Y-DNK haplogrupa E, druga najčešća među Srbima

27. septembar 2012.

komentara: 30

Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković iz Banjaluke, u svom novom tekstu predstavlja haplogrupu E, koja je zastupljena sa 19 odsto među Srbima koji su dosad uradili Y-DNK analizu (genetsko poreklo po muškoj liniji)

OPŠTE NAPOMENE: Haplogrupa E je jedna od široko rasprostranjenih haplogrupa danas u svijetu. Može se posmatrati kao još jedna haplogrupa nastala u Africi, ali sa svojim podgrupama koje su rano ušle u Evropu usko je povezana i sa genetskom istorijom Evrope. Od posebnog je interesa i za Srbe jer je to među Srbima druga haplogrupa po zastupljenosti.

Haplogrupa E je proistekla iz haplogrupe DE iz koje je takođe proistekla haplogrupa D koja je nastala u Aziji. To znači da je haplogrupa DE svakako rođena na tlu Afrike, ali da su neki pripadnici te haplogrupe napustili Afriku i od njih je nastala haplogrupa D, o kojoj će biti riječi kasnije, a od onih koji su ostali u Africi nastala je haplogrupa E. Danas je haplogrupa E najzastupljenija haplogrupa Afrike.

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Vjeruje se da je haplogrupa E nastala u istočnoj Africi prije nekih 50.000 godina. Iz istočne Afrike se širila u podsaharsku Afriku, sjevernu Afriku, Evropu i Bliski Istok.

SNP MUTACIJE: M96, L339, L 504

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STABLO:

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

E* P2

Nađena kod veoma malog broja pojedinaca, uglavnom kod Bantu populacije u Kamerunu i južnoj Africi.

E1 P147

Nađena u procentima od oko 3-6% u narodima Dama iz Namibije, Ganda iz Ugande, Mandinke iz Gambije i Šona iz Zimbabvea.

E1a M33

Zastupljena najviše u zapadnoj Africi, a najzastupljenija je u državi Mali sa 34% i to najviše kod naroda Dogon iz Malija sa 53%. Pored Malija zastupljena je u i Gvineji Bisao sa 20-30%. Nađena i u starim kostima urođeničkog stanovništva Kanarskih ostrva.

E1bP177

E1b1 P2

Najraširenija podgrupa haplogrupe E. Biće posebno detaljno obrađena u nastavku. Zastupljena sa svojim podgrupama i kod evropskih populacija uključujući tu i Srbe.

E2 M75

E2*

Nađena u procentima od oko 3-6% u narodima Dama iz Namibije, Ganda iz Ugande, Mandinke iz gambije i Šona iz Zimbabvea.

E2a M41

Zastupljena u oblasti velikih Jezera u istočnoj Africi, pogotovo kod naroda Alur sa 67%, Hema sa 39%.

E2b M54

Nađena kod Hosa naroda u južnoj Africi sa 28%, Rimaibe naroda iz Burkine Faso 27%, Daba naroda iz sjevernog Kameruna 22% i Zulu naroda južne Afrike 21%.

E2b*

Nađena kod naroda Mossi iz Burkine Faso oko 4%.

E2b1 M85

E2b1a M200

Nađena kod Mbuti naroda u Kongu 25%.

Haplogrupa E1b1 P2 se dijeli na dvije glavne grane: E1b1a i E1b1b koje ćemo, zbog široke zastupljenosti i velike raznovrsnosti posebno obraditi.

 

HAPLOGRUPA E1b1a V38

 

OPŠTE NAPOMENE: Haplogrupa E1b1a V38 je jedna od grana haplogrupe E1b1 koja je rasprostranjena uglavnom u podsaharskoj Africi. Ova grana haplogrupe E je praktično odsutna u Evropi, rijetko se sreće na Bliskom Istoku, ali je zato veoma zastupljena u sjevernoj Americi i Karibima, prije svega zahvaljujući trgovini crnačkim robljem koje je uglavnom dolazilo iz područja zapadne Afrike gdje je E1b1a V38 i najzastupljenija

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Pretpostavlja se da je ova podgrupa haplogrupe E nastala prije 25000 godina negdje u istočnoj Africi, kao i većina drugih grana haplogrupe E odakle se veoma brzo proširila na zapad i jug Afrike

SNP MUTACIJE: V38, L222.1, V100

 

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STABLO:

 

 

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

Iako ima više podgrupa, samo je mali broj onih koje pokazuju veću zastupljenost među populacijama i radi toga ćemo obraditi samo one podgrupe koje su važnije.

