Poreklo prezimena, sela Konatice i Poljane (Obrenovac)

25. avgust 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Konatice i Poljane*, opština Obrenovac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

*Poljane su u vreme pisanja ove knjige bile u sastavu sela Konatice. Danas je to zasebno selo.

 

Položaj sela.

Konatice su pored Kolubare, nedaleko od ušća Beljanice u Peštan i Peštana u Kolubaru. Veći deo naselja je sa desne strane Beljanice a njegov noviji zaselak Poljane je između Peštana i Kolubare. Seoski potes graniči se do Draževca njivama u mestu Jezeru i brdom Razbiguzom, do Baljevca su kose Sredelj i Grudanovica, do Vrbovna je kosa Beljevina a do Stepojevca je brdo Bukovac i rečica Beljanica.

Vode.

Kroz selo protiču Peštan i Beljanica. Peštan se zove otprilike do sredine Konatica ovim imenom, odatle do Draževca se naziva Zadnjak, a u Draževcu do ušća u Kolubaru naziva se Očaga. Beljanica se tim imenom naziva do sredine Konatica a dalje do ušća Stari Peštan ili Bara. Ona se retko izliva, a kada se izlije onda je koliko štetna doliko i korisna, jer nanosi plodonosni mulj. Voda bunarska je bolja nego u susednim selima. Stoka se napaja na potocima i Kolubari. U selu ima samo jedan izvor, Crkvenac.

Zemlje i šume.

Livade su slabe a šuma je bolja nego u okolini. Mesta sa njivama i livadama nazivaju se: Lug, Aluge (kosa), Ovsik (kosa), Brekinje, Spasojevina, Jezero, Jaža, Popov Predelak, Popova Vodenica, Bara, Očaga, Sredelj, Poljane, Vatovi, Hajdučica, Paunovica, Beljevine (kosa), Malo Međulužje, Grudanovica (brdo) i Crkvenac.

Šuma i njiva ima u Tatarskoj Jaruzi a samo šume u mestu Bukovcu do Stepojevca.

Starine u selu.

U Tatarskoj Jaruzi* nalaze se ostaci praistorijskih ljudi: kremenje, rbine, ognjišta sa pepelom i dr. Narod kazuje da je tu bila neka stara varoš. Pored puta do Draževca ima ostataka od starog groblja. U Gornjem Kraju ili Cvetovcu ima, na vrhu brda, staro groblje. Stara crkva brvnara je bila na mestu Ovsiku, ispod kose Brekinje. Ona se u narodu zvala Tomanija, jer je bila posvećena Sv. Tomi. Ova crkva je obnovljena 1823. godine, pa porušena a nova sazidana crkva podignuta je pored glavnog puta Obrenovac-Stepojevac. Nova crkva slavi Sv. Tomu kao što je slavila i crkva Tomanija. Na mestu gde je bila stara crkva ima nekoliko nadgrobnih spomenika i izvor Crkvenac.

U ugovoru Despota Stefana i ugarskog kralja Žigmunda, koji je pisan 1426. godine pominje se „pusto selište Konatice“ i Poljane, verovatno današnji zaselak Konatica.

*U Velikom Borku ima rod Tatarski, po kojima je verovatno ova „jaruga“ dobila svoje ime.

Ime selu.

Po narodnom predanju ovo selo je dobilo ime po turskim „konacima“, koji su se nalazili u ataru ovoga sela.

Podaci o selu.

Po jednom zvaničnom naređenju iz 1899. godine „naselje Kolubara“ u „ataru konatičkom“ obrazuje se zasebno selo sa nazivom Poljane a da i dalje ostane u sastavu Konatičke opštine. Po svoj prilici naziv Poljane nije naročito izmišljen, nego je uzet po starom nazivu nekog mesta pored reke Kolubare.

Naselje je manje razbijenog tipa. Ono se deli na Gornji Kraj ili Cvetovac, Donji Kraj, kraj Potoci prema Grudanovici i zaselak Poljane između Peštana i Kolubare.

U selu ima dva današnja groblja. Starije groblje je u Donjem Kraju a mlađe je u kraju Cvetovcu. Krsta se nose prvi dan po Uskrsu a seoska zavetina (preslava) je dan cara Konstantina i carice Jelene.

Po arhivskim podacima zabeležene su Konatice kao naselje 1721. godine. U njemu je 1818. godine bilo 53 kuće a 1844. godine 60 kuća i 444 stanovnika.

Danas Konatice imaju 41 rod sa 264 kuće i dva ciganska roda sa 4 kuće.

 

Poreklo stanovništva.

Najstariji rodovi u Konaticama ne znaju svoju starinu, ali znaju da su u selu živeli njihovi preci pre Karađorđevog ustanka kao što nam svedoči i zapis jereja Janka Simića. To su ovi rodovi:

Jurišići, 5 kuća, Ilindan.

Sinđelići (Jakovljevići – 10 kuća, Đorđevići – 8, Simići – dve, Pantići – 3) su jedan rod, slave Nikoljdan.

Petronijevići, 3 kuće, Nikoljdan

Babići (Brankovići), 6 kuća, Nikoljdan.

Doseljenici iz ranijeg doba – u vreme 18. veka:

Papići (Spasojevići – 4 i Mijailovići – 6 kuća), su iz Podrinja; predak Jakov Papić ubio je Turčina pa se naselio u Veliku Moštanicu i tamo slavio Aranđelovdan. Turci ih pronađu po slavi, pa je zato promene i presele se u Konatice, sada slave Pantelijevdan.

Kondići (Mandići – 5, Dišići – 5, Stevanovići -5, Živanovići – dve kuće i Petrovići – dve kuće) su jedan rod, doselili su se od Sjenice, slave Đurđic.

Gradojevići – 6 kuća (Lazići – 6, Jovanovići – 25, Lazarevići – 4, Todorovići – 4, Nikolići – 6 i Timotijevići 5 kuća) su jedan rod, doselili su se iz Crne Gore, slave Đurđic.

Ćosići (Radovanovići), 4 kuće su od Sjenice, slave Stevanjdan.

Marinkovići – dve kuće, Trišići – 4, Kojići – jedna kuća, Rašići – jedna kuća i Pantići -jedna kuća su jedan rod, starinom su iz „Pantina kod Peći“, verovatnije iz Pantina na Kosovu, rod su im Marinkovići u Vraniću, Vrbovnu i Baljevcu, svi slave istu slavu – Trifundan.

Udovčići (Bogosavljevići) dve kuće, ne znaju svoje poreklo. Na mestu na kome je bila stara crkva ima nadgrobni spomenik Gergija Bogosavljevića, njihovog pretka, koji je umro marta 1832. godine, slave Nikoljdan.

Jeremići – 6 kuća, Jovanovići -1, Stojićević -1 su jedan rod, došli su iz Velike Kikinde, rod su im Stojićevići u Vrbovnu i Draževcu, slave Đurđevdan.

U prošlom veku doselilo se 24 roda:

Brđani (Čajići, Petrovići, Pajići, Rosići, Živkovići, Pavlovići, Milovanovići, Simići, Janići ili Markovići su jedan rod. Predak ih doveo za vreme „Miloševe Srbije“ iz Brđana kod Čačka, slave Stevanjdan.

Borački (Krstići), predak došao ženi u kuću iz Velikog Borka. Rod su Brđanima, slave Stevanjdan.

Milutinovići (Stanimirovići) su od Vujića u Brgulama u Tamnavi; ovamo su se doselili „za Aleksandra Karađorđevića“, sredinom prošlog veka, slave Aranđelovdan.

Šukići (Dimitrijevići) su iz Jadra, doselili su se oko 1850. godine, slave Aranđelovdan.

Radosavljevići su iz Vranića, slave Nikoljdan.

Radojevići, ded se doselio iz Barande u Banatu, slave Jovanjdan.

Markovići drugi su se doselili sa Radojevićima iz Banata, slave Đurđic.

Stevanovići su se doselili iz Bosne oko 1870. godine, slave Đurđic.

Pavlovići su od Vlajića u Žarkovu kod Beograda, ne kaže se koju slavu slave.

Živčići, otac došao iz Vranića ženi u kuću, slave Nikoljdan.

Pavlovići drugi su iz Vrbovna u okolini, slave Jovanjdan.

Ilići su se doselili iz Prilepa, slave Đurđic.

Markovići treći su poreklom iz Bosne, slave Jovanjdan.

Janatovići su se doselili iz Bosne 18178. godine, slave Jovanjdan.

Stanojevići su iz Srpskog Itebeja u Banatu, slave Đurđevdan.

Milenkovići su iz Držine u okolini Pirota, slave Nikoljdan.

Aleksići su iz Vraniće od iste familije, slave Đurđevdan.

Nenadovići su od Nenadovića u Vraniću, slave Nikoljdan.

Ljubojevići„Užičani“ su od Užica, slave Jovanjdan.

Radojkovići, ded bio slep i prosio pa se ovde naselio, slave Mitrovdan.

Ivanovići su iz Resnika kod Beograda, slave Nikoljdan.

Tričkovići su iz Gospića u Lici, slave Đurđevdan.

Cvetanovići su iz Kalenića u Tamnavi, doselili se 1905. godine, slave Đurđevdan.

Bojići su došli iz Draževca na kupljeno imanje, Jovanjdan.

Dinići su se doselili iz Duge Poljane kod Niša, slave Nikoljdan.

-Noviji doseljenici su:

Jovanovići su došli iz Toplice kod Mionice 1923. godine, bave se kovačkim zanatom, slave Trifundan.

Lazovići su iz Hercegovine, Đurđevdan.

Lazarevići drugi su iz Draževca u susedstvu, Jovanjdan.

Ćukarić (Pavlović) je poreklom iz Ostružnice u Beogradskoj Posavini a ovamo se doselio iz Draževca, Đurđic.

Ciganski rodovi su:

Matići, dve kuće, Nikoljdan.

Đorđevići su kovači „gurbeti“, došli 1910. godine iz Mislođina, slave Nikoljdan.

 

IZVOR: „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Snežana Pavlović

    Na istu temu je odštampano dopunjeno izdanje o poreklu imena naselja, poreklo stanovništva i običaja u Šumadiskoj Kolubari. Tačno je da je selo Poljan bilo u sastau sela Konatice,ali se kao zasebno selo pod istim nazivom formira kao zasebno još 1899 god.

    Pozdrav
    S. Pavlović

  2. jovan maksimović

    Ima jos jedna legenda o postanku imena Konatice. Jedan Austrougarski emisar, na putu za Carigrad videvsi veliki broj zivih ljudi nabijenih na kolac, natucajuci srpski upitao je “Ko natica ove ljude”. Inace je poznato da su Konaticani veoma buntovni, prkosni i slobodarski.

  3. jovan maksimović

    KONATICE SELO MOJE ZABORAVLJENO

    Konatice selo moje ѕaboravljeno.
    Nekada je u jednom razredu bilo trideset đaka
    pred školom graja veća od ispod strehe graje vrabaca.
    U novoj školi dva đaka, ispod srehe nema vrabaca.

    Crkvena porta, u doba vašara, prepuna.
    Ćemane, bas, truba, čuli se na kraj sela,
    četiri kola odjednom se vila.
    Vašara više nema, u porti samo senke lipa.

    Čule se pesme momaka, devojaka,
    kosaca, žetelaca, berača vinograda.
    Livada nema, vinogradi iskrčeni,
    momci otišli, devojke udate u gradovima.

    U svakoj kući, čula se dečja galama,
    u dvorištima kokodakanje kokošaka i larme petlova.
    Sada, samo po jedna staračka glava u kući,
    danima gleda kroz prozor, nadajući se poseti.

    U kazanima rakija se danima pekla.
    U toku zime, svake večeri prela.
    Napušteni šljivici, stabla isečena,
    prela izčezla, preslica ni na tavanima nema.

    U večernjim satima, čulo se blejanje stada,
    klepet klepetuša, lavež pasa, vika čobana.
    Ovaca nema, klepetuše zarđale,
    samo crkvena zvona, staračku smrt obznane.

    Konatice, selo moje zaboravljeno.
    Sve manje imaš živih stanovnika.
    da ti se vraćaju, svedoči seosko groblje,
    poslednja im se želja ispunila.

    Ostin, Teksas
    avgust 17. 2014