Portal Poreklo objavljuje PEČALBARSKA PISMA IZ VLASOTINAČKOGA KRAJA-POVLASINJE, koja je prikupio i obradio lokalni etnolog i pisac pesama i priča na dijalektu juga Srbije Miroslav B. Mladenović Mirac
NAPOMENA: Desno faksimil pečalbarskog pisma moje majke Marice (Mare) Mladenoviić (1925.g) ocu pečalbaru iz s. Predanča (G.Dejan) opština Vlasotince…
POSVETA:
Svim pečalbarima iz vlasotinačkog i crnotravsko-lužničkog kraja, koji su krajem 19. veka i u 20. veku bili mučenici u pečalbu boreći se za goli život.
Taj duh pečalbara, da se dosegne sloboda i iskonska borba za biološki opstanak nas je održala i dala krila da negde odletimo daleko u svet.
Nikada se nismo vratili, iza nas ostaše sela, ostaše puste razvaline, napuštena polja, njive u korov i pusta gora koja stalno ječi od naše patnje i bola za svojim rodnim zavičajem.
Neka se smiluje ta naša planina, naša majka života i neka nas barem u teškim vremenima stavi pod svoje krilo, kako ne bili lutali svuda po svetu….
* * *
PREDGOVOR
„Pečal“-„pečalba“, tuga, teška muka. Pečalovnik-pečalbar, kao sezonski radnik išao u pečalbu, da se nekako preživi od nemaštine na posnoj i goloj zemlji u planini. U pečalbu su išli: dunđeri, zidari, pinteri i ciglari….
U ovom kraju pečalba je počela preko Makedonije krajem 18. veka, pa se tako u našem kraju nastavila u 20. i 21. veku.
Sve do pedesetih godina 20. veka živelo se u planini sa stokom, kao i nadničarenjem u rudnicima – pa se tako ostajalo nepismeno; kraće se zaostalo po svemu u životu.
Naši preci tako nepismeni su u pečalbu odlazili u tuđi svet: Bugarsku, Vlaško, Englesku, Ameriku, Nemačku, a da se neki nikada nisu više ni vratili u rodni kraj.
Svako napisano pismo, napisano posle oslobođenja 1945. godine od Nemaca i Bugara, postalo je preko dece prvi izlaz u svet pismenosti, koja su pisala pisma svojim očevima pečalbarima.
Do tada su njihove neuke majke pisala pisma i po mesec dana, kada se nije radilo u polje, kada je padala kiša. Ta pisma su bila samouka, ispisana „krivudavim“ slovima koja su naučili na tečajevima.
Tamo u pečalbu se mučilo od teškoga rada od svanuća do zalaska sunca i ovamo kada se radilo sa stokom i u polje.
Očevi pečalbari ni majke sirotice mučenice nisu znale kako je tamo ili ovde život u nemaštini, bedi i njegovoj težini – da se nekako preživi i očuvaju polugladna i polubosa deca u planini.
Za pečalbare se znalo, jedino ako neko stigne na vašar i kaže neku reč o našim očevima, a zato su i ta pečalbarska pisma bila „kratka“ i veoma teškom mukom napisana „krivudanim rukopisom“ izmučenih roditelja od teškoga rada u pečalbu i u planini.
Tako se dogodilo jedne godine pedesetih godina 20. veka da nisam kao dete prepoznao svoga oca pečalbara.
Godinu dana nije se pojavljivao u porodici iz pečalbe, oplanuo i onemoćao kao skelet od teškoga rada na ciglarskim poslovima negde u belom svetu. Tog trenutka nije mogao da liči na moga oca.
Često se u vreme odmora pronašla snaga da se napiše samoukom rukom pečalbarsko pismo, ali što je moguće kraće, jer su te reči i sadržaj bili jasni. Tu nije bilo nikakvih znakova, sem slova krivudavim škrabopisom napisana žuljevim rukama. To su bila iskrena, a i često pisma lične drame i ispovesti težine života.
AUTOR
PEČALBARSKA PISMA:
1.
Živo zdravo burazere, ovamo ti je žega, nigde lada nema.
K’d sl’nce opekne u glavu udara, cel d’n li peče, li peče…
Sas kalup praimo cigle.
Rabotim ko čirak, kuj prostira cigle na plac.
Majstor samo si po mene vika: „ požuri dete, ‘ajde dete , ko da si kilavo“.
Nek’d po celu nedelju ne ‘edem, teška gi njina voda za pijenje, e’ da mi je ona naša ‘ladna od naš kladenac da malko pinem, pa da mu legnem u pladne pod buku da gu otspim, dok ovce planduju, a da s’njam samo klopotar kako tropa.
Ajd u zdravje.
* * *
2.
Majko kude me posla u tuđ svet.
Kolko težak ciglarski kalup, tolko još gori krvopija majstor.
Tepa sas prut kad nemogu da stignem da na vreme prostrem cigle.
Spimo ko stoke u kolibe od slamu na zemlju-ispod slamu turamo naše pandilje.
Pokrivamo se sas kožuci-koje nam daju ovčari, kada se zaladi i padne kiša.
‘Rana nikakva.
Samo proja ‘leb i nekad nam daju pasulj-kude sas kašiku možeš zrna da tražiš.
Gazde Bugari-neki baksuzi ljudi-ko majstor. Cel d’n se radi.
Ustanemo k’d svanjuje, a legamo onda k’d se po mrak sve cigle zdenu i napraji mesto za sečenje cigle za drugi d’n.
Ne znam ni k’d svanjuje, ni k’d mrak pada, ni k’d spim-jer s’m sv’ki d’n ko na onaj svet-u bunilo.
Nemogu da izdržim teret. Aman pomagaj majko, kude da se denem odovde.
Snaga nejaka, a teret za stareji.
Snaga mi je bolna-sve mi je slomljeno.
Ne znam kude se naodim, ruke podbunule-rapave od žuljevi, oči samo na mene, tolko sam se isušil da me ne možeš ni prepoznaš.
Pitujem si se dal ću da si ovaj teret da izdržim.
Pusta nek ostane pečalovina, kuj gu izmisli-da se mučimo.
Da si doma dojdem i da nikud ne idem od ovce i naše selo.
* * *
3.
Bre Rajko doodi dom, ‘oče li da dojdeš el’ nečeš. Stalno mi oku po komšiluk da si dobra žena muž bi ti došal na Trnovku. Deca se samo maju ič me ne slušu, rabotim kolko mogu. Rajko ja ti se nadam da dojdeš, ovoj neje neki život, ti tamo ja ovamo i sve ni projde život u rabotu na dve strane. Ič ne slušam komšije, ti znaš da te Trnovicu. Če ti se izradujemo i ja deca. Eve te poštujem. Malko sam zagorela. Praćam aber po majstora, a pismoto ču stavim u kufer zatvoren da gi niko ne čituje. Mirosika
* * *
4.
Zdravo Bajo. Evo bijemo li bijemo uz mešalicu. Prajimo malter ta boli. Majstor zadovoljan, a i gazda ni dobro rani. Neje teška rabota ko u ciglari
ko što si ga ti najebuval. Ovdek može da se malko i zabušava-vata krivina, nema da te juri mašina za cigle ili crep. Čul s’m od majstora da si još doma zbog kosidbu, a sigurno ćeš da budeš i za vašar. Mene majstor ne pušta, mora da se završi malterisanje zgrade. Pa zatoj Bajo nešto ubodi i za mene. Pojuri gi po bukovu šumu dokle budneš mog’l na Čobanac. Vataj gi i celivke im davaj mesto mene. T’j d’n na Svetiliju ću se dobro iznatreskam ovdek pred selsku prodavnicu. Tuj se sabiramo svi zidari i ciglari iz naš kraj.
Malko mi je poteško što moram nek’d u ruke da nosim na spratovi kove sas malter, al’ k’d se dzida nanosim im sve što im treba:malter, cigle, dačice, podupirači-pa si se ondak snji zajebavam. Ima i zajebanti. Neki se zajebavu i sas gazdaricu.
K’d se završi rabota sas malterisanje , idemo da rabotimo na jednu kuću krov. Tuj će padne i dar. Pomalko i viskam. Turam cigle i malter, a zabacujem malterkom i malter. Neka se i priučim nešto od zidarine. Znam i da šalujem da rabotim sas armaturu: gvožđe-armiram, punim stubovi. Majstori me počesto zajebavaju:“Učo, nemoj bre će ni preuzmeš zanat, k’d završiš školu, neće ima kuj da uči decu u školu“.Ja im prozborim: “bre majstori, zlu netrebalo-zanat si je zanat“. Barem će mi treba k’d nek’d kupim plac u grad i praim si kuću.
Bajo ajd’ mi u zdravje-ukoliko te put nanese u naš pravac da i ti dojdeš
Negde u blizinu su dzidari ili ciglari. Svrni ovam k’d se vrtaš od vašar Svetiliju da se izvidimo. Će se ispričamo kvo si sve doživel i kakoj je bilo na sabor. Ako nesvrneš, ondak k’d počne školska godina će se izoratimo na tanane. Ajd Zbogom Bajo do jesen. Tvoj drugar-Baja školarac.
* * *
5.
Moj muže, čula s’m od majstori a i od komšije da mlogo piješ. Da se noću maješ po ženske i pevaljke gledaš celu noć. Misliš li ti sas mene kuću da kućiš, decu da izranimo i da gi očuvamo. Kakoj te neje sram od ovaj čeljad što ko golišava pilitija u gnjezdo-samo pružaju glavicu i traže da se rane i čuvaju. Maren te utepal, grom te utepal, ako mi takoj rabotiš i dalje. Sve ću da kažem na tvoji doma, il se menjaj i prestaj da cevčiš i da se maješ po kafane i juriš pevaljke. Će te bude sram k’d svi pečalovnici dojdu doma i k’d se za Krstovdan kupuje, a ti će popljuckuješ celu zimu za duvan. Misliš li ti kvo će da jedu deca, skvo će gi obučemo da idu u čkolu. Misliš li ti da sam ti ja žena, ženke te ubile. Će te pita zima kude ti je bilo leto. Muže, u pamet se uzni dok još neje kasno. Povuči se, slušaj majstora i nemoj više da trošiš pare. Nek stoju kod majstora pa gi uzni na kraj, k’d se završi rabota. Budi nam u zdravje i malko se seti da doma imaš ženu i decu.
* * *
6.
More doodi dom nedošal ga
Svi dojdoše tebe nema
Kude ću jadna sama
Sve se na mene svalilo
Ujutru kad se dignem
Ne znam kude pre da se okrenem
Da li da idem na kopanje
Da li da žnjem da li da kosim i denem seno
Da li da puštam stoku na pašu
Ovce blaju goveda riku
Svinje skuču kokoške kreku
Deca plaču dođe mi
Da vatim svet da me nigde nema.
Doodi dom odma nepošal ga dabogda
Nemam skoga da pooratim
Skuga da se dogovorim
Kako da mi d’n projde
A noć mi je dugačka
Nikako me nevata s’n
Sve moje druške
Idu sdrugari pod ruku na vašari
A ja sam ko kukavica
Neznam u pamet siobrtam
Možda si i drugu našal
Neću da budem samo mučenica
I ja sam čovečje stvorenje
Da me vide po vašari i po selo
Da i ja imam muža
Ko sve žene po selo
Tvoja mučenica
Dojdi odmak nik’d nedošal
Tvoja pečalba me živu izede
Da mlada venem i trulejem
Ko ženka i bosiljak u gradinu
Koju nikoj nema da otkine
Ni koj da gu pomiriše.
* * *
7.
Muže, eve ču da si dobro, praćam ti aber po majstora. Slive beremo deca gi mlate, a i ja gi nosim na grbinu. Žnjemo, deca zbiru rukoljke, a svekar gi vrzuje u snopje i denemo krstine. Dojdi za vršu. Lozje sam okopala, carevicu nagrnula sve sama. Svekar čuva stoku, neću da se požalim, sve je pokosil i zdenul seno.Ti raboti, al’ gledaj da dojdeš, deca se mlogo rastužila, stalno pituju k’d će si dojde tatko da ga vidimo. Ete tolko od nas. Po majstora te pozdravimo, pare smo dobili.
* * *
8.
Zdravo ženo D…. Eve s’g dobi malko vreme. S’g pisujem pismo. Mlogo je vrućina k’d malterišemo sobe od kotel. Napolje se banju, zemlja gori, a mi se znojimo i ladan znoj ni izbiva, dokle visimo na skele na poviše spratovi.Deca nek uče školu, da se nemuče ko njin tatko u bel svet, da gi ne tepu po dupe keser, visak i malterka. Neje l’ko da te cel d’n ubija vrućina, a noću se ni spi, ni živi-pa se cel noć prevrtamo po krevet. Zorom se dignemo, k’d svanjuje, a radi se do crni mrak. Ete tol’ko vi pisujem, nemogu više, umor me savladal pa mi ne ide ništa u glavu da pisujem. Ruka mi teška od malterku i od žuljevi, pa jedva čekam da gu malko odmorim. Ona dzivan sluša li te. Budite mi zdravi i živi. Čuvajte si se i slušajte majku deco. Sve vas pozdravljuje vaš tatko M……
* * *
9.
Zdravo živo Maro
Eve reko da ti pisujem
Mi smo dobro i ‘oću da čujem za vašo zdravje
Eve da ti se javim da smo zdravo
Takoj želimo čuti i za vaše dobro zdravje
Maro eve da ti se javim da s’m dobro prošal u put
S’g smo počeli da rabotimo sas mašinu i sečemo ciglu
Nemogu da jedem gra
Neznam kakoj ću se borim sas lošu ranu i tešku rabotu
Maro piši mi kakoj si prošla na Čobanac sas Mirosova
Kupili mu nešto na vašar da se dete raduje, ako mu ga nema bašta dom
Čul s’m da je odličan u čkolu
Viku mlogo pametno dete
Kakoj je našo ćerče Stojana
Pisuj mi kolko si ovrla žito, kolko krstine ste našli
K’k’vi su kompiri u Belut’k
Će li možeš sas decu da omlatiš slive
Turaj sve što obereš ošav u kace pa ću ujesen da pečemo rakiju
Divje kruške ćemo da beremo k’d dojdem iz pečalbu
El od nji k’d se sklaču je najubava rakija za grejanje zimi
Kakoj su goveda svinje i ovce
Maro više nema šta da ti pisujem
Pozdravi svi ukućani
Blagoja
* * *
10.
Zdravo živo moji ukućani.
Eve neće nikako da ni pušti preduzimač da si dojdemo za kosidbu i vašar. Ti uzni pa se dogovori sas sestru, pa nek ti napiše ‘kitan telegram-depešu, da si mlogo bolesna i da si na samrti. Takoj ću da dojdem, a kolko vidim i ti se mlogo pregrejala i zagorela. K’d dojdem ću se ispucam ko bikče u žito. Ajd’ u zdravje i spremi se dobro, zemlja ima da puca, koske će da pucaju. Depešu čekam ko ’lebac. Takoj ću da prevarim preduzimača i ću si odma’ dojdem. Pozdrav na moji ukućani. Tvoj muž.
* * *
11.
Zdravo živo majko,
T’m’n što si pokosi naše planinske livade, nekako s’m mislil da se užiga za rabotu, za ciglarsku rabotu. Al toj neje bilo isto. Svaka rabota ima si svoju zvrčku. Golem d’n s’lnce opeklo, nikako da zajde. Ciglarski kalup dvojni mlogo težak. D’n golem. Nikako da projde d’n. Sramota me k’d viku majstori po mene. Nek’d neumem dobro da prostrem cigle u plac. Kobajagi s’m neki školarac. Dobro rabotim sas baštu , al ni podevu k’d idemo na jedenje. Gledam s da što pre izučim ciglarski zanat kakoj bi što više cigle odsekla naša astalska grupa i bila bolja od druge astalske grupe. A i pare će poviše da zaradimo.
Da s’m počel da rabotim u pečalbu ciglarsku ručnu ciglu od april, kd je d’n mali, ondaќ bi se brzo užigal i bilo bi mi polako za rabotu. Ovakoj užigujem se k’d je d’n najveći, u jul mesec, i k’d su velike vrućine, k’d znoj kipti od mene.
Tolko se umorim da uveče si odma zaspim bez večeru, pa me tatko, kad se malo naspim, probudi da jedem.
Ovam se neznaje ko je kome rod i ko je kome pobratim i kum. Svi se psuju i zajebavaju.
Od tej ciglarske zajebancije mi teško pada i sramota me od baštu, pa takoj nesmem da idem sas njega zajedno na obed.
Takoj ‘ed’n od nas se odmara u spavaonu i čeka da projdu mrsni vicevi-zajebancije, a drugi obeduje. Kude spijemo tuj ti je puna soba sas kreveti.
Ima dosta nepismeni ciglari pa im nedeljom pisujem pisma.
Takoj me čuvaju i kupe mi sok kad piju rakiju pred prodavnicu u selo, kude se okupljamo k’d iskočimo u selo.
Počesto si kupujemo piće i pijemo si u sobe na ciglanu…
Puno te pozdravljamo sas tatka i pozdravljamo sve komšije. Pozdravi i nekoj devojče koje pituje za mene. Tvoj sin školarac.
* * *
12.
Zdravo živo majko,
K’d mi prvi put donesoše veligdenski kolač za prvo pojdovanje u pečalbu, nes’m ni znal kakoj je taj pečalba bila mučna rabota.
Ondak k’d se smestimo u drveni kreveti, k’d smo pojeli onoj što smo poneli i k’d s’m počel da rabotim, odma s’m osetil kvo je teška muka i pusta pečalba.
Toj bila teška rabota koja jede snagu i nosi ljudski život. Neje l’ko da se raboti od izlazak do zalazak sl’nca, al’ s’m rešil da izdržim sve pečalbarske muke, kakoj bi zaradel pare i nastavil školu.
Mlogo je toj bila teška je toj rabota za mene. Uveče od umor ni da večeram. Ruke su mi sve u žuljevi pa gi držim na grudi, l’kše mi je takoj da se uspim.
‘Rana je mlogo loša. Ujutro samo mleko i ’leba pa jedva čekam k’d će kuvarica da pričuka na železo-da ne vika za obed.
Cel d’n sve jedno isto jedemo, pusti gra. Bre će ni nikne u mešinu.
Ponek’d idemo noću pa kradnemo petližani pokraj reku Jasenicu u Natalinci u Šumadiju. Malko da budne bolja ‘rana. El’ samo sas gra se nemož izdrži teška rabota.
Majko, dobro s’m te poslušal. Sve pare ušivam gi u košulju i u kratke gaće. Sramota me je k’d nedeljom izlazim u selo, idem na utakmicu i u prodavnicu, onakoj u pirotski opanci gumenjaci sas pocepane pantalone.
