Na današnji dan: Održana Podgorička skupština na kojoj je odlučeno da se Kraljevina Crna Gora prisajedini Kraljevini Srbiji

26. novembar 2012.

komentara: 0

26. novembra 1918. – Crna Gora donela odluku o prisajedinjenju Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca

Rad na ujedinjenju Crne Gore i Srbije inteziviran je tokom ulaska savezničkih trupa (francuskih, engleskih, američkih, italijanskih i srpskih) u oslobođenu Crnu Goru. Načelnik srpske Vrhovne komande, vojvoda Živojin Mišić, uoči ulaska ovih trupa na teritoriju Crne Gore (Metohija), u upustvu komandantu, Dragutinu Milutinoviću, 23. oktobra odredio je zadatak srpskim trupama da „pomoću Crnogoraca rade na sjedinjenju Crne Gore i Srbije“. Put od Peći do Cetinja srpske trupe su prošle za veoma kratko vreme. Cetinje je zvanično zauzeto 23. oktobra (5. novembra) 1918. godine. U njemu je uspostavljena komanda mesta i vojna vlast, koja se pozivala na naredbe Vrhovne komande srpske vojske.

Sa srpskom vojskom u Crnu Goru su ušli i političari koji su bili zaduženi za politički rad. Na sednici srpske vlade, 15. oktobra 1918. godine, za poverenika za politička pitanja u Crnoj Gori imenovan je Svetozar Tomić, a u Odbor su, pored Tomića, u dogovoru sa Pašićem, ušli: Petar Kosović, Janko Spasojević i Milosav Raičević. Oni su odmah po ulasku srpskih trupa na područje Crne Gore formirali Centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, koji je delovao po instrukcijama srpske vlade. Rad na ujedinjenju bilo je potrebno prikazati kao želju crnogorskog naroda, radi opravdanja pred međunarodnom zajednicom. Položaj kralja Nikole bio je politički neizvestan. Odbor za ujedinjenje je vršio postavljanje načelnika okruga i srezova, predsednika u varoškim opštinama, starešine u kapetanijama i jedan broj činovnika.

Ovoj Velikoj narodnoj skupštini su prethodile slične, manjeg značaja, po gotovo svim mestima Crne Gore i pod različitim nazivima. Na njima je uspostavljena procedura održavanja izbora, sazivanja zajedničke skupštine i ciljevi koje zajednička skupština treba svetu da obznani.

Centralni izvršni odbor je, na sednici u Beranama 25. oktobra/7. novembra 1918. godine, propisao Pravila za biranje narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu. Proglas o raspisivanju izbora i Pravila za biranje narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu, poslati su iz Berana 27. oktobra okružnim načelnicima u Crnoj Gori, s nalogom da se organizuju izbori po kapetanijama, varoškim opštinama i srezovima. Za održavanje zborova i izbor poverenika dat je rok od sedam dana, dok je u nekim mestima, poput Cetinja, za te poslove preostalo tek tri dana. Čitavim izbornim procesom rukovodio je Centralni izvršni odbor preko svojih poverenika i izaslanika koji su sazivali zborove i sednice i utvrđivali rezultate izbora.

Izbori za sastav skupštine obavljeni su 19.11.1918. godine na celom prostoru kraljevine Crne Gore. Svaka kapetanija birala je po 2, dok je svaki srez (iz oblasti koje su oslobođene u Prvom balkanskom ratu) birao po 3 poslanika. Veći gradovi (preko 5.000 stanovnika) birali su po 2 poslanika, a oni manji (sa manje od 5.000 stanovnika) po 1 poslanika.

Pripreme za početak rada skupštine obeležila su dva suprotna mišljenja o načinu ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Skupština je zasedala od 24. do 29. novembra 1918. godine. Od dve prethodne i pet redovnih zasedanja, najznačajnija je druga redovna sednica od 26. novembra na kojoj su donesene istorijske odluke o ujedinjenju naroda Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije, kao i odluka o detronizaciji dinastije Petrovića.

Skupština je otpočela sa radom 24.11. u zgradi Duvanskog monopola i na prvom zasedanju izabrani su tajnim glasanjem organi skupštine (predsednik Savo Cerović, potpredsednici Lazar Damjanović i Savo Fatić i sekretari).

Zelenaši su se zalagali za uslovno sjedinjavanje Crne Gore i Srbije. Bjelaši su se zalagali za bezuslovno sjedinjavanje Crne Gore i Srbije.

Odluke skupštine

Podgorička skupština je, na Drugoj redovnoj sednici 13./26. novembra, bez rasprave i aklamacijom usvojila već napisani tekst Odluka, koji su potpisali 160 poslanika. Ovaj akt je usvojen pod imenom Rezolucija, a kasnije objavljen kao plakat pod nazivom Odluka. Odluke su:

1. Da se kralj Nikola I Petrović – Njegoš i njegova dinastija zbaci sa crnogorskog prijestola.

2. Da se Crna Gora sa bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića, te tako ujedinjene stupe u zajedničku Otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.

3. Da se izabere Izvršni narodni odbor od 5 lica, koji će rukovoditi poslovima, dok se ujedinjenje Srbije i Crne Gore ne privede kraju.

4. Da se o ovoj skupštinskoj odluci izvijesti bivši kralj Crne Gore Nikola Petrović, Vlada Kraljevine Srbije, prijateljske Sporazumne sile i sve neutralne države.

Na četvrtoj sednici (28. novembra) je izabran Izvršno odbor, u stvari privremena vlada.

Na petoj sednici (29. novembra) skupština je odlučila:

1. Da se pokretna i nepokretna imovina bivšeg kralja Nikole Petrovića Njegoša i njegove dinastije, u Crnoj Gori konfiskuje u ime naroda.

2. Da se za svagda zabrani ulazak u našu zemlju pređašnjem kralju Nikoli Petroviću Njegošu, a tako i svim članovima njegove dinastije.

Kraljeva imovina je konfiskovana.

Odluka o ujedinjenju sa Srbijom, dovela je do niza drugih odluka o ujedinjenju u novu državu pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Podgorička skupština je izabrala delegaciju od osamnaest članova, koju je predvodio mitropolit Gavrilo Dožić, da odluke Podgoričke skupštine odnese u Beograd. Delegacija je uručila odluke Podgoričke skupštine regentu Aleksandru 17. decembra 1918. godine, ili 17 dana poslije proklamovanja ujedinjenja i stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno jugoslovenske države. Ovim je praktično zaokružen okvir odluka Podgoričke skupštine kojim je proglašeno pripajanje Crne Gore Srbiji, detronizovana crnogorska dinastija i uspostavljena privremena vlast koja je odluke trebalo da sprovede u delo.

Odluke Podgoričke skupštine nije priznale nijedna velika sila. Sama Srbija je zvanično raskinula diplomatske odnose sa Crnom Gorom 28. decembra 1918. godine, više od mjesec dana po donošenju odluke o bezuslovnom ujedinjenju. Odlukama Podgoričke skupštine crnogorska država je faktički prestala da postoji.

IZVOR: Vikipedija

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.