Poreklo prezimena, selo Zelenci (Banja Luka)

4. januar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Zelenci, opština Banja Luka. Stanje iz 2003. godine

 

Činjenice o poreklu stanovništva koje navodimo zasnovane su na kazivanjima meštana o antropogeografskoj prošlosti svojih porodica i predaka. One se temelje na usmenom predanju koje se prenosi sa koleno na koleno, jer pisani podaci ne postoje, naročito o ranijoj prošlosti stanovništva Zelenaca.

 

Danas u selu žive četiri familije (roda). To su:

Milekići (12 kuća, slave Nikoljdan). Vode poreklo iz Crne Gore.

Živkovići (10 kuća, slave Đurđevdan) Starinom su sa Kosova, a u Zelence su doseljeni iz banjalučkog sela Lusića (zaseok Gornji Lusići).

Vasiljevići (5 kuća, slave Đurđevdan). Nepoznatog su migracionog porekla.

Popovići (2 kuće, slave Jovanjdan). Najmlađi rod u Zelencima, doseljeni su (dva brata Ostoja i Mile) pre ”oko” 150 godina iz Crne Gore.

U selu postoje i četiri kuće (Milekić Kosovka, Jela, Lazar i Živković Jela), čiji vlasnici su stalno nastanjeni u Banjoj Luci, koji povremeno borave u Zelencima, uglavnom tokom letnjeg dela godine i u dane vikenda.

Pravoslavna crkva Blagovesti Presvete Bogorodice, podignuta 1970, osvećenaje 13. jula 1980. godine. Kod hrama se svake godine, u nedelju pre Petrovdana, priređuje manja kulturna i religiozna manifestacija u narodu poznata kao ”Zbor”.

 

IZVOR: Glasnik Srpskog geografskog društva, 2005. godine

PRIREDIO:  Saradnik portala Poreklo Nebojša Novaković

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Mile Milekić

    Nisam baš siguran da je sve kako pišete.Po broju nadgrobnih spomenika da se zaključiti da je selo bilo naseljeno prije više od 500 godina.A po veličini groblja Milekići su definitivno starosjedioci sela a ne vidim veze Milekića s Crnom Gorom.Prije je to vjerovatno s Milekićima sa drinske strane Tare.

  2. Vojislav Ananić

    GLASNIK SRPSKOG GEOGRAFSKOG DRUŠTVA GODINA 2005, SVESKA LXXXV- Br.1, 2005. TOM LXXXV – N° 1, Originalni naučni rad, DRAGICA GATARIĆ; SRBOLJUB G. STAMENKOVIĆ

    ZELENCI – RURALNI RAZVOJ I ANTROPOGEOGRAFSKI KOMPLEKS

    Sadržaj: Selo Zelenci se nalazi 25 km jugozapadno od Banja Luke, u okruženju niskih planina, na dolinskim stranama ponornice Zelene. Spada u naselja razbijenog tipa. Objedinjuje četiri zaseoka (Živkovići, Milekići, Popovići i Vasiljevići) koje odvaja poljoprivredni i šumski prostor. Današnje naselje, koje je, po predanju, postojalo u tursko doba, nastalo je na mestu sa značajnim ostacima ranije naseljenosti (arheološki nalazi iz bronzanog doba, lokalitet Gradina i dr.). Stanovništvo, čije poreklo do sada nije izučavano, je po kazivanju meštana starinom iz Crne Gore i sa Kosova. Posle Drugog svetskog rata, počev od 60-ih godina, beleži negativan demografski (1961. – 337, a 2003. – 89 stanovnika) i sveukupni razvoj. U ovom periodu, zahvaljujući pre svega selidbenim migracijama usmerenim uglavnom prema Banjoj Luci i Novom Sadu, menja svoja fizionomska, funkcionalna i antropogeografska svojstva. Danas u selu žive četiri roda, po kojima su pomenuti zaseoci dobili imena, u 29 stalno naseljenih kuća (1981. – 47, a 1991. – 29 kuća).
    Ključne reči: naselje, atar, razvoj, stanovništvo, fizionomija, funkcije

    Uvod

    Zelenci, malo seosko naselje u okolini Banja Luke, kao i mnoga druga naselja u dolini Vrbasa i Banjalučkoj regiji, spadaju u geografski, pa i antropogeografski, ne istražena naselja. Uz to, malo je pouzdanih arheoloških nalaza, istorijskih, statističkih i drugih podataka o prošlosti naselja i njegovog stanovništva. Između ostalog, i iz tih razloga bili smo primorani da pristupimo detaljnim terenskim istraživanjima (”u narodu, od kuće do kuće”, od jedne porodice do druge), koja su obavljena tokom decembra 2003. godine, antropogeografskog i uopšte naseobinsko-geografskog kompleksa Zelenaca. Rezultate do kojih smo došli saopštavamo ovom prilikom u najmanjem mogućem obimu.
    Položaj
    Selo Zelenci je smešteno na dolinskim stranama Zelene, koja ponire 2 km jugoistočno od sela. Veći deo naselja je lociran na desnoj dolinskoj strani. Neposredno okruženje sela čini 10 niskih planina: Cigelj (688 m), na zapadu, Tavančić (600 m) i Amzača (703 m), na severoistoku, Grabež (682 m) i Ugljevica (691 m), na istoku, Kukrika (749 m), Gradina (677 m) i Paljevina (622 m), na jugoistoku, i Dukino brdo (704 m), na jugozapadu. Locirani su 10 km istočno od magistralnog puta Banja Luka – Čađavica – Mrkonjić Grad.
    Naselje se morfo-fizionomski razvija u visinskom pojasu od 500 (zaseok Živkovići) do 540 m (zaseok Popovići), dok se seoska teritorija (atar) prostire od 465 do 749 m. Lokalni položaj (mikropoložaj) sela određen je geografskim koordinatama: 44o42′ severne geografske širine i 17o0′ istočne geografske dužine.
    Zelenci administrativno-upravno pripadaju opštini Banja Luka (1.232 km2, 54 naselja i 195.692 stanovnika), od čijeg centra su udaljeni 25 km (jugozapadno). U regionalnoj strukturi Republike Srpske ulaze u sklop Banjalučke regije – 8.550 km2 i 657.000 stanovnika (Marković J., 1998), najrazvijenijeg dela Republike Srpske. Locirani su u centralnom delu Banjalučke regije.

    Atar

    Ukupna površina katastarske opštine Zelenci iznosi 676 ha, kojih je 410 ha (60,7%) u privatnom vlasništvu, a 266 ha u državnoj svojini. Obradivo zemljište zauzima 270 ha (39,9% ukupne površine atara), poljoprivredno 338 ha (50%), produktivno 662 ha (97,9%), a neplodno (neproduktivno) zemljište 14 ha (2,1%). U strukturi korišćenja zemljišnog fonda preovladavaju šume (47,93% ukupne površine atara), oranice i bašte (21,89%), livade (17,46%) i pašnjaci (10,06%).
    Listopadne šume zauzimaju znatno prostranstvo u sledećim potesima: Osoje, Škobalje, Tucanj, Gaj i Jovac, oranice u Košarištima, Žljebinama i Prosjeku, livade i pašnjaci na Dugom brdu, Samariću, Lokvi, Milancu i Mekotama.

    Tabela 1. K.O. Zelenci: struktura korišćenja zemljišta i svojinski odnosi u ha
    Kategorije korišćenja Svojinski odnosi Ukupno
    privatno državno ha %
    Oranice i bašte 147 1 148 21,89
    Voćnjaci 4 – 4 0,59
    Livade 113 5 118 17,46
    Pašnjaci 37 31 68 10,06
    Šume i 106 218 324 47,93
    Neplodno zemljište 3 11 14 2,07
    Ukupno 410 266 676 100
    Izvor: Dokumentacioni materijal Opštinske uprave za geodetske poslove i katastar nekretnina, Banja Luka, 2001.

    U ataru se nalaze više izvora, od kojih su najznačajniji: Vasiljevića točak, Škobaljev točak, Mazija, Milanac, Dolina, Kamenac, Purševac, Popovića točak, Jovac, Jerinac, Đurđevo vrelo i Milašica. Kroz atar teče reka ponornica – Zelena, koja nastaje u severozapadnom delu atara od tri izvora: Jerinac, Đurđevo vrelo i Milašica, a uvire u polju, zapadno od Gradine. Po predanju, reka Zelena ”izvire opet” u Krupi na Vrbasu, meštanin Uroš Popović, poznati seoski zanatlija s početka XX veka, urezao je svoje ime na dasci koju je bacio u ponor (”uvor”) Zelene, da bi se ta daska, nakon izvesnog vremena, pojavila u nekom vodotoku kod Krupe na Vrbasu. Na reci Zeleni, u prošlosti su se nalazile dve vodenice: Gornji i Donji mlin, koje je napravio pomenuti Uroš Popović 20-ih godina XX veka, od kojih je danas u upotrebi Gornji mlin ili Poredovnički mlin. Na lokalitetu Drumovi, severoistočno od naselja, nalazi se ”majdan” iz kog se eksploatiše pesak.

