio iz Čađevice u Bosni, prvo se doselio u Bijeljinu, potom u Beograd pa naposletku ovamo, Jovanjdan.

Anđelković je iz Drena, Jovanjdan.

Blagojević, služitelj, je iz Drena, Đurđevdan.

-Stefanović drugi, potkivač, doselio se iz okoline Vranja, Vavedenje.

Sandić, opančar, je iz Ćelija, Đurđevdan.

Stanić drugi, pekar, je iz Šušnjara, Nikoljdan.

Stepanović, kafedžija, je iz Užica, Stevanjdan.

Spasojević, industrijalac, je iz Drena, Lučindan.

Čolović, opančar, je iz Bele Reke (Bijele Rijeke) na Zlatiboru, Nikoljdan.

Stanić treći, bojadžija, je iz Guče u Dragačevu, Aranđelovdan.

Stevanović treći, trgovac, je iz Krive Reke na Rudniku, Nikoljdan.

Nedeljković drugi, voskar, je iz Beograda, Aranđelovdan.

Janković drugi, trgovac, starinom je od Sjenice a ovamo je došao iz Petke, Stevanjdan.

-Anđelković drugi, trgovac, je iz Vreoca, Nikoljdan.

Božić je iz Sakulja, Sv. Aleksandar Nevski.

Ćuković, mesar, doselio se iz Novog Pazara, Aranđelovdan.

Jovanovići, kovači, su iz Obrenovca, Pantelijevdan.

Markovići treći, stolar, je iz Opaljenika kod Ivanjice, Nikoljdan.

Mihailović drugi, apotekar, je iz Valjeva, Đurđevdan.

Đokić je iz Stubuce, Aranđelovdan.

Milići drugi, mesari, su iz Kruševice, Aranđelovdan.

Gavrilovići su „Ere“, zemljoradnici, Đurđevdan.

Pat, berebrin, poreklom Rumun, ovamo došao iz Pločice u Kovinskom srezu u Banatu, katoličke veroispovesti.

Antonijević, opančar, je iz Teočina kod Gorenjg Milanovca, došao prvo u Liplje pa ovamo 1911. godine, Nikoljdan.

Dašević, pekar, je iz Bakionice kod užičke Požege, Lazarevdan.

Ivanović drugi, trgovac, je iz Vukosavaca u Kačeru, Đurđevdan.

Sinđelić, opančar, starinom je iz Vojske u Resavi, ovamo došao iz Vreoca, Nikoljdan.

Živković treći, farbar, je iz Guče, Stevanjdan.

Arsenijević je iz Šušnjara, Đurđevdan.

Marković je iz Karana na Zlatiboru, Đurđic.

Kondić, opančar, je iz Trbušnice, Đurđic.

Mihailović treći, opančar, je iz Bistrice, Nikoljdan.

Janković treći, trgovac, otac se iz Tetova doselio u Velike Crljene pa onda ovamo, Đurđic.

Vasić drugi, trgovac, doselio se iz Ivanovca u Kačeru, Aranđelovdan.

Stojanović, zidar, doselio se iz Aginog Sela u Žegligovu, Aranđelovdan.

Grbić, starinom je iz Dalmacije, prvo se naselio u Dabićko Polje kod Valjeva, odatle pobegao zbog spora oko vanbračnog deteta u Mrčić, pa otuda ovamo, Nikoljdan.

Ilić treći je iz Županjca, Nikoljdan.

Radojičić, pekar, je iz Darosave, Jovanjdan.

Rančić, zidar, doselio se iz Suvodola kod Pirota, Mitrovdan.

Radovanović, mesar, je iz Stojnika u Kosmaju.

Kamenica, abadžije, je iz Ćelija, Nikoljdan.

Ćirić je iz Stubice, Nikoljdan.

Jovanović drugi, gosioničar, je iz Užica, Nikoljdan.

Jovanović treći je iz Javorca kod Kičeva,pobegao zbog „aramija“ (razbojnika), Nikoljdan.

Konstatinović, trgovac, je iz Velike Ivanče u Kosmaju a starinom je Cincarin iz Makedonije, Markovdan.

Jovanović četvrti je iz Liplja u Kačeru, Đurđic.

Protić, lončar, je iz Suvodola kod Pirota, Aranđelovdan.

Ranđić, trgovac, je iz Trbušnice, Mitrovdan.

Janaćković, lončar, je iz Suvodola kod Pirota, Sv. Petka Paraskeva.

Rajković, opančar, je iz Zeoka, Đurđic.

-Ćirić drugi, tkač, je iz Valjeva, Aranđelovdan.

Đuknić, bojadžija, je iz sela Kalanjevci u Kačeru, Stevanjdan.

Čižek, Čeh, ostao kao austrijski vojnik 1918. godine, evangelik.

Stanišić, trgovac, je iz Brajkovca, Jovanjdan.

Dinić, obućar, je došao iz Beograda, Vavaedenje.

-Lukić drugi, abadžija, je iz Drena, Aranđelovdan.

Lomić, trgovac, je iz Dragolja u Kačeru, Jovanjdan.

Nekić, opančar, je iz Trbušnice, Alimpijevdan.

Sofronijević, pekar, doselio se iz Valjeva, a krvni rođaci su mu Drljače, negde u Podrinju, Nikoljdan.

Vasiljević je iz okoline užičke Požege, Nikoljdan.

Gligorijević, trgovac, je došao iz Valjeva, Lučindan.

 

IZVOR: „Šumadijska Kolubara“, Petar Ž. Petrović, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Biljana

    Poštovani,
    Kako to da prezime Novičić nigde ne spominjete? Ako malo bolje pogledate i prave starosedeoce pitate, videćete da se deo Stubičkog vašarišta zvao i Ivanovo brdo po mom dedi? Hvala!