Poreklo prezimena, selo Gornja Kravarica (Lučani, Donje Dragačevo)

Poreklo stanovništva sela Gornja Kravarica, prema istraživanju Jovana Erdeljanovića, koji je 1898. i 1899. proučavao Donje Dragačevo.

Dovoljno je pogledati na pitomu dolinu reke Kravarice, pa da ne posumnjamo, da je ovde i ranije moralo biti ljudskih naselja. Pomenuto Grčko Groblje takođe o tome svedoči. Dokle, pak, dopire starina današnjeg stanovništva ne može se utvrditi. Tek ono nije skorašnje, jer ima porodica, za koje tvrde da su pravi starinci. Ova su sela bila prilično u strani od glavnih puteva, te zato i smemo poverovati u veliku starinu tih porodica.

Gornja Kravarica je starije selo nego Donja, jer prvo: u Gornjoj većinu porodica smatraju za vrlo stare, i drugo: od njih su se pojedine kuće odvajale i prelazile u Donju Kravaricu, pa se i tamo smatraju za stare porodice. Može se slobodno reći, da se sadašnja Donja Kravarica upravo onda izdvojila kao zaseban zaselak stare Kravarice, kad su se u nju nastanile ove stare porodice iz Gornje Kravarice. Ranije, u 18-om veku, još je ovde i bilo samo jedno selo Kravarica, pa vele, kad su age delile spahiluke, one ga podele na dvoje. U diplomi Prote Gučanina već se pominju: Kravarica donja i Kravarica gornja, ali u popisnim spiskovima od 1818. i 1822. godine pominju se opet kao samo jedno selo: Kravarica, koja je već 1818. godine imala 45 domova sa 106 aračkih lica. Biće dakle da su posle drugog ustanka obe Kravarice bile opet za neko vreme spojene kao zaseoci istog sela.

Poreklo porodica sela Gornja Kravarica

U Gornjoj Kravarici najstarije porodice su vrlo davnašnje i nepoznatog porekla. To su: Stanojevići sa Danilovićima (jedna porodica, slave Sv. Luku), Radičevići i Bogićevići, koje zovu još i Čibovićima ili Čibugdžićima po jednome pretku, koji je bio agi čibugdžija.

Vrlo su davnašnji doseljenici: Vilotijevići sa Gatalovićima i Ilićima, Mijailovići i Baralije.

Vilotijevići, Gatalovići i Ilići svi su bili nekad jedna porodica sa zajedničkim prezimenom Tomaševići. Njihov se predak doselio pre 300 godina iz Foče. Od Vilotijevića su današnji Tomaševići i Perovići. Predak njihov Vilotije imao je tri sina: Pera, Luku i Tomaša. Luka otide nekud (možda u Beograd) a od ona druga dva sina su današnji Perovići i Tomaševići. Pričaju, da je Pero Vilotijević ušao u kuću (oženio se kćerju) nekakva Petra Škipa, čija je muška loza bila zamrla. – Gatalovića porodica se do danas razgranala na Bajiće (prozvati po jednome koji je bajao) i na Marinkoviće. – Ilića praded Ilija bio se neko vreme iz Kravarice preselio u tazbinu u Goračiće, pa se posle opet vratio, te zato neki kazuju, da je poreklom iz Goračića. Od ovih Ilića ima jedan odseljen u dragačevsku Turicu. – Sve ove porodice slave Stevanj-dan.

Za Mijailoviće vele, da su se doselili pre 300 godina iz Babine Luke ali ne znaju, gde je to mesto; biće po svoj prilici ona u blizini Valjeva.

Baralije su davno doseljeni iz Bara u srezu moravičkom. U pismu knezova i kmetova nahije požeške, pisanom knezu Milošu 4. decembra 1821. godine u Čačku potpisan je i Nikola Baralija (Finansije i ustanove II, str. 624.).

Ostale su porodice sve pozniji doseljenici:

Jelići su od Đorđa Jelića iz dragačevskog Lisa, koji je služio kod Stanoja (pradeda dan. Stanojevića) 25 godina te mu on za to dade imanje i oženi ga nekom udovicom iz Prilika. Ta udovica dovede sina Novaka, koji primi prezime Jelić ali zadrži svoju slavu. Otud sad pravi Jelići – Đorđevi potomci – slave Đurđev-dan, a Jelići, koji su od Novaka slave Nikolj-dan.

Kostića ded Milisav ne zna se odakle je. Njega je dragačevski major M. Nedeljković, kod koga je služio, oženio i namestio u Gornju Kravaricu.

Joksimovića otac bio je argat pa se privenčao u jednu kuću u Gornjoj Kravarici. Poreklom je od Kurćuba iz Močioca u srezu ariljskom. Kurćuba ima još u Prijeljini u srezu ljubićskom i tamo kažu, da su iz Ozrena od Mučnja (okrug užički); dalje ih ima u Konjevićima u srezu ljubićskom i u užičkim selima: Mačkatu i Krivoj Reci. Slave svi Sv. Đurđa.

Kovačevića otac Pero došao je pre 30 godine iz Stare Srbije sa šest sinova (slave Sv. Aleksandra Nevskog, 30/VIII).

Radovanović se doselio iz susednog Virova. Otac mu – Drešković – došao je u Virovo kao pripuz iz Drežnika u srezu užičkom. Radovanovića je uzela jedna udovica u kuću.

Prema svemu ovome možemo reći, da Gornja Kravarica po starini svoga sadašnjeg stanovništva spada u najstarija sela Donjeg Dragačeva. U njoj su osim pet porodica sve ostale vrlo stare ili doseljene još u 18-om veku. A na tih pet novijih porodica dolazi svega 13 kuća u selu. Kad uporedimo taj broj sa celokupnim brojem kuća u Gornjoj Kravarici – 110 – jasno vidimo, na koji je način raslo ovo selo.

Gornja Kravarica je imala ranije četiri groblja. Ali usled žalbi svešteničkih, jer im je bilo teško vršiti obrede (npr. zadušne molitve) na tolikim grobljima, budu svedena na dva groblja.

IZVOR: Jovan Erdeljanović, Donje Dragačevo.