    Fizionomija i uređenost naselja

    Zelenci su izduženog nepravilnog oblika, pravca prostiranja severozapad-jugoistok. Razbijenog su tipa. Seoske kuće sa okućnicama razmeštene su pored toka Zelene, uz izvore i u podnožju Velikog brda, s obe strane seoskog puta, koji povezuje selo sa susednim naseljem Kola.

    Naselje prostorno objedinjuje i funkcionalno povezuje četiri fizionomske celine (47 stalno naseljenih, povremeno naseljenih i raseljenih kuća) – zaseoka, raspoređene u najnižem severozapadnom delu atara. Zaseoci predstavljaju grupe rodovskih (srodničkih) kuća, po čijim prezimenima su dobili imena: Živkovići, Milekići, Popovići i Vasiljevići, s tim što su Milekići razmešteni na tri lokaliteta, a Živkovići na dva s obe strane vodotoka.
    Kuće za stanovanje i objekti seoske ekonomije (štala, ambar ili košana, senik i dr.) smešteni su bliže seoskom putu, gde se nalazi ulaz u seosko dvorište, a u njihovom zaleđu su uglavnom bašte i druge poljoprivredne i šumske kategorije korišćenja zemljišta.
    Meštani se vodom snabdevaju sa okolnih pomenutih izvora. Naselje je elektrificirano krajem 70-ih godina XX veka. Seoski put, koji preko sela Kola, ide ka Banjoj Luci trasiran je početkom 90-ih godina XX veka. U selu se nalaze dva pravoslavna groblja: na Tucanj groblju se sahranjuju meštani Popovića i Milekića, a na groblju Drumovi: Živkovići i Vasiljevići.

    Geneza i razvoj

    O poreklu geografskog imena sela, po predanju, postoje tri tumačenja: da potiče od ličnog imena – Zelenko, kralja koji je na Gradini, jugozapadno od današnjeg sela, imao svoj grad; da vodi poreklo od ”ljetine” koju su zelenu brali da je ne bi mraz uništio (Ivančević S. P., 1892) i da je povezano sa zelenom bojom vode reke Zelena, pored koje je osnovano selo u dalekoj prošlosti.
    Na osnovu arheoloških nalaza u neposrednoj okolini naselja, malobrojnih pisanih izvora i usmenog predanja sa realnom istorijskom osnovom, može se pretpostaviti da je teritorija današnjeg sela bila naseljena još u praistoriji. Na uzvišenju Tavanak pronađeni su fragmenti keramike, od prečišćene smeđe zemlje sa premazom, iz kasnog bronzanog doba, i suhozid, što ukazuje na postojanje dva gradinska naselja koja su bila povezana (Žeravica Z., 1989). Praistorijska gradina na istoimenoj planini, sa kamenim bedemom, potiče iz kasnog bronzanog i gvozdenog doba (Arheološki leksikon, 1988). Na južnim padinama Gradine otkriven je bunar kružnog oblika – prečnika 0,70 m, dubine 1,3 m, sazidan od kamenja – oko kojeg je pronađeno dosta kamenja i metalne zgure. Nedaleko od bunara nalazi se plato sa mnoštvom nabacanog kamenja, pa se pretpostavlja da je reč o ruševinama neke građevine. U literaturi se navodi da se može pretpostaviti da je oko bunara bilo i drugih građevina (Žeravica Z., 1989).
    U rimsko doba jugoistočno od sela je prolazio put Salona-Servitium (Split- Bosanska Gradiška), koji se od dobrinjskog zaseoka Kadina voda odvajao za selo Šljivno, gde su pronađeni ostaci zidina i opeke, pa preko zaseoka Konatari i Plavšići (selo Kola) produžavao za Banja Luku (Pašalić E., 1956).
    Tokom srednjovekovnog doba prostor današnjeg sela nalazio se u sastavu Donjih Kraja, koji se prvi put u pisanom dokumentu pominju 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV. Na teritoriji Donjih Kraja, kao teritorijalno-upravna celina postojala je i Župa Zemunik, koja se navodi i pod imenom Zemljanik (Zemaljnik), u čijem sastavu su bili Zelenci. Prvi pisani pomen Župe Zemunik datira iz 1287. godine, kada se navodi u Prijezdinoj povelji, a poslednji 1434. godine u povelji Jurja, vojvode Donjih Kraja (Skarić V., 1937). M. Karanović (1936) u svom radu o granicama srednjovekovne bosanske Župe Zemljanik, u severozapadnom delu atara Zelenaca je ucrtao znak za stari grad. Najverovatnije da je reč o Gradini koja se nalazi na lokalitetu Zavlaka, koja je smeštena na tromeđi sela: Pervan, Subotica i Zelenci, gde su pronađeni ostaci zidova debljine 0,5 m i koplje (Žeravica Z., 1989). Severno od Gradine, na lokalitetu Muhodo, locirana je njiva poznata pod nazivom Varošište, za koju meštani navode da je tu nekada bila varoš.
    Na postojanje naselja u srednjem veku ukazuje lokalitet Mramorje i srednjovekovni grad na zapadnim padinama Amzače (u narodu Hamzače), gde se nalazi nekropola sa 50-ak stećaka u obliku ploča i sanduka. Pored nekropole je veliki krst od sedre i nekoliko kamenih obeležja – ”biljega” (Žeravica Z., 1989). Meštani za taj lokalitet koriste i naziv Kužje groblje, jer je, po predanju, u prošlosti ”vladala kuga”, te su se na tom mestu sahranjivali ljudi koji su umirali od kuge.
    Nedaleko od sela, u Polju se nalazio jedan kamen (”povelika bika”) gde su meštani iskopavali motike i druge alatke, koje nisu sačuvane. Na tom mestu, po predanju, otac je ukleo sina, pa mu se bik okamenio. Zapadno od Zelenaca, pored lokalnog puta za naselje Kola, nalazi se nadgrobni spomenik (krst) – 1,3 m visine i 0,50 m širine, nepoznate starosti, u kome je pronađen novac. Po narodnom verovanju, neki siromašan meštanin je poveo svoje (”muško”) dete da proda, da bi proslavio krsnu slavu – Đurđevdan, ali je seo usput i zaspao, a u snu mu se nešto ”javilo i reklo da ode do tog krsta i da tamo ima novca, što je ovaj i uradio”. (Ivančević S. P., 1892).
    Na teritoriji srednjovekovne Župe Zemunik, nakon uspostavljanja turske vlasti, formirana je nahija Zmijanje, koja je postojala do početka XIX veka (Niškanović M., 1978). Nahija Zmijanje je prvi put zabeležena u turskom defteru 1541. godine, kada broji 29 naselja i 350 kuća (Vasić M., 1962). M. Karanović (1937) navodi da se Zmijanje prvi put pominje 1587. godine u Vakufnami (zadužbinskoj povelji) Ferhat- pašine džamije u Banjoj Luci.
    Tokom svog dugog postojanja nahija Zmijanje je često menjala granice, a najveću površinu imala je početkom XVI veka. Tada je obuhvatala teritoriju između tokova Vrbasa i Sane, od Kozare (977 m), Dimitora (1480 m) i Lisine, 1467 m (Niškanović M., 1978).
    Zelenci se ne pominju u turskim popisima 1541. i 60-ih godina XVI veka. Meštani tvrde da je i tada postojalo naselje na današnjoj teritoriji, ali da nisu davali begu ”trećinu”, tako da nije upisano u ”turske knjige”.
    Uspostavljanjem Austro-ugarske vladavine (1878), Zelenci su ušli u sastav Banjalučkog seoskog kotara. U to vreme imaju 10 kuća i 104 stanovnika. U austro- ugarskom popisu 1910. (19 kuća i 182 žitelja), navode se pod imenom Zelenjci, kada su se nalazili u sastavu seoske opštine Dobrnja u sklopu Banjalučkog kotara.
    Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i administrativno-teritorijalnom podelom na oblasti, Zelenci su bili u sastavu Vrbaske oblasti Banjalučkog seoskog sreza, a formiranjem Vrbaske banovine 1929. godine pripadaju Banjalučkom srezu (Smlatić S., 1978).
    Demografski razvoj Zelenaca posle Drugog svetskog rata može se podeliti u dve faze: prva od 1948. do 1971. godine, kada beleže kontinuirani populacijski porast, što je pre svega rezultat pozitivnog prirodnog priraštaja, i druga, od 1971. do danas, koja je obeležena negativnim demografskim trendovima koji proizilaze iz negativnog prirodnog priraštaja, s jedne strane, i obimnih selidbenih migracija na relaciji selo – grad, s druge.