E1b1a1a1f L485

E1b1a1a1f1 L514

E1b1a1a1f1a M191

Prilično rasprostranjena haplogrupa nađena u Nigeriji 45-50%, kod Bantu populacija južne Afrike 25%, veoma zastupljena među Afroamerikancima sa 35%

E1b1a1a1g U175

E1b1a1a1g1 U209

E1b1a1a1g1a U290

Najviša zastupljenost kod Evondo naroda u Kamerunu 57%, kod Afroamerikanaca 32%

E1b1a1a1g1c M154

Najzastupljenija kod Bamileke populacije u Nigeriji sa 31%.

 

STARI NARODI: Haplogrupa E1b1a V38 se sasvim jasno može povezati sa Niger-Kongo jezičkom porodicom i samim tim sa crnačkim stanovništvom zapadne Afrike i Bantu populacijom južne i centralne Afrike

Herero narod u Namibiji-tipična Bantu populacija

 

POZNATE LIČNOSTI: Najpoznatiji pripadnik haplogrupe E1b1a V38 je svakako Nelson Mandela, pored njega tu je još i južnoafrički aktivista, sveštenik i Nobelovac Dezmond Tutu koji pripada podgrupi E1b1a1a1g U175

Nelson Mandela

 

 

HAPLOGRUPA E1b1b M215

 

OPŠTE NAPOMENE: Haplogrupa E1b1b M215 je druga značajna podgrupa haplogrupe E1b1 koja je rasprostranjena, za razliku od podgrupe E1b1 V38, u sjevernoj i istočnoj Africi, Mediteranu i Evropi. Posebno je interesantna za Srbe i ostale južnoevropske i mediteranske narode jer je dio njihovog genetskog nasleđa. Smatra se da su prvi pripadnici ove podgrupe migrirali u Evropu iz sjeverne Afrike još u ranom neolitu, prije 10.000 godina i to prije svega kroz specifičnu granu E1b1ba1b2 V 13. Rasprave se danas vode da li je haplogrupa E ušla u Evropu preko Sredozemnog mora ili kopnom, preko Bliskog Istoka. Kako god, pojedine grane haplogrupe E su veoma rano postale genetsko nasleđe Evrope, prije svega Balkanskog poluostrva iako je dalje porijeklo ukupne haplogrupe E svakako afrički kontinent.

PORIJEKLO I MIGRACIJE: Haplogrupa E1b1b M215 nastala je prije nekih 22.000 godina u istočnoj Africi, tačnije na liniji Rog Afrike, Etiopija i dolina Nila. Glavnina migracija je potom slijedila na sjever Afrike, Evropu i Bliski Istok. Samo je jedna mala grupacija, E-M293, migrirala u južnom pravcu

SNP MUTACIJE: M215

MAPA RASPROSTRANJENOSTI:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STABLO:

 

PODGRUPE I ZASTUPLJENOST:

Gotovo sva haplogrupa E1b1b M215 je sastavljena od podgrupe E1b1b1 M35, tako da se često pod M215 podrazumjeva M35. E1b1b* M215 koja nije M35 je veoma rijetka, dok je grana E1b1b2 M281 nađena kod nekoliko pojedinaca u Etiopiji. Zbog toga, kada govorimao o E-M215, zapravo govorimo o E-M35.

E1b1b1a V68

E1b1b1a* V68

Osnovna forma E-V68 nađena je samo kod nekoliko pojedinaca na Sardiniji i mogla bi biti dokaz prelaska iz Afrike u Evropu morskim putem, a ne kopnom preko Bliskog Istoka kako se obično tvrdilo.

E1b1b1a1 M78

Široko rasprostranjena haplogrupa od istočne Afrike do južne Evrope. Zastupljena prije svega kroz svoje podgrupe koje će u nastavku biti obrađene:

E1b1b1a1a V12

Prisutna u južnom Egiptu, Sudanu, Etiopiji i Somaliji. Stari Egipćani su, po svoj prilici, pripadali velikim dijelom ovoj podgrupi.

E1b1b1a1a2 V32

Najzastupljenija podgrupa E-V12. Prisutna uglavnom među kušitskim narodima Etiopije, Somalije i Kenije i to kod: Borana naroda u keniji sa 71%, kod Oromo naroda u Etiopiji sa 32%, kod Somalijaca 77%.