Na ciglanu su mi obećali (ona pripada pod zadrugu a direktor je Janković-naš crnotravac), da će mi dadu stipendiju za poljoprivrednu školu. Ega takoj i bude, da i u našu kuću dojde ‘emput neka sreća..
Pozdravi mi seje, a pozdravljam i tebe i sve koji pituju za mene.
* * *
13.
Dule, ajd dojdo evo rano na sobajle, dok nesi puštil goveda, a mož i ovce, da si te zamolim kad pojdemo da gi čuvamo, ponesi plajvez i neku artiju od svesku da mi napišeš pismo onom mojem.
More ti si turila i rano cvećku na jednu str’nu, neće li da mu pisuješ da si dojde za kosidbu..ha..ha..
Mori Maro maren te ubil, a ti se ete sve sećaš, pa kome ne milo a i mlade smo si da si se izvidimo i da si poorabotimo po polje i da si seno saberemo, ha..ha…
Ajd, ajd mori, znam koja te muka, spopala, nemoj tuj svašta pred dete da pljeskaš, ono je sanito, rano se diglo, išlo da posipuje gradinu. Ću mu spremim u torbicu proju i sirenje, i plajvaz i svesku za pisuvanje.
Dobro, dobro ja ću da poitam da se najdemo tamo na Đorčev Rid, a ću Dule, takoj si ja tepam od milosti na svakoj dete, ponesem i kufer, pa će si ga atresiraš, će ga odnesem jutre u poštu da ga pušti onaj selski pandur, što će da dojde da ni donese poziv za porez.
* * *
14.
Živo zdravo ukućani. Eve s’g malko da odenemo. Nedelja dojde.
Obrijamo sas mašinicu a neki sas brijač po starinski.
Na ciglanu državnu bijemo li bijemo ručnu ciglu.
Teška rabota, a rana slaba. Nema prodaja cigle. Naš direktor ide sas ciglu u tašnu i ide od varoš do varoš po Krvatsku da traži mušterije. Da nešto proda da ni isplate pečalovinu tamo k’d si pojdemo doma ujesen.
Pare nemogu da ti pratim. Zajmuj se kakoj znaješ i umeješ. Nekako ćemo da preživimo do jesen.
Leba će ima od r’ž- Čim ožnješ odma vrši i teraj sas krave u vodenicu u Golemu Reku kude valjači i vodeničari iz Ivje.
Edite sirenje, kusajte sirutku a i pos’n gra. Toj i mi tamo edemo, samo gra.
Eve vi ovaj slika da deca vide baštu. Na sliku pijemo pivo „na crtku“- koje ni zadruga ciglana dava na veresiju svaku nedelju da ni malko dadu volju za rabotu.
Ovoj pismo nes’m ja pisal. Ja s’m samo oratil a Josa iz Čuku ga napisal. Pozdrav svi ukućani.
* * *
15.
Eve s’g dobi depešu
Videl s’m kvo pisuješ
Sinko ti pisuješ za poso
Za tebe ovdek nema rabota
Ovam se ne maj
Ne troši pare
Idi si dom
Pomogni na majku
Ovamo nema pare
Tolko od mene za pisuvanje
Svi vi pozdravljam
* * *
16.
Zdravo Pobro. Eve na dopisnu kartu ti kratko pisujem da rabotimo. Nekako se snađo. Ide sve kakoj si valja. Jebi ga Pobro, nekakoj slabo ženske trzaju na ciglari. Nek’d iskočimo pred prodavnicu, popijemo pivo il rakiju, al nas slabo fermaju. Ne umejemo sas nji, one su nagospodičave, a mi smo ti po prostaci. Pobro, dobro sam izučil majstoriju. Imam preduzimača krvopiju. Ič si nezna za dosta. Pojel bi što bi posral. Cicija brate-a tera ni da rabotimo ko robovi. Ajd’ će si se vidimo na vašar Trnovku. Bocni nešto od žensku str’nu i za mene Pobro.
* * *
17.
