Poreklo prezimena Džabasan

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

DŽABASANI

(žive u Tepcima)

Vode porijeklo od Stojana Trepčanina, koji je imao nadimak Smoljan, a tako su ga nazvali njegovi sinovci Rajič i Staniša. Prezime Džabasan dobili su po knezu Petku Raduloviću, koga su zvali Džambas, jer se često, kao seoski knez, parničio s Turcima i gotovo uvijek dobijao sporove; po tome ga Turci nazvaše Džambas. Kasnije se njegovi potomci po njemu prozvaše Džabasani.

Za Petka se kazuje da je iz nehata ubio svog brata, pa je zbog tog ubistva pobjegao u svijet. Dalje se priča da je bio u službi kod bosanskog vezira u Travniku dvanaest godina, da je stekao vezirovo povjerenje, pa ga je vezir postavio za kneza u selu Tepcima i tada mu pripojio selo Crnu Goru, koje je pripadalo plemenu Pivi. Njegova je zasluga pggo je uspio da se oslobodi plaćanja poreza Turcima i da za svoju kmetiju izdejstvuje neke povlastice.

Međutim, B. Badnjar u svojoj monografiji o Tepcima, koja je u rukopisu, navodi da se njihov predak (misli na Džabasane) Petko prezivao Badnjar i da je bio ober-knez jezerski. Ovo zvanje je dobio od travničkog vezira, koga je vjerno služio dvanaest godina. Za vrijeme službe otkrio je jednu zavjeru begova koju su bili organizovali protiv vezira; vezir ga je zbog toga nagradio postavivši ga za jezerskog ober-kneza. Imajući naklonost vezira, Petko je uspio da protjera nikšićke begove sa tepačke zemlje i da se sa Turcima razmeđi, a to potvrdi tapijom. Od vezira je dobio buruntiju, kojom je njegova knežina bila oslobođena plaćanja carskog poreza, pa su ga zbog toga prozvali knez Džabas, što bi značilo da živi džabe na carskoj zemlji. Otuda potiče nadimak njegovih potomaka koji na osnovu njega uzeše prezime Džabasani.

Petko je imao sina Sava, ovaj Šula, a Šule je imao Petka-Peja, Milana, Milića i Jovana. Milić Šulov je bio jedan od prvih učitelja u našim krajevima. Učiteljevao je u Zatarju, u selu Bobovu. Bio je prvi učitelj u školi u Bobovu. Spomen-ploča postavljena na školi 1996. godine, podsjeća na prvog učitelja Milana Džabasana.

Petko-Pejo Šulov je imao sina Radoja, Milić ima Ivana-Minja i Radomira, a od Jovana su Neđeljko, Obrad – ubijen od strane neprijatelja 1943. na luci Radovan, Miloš – poginuo u Zagrebu 1944. godine kao pripadnik jedinica NOV-a, Savo, Gojko-poginuo na Sutjesci 1943. godine kao pripadnik jedinica NOV-a i Mirko.

Džabasana ima u Vrbasu i Sisku, gdje su otišli radi zaposlenja.

Slave Nikoljdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić