Poreklo stanovništva Sela Mionica, opština Mionica. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan
Položaj sela.
-Mionica (selo) je na obema obalama Ribnice. Seoske kuće su na kosi, koja je razvođe Toplice i Ribnice i na drugoj kosi, koja je razvođe Lepenice i Ribnice. Kuće su po plećima kose i spuštaju se ribničkoj ravni, jer se greda vrlo blago spušta Ribnici, dokle je strmo Lepenici.
U selu je vrlo malo izvora, što ih je, oni su pored reka i po livadama, te se narod ne može služiti njima, s toga se pomažu bunarima, barama i vodom izvora i reka. Reke ovog sela su: Ribnica i Lepenica, a sa kose silazi jedna jaruga Ribnici i njom sliva kišna voda.
Zemlje i šume.
-Mioničke zemlje dolaze u red najrodnijih zemalja u srezu kolubarskom. Za sve ima dobre zemlje i sve na njoj uspeva, što god seljak zasejava. Lepeničke livade su na glasu zbog dobre trave i dobre paše za goveda. Imanja oko Lepenice ili su zovu Lepenica, a bliže Ključu i Jelav.
Šume u selu nema. Što ima malo šumskog kraja do Toplice, privatni su zabrani, koji se održavju. Ispod Paštrića i Tolića, do Ribnice, je polje Lubenin, po kome se najviše očuvalo šume po pojedinim njivama, te bar nije velika oskudica u ogrevu. Na desnoj strani Ribnice, prvi potes do reke je Komesija, a iznad puta Lađevac, po kome opet ima pomalo šume.
Zajednica seoska Madžarsko Groblje, mesto u sredini sela, iznad Dragićevića kuća. Tešići imaju neke svoje zajednice u potoku i jarugama do Ključa i Tolića, a Gajići na visu do Vrtiglava.
Tip sela.
-Selo Mionica leži gotovo sva na kosi iznad Lepenice, i od početka pa do kraja sela, kuće su poređane jedna do druge, razdvojene većim ili manjim voćnjacima. Rastojanje među kućama je kako gde; u vrhu sela ima između kuća i po 60 metara, a u sredini sela i pri kraju nema ni 20 metara; a ovo se rastojanje svakim danom smanjuje, pošto se deobom ne izlazi sa starog mesta, već se većinom ostaje na istom mestu. U ovom selu nema džemata, mada preko Ribnice ima kuća a i po ravnici ima ih na više mesta.
U Selu Mionici su: Đurđevići, Živkovići, Tešići, Erčići, Kremanci, Kandići, Grujići, Petrovići, Milovanovići, Petkovići, Gluščevići, Vučkovići, Gavrići, Kovačevići, Dragićevići, Stanići, Marijići, Čarapići, Pajići, Milijići (Jankovići), Perići, Rakići, Gajići, Ćosići, Dragojevići i Bankovići.
Od većih zadruga u selu su: Dragićevići, Stanići, Pajići i Kovačevići.
Podaci o selu.
-Prema spisku sela valjevske eparhije iz 1735. godine Mionica (Han) imala je 15 domova. Selo Mionica je po haračkim tefterima iz 1818. godine imala 38 domova sa 51 porodicom i 113 haračkih lica.
Prema popisu*:
-1866. godine – 64 doma i 429 stanovnika.
-1874. godine – 65 domova i 406 stanovnika.
-1884. godine – 90 domova i 583 stanovnika.
-1890. godine – 116 domova i 729 stanovnika.
-1895. godine – 119 domova i 810 stanovnika.
-1900. godine – 118 domova i 878 stanovnika.
*U svim novijim popisima ovog sela sa selom Mionicom spojena je i varošica, te s toga je se broj domova i broj stanovnika ovog sela znatno povećavao, jer se varošica, i ranije i danas, znatno naseljavala.
Godišnji priraštaj stanovništva je od 1866. godine 12,59 a procentni 2,48%.
Ime selu.
-Po narodnom predanju, u doba kneza Lazara, ovo selo se zvalo Tuvari. Pa kad je knez Lazar jednom prilikom dolazio u selo i bio osobito ugošćen i primljen od ondašnje vlastelinke ovog sela, koja je bila bogata i pred tim vremenom ostala udovica i u isto doba bila prava sirotinjska majka, nije mu se, veli predanje, dopalo ime selu već prozove Mali Srem. Ovo ime je dotle ostalo, dokle se nisu sve stare porodice iselile, pa se na ovo mesto naselio neki Živko iz užičke Mionice te on dao ime selu Mionica i tako i do danas ostalo.
Ovu priču o imenu sela u celini je zapisao M. Đ. Milićević i uneo u svoju knjigu „Kneževina Srbija“. Pre dolaska Živkovog u Mionica se zvala i Han i Donja Ribnica. U tursko doba, kad je kroz selo prolazio glavni put, koji je spajao kolubarsku sa moravskom dolinom, na mestu gde je sadašnja sreska kancelarija, postojao je lepo uređen putnički han, po kome se taj deo sela zvao Hanom. I danas stariji ljudi iz svih gornjih sela zovu ovo mesto, gde je sreska kancelarija, Han, a tako zovu i onaj kraj gde je stara crkvina i one kuće oko nje. Kad se podigla nova crkva u ovom selu, nije podignuta na staarom temelju, već je podignuta nad Ribnicom i preko puta starog hana, te se od tada prozove prvo crkva, zatim i selo Donja Ribnica. Stariji muški i ženski svet brdskih i planinskih kolubarskih sela i danas ne može da se navikne na ime Mionica, već govori Han ili Donja Ribnica.
Starine u selu.
1. Na levoj obali Ribnice, na nekoliko desetina metara ispod sadašnje sreske kuće, u blizini Gajića kuća, nalaze se i danas zidine od nekakve stare crkve koju su Turci po narodnom predanju porušili uz Kočinu Krajinu.
2. Cela južna strana sela, ispod Paštrića, zove se Lubenin, i nekad i danas veliko polje na levoj obali reke Ribnice. Pred narodni ustanak 1804. godine, kao i za vreme ustanka, polje je bilo zborno mesto, na kome su se sastajali kolubarski kmetovi i većali o narodnim poslovima. I danas je polje zborno mesto valjevske kolubarske vojske.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
-Seljaci drže da je njihovo selo staro, ali ipak nema mnogo starih porodica. Sve stare porodice ovog sela iselile su se i prešle u Posavo-Tamnavu* ili Srem.
*Masa seoskih porodica u selima Zvezdu i Provu u Posavo-Tamnavi i prekosavskom Grabovcu je od Mionice.
-Đurđevići, jedina od starih porodica, za koju se ne zna od kuda se i kada se doselila, ima ih 4 kuće i slave Jovanjdan.
-Živkovići i Tešići (Rakići): najstariji doseljenik, već pomenuti Živko, je došao u gotovo pusto mesto, pa mu je dao ime svoga sela. Živko se, po predanju, spustio u prvim austrijskim ratovima i od njega su nastale ove porodice. Slave Jovanjdan a ima svojih potomaka iseljenih kao i činovnika i trgovaca.
-Gajići: Vrlo stara porodica, doseeljeni iz G. Kolašina. Oni su pre Živka došli u ove krajeve, potom se odselili pa vratili, slave Nikoljdan.
-Kovačevići, Dragićevići i Stanići, predak se doselio kao kovač iz Bosne-Tuzla u početku 18. veka. Od Kovačevića su nastali Dragićevići i Stanići i slave Nikoljdan.
-Milijići (Jankovići), predak se doselio početkom 18. veka iz Bosne-Višegrada, slave Trifundan.
-Đosići, Perići i Dragojevići, doseljeni iz Bjelopavlića u Crnoj Gori, od plemena Pipera u drugoj polovini 18. veka zbog nerodice i gladi, slave Aranđelovdan.
-Kandići-1, doseljeni iz Kremana u Starom Vlahu uz Kočinu Krajinu, slave Đurđevdan.
-Erčići, doseljeni iz Drobnjaka u Crnoj Gori uz Kočinu Krajinu, slave Petrovdan.
-Marijići su se doselili iz Krive Reke u Starom Vlahu, ne kaže se kada, slave Sv. Jovana Milostivog, 12. novembra po starom kalendaru.
-Kremanci, doselili se iz Kremana u Starom Vlahu, posle Prvog ustanka, došli na imanje Kandića, slave Nikoljdan.
-Grujići, doseljeni iz Bačevca u oblasti na imanje Kandića, slave Jovanjdan.
-Kandić-2, doselio se posle 1870. godine iz Bošnjanovića, slavi Đurđevdan, prizetio se u Kandiće i uzeo prezime.
-Gluščević, uz Babinsku Razuru u kojoj je sudelovao, Kamena Gora u Polimlju, Đurđevdan, došao kao sluga.
-Vučković, uz Babinsku Razuru u kojoj je sudelovao, Jugovo u Polimlju, Nikoljdan.
-Gavrić, doselio se iz Degurića u oblasti iz iste familije, slavi Nikoljdan.
-Pajići, predak se doselio kao majstor iz Pološnice u okrugu užičkom, slavi Aranđelovdan.
-Čarapić, iz Rakara, slavi Đurđevdan, prizetio se u Marijiće.
-Petrovići, Milovanovići i Petkovići su iz susednog Briježđa, sišli posle deobe u selu na svoja ranija imanja, Petrovići i Milovanovići slave Alimpijevdan a Petkovići Đurđevdan.
-Rakići su iz Suvodanja od tamošnjih Rakića, došli na kupljeno imanje u Milijićima, slave Lučindan.
-Banković, sveštenik je iz Gruže (Korićani), na imanju Petkovića, slavi Đurđic.
U Selu Mionica je 76 kuća i 21-dna porodica.
Zanimanje stanovništva.
Mioničani se zanimaju poglavito zemljoradnjom i stočarstvom. Zanatima se ne odaju zbog obližnje varošice, a ne sele se nikuda, niti pak kuda idu u argaštinu.
Pojedinosti o selu.
-Selo Mionica je sastavni deo Mioničke opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica, crkva i škola su u varošici. Groblje je zajedničko i pored stare crkve. Selo nema zajedničke preslave.
IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)