Zdravo Kice pobro:
Eve pobro sas drugari dobro si se provdosmo na vašar sedmi jul u Zlatićevo pod „krst“ ispod drvo MIRO. Znaš kakva đje tuj ladeovina a napreaili jakoljevci i venik od zelen pparat, pa se pije pivu iz paprat,a bonbonѕije:tisa iz Boljare, Vasiljko i Ruska i Bogdan kafeѕija i bonbondžija prodavu šarene bonbone i orašlike, a i srcetija koja kupujemo i davamo na devojčići mkoja ni se sviđu. Tuj su klakerѕije iz kruševicu Caka i Dika, a i turčin iz svođe sas sladoled. Ima što nema na vašar. Ima i varene kruške, koje se s’g kupuju i u naš kraj. Oro se vodi na zlatićevski 2krst“, k’d je nek’d bil sabor na verski praznik Eremija, a s’g je tuj se sg zbira i staro i pomlado iz sva OKOLNA SELA:Svođe, Borin Dol, Kruševica, Dejan, Ramni Del, Kozilo, Javorje, Predana, Zlatićevo, Jakovljevo. Kolo sviraju naši ramonikaši Vlasta i Tole iz Rajićevo sas tupan-goč Nikola iz Ramni Del, a ima i ramonikaši iz Svođe i cigani trubači iz Bilo. K’d se malko popilo ondak je bilo i tepanje između zaltićevci i predančari oko kolo, ai sas jakoljevci. Takoj si je na svako sobor bilo odvajkad u naš kraj. Tepu se koja devpojka kude koga se uvati da igra. Onaj tvoja pobro neje te izigrala. Pratil sam gu. Samo si se vatala do druške a nikako do kolovođu ili nekog drugog momka. Izgleda ti je verna. Mi se izigramo u oro, Islikuvamo se sas drugari. Beoše i svođanke devojke, onej što mlogo imaju merak na tebe. Ja gi l’žem da nema nijednu žensku i da si slobodan. Će dojdeš na vašar za Čobanac ili za Trnovicu u Svođe 8.avgusta. Koje drugo da ti pisujem. I s’m znaješ čim padne mrak, onda pijani pevu pod venbik i igru a mi pomladi vatamu maglo po braništa na vatanje sas devojke, A i usred bel d’n sve izmrsimo zlatićevska i rajićevska žita od milovanja na devojke iz druga sela. Celivke na sve strane. K’d ni projde merak onda si se zbramo po mesečinu i uz pojanje iz Zlatićevo za č’s kroz puteljke i bukova braništa uz Đurkin dol iskočimo na ramnište. Malko pomogomo i čiča Vlasti da sam ne nosi ramoniku na grbinu, ‘el cel d’n i do ponoć je sviral na vašar,a dolečina je pet kilometra u ed”n pravac. Svi se menjamo dokle gu iznesomo u Predanču.
Nekako k’d beosmo đaci pol’ko si odismo. Ete pobro Kice takoj si beše na sedmi jul. Eve sovuj moju smenu se slikamo i praćam ti ovoj sliku i pismo da malko razgališ sušu i od’neš od tešku rabotu u pečalbu . ja sve pokosi i i vrtam se u pečalbu ali na drugi kraj u ciglari u Hrvatsku ati si u Vojvodinu, pa se neće vidimno do jesen k’d se poodi u školu. Ajd u zdravje. Tvoj verni pobra.
* * *
18.
Zdravo živo ukućani. Počel s’m da rabotim na ciglanu. Preduzimača nikad ga nema, samo si se negde lunja.
Rabotimo mlogo. Cel d’n ‘ranim mašinu sas motiku. Ona pustolija mnašina samo guta zemlju. Znoj cel d’n mi kipti.
Nesme da se prestane, od jutro do mrak. Jedva čekam k’d će padane kiša. Malko da od’nemo. Malo si se odmorim k’d su placevi puni. T’g praimo si mesto za sečenje cigle.
Naučil s’m malko i majstoriju oko ringov da turam ugalj i pečem cigle u ringov.
Malko se i odmorim k’d lepim sas blato i zidam vrata na ringov. Isterujem pepel iz ringov. Nek’d isterujem i ugalj uz drveni basamci na sprat ciglanu kude se loži vatra.
Odotle pečač majstor kontroliše i upravlja sas vatru.Rabotimo i na istovar uglja iz vagoni od voz, k’d je lošo vreme. T’g ne rabotimo, a i spimo po cel d’n.
Spimo u gvozdeni kreveti, na dva sprata, a pokrivamo se sas konjsku ćebad zaostala iz drugi svetskog rat od talijani, el je ciglana bila talijanska 1943.godine, k’d je bila okupacija. Spimo po sobe u pod suturen ciglane.
Zapalo mi da spim pored dzid. K’d se upali vatra da se cigla peče noću ič nemgou da spim.
Doručkujemo čaj, ponek’d mleko sas paštetu, a za obed uvek gra , gagričavi. Gladna duša mora da jede što vu dava majstor gazda.
Drugo nema, ako se oće da se zaradi malo više neka para u pečalbu. U pladne imamo sat odmor, pa spimo posle ručak.
K’d dojde nedelja, obanjamo se na ringov u lonac sas vruću vodu. Obrijamo pa uveče idemo u selo u kafanu, popije se po neko pivo ili sok, poslušamo muziku na džuboks, pa opet nazad.. Nek’d ni savlada tuga, teška muka od pečalbu, pa se zapije i dočeka zora.