    Tabela 2. Kretanje ukupne populacije i domaćinstava u Zelencima od 1948. do 2003. godine
    Godina Broj stanovnika Domaćinstva
    broj prosečan broj članova
    1948. 284 28 10,1
    1953. 304 38 8,0
    1961. 337 47 7,2
    1971. 311 47 6,6
    1981. 182 39 4,7
    1991. 123 29 4,2
    2003. 89 29 3,1

    Popisi stanovništva, domaćinstava i stanova od 1948. do 1991, a za 2003. po našim terenskim ispitivanjima obavljenim tokom decembra iste godine.

    Godine 2003. na terenu smo evidentirali 14 (Živković Dušan, Živković Mirko, Milekić Mlađen, Milekić Dragoljub, Popović Miloš, Popović Stojko, Popović Vojislav, Vasiljević Mlađen, Vasiljević Lazar, Vasiljević Đurđija, Vasiljević Radoslav, Vasiljević Bore, Vasiljević Dragan) praznih (”zatvorenih”, ”pustih”) kuća, čiji vlasnici su preminuli, a njihovi potomci su iseljeni najvećim delom u Banja Luku i manje u Srbiju, u Novi Sad. Vlasnik jedne kuće (Sekulić Gojko, slavi Jovanjdan), došao je na ženino imanje (Vasiljevića) iz susednog sela Radmanića, a njegov sin Stanko je iseljen u Posavinu, u Lijevče polje. Krajem XIX, pa sve negde do sredine XX veka, većina domaćinstava je živela u mnogočlanim porodičnim zadrugama, koje narod naziva ”zajednicama”. Najbrojnija zadruga u Zelencima, sa 50 članova (starešina Jošo Milekić), izdeljena je 1948. godine na tri domaćinstva (Gojko, Jošo i Nikola), zatim Popović Miloša (stareši na) – 20 članova, izdeljena 1960, Živković Vaskrsije (starešina) – 24 člana, izdeljena 1971. godine itd.

    Poreklo stanovništva

    Činjenice o poreklu stanovništva koje navodimo zasnovane su na kazivanjima meštana o antropogeografskoj prošlosti svojih porodica i predaka. One se temelje na usmenom predanju koje se prenosi sa koleno na koleno, jer pisani podaci ne postoje, naročito o ranijoj prošlosti stanovništva Zelenaca.
    Danas u selu žive četiri familije (roda). To su: Milekići (12 kuća, slave Nikoljdan), Živkovići (10 kuća, slave Đurđevdan), Vasiljevići (5 kuća, slave Đurđevdan) i Popovići (2 kuće, slave Jovanjdan).
    Živkovići su starinom sa Kosova, a u Zelence su doseljeni iz banjalučkog sela Lusića (zaseok Gornji Lusići). Popovići, najmlađi rod u Zelencima, doseljeni su (dva brata Ostoja i Mile) pre ”oko” 150 godina iz Crne Gore. Familija Milekići, vodi poreklo iz Crne Gore. Vasiljevići su nepoznatog migracionog porekla.

    Tabela 3. Zelenci — sastav familija, broj i struktura stanovništva 2003. godine
    Familija Prezime i ime Krsna BR°J Pol Velike starosne grupe
    vlasnika kuće slava čl. M Ž Do 19 20-39 40-59 60 i više
    Vasiljević Bore 2 2 – – 2 – –
    Vasiljević Ruško 2 1 1 1 – – 1
    Vasiljevići Vasiljević Zdravko Đurđevdan 1 1 – – – – 1
    Vasiljević Mihajlo 3 2 1 – 1 – 2
    Vasiljević Nikola 7 5 2 3 2 2 –
    Milekić Stanko 2 1 1 – – – 2
    Milekić Jovo 7 4 3 1 4 2 –
    Milekić Milutin 2 1 1 – – – 2
    Milekić Milenko 1 1 – – – 1 –
    Milekić Borka 1 – 1 – – – 1
    Milekići Milekić Dragan 5 3 2 1 1 2 1
    Milekić Uroš Nikoljdan 5 3 2 – 3 2 –
    Milekić Drago 2 1 1 – – – 2
    Milekić Dušan 2 1 1 – – – 2
    Milekić Nenad 2 1 1 – – – 2
    Milekić Ostoja 7 4 3 5 1 1 –
    Milekić Niko 7 1 6 4 2 – 1
    Živković Miloš 2 1 1 – – – 2
    Živković Borko 2 1 1 2 – – –
    Živković Sveto 4 2 2 2 – 2 –
    Živković Drago 4 2 2 2 – 2 –
    Živkovići
    Živković Jela Đurđevdan 1 – 1 – – – 1
    Živković Perka 1 – 1 – – – 1
    Živković Stojan 2 1 1 – – – 2
    Živković Mihajlo 6 3 3 2 2 – 2
    Živković Nikola 2 1 1 – – – 2
    Živković Bogdan 4 2 2 – 1 1 2
    Popovići
    Popović Živko Jovanjdan 2 1 1 – – – 2
    Popović Svetozar 1 1 – – – – 1
    Ukupno 29 – 89 47 42 23 19 15 32