E1b1b1a1b V13

Ova posebna podgrupa haplogrupe E je tipična za Balkan i Evropu. Van Evrope je ima u veoma malim procentima. Najprisutnija je među kosovskim Albancima 45%, Albancima u Makedoniji 35%, Albancima u Albaniji 32%, makedonskim Ciganima 30%, vojvođanskim Ciganima 70%, tesalijskim Grcima 35%, u Crnoj Gori 30% karpatskim Rusinima 25-30%, Cincarima 20%, Sicilijancima 20%, Srbima 19%, Makedoncima 18%, Bugarima 17%, Rumunima 15%, južnoj Italiji i Korzici od 15-25%, arapskim Druzima 10-20%.

Pretpostavljena starost za E- V13 je oko 10 000 godina, a mjesto nastanka bi mogao da bude Balkan, odakle se ova haplogrupa širila po svoj Evropi, mada se spekuliše i sa Bliskim Istokom kao mjestom nastanka prije svega zbog povišene prisutnosti ove haplogrupe kod arapskih Druza u Libanu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2011. analizom kostiju sa jednog neolitskog nalazišta u Španiji starog 7000 godina nađeni su pripadnici ove haplogrupe sa velikim podudaranjem u današnjem stanovništvu Srbije, Albanije i Crne Gore. To dokazuje da su pripadnici haplogrupe E-V13 bili dio rane evropske neolitske zemljoradničke kulture.

Kao što se vidi iz rasporeda ove haplogrupe, njeno glavno središte danas u Evropi je centralni Balkan. Sva je prilika da je u istorijskom smislu, starosjedilačko stanovništvo Balkana označeno često kao vlaško pripadalo ovoj haplogrupi. Posebno je to uočljivo na primjeru vlaške populacije na Karpatima koju upravo ova haplogrupa odvaja od okolne slovenske populacije. Slično je i sa pojedinim crnogorskim plemenima kod kojih se upravo zahvaljajući ovoj haplogrupi može definisati starosjedilački, mahom neslovenski sloj plemena. U tom smislu sva stara bratstva Kuča, Pipera, Vasojevića pripadaju ovoj haplogrupi. Tri sasvim nebliska pripadnika Vasojevića koja su se testirala pripadaju ovoj haplogrupi, sa međusobno bliskim haplotipovima. Samim tim predanje o zajedničkom poreklu od rodonačelnika Vasa je i genetski potvrđeno.

Ovo je ujedno i druga haplogrupa po zastupljenosti među Srbima, pa će u narednim tekstovima biti još detaljnije analizirana.

E1b1b1a1s V22

Centar ove haplogrupe je prostor Libije i Egipta odakle se širila prema jugu ka Sudanu.

E1b1b1a1d V65

Zastupljena sa 20% među libijskim Arapima i 30% među marokanskim Arapima.

E1b1b1a1e M521

Veoma rijetka podgrupa. Nađena samo kod nekolicine Grka.

 

E1b1b1b Z827

Za razliku od podgrupe E1b1b1b V68 koja je prisutnija u istočnom dijelu sjeverne Afrike haplogrupa E1b1b1b Z827 dominira zapadnim dijelom sjeverne Afrike. I jedna i druga podgrupa imaju svoje rane migrante u Evropu, prva na Iberijskom poluostrvu, a druga na Balkanu.

E1b1b1b1 M81

Tipična haplogrupa Berbera i Tuarega, među kojima dostiže i do 80-100% prisutnosti. Glavna haplogrupa Magreba, Alžira, Maroka, sjeverozapadne Afrike. U Evropi značajnije prisutna na Iberijskom poluostrvu do oko 10% u pojedinim dijelovima Španije i Portugala, posebno u Kantabriji. Pretpostavlja se da je nastala prije nekih 6000 godina u sjevernoj Africi.

E1b1b1b2 Z830

Sadrži podgrupu E-M123 koja je uglavnom vezana za jevrejsku populaciju.

 

STARI NARODI: Pripadnici haplogrupe E1b1b M215 mogu veoma lako da se povežu sa afroazijatskom grupom jezika u koju spadaju: semitski, berberski, kušitski, koptski.

Nema spora da se E-M81 može povezati sa Berberima, a E-V32 sa Kušitima, a E- V 12 sa starim Egipćanima. Haplogrupa E1b1b M215 je prisutna dobrim dijelom i među jevrejskom i arapskom populacijom, pogotovo u Palestini i Libanu, pa bi haplogrupu E1b1b M215 mogli uopšteno povezati sa Semitsko-Hamitskim narodima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STARA DNK:

Kao što je već pomenuto najznačaniji pronalazak stare DNK vezan za E haplogrupu je pronalazak E- V13 na uzorku starih kostiju sa neolitskog nalazišta u Kataloniji starog 7000 godina. Uzorkovane kosti su pokazale veliku genetsku bliskost sa današnjom E- V13 populacijom na Balkanu. Inače, nalazište pripada neolitskoj kulturi Tiskane keramike za koju se zna da je migrirala sa Balkana prema zapadnom Mediteranu.