Neki se ugledu u konobarice, nek’d otidne i cela pečalovina na ubave konobarice, a nek’d pijani se dokaruju sas traktor na ringov u sitni sati.
Takoj si od umor se nemogu uspim, pa si preturam po pamet, kude toj zgreši i žrtvova si porodicu da prinudno ponovo otidnem u pečalbu el’ su me isterali iz prosvetu zbog goleme reči, koje su nekoga opekle i zamutile im pamet da me gone ko zver.
Takoj si nek’d uz suze umokrim jastuk i tek pred zoru me uvati s’n, el stalno mislim na decu, ženu i ostarelu mater i baštu sami u planinu. El od tuj zaradu treba da se svi prerane i negladuju. Teška muka pečalbarska.
* * *
19.
Zdravo moji. Neide ni dobro. Sas komšije i Gulavezu Cane trubača iz Ramni Del tražimo rabotu. Takoj turimo majmunku na grbinu, u sela oko Aleksinac. Idomo po pijac i sas kalup pod mišku smo i vikali „eve ciglari, eve ciglari..“. Samo teru snas zajebancije. Na tezge smo spali. Sas grupu tražimo da pogodimo ručnu ciglu i po sela oko Lapovo. Tamo neki gadni ljudi. Ni ‘leb nisu teli nam dadu. Dok s’m imal sirenje i jajca i ‘leba od doma u „majmunku“,bilo je dobro. Posle gladovamo. Majstori si idu od kuću do kuću i piju po koju rakiju-šljivovicu. Ona gi drži, a ja od glad s’m jel zelene šljive dženerike. ‘Eed’n seljak se smiluva te ni dade da prespimo u štalu sas konji. Nekolko noći s’m sas majstori spal na želežničku stanicu i po vrbaci i pored prugu. More beše ni stra’. Dobi aber i otido kod tatka da radim u Soko Banju. Tamo s’m spal pored reku Moravicu u kolibu od slamu pokrijena a prostirka na zemlju samo slama. Toj se selo vika Blendija. Tuj praimo ručnu ciglu, a gazdarica nam dava samo proju i gra za obedovanje. Nema nigde zrnce od gra u tanjir. Malko s’m se obrukal sas tatka. Nes’m znal da je trebalo da se l’že kakoj dom imamo traktor. Da nesmo gola sirotinja. T’g gazda bolje rani ciglari. Isprai grešku. Spanđa se sas gazdaričinu ćerku. L’žem je mlogo. Ja s’m školarac, u poljoprivrednu školu.. Ćerka uči frizerski zanat. Beosmo smo zajedno i na vašar u Soko Banju. S’g ni bolje rane. Nespimo pod venik napraen od slamu pored rečice. Prvo ni turiše za spijenje u plemnju sas seno. K’d je kiša smeste ni u novi kreveti u novu kuću. Nije l’ka ciglarska rabota, plavez je mlogo polak. Ujutro se digne pre s’lnce, a legne i raboti do crn mrak. Spimo po kolibe. Nit se kuj umiva, nit ima voda. Neznaje se ni k’d je d’n ni k’d je noć. Od umor neznam ni kuj je d’n u nedelju., Sas tatka u „trojku“ sečem cigle a na nedelju se menjamo. Č’s kaldžija, č’s jedinak. Sečem i sam sas kalup i prostiram. Č’s količar i teram napraeno blato preko d’ske na ciglarski astal. Nekolko puta s’m se surval sas kolice od obalu i od astal kude se praje cigle . Nes’m mlogo vešt, pa k’d teram uspravno kolice preko d’sku za ciglarski astal ondak gubim ravnotežu i padnem, pa mi se mlogo smeju. Od golem umor onomad tatko k’d je išal doma, beše kišovito. Dva d’na i dve noći s’m spal u seno u plemnju. Nesu mogli da me probude. Tolko s’m bil umoran. Ete takoj majko tvoj sin školarac proodi u ćirimidžije-pečalbu. Će mi malko l’kne k’d se od jesen pojde u školu. Blago si ga sestricama, one si idu svuda po sabori i vašari, dok batu greje cel d’n sl’nce uz ciglarski astal i da znaju kude njin brat spije ko kuče u puzder. Da vide kolko s’m potamnel od tešku rabotu.
Pozdravi komšije i svi po selo kuj pituju za mene. Sin školarac. Ajd u zdravje.
* * *
20.
Će ni isprate naše žene u pečalbu. Eve s’g za koji d’n će da dojdemo. Dobili smo pismo da su kubicirali zemlju za izradu cigle. Mi pečalovnici smo ti ko pilitija u šumu. Čim dojde vreme, u šali zborimo da nam je na klin „majmunka“-torbica, uzmrdala. Samo se snebivamo po kuću, čas u štalu, čas po branište, čas u njivu. Takoj čim se pojavi prvi zeleni kukureg, nešto ni uzmrda u mešinu. Uvati ni brate neki nedosed. Takoj ti je svaku godinu, čim pukne prolet i pilitija zapoju u šumu, mi onda odletimo. Mi smo ko neke ptice selice. Čim naiđe jesen i najavi se zima, mi se vrtamo u rodni kraj. Mi smo ti brate pečalbari ko pile. Kad pukne prolet onda negde daleko odleti, a kad stegne zima onda ponovo doleti u svoj kraj.
* * *
21.
Ej pusta da ostane taja pečalba, te me mladu odvoji od dragog. Ujutru kad pilitija u šumu poju, mene se nešto prevrta. Cel d’n, sas sovce il nek’d sas krave pojem tužne pesme. Golema tuga u mene nadvladala. Golem d’n -k’d se žnje, nema kuj ni vodu da mi donese. Deca malecka. K’d dojdem umorna i kaptosala od teške rabote po polje, pomuzem ovce i krave, namirim decu i sama legnem u krevet. S’n me nevata. Preturam po glavu, milujem jest’k, onaj što sam ga izatkala, navezla i donela ko dar. Sl’ze mi same kapu. Takoj mlada i ubava kopnejem, bez milovanje, bez celivanje. Turim takoj tvoju košulju pa gu obučem, prevrtam se, mučim se. Tvoja košulja mi miriše na tebe, al neje toj to-toj si je opet samo prazna košulja. Takoj si nekako zaspim i nadam se da će da dojdeš poskoro doma.
* * *
22.
Blagojo praćaj pare odma
Nemogu više
Da uzimam robu na veresiju u Dejan
Iskarali smo sas decu džak brašno
Kupila sam pirotski gumeni op’nci na decu
Kupimo gas i šićer
Sram me više da proodim
Kroz Dejan od ljudi
Nemam si nikakvu slobodiju bez pare
Što si nemu ni sram
Poštenje prema svome domaćinu
Vodim čes’ da te neobrukam
Kakoj znaeš odma si praćaj pare
* * *
23.
Rado. Pisuj mi kvo rabotite. Pokosilili ste u Crnonicu. Da li se razbukarila svinja. Da li se otelila krava i kakvo je tele. Onija prasići što kupimo u Ramni Del da li su ješna. Or’l da li je odnel neku kokošku. Kuj čuva u selo naše ovce. Da li su šljive rodile i će li bude dobra ili loša letovina.Kakva ni je gradina, posipujete li gu stalno. Okopaste li carevicu. Ću gledam ako mogu da dojdem za žetvu . kakoj je onaj naš vr’b’c Pisuj mi kakvo je tamo vreme.
* * *
24.
Đorđijo. Otk’d si otišal u pečalbu a još mi nesi pratil nijedno pismo. Da li ti nes’m dobra ko domaćica il si našal neku drugu žensku. Znam da ti je teško tamo, al prevari se pa napiši mi nekolko reči da se i ja povalim po selo sas mojega muža. Zar nema kvo da mi pisuješ. U školu si naučil da pisuješ slova. Takoj mi kopneje u mešinu k’d poštar dojde u selo pa se žene zberu oko njega da im podeli pisma. Takoj si se preko pismo svaka žena porazgovara sa svojega čoveka. Samo sam ja ostala ko sinja kukavica. Žalna kopnejem i već sam se prenadala. Đorđijo neće samo pare.
* * *
25.
Simo. Po selo se zbori da si našal drugu ženu tamo u beli svet. Neznam da li je toj takoj ili narod izvodi besne gliste. Ako je toj takoj onda doma nemoj da doodiš. Dok sam ja živa i zdrava neće nijedna žena da prekorači u moju avliju. Neka te je sram od decu, roditelji i selo i od onaj zajednički leb i sol što smo jeli i posteljinu delili. U ovaj dom sam uložila i snagu i zdravlje. Neka ti je aram. Pred mene ni pred decu nemoj da se pojavljuješ ni živ ni mrtav ako si me srvarno prevario sas drugu žensku.
* * *
26.
Blagojo
Prati mi pare
Da naprajim zlatan zub
Neka dušmani i komšije puknu od muke
Ima k’d se smejem
Da mi ga stalno vide
Će ga stavim za Čobanac
Pa ćemo da idemo na vašar
I kupimo sito i rešeto
I julari za krave
Deca me slušu dobro
Onaj naš dzivan
samo po sobu vika:tata,tata….
Ovamo je ubavo vreme
Mara
* * *
27.
Zdravo tate,
Eve beosmo sas druške na vašar Čobanac-Svetiliju 2 avgust . Ubavo se premenismo. Sas Stojanu iz Pi i Milicu iz Međak, od Preslap idosmo na pijac u petak u varoš Vlasotince pa si pokupuvamo ubave sadndalke za vašar. Toj