    U selu postoje i četiri kuće (Milekić Kosovka, Jela, Lazar i Živković Jela), čiji vlasnici su stalno nastanjeni u Banjoj Luci, koji povremeno borave u Zelencima, uglavnom tokom letnjeg dela godine i u dane vikenda.
    Pravoslavna crkva Blagovesti Presvete Bogorodice, podignuta 1970, osvećena je 13. jula 1980. godine. Kod hrama se svake godine, u nedelju pre Petrovdana, priređuje manja kulturna i religiozna manifestacija u narodu poznata kao ”Zbor”.

    Funkcije naselja

    Zelenci su tipično agrarno (stočarsko-ratarsko) seosko naselje malog funkcionalnog kapaciteta i značaja. Glavno zanimanje mesnog stanovništva u ne tako davnoj prošlosti je bilo ekstenzivno stočarstvo, dok je ratarstvo tada, kao i danas, uglavnom zadovoljavalo potrebe domaćinstava. Stočarstvo kao privredna grana vremenom je izgubilo raniji značaj. O tome danas svedoče ostaci dva ”naslona” (objekti za čuvanje stoke sa stogovima sena na ”senokosima” – pašnjacima, gde je tokom zime smeštena stoka), kojih je do Drugog svetskog rata bilo 12, na imanjima Svetozara Popovića i Nike Milekića.
    Selo je imalo četvororazrednu osnovnu školu (prestala sa radom 1984. zbog manjka učenika), koja je počela sa radom 60-ih godina XX veka. Do otvaranja škole meštani su sticali osnovno obrazovanje po privatnim kućama, gde su se održavali ”tečaji”. U kući Miloša Milekića se održavao tečaj. Danas deca nastavu pohađaju u dve škole: u četvororazrednoj školi, koja pripada zaseoku Konatari (4 učenika) i osmorazrednoj osnovnoj školi u Kolima (3 učenika).
    Prodavnica mešovite robe (otvorena 1987) prestala je sa radom 1991. godine. Do 50-ih godina XX veka u selu je funkcionisala i Zemljoradnička zadruga.
    Od tradicionalnih zanata, koji su vremenom izumrli, u selu se nalazila kovačka radnja (Nikola Milekić), koja je prestala sa radom 70-ih godina XX veka, kao i veći broj krečana.

    Zaključak

    Ruralni razvoj Zelenaca, za koje se pouzdano ne može reći od kada datiraju, obeležen je periodima uspona, stagnacije i fazama sa negativnim razvojnim trendovima. U savremeno doba, naročito od 70-ih godina XX veka do danas, selo beleži ubrzan negativan razvoj, koji karakteriše:
    – značajno smanjenje ruralne populacije,
    – opadanje prirodnog priraštaja stanovništva,
    – opsežno iseljavanje i selidbene migracije mesnog stanovništva usmerene ka gradovima i većim naseljima,
    – pogoršanje starosne strukture seoskog stanovništva,
    – smanjenje značaja i obima seoske stočarsko-ratarske proizvodnje i dr. Antropogeografski i naseobinski kompleks sela ima mnoštvo bitnih obeležja, od kojih kao karakteristične navodimo sledeće:
    – pojavu raseljenih (napuštenih) seoskih kuća i imanja, kao i postepeno i kontinuirano demografsko odumiranje sela,
    – znatnu ujednačenost geografskog porekla seoske populacije (starinom iz Crne Gore i sa Kosova) i
    – homogenu etničku i konfesionalnu kompoziciju stanovništva naselja (srpsko stanovništvo pravoslavne veroispovesti).
    Dalji ruralni razvoj Zelenaca, uključujući tu i druga seoska naselja u Banjalučkoj regiji, zavisi pre svega od skupa stalnih i povremenih mera i akcija na planu revitalizacije seoskih naselja Republike Srpske, jer je izvesno da većina njenih seoskih naselja u savremenom periodu ima negativne razvojne karakteristike.