Poreklo stanovništva sela Slatina, opština Ub. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Slatina je šumsko i brdovito selo na desnoj strani rečice Uba. Sva brda su kamenita ili od bele netopljive ilovače. Kuće seoske su razmeštene u dva zasebna kraja: Odobašiće (Odobašićsku malu) u slivu Uba do Gole Glave i Slatinu u slivu Slatinice, pritočice rečice Dokmirice.
Kameničke i Ljutičke zajednice u Šeševici, u prostoru preko 130 ha opet su šumske zajednice, ali lošije vrednosti od Koceljevačkih šuma. Zajednice brdskih sela: Stepanja, Bajevca, Vrhovina, i Kršne Glave su seoski ispusti, dokle zajednice: Goločela, Kozarice, Novaka i Slatine su šumske celine, samo manjeg obima.
U Čučugama, Kršnoj Glavi, Slatini i Dokmiru pojedini delovi sela polažu zajednička prava na kamenolome i daju ih pod zakup.
U Ovoj oblasti postoje dva tipa sela, mačvansko-jasenički i starovlaški.
Starovlaškog tipa je najveći broj sela u oblasti podeljena na krajeve, male i džemate. Seoski potoci i rečice dele selo na gornji i donji kraj, a svaki kraj deli se na male, gde se u svakoj jasno raspoznaju porodične grupe. Džemati i male su u vrhovima seoskih potoka, po prostranjcima brda, oko izvora, više osojnim nego prisojnim stranama, s velikim okućnicima i sa zgradama duboko unetim u voća. Kuće se po malama rasturene na džematiće, gde su porodice vrlo bliske, dokle sve druge su po 200 do 300 metara jedna od druge, gde su pri tom male voćnjacima u šumama spojene. U Bukoru, tipskom predstavniku starovlaškog sela, svaka mala, a njih je 4 na broj, ima u svojoj sredini i po jednu granicu, koju čuva kao nejveću svetinju, a sve male u sredini sela svoju Bukorsku granicu, kod kojih su seoski koševi i kod koje se drže seoski sabori, sastanci i čine razne molitve. Predstavnici ovog tipa sela su: Bukor, Crniljevo, Galovići, Slatina, Družetić, Stepanje, Vrhovine, Gvozdenović i dr.
U imena sela data po plastičnim osobinama zemljišta, između ostalih, spada i Slatina po beloj glini koju seljaci zovui tim imenom.
Poreklo familija-prezimena sela Slatina
Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:
-Aleksići, posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan, Alimijevdan i Nikoljdan, uljezi u uljeze u Radosavljeviće.
-Aškovići, prva polovina 18. veka, Pljevlje u Polimlju, Nikoljdan.
-Despotovići, druga polovina 18. veka, Grčić u Azbukovici, Jovanjdan i Nikoljdan, uljezi u stare Odobašiće.
-Erakovići, druga polovina 18. veka, Mokra Gora u Starom Vlahu, Đurđevdan.
-Živanovići, prva polovina 18. veka, Donje Košlje u Azbukovici, Nikoljdan.
-Jovanovići, posle 1827. godine, obližnje Batalage, Jovanjdan, došao kao zanatlija.
-Kovačevići*, prva polovina 18. veka, Čajniče u Bosni, Miholjdan,
*Kovačevići su iz Čajnča i u srodstvu sa mnogim porodicama u raznim selima ove oblasti. Opširnija njihova biografija vidi se iz pričanja Mihaila Sarića iz Tulara, pomenuta kod Mihailove porodice.
-Lazići i Markovići. Videti Markovići i Lazići.
-Markovići i Lazići, prva polovina 18. veka, Orahovica u Azbukovici, Nikoljdan.
-Matići, posle 1827. godine, Svojdrug-okrug užički, Andrijevdan.
-Miletići, posle 1827. godine, Bela Krajina, Đurđic.
-Nestorovići, posle 1827. godine, Joševa u Podgorini, Nikoljdan.
-Odobašići*, stara porodica, Nikoljdan.
*Odobašići su zamrli u svojoj mali, a zaostali su u drugom delu sela Slatina i zovu se još i: Ćirići, Sarići, Isići i Đurđevići.
-Pavlovići, posle 1827. godine, Okletac-okrug užički, Nikoljdan i Đurđevdan.
-Radivojevići, posle 1827. godine, Osladić u Podgorini, Sv. Vasilije.
-Radosavljevići, druga polovina 18. veka, Oglađenovac u Podgorini, Alimpijevdan i Nikoljdan, uljezi u Odobašiće.
-Ranisavljevići, posle 1827. godine, Kolašin, Nikoljdan, uljezi u Odobašiće.
U vreme pripreme za štampu ove knjige, dakle 1912. godine, piše Ljuba Pavlović, došlo je do naglog raspada porodičnih zadruga u tamnavskoj oblasti. Između ostalog, pisac ove knjige, pominje slučaj zadruge Miloševaića u Čučugama gde su dva starca iz te zadruge umrla naprečac kada su unuci zahtevali da se podele. Isti slučaj zadesio se u Slatini, kada je Ilija Kovačevac naprasno umro, kad se njegova zadruga počela da raspada.
IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)