Kada su analizirane stare kosti urođenika na Kanarskim ostrvima stare u prosjeku 1.500 godina registrovano je prisustvo berberske E- M81 i istočno-sjevernoafričke E-M78. Sasvim je jasno da je staro stanovništvo Kanarskih ostrva prije evropske kolonizacije velikim dijelom pripadalo haplogrupi E.

Prilikom analize kostiju sa jednog antičkog rimskog groblja u južnoj Bavarskoj (rimska provincija Recija) koji je datovan u kraj 4. vijeka naše ere nađena su dva pojedinca koja su pripadala haplogrupi E1b1b M215.

Interesantno je da je E1b1b M215 nađen i kod sahranjenih pojedinaca u jednom hrišćanskom groblju u gradu Usedom u sjevernoj Njemačkoj iz 13. vijeka naše ere. Grad je bio u zoni preplitanja slovenske i germanske kulture, a pretpostavlja se da su ovi E1b1b njemački migranti iz južne Njemačke gdje E1b1b pokazuje veću prisutnost nego na sjeveru.

 

 

POZNATE LIČNOSTI:

Veliki je broj poznatih ličnosti koje su testirane kao pripadnici E1b1b M215 ili neke od njenih podgrupa. Napomenućemo neke:

 

1. Albert Ajnštajn pripadao je haplogrupi E1b1b1 M35*

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. Viljem Harvi, engleski ljekar i naučnik iz 17.vijeka pripadao je haplogrupi E-M123 tipičnoj za semitsku populaciju

3. Adolf Hitler pripadao je haplogrupi E1b1b1 M35*. Ovo istraživanje izazvalo je veliku pažnju svojevremeno, jer se ispostavilo da je Hitler bar po očevoj liniji bio veoma blizak evropskoj jevrejskoj populaciji

4. Napoleon Bonaparte pripadao je E-M123, tj. podgrupi M-34, tipičnoj za semitske populacije istočnog Mediterana. Jedan od Napoleonovih predaka nosio je nadimak Mavar iz Sarcane

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

5. Braća Rajt, pronalazači i kreatori prvog aviona pripadali su, kod nas najčešćoj, haplogrupi E- V13

6. Lindon Džonson, američki predsjednik pripadao je haplogrupi E- V13

7. Zinedin Zidan pripada haplogrupi E1b1b1b1 M81

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

8. Pleme Vasojevići i samim tim: Slobodan Milošević, Vuk Karadžić, Radovan Karadžić, vojvoda Petar Bojović i dr. pripadaju haplogrupi E- V13

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kao što smo već pomenuli, dosad su se testirala tri, srodnički ne tako bliska pripadnika plemena Vasojević (Đukić, Bojović, Janković) i imaju skoro identičan y- haplotip i pripadaju haplogrupi E- V13. Njihovi haplotipovi se mogu vidjeti na Srpskom DNK projektu.

 

ZANIMLJIVOSTI:

U gradu Abergejlu u sjevernom Velsu, među lokalnim stanovništvom zabilježeno je veliko prisustvo haplogrupe E- V13. Haplogrupa E- V13 nije tipična za sjever Evrope, a u ostatku Engleske je gotovo i nema. Jedino objašnjenje za ovu grupu pojedinaca u sjevernom Velsu bila je da su ostaci rimskih vojnika porijeklom sa Balkana, posebno sa područja Gornje Mezije (prostor jugoistočne Srbije, zapadne Bugarske i sjeverne Makedonije), tačnije prostor gdje je E- V13 i danas najprisutniji u Evropi.

 

AUTOR: Saradnik portala Poreklo Siniša Jerković

 

DNK

Naredni članak:

Komentari (30)

Odgovorite

30 komentara

  1. ZACO

    Moze mi neko objasniti i reci nesto vise o haplogrupi E-M35

  2. Znaci,E-V13 ima najvecu koncentraciju kod Albanaca…a 19% danashnjih srba su ustvari asimilirani posrbljeni albanci !…znaci svaki peti Srbin je Albanac po ocevoj liniji.
    A zanimljivo da Albanci nemaju gotovo uopče I2a-dinarica koji je došo u ranom srednjem vjeku sa Slavenima.

    • Ratko

      Između ostalog, samo da dopunim sebe – šta ćemo sa Bugarima koji masovno nose ovu haplogrupu, E-V13 i to preko 19%? Ili Grcima? Ili sa onih 10% Hrvata što je ima? Jel su i oni Albanci? Uviđate li sada da to nema logike što ste rekli?

