Poreklo prezimena, selo Mali Cvjetnić (Drvar)

2. septembar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Mali Cvjetnić, opština Drvar. Prema istraživanju Petra Rađenovića „Unac“ iz 1933-34. godine.

 

Mali Cvjetnić leži južno od Velikog i deli ih samo potok Ćelije, koji je M. Cvjetniću granica do severa. Prema zapadu je granica korito Krke i Kordina Draga, prema jugu planina Vučijak, a na istočnu stranu prostor sela se uspinje i na visoravan Hrnjadi. Glavni deo sela je prilično ravan, ali su radne zemlje prošarane na više mesta krševitim kamenjarem.

Oranice se nazivaju: Kućerine, Za Kršom, Ograde, Polje, Kućište, Begluci, Ražovnšte, Keteništa, Stevića Keteništa.

Livade: Dolovi, Strane, Hrnjadi, Bobara, Tičarica, Za Vrhom, Tavanak.

Pašnjaci: Vučijak, Grobari, Ledine, Kamberovica, Krčka Brina.

Šume: Vučijak, Dolovi, Osoje, Jelarak.

Vode: Krka, Potok (Ćelije). To su jedine žive vode, koje zapravo i nisu u selu nego mu služe kao granica. Narod se uglavnom služi vodom iz bunara. To su većinom suvozidni bunari. Ima ih poviše koji služe čitavom delu sela, takvi su: Miloševac, Pod Vučijakom, U Progonu. Za napoj stoke ima lokava. Kada presuše bunari i lokve, dogoni se voda za kuću s Potoka n s Krke, kako je kome bliže. I stoka se u to doba tamo napaja. Mlini su na Potoku (1) i na Krci (2). Na velikoj suši melje se i kod Namastira.

Koliba ima na Hrnjadima.

Selo je razbijenog tipa. Sastoji se iz pet krajeva: Kožilovac, Gaj, Glavica, Kućište, Kruškove Poljane. Krajevi se opet kao i u drugim selima raspadaju u više grupa. Svega je u selu 59 kuća.

Groblja su tri: Široka Njiva, Zekanovica, Ogradica.

O imenu sela ne čuju se nikakva tumačenja. Od starina ima Gradina više Potoka, Crkvina u Kršu i mnoštvo gromila po njivama i pašnjacima. No najveću pažnju privlače na se Ćelije u potoku istog imena. Dolina potoka je na kilometar pred ušće mu duboko usečena u stenovito podnožje i pravi u tome delu klisuru. U stenama te klisure s obe strane ima prirodnih pećina, uzdignutih iznad korita po 20—30 metara. Ulazi u te pećine zazidani su krečnim zidom, otprilike za jedan metar visine, tako da iznad toga zida ostaje još otvora. Sudeći po samom nazivu „Ćelije“ najverovatnije da su to bile isposničke pećine. Tu je nedaleko manastir Rmanj, gde je uvek, s malim prekidima, bilo kaluđera. A nije daleko od verovatnosti ni slutnja da se je na mestu gde je današnja cvjetnička crkva nalazio nekada manastir ili bar metoh.

 

Poreklo porodica.

Ovde je, moglo bi se reći, svega samo jedna porodica. To su Kneževići (49 k.). Slave Nikoljdan. Njihovo porodično predanje već smo izneli u opštem delu. Razgranali su se u više ogranaka i dobili predevke po daljim precima. Tako se zovu: Peševići, Đukići, Pavlovići, Bibići, Markićevići. Peš bio malen kao pešte stoga tako nazvan. Od Peševića otselili su jedni još pre bune u Pištaline (srez krupski), jedni u Bjelaj po okupaciji.

Grbići (3 k.) slave Srđevdan. Doselili iz Dalmacije malo posle Kneževića.

Grubješići (3 k.) slave Đurđevdan. Doselio ovamo pre 100—120 g. s Popine Vid Grubješić. Utekao otuda od vojske. Bio kovač, a docnije tako isto n sinovi mu Stevan i Golub. Kulenovići ih dobro držali kao majstore i dali im dosta zemlje, ali su je ovi vremenom ispustili i preuzeli je od njih drugi, a oni danas na maloj zemlji.

Rodići (4 k.) slave Aranđelovdan. Doselili pre bune.

 

IZVOR: Petar Rađenović – Unac. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 30) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga LVI), Beograd 1948.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.