Poreklo prezimena, selo Žlijebi (Herceg Novi)

Poreklo prezimena sela Žlijebi, opština Herceg Novi. Stanje iz 1913. godine

Poreklo rodova

Vukasović

Od starina glavarska kuća u Žlijebima. Vanredni providur A. Emo dodjelio je Vojinu Jankoviću i serdaru Vukasoviću nekoliko oranica u Žlijebima u 1714. Prema Savu Nakićenoviću, Vukasovići su u Žlijebi stigli iz Popova polja 1693. godine, a slave Jovan-dan. S. Nakićenović pominje narodno predanje o porijeklu Vukasovića iz Orahovca (Oravca), i kao prvog koji je u Žlijebe doselio Vukašina Vukasovića kojega pronalazi u Katastru kuća dućana i mlinova iz 1726. u novskome arhivu – “Boka”, SKA, Naselja srpskih zemalja, knj. IX, Beograd, 1913, s. 565, 466, fototipsko izdanje. Ovo se bratstvo vezuje i uz prostor Stare Crne Gore, gdje je prema J. Erdeljanoviću, u Bati, u Veljim Cucama stajala jedna kuća Vukasovića: “Vukasović (1 kuća) na Bati došao 1882. godine kao ustaš iz Boke (iz Orahovca)” – “Stara Crna Gora”, Beograd, 1978, s. 698, fototipsko izdanje.

U Žlijebima Vukasovići figuriraju kao glavarska kuća osobito kroz 19. vijek.

Može se pogledati dokumentacija u Arhivu Herceg-Novog: “Kao rezultat izvještaja koji sam telegrafski lično poslao višoj instanci, u vezi događaja na Žlijebima, kada su razbojnici napali 28. januara, pružen je oružani otpor koji je srećno i uspješno završio zahvaljujući pandurima kojim je komandovao harambaša Krsto Vukasović iz Žlijeba. Njegova preuzvišenost gospodin mjesni komandant baron Jovanović je telegramom od 30. januara broj 476 našao za shodno da naredi da se rečenim pandurima iskaže njegovo zadovoljstvo za njihovo takvo držanje, izrazivši da je njegova preuzvišenost ubjeđena da će oni i ubuduće pokazati se takvima. Istom prilikom njegova preuzvišenost smatrao je potrebnim da pokloni rečenim pandurima 100 fjorina, sumu koju sam ja danas predao harambaši Krstu Vukasoviću da ih podjeli po zasluzi, o čemu mi je harambaša lično ostavio priznanicu sa današnjim datumom koju prilažem kapetanu kotorske oblasti. Učinivši sve ovo za poštovanu opštinsku administraciju imam čast da … i da želim … što prije da saopštim … pandurima i harambaši Krstu Vukasoviću. Herceg-Novi, 8. februar 1882. Poštovanoj opštinskoj upravi Herceg-Novi.

Sikimić

Sikimići su prema S. Nakićenoviću iz Oputne Rudine od bratstva Pilatovaca a doseljeni 1693. godine sa Jovom Vojnovićem. – S. Nakićenović, n. d, 465. Isti autor obavještava da ova žlijebska familija slavi Jovan-dan. Dr J. Dedijer u studiji “Hercegovina” pominje Sikimiće u vezi sa Gaćinama na Mekoj Grudi u bilećkom koji su došli prije stopedeset do dvjesta godina iz Herceg-Novoga te da su se prije zvali Batrićevići. Ove porodice, bilo je prema J. Dedjeru u bilećkom kotaru u vrijeme njegovih istraživanja. Po istom autoru, ovi su Sikimići slavili Đuđev -dan. – J. Dedjer, Hercegovina, antropogeografska studija, Sarajevo, 1991, s. 193, fototipsko izdanje. Za naše istraživanje važno je istaći da se Sikimići pominju u Perastu 1664. godine (Jovan). Nema sumnje da su se članovi ovog hercegovačkog roda istakli i u vrijeme Morejskog rata.

Ogurlić

S. Nakićenović ne pominje Ogurliće jer ih u vrijeme njegovih istraživanja nema u Žlijebima. Ovaj se rod vezuje uz Kute i kućanski odlomak Presjeku. Ovdje je važno uočiti da Ogurlići tokom 18. vijeka žive i u Žlijebima i u Presjeci.

S. Nakićenović govori o porijeklu Ogurlića iz Čepelice u Hercegovini, te da je prvi doselio Đuro Ogurlija koji je 1720. i 1721. na dužnosti načelnika Topaljske komunitadi (načelnik je biran na mandat od jedne godine). S. Nakićenović obavještava da Ogurlići slave Nikolj-dan. – S. Nakićenović, n. d, s. 471. Pominje ih, takođe u Srbini gdje doseljeni iz Kuta (Presjeke) koncem 19. vijeka. – isti, s. 448.

Prema podacima iz mletačkog arhiva novske opštine, Ogurlići su veoma rano, ukoliko prihvatimo da su u Dračevicu doseljeni u času koji markira porodično predanje, na početku mletačke uprave u Dračevici, i zvanjem i imanjem vrlo znatna familija. Sa punom sigurnošću mogu se ocrtati mjesta stanovanja Ogurlića u topaljskim selima.

Kapetanu Đuru Ogurliću dodjeljena je u 1704. zemlja u Sušćepanu i Drenoviku dekretom vanrednog providura Badoera. /Ovdje se, kao i u nizu slučajeva zabilježenim u mletačkim terminacijama, uočava nastojanje žitelja Dračevice za zoniranjem posjeda u vertikalnom smislu. Uočava se, takođe, da takvu privilegiju uživaju stanovnici Dračevice koji su stekli zasluge za Prejasnu republiku u vrijeme užurbanih događaja u Boki i južnoj Hercegovini u Morejskom ratu, i gotovo redovito, osobe koje se u katastru providura Badoer-a (1704) označavajukao “nuovo habitante”. Kada se pogleda zamašni korpus mletačkih isprava kancelarije vanrednog providura Novoga, obuhvaćen imenom “terminacije” (Libro terminatione), stiče se utisak o značajnijem i jasnijem učešću hercegovačkih Srba u okršajima oko Novoga i drugim regularnim mletačkim akcijama proširivanim na predjele istočne Hercegovine, nego što u svojim izvještajima Duždu poručuje Gerolamo Corner, generalni providur Dalmacije i Albanije (Albania Veneta – Boka Kotorska u tradicionalnim granicama).

Badoerov katastar uključuje Đura Ogurlića – kapetana (Giuro Ugurlich, capetan) koji posjeduje baštine u Kazimiru i Presjeci. – G. Stanojević, Katastri Herceg Novog i Risna iz 1704. godine, Spomenik SAN CXXV, Odeljenje istorijskih nauka 4, Beograd, 1983, s. 40, 41.

Na izmaku 1706, Ilija Draškov Ogurlić primio je u zajam od Đura Ogurlića 1020 komada turskog novca. Danas raspolažemo značajnim dokazima o živoj trgovačkoj aktivnosti topaljskih Srba putem karavanskog tranzita. Uvjereni smo da će kopnena karavanska trgovina kroz čitavu mletačku upravu Dračevicom biti temeljem i izvorom blagostanja ovoga kraja koji samo zahvaljujući razvijenoj trgovini sa svojim matičnim hercegovačkim zaleđem izlazi i započinje svoj život na moru, da se na moru, u drugoj polovici velikog vijeka Srba, kao i u 19. vijeku, u svome punom istorijskom, mediteranskom toku uzvisi do nivoa ekonomski fundiranog i oštro ocrtanog građanskog staleža u gradu i selu.

U 1708. godini pominje se kapetan Simo Ogurlić u Herceg-Novome, ali povodom dugovanja Konstantina Perova Kovačevića i drugova iz Risna. Barem dvojica Ogurlića na početku 18. vijeka nose čin kapetana.

Kapetan Đuro Ogurlić imao je sina Aćima. U maju 1716. načinjena je stima zemlje u Kutima svojine Aćima Ogurlića. Žlijebski rod Ogurlića, koji u ovome planinskom selu stoji u drugoj polovici 18. vijeka, pripadao je istome kućanskom bratstvu nastanjenom u starom odlomku Presjeka. Može se pretpostaviti da je naseljavanje Ogurlića u Dračevici teklo gotovo jednovremeno u Žlijebima i Kutima, a porijeklo njihovo treba svakako tražiti u zemlji Hercegovoj.

Šundrak

S. Nakićenović zaista pominje ovo prezime: “Ovdje su 1692. iz Hercegovine bila došla bratstva: Šundrak koji su slavili sv. Arh. Mihaila a prvi koji je došao zvao se Luka Šundrak” – S. Nakićenović, n. d, s. 466, pozivajući se na katastar Žlijeba iz 1726. Zaista, Luka se pominje u mletačkim arhivskim knjigama kao novi podanik koji je u državi Turskoj ostavio svoje imanje i doselio u Žlijebe. Luka je molio da mu se dodjeli nekoliko komada zemlje koje je on o svome trošku raskrčio. Udovoljeno odlukom providura od 8. juna 1721.

Benović

S. Nakićenović ne pominje Benoviće jer ih u vrijeme njegovih istraživanja nema u Žlijebima.

Radmilović

S. Nakićenović pominje Radmiloviće u Žlijebima i tvrdi da su stigli iz Baljaka (Bilećki kraj), 1693. godine sa Jovom Vojnovićem, a da su u Baljke stigli iz Prijevira kod Bileće. Zaista, ova se familija može sa sigurnošću vezati uz bilećki kraj. Dr J. Dedjer pominje Radmiloviće u Bijeloj Rudini u opštini Granica kod Bileće. – n. d, s.177. Nema ih u Staroj Crnoj Gori. Ovo je bila glavarska familija u Žlijebima. U 1729. pominje se Savo kao glavar u svome selu, a još 1705. Savo nosi čin “alfier”.

Đurović

Stari Đurovići su obavjestili S. Nakićenovića o svome porijeklu iz Stubice 1687. godine. S. Nakićenović piše kako Đurovići slave Jovan-dan. – n. d, s. 465. Ovo je bratstvo veoma rašireno u Crnoj Gori i Boki. Đuroviće pominje dr Jovan Erdeljanović u Dupilu u Crmničkoj nahiji gdje stoji velik broj kuća. – n. d, s. 191, zatim u Ćeklićima, Bajicama, Veljem Zalazu, Zaljuti, Pješivcima, Zagorku, Musterovićima, Ljubotinju, Sotonićima, Limljanima, a u Boki u selu Glavatima. n. d, s. 255, 340, i Dobroti. – n. d, s. 297. Takođe Đuroviće uključuje popis konavoskog stanovništva poslije velikog zemljotresa 1673/74, u naseljima Gruda i Močići. S. M. Kočan, Konavli, Dubrovnik, 1984, s. 17-19.

Kućanski Đurovići obavještavaju o svome doseljenju iz Žlijeba u 1890. godini, te da slave istu slavu. – S. Nakićenović, n. d, s. 474.

Valja voditi računa o pođanskim Đurovićima koji su, prema porodičnom predanju doseljeni 1692, a slavili Đurđev-dan. – isti, n. d, s. 495. Interesantno je da Đurovići u bokeškom selu Glavati slave Đurđev-dan. Oni obavještavaju o svome porijeklu iz Bajica i 18. vijeku. – isti, n. d, s. 548.

U Gradištima u Paštrovićima se smatraju starim stanovništvom gdje su stigli u 15. vijeku iz Crne Gore. Slave, prema S. Nakićenoviću, Đurđev-dan. – n. d, s. 619.

Moguće je da Kornerov katastar Novoga iz 1690. uključuje Đuroviće u planinskom selu Mokrine (Michael Gurovich).^[277]

Despinić

S. Nakićenović bilježi Despiniće kako su od bratstva Čukvasa-Zotovića a stigli sa vladikom Savatijom Ljubibratićem. Ovaj je žlijebski rod doselio iz Ljubomira. Slavi Đurđev-dan. – S. Nakićenović, n. d, s. 465.

Pecirep

U “notama” se pominje Pecirep. U narodu je čuven uskok Lazar Pecirep iz Hercegovine. U Ljeskovom dolu je navodno kućiština ovoga uskoka. – J. Erdeljanović, n. d, s. 672.

Čončević

U “notama”. Vjerovatno se istražili na prelomu vjekova.

Senić

S. Nakićenović ne pominje Seniće jer ih u vrijeme njegovih istraživanja nema u ovome selu. Međutim, dr J. Dedijer pominje Seniće u Avtovcu u Gatačkom srezu, te da su starinom iz Trešnjeva u Crnoj Gori odakle bježali u Korjeniće i Rudine. – n. d, s. 198, kao i u Želudima u Bijeloj Rudini. – s. 175. O Senićima dr J. Erdeljanović kaže da su nekad živjeli u Trešnjevu, te da ih sada ima po Hercegovini i Boki. Ovo će, svakako, govoriti u prilog istinitosti predanja, tj. okosnice predanja o starini Senića u Trešnjevu odakle selili u Hercegovinu. S. Nakićenović pominje Seniće samo u bokeškom selu Igalu. – S. Nakićenović, n. d, s. 643. Kako se vidi iz naših popisa, Senići kroz drugu polovicu 18. vijeka stoje u planinskom selu Žlijebi. Zanimljivo je da se takva obavještenja ne mogu dobiti danas kod igalskih-topaljskih Senića. U dokumentaciji mletačkog arhiva u Novome pominje se đakon Senić u sutorinskom odlomku Žvinje.

Junčević

S. Nakićenović pominje Junčeviće i obavještava da su doselili 1693. iz Ljubomira sa Jovom Vojnovićem, te da slave Aranđelov-dan. I ovdje se autor poziva na katastar iz 1726-godine. – n. d, s. 465

Šindiš

S. Nakićenović ne pominje Šindiše. Interesantno je da dr J. Dedijer pominje Šindiše kao doseljenike u Hercegovini i to iz Herceg-Novog. Naime, autor piše o Kovačima u Paragićima u Nevesinju koji su starinom Šindiši iz Herceg-Novog, doseljeni, prema predanju, kad se poturčio sin Hercega Šćepana. – n.

d, s. 217. Takođe, J. Dedjer pominje prezime Šindik iz Popova i to u Gnojnici u Podveležju. – n. d, s. 239. Ne može biti sumnje da su Šindiši zapravo Sindisi u dokumentaciji regionalnih arhiva.

Milišić

S. Nakićenović nije pomenuo Milišiće jer ih u vrijeme njegovih istraživanja nema u ovome selu. No, Milišići stoje u Žlijebima kroz drugu polovicu 18. vijeka. Kućanski Milišići stigli su, prema predanju, iz Nevesinja 1693, a slavili Đurđev-dan. – S. Nakićenović, n. d, s. 472. Još jedan rod koji kroz drugu polovicu 18. vijeka stoji istovremeno u Žlijebima i Kutima.

Nogulović

S. Nakićenović nije pomenuo Noguloviće u Žlijebima, no obavještava o kućanskim Nogulovićima koji se vezuju uz stari odlomak Presjeka: “Nogulovići iz sela Nongulića (Hercegovina) 1692, a neki iz Krivošija od Ilića. Slave Ilin dan. – n. d, s. 473. Dr J. Dedjer pominje Noguloviće u Gornjoj Hercegovini u Dubravi, gdje slavili Đurđev-dan. – n. d, s. 257. Vrijedno je pomenuti da se na groblju manastira Tvrdoš recentno ukopavaju rodovi Nogulić i Nongulić! I Nogulovići se pridružuju dračevićkim rodovima koji se kroz drugu polovicu 18. vijeka vezuju uz Žlijebe ali i kućanske odlomke.

Škero

Škero ili Skerelet u “notama”. S. Nakićenović je zabilježio da su Škeri porijeklom sa Klobuka (Hercegovina) i to 1693. sa Jovom Vojnovićem, te da slave Aranđelov-dan. – n. d, s. 465. Na prostoru Stare Crne Gore prusutno je prezime Škerović. Dr Jovan Erdeljanović piše o Jovovićima i Stijepovićima u Dugom dolu u Njegušima: “Ove dve porodice imaju zajednički nadimak “Škerovići” te se i po tome i po predanju zna, da su poreklom od bratstva Škerovića u Bjelopavlićima. Zaista se u radu P. Šobajića pominju Škerovići kao bratstvo u bjelopavlićkom naselju Petrušinovićima. Doselili su ovamo pre 78 punih pasova, dakle u drugoj polovini 17. veka… ” – n. d, s. 457. Ovi Škerovići slave zimskog Sv. Nikolu. Škere pominje Obren Đurić Kozić u Desin selu u Trebinjskom srezu da su starinom iz Zaplanika, te da slave Đurđev-dan. – O. Đ. Kozić, Šuma.

Površ i Zupci u Hercegovini, Etnografski zbornik, knj. V, s. 1178.

Raspored porodica u Dračevici koje se sve vezuju uz planinska sela Kameno i Mokrine, govori u prilog hipotetičkom trasiranju pravca kretanja iz južne Hercegovine ka Boki. Kamenski Škeri, gdje je ovo prezime recentno, slave kao i Žlijebski Sv. Arhangela Mihaila.

IZVOR: Boka (Antropogeografska studija), Savo Nakićenović, 1913. godine

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Nebojša Novaković