    • Stojko

      Mnogi Srbi su postali Albanci, Hrvati, Vlasi, Cincari, Bugari, Makedonci, Romi odnosno Cigani, Jevreji, Grci, Jermeni…

      10% danasnjih Hrvata u Hrvatskoj su ustvari asimilirani pohrvaceni Albanci. Znaci svaki deseti Hrvat je Albanac po ocevoj liniji. A interesantno je da Albanci nemaju gotovo uopste I2a koja je vlaskog porekla i nema nikakve veze sa Slovenima (haplogrupe I2a nema u Poljskoj, Slovackoj, Rusiji, Ukrajini, Belorusiji, Ceskoj).

    • Ne

      Ne gospodine to ne znaci to. Moj rezultat je E ali kad uporedim moj klaster Vasojevicki sa klasterom svih testiranih Alabama a na svetu , rezultat pokazuje da je zajednicki predak mene I njih ziveo pre 4000 godina. Od tada nema konekcije. EV13 je gen mnogo stariji od Albanaca. U mom slucaju razdvojen mnogo davno

    • HN

      Biće da je obrnuto.

      A evo i zašto!

      Kad su Turci 1455. godine konačno, a za budućih nekoliko stotina godina osvojili tada i Vukov vilajet (teritoriju današnje AP KiM) sačinili su i defter (popis) poreskih obveznika, nosioca porodičnih domaćinstava.

      Među nešto manje od 18.000 poreskih obveznika među ličnim imenima popisano je doslovno samo 65 albanskih imena.

      Što će reći da su one dve „velike“ seobe Srba mit, i da je ogroman broj tadašnjeg stanovništva ostao na svome, a potom se u budućoj vekovnoj okupaciji pod raznim oblicima terora islamizirao ili arbanašio.

      To isto i za oblast Skadarskog vilajeta!

      https://drive.google.com/file/d/0BygLnT7QYlpOZUtmdm1CYUthUzA/view?usp=sharing&resourcekey=0-rEVEYhdqw4WSu9AJ3CGfzA

  3. Ratko

    Iskreno, zaista ne znam kako drugačije da se izrazim nego da ste, narodski rečeno, “lupili glupost”.
    To što je E-V13 najviše skoncentrisan kod Albanaca, ne znači da je to haplogrupa vezana za Albance. Kao drugo, Albanci imaju čak tri približno dominantne haplogrupe – pogledajte novije rezultate sa njihovih sajtova. E-V13 je veoma stara haplogrupa, tako da je besmisleno pričati o njoj već malo uključiti mozak i shvatiti da treba govoriti o njenim granama. A kod Albanaca dominiraju određene grane E-V13 haplogrupe sa oko 30%, J2b-M241 sa oko 24% (ironično, izgleda da ova haplogrupa zapravo ima vrhunac na Kosmetu, sudeći po testiranim) i R1b sa oko 21%.
    Što se tiče I2a i R1a, one čine oko 12% svih testiranih.
    Dakle, da se ne bi blamirali ovako uživo, jer zaista, vaš komentar me je naterao da se smejem, ali ne znam da li da se smejem il nešto drugo – malo se pozabavite i krenite da čitate o haplogrupama. Možda, jednog lepog sunčanog dana shvatite šta ste sad napisali, a onda se nasmejete jer vidite koliko tada (sada) niste znali, i uživate malo u onome što ste naučili.

  4. Miloš N.

    Tačno je da je jako glupo diskutovati o hg. kroz prizmu današnjih naroda.
    Doba nastanka ove hg. je defitivno doba bez Srba, Albanaca ili nekih trećih.
    To što je najdominatnija hg. (Ili jedna od najdominatnijih) kod Albanaca ne znači da su svi sa E-V13 Albanci! Mislim da Srpsko življe nije izginulo u ratovima procenat ove hg. bi bio dosta veliki i kod Srba, pa bi onda bila priča da su svi na Balkanu Srbi?

  5. VOŽD

    Malo bolje čitajte a pogledajte strukture ostalih naroda, albanaca, grka, turaka. Ovde se govori o tome da je gen E-V13 je najzastupljenija kod kosovara. Pogledajte genetski sastav u Albaniji, potpuno različito od onog na Kosovu. Šta to govori zaključite sami. Jedno je sigurno, da se albanci sa Kosova i albanci iz Albanije potpuno razlikuju. Albanci iz Albanbije imaju strukturalno najviše zajedničkog sa grcima i turcima.