Poreklo prezimena, selo Gunjica (Mionica)

Poreklo stanovništva sela Gunjica, opština Mionica. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Gunjica leži na severnoj strani kose, koja deli vode Ljigu i Toplici. Kuće su rapsoređene po dolinama potoka i jaruga koje se spuštaju Toplici. Šume od lisnatog drveta ima dosta, naročito je bogat severni kraj pored potoka Glumča.

Gunjica je prema broju kuća i veličini prostora koji zauzima, uvek malo selo. Ranije je bila raselica susednog Berkovca, s kojim je uvek bila u zajednici i čija su imanja vazda bila utkana jedna u druga. Ona je mlađe naselje i starije porodice pod naziom Stanojice grupisane su sve u vrhu Gerića i Duboke Jaruge. Ostale su se nizale niz potoke ili su se izdizale na bregove, a najnovije, opet, rasturile se po celom selu.

U Stanojice računaju se: Jovičići 2k, Gajići 2k, Nedeljkovići 2k, Jezdimirovići 2k i Radovanovići 6 kuća.

Ostale porodice su: Matijevići 3k, Stevanović 1k, Marković 1k, Ignjatović 1k, Nikolić (Maslać) 1k, Pantić 1k, Stevanović 1k, Vujičić 1k i Novaković 1 kuća.

Po haračkim tefterima iz 1818. god. bilo je 14 domova sa 18 porodica i 26 haračkih ličnosti. Prema popisu od 1866. god. bilo je 14 domova sa 95 stanovnika….dokle po najnovijem popisu od  1900. god. bilo je 28 domova sa 171 stanovnikom.

U selu je ukupno 28 kuća od 13 porodica. Gunjica je sastavni deo gornjotopličke opštine u srezu kolubarskom. Crkva im je u Ribnici. Groblje je zajedničko i u sredini sela. Nema zajedničke preslave.

Narodno predanje kazuje da su u ovom selu nekad, a i danas, uspevale osobito dobro gunje, te je stoga datom ime selu Gunjica.

 

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

  • Tzv. STANOJICE – prve porodice koje su osnovale današnje selo. Stanojice su Kolaci iz Riđana, u Župi Nikšićskoj. U ovo mesto doselila su se tri brata: jedan po imenu Stanoje, ostao ovde; drugi prešao u Babajić, a treći preko Ljiga u Jarmenovce. Doselili su se u opštoj seobi 17. veka. Danas ih ima 14 kuća i slave Sv. Luku.
  • MATIJEVIĆI – su se doselili iz Tubića, okruga užičkog, na 10 godina posle Prvog ustanka, kao radnici. Ima ih 3 kuće i slave Sv. Đurđa.
  • PANTIĆ, STEVANOVIĆ i NOVAKOVIĆ – su najskoriji doseljenici iz užičkog okruga. Doseljeni ili kao majstori ili sluge i to Pantić iz Godljeva, slavi Sv. Luku; Stevanović iz Pološnice i slavi Sv. Luku, a Novaković iz Brekova i slavi Sv. Nikolu.
  • STEVANOVIĆ i MASLAĆ – su iz Bosne, iz Osata. Doseljenici naših dana, a doseljeni kao majstori. Stevanović slavi Sv. Stevana, a Maslać Sv. Nikolu.
  • MARKOVIĆ i IGNJATOVIĆ – su iz susednog Berkovca, a prešli zbog deobe zadruga u ovo selo, na svoje imanje. Marković slavi Sv. Jovana, a drugi Sv. Nikolu.
  • VUJIČIĆ – je od Pljevalja, skorašnji doseljenik. Doseljen kao radnik, slavi Sv. Nikolu.

U Gunjici ima još 3 doseljenika privremeno nasrtanjena u Gornjoj Toplici, kao zanatlije iz užičkog okruga. Zato se ne pominju poimenice.

Gunjičani se zanimaju svima privrednim radnjama, kojima i njihovi susedi. Najglavnije zanimanje kao da će biti voćarstvo. Monogo gaje voće od raznolikih vrsta i u znatnoj ga meri ili prerađuju ili sirovo izvoze. Gunjičke jabuke, kruške i gunje smatraju se kao najbolje u okolini i retko ih kad izdaju s rodom, a i šljivama obraća se velika pažnja.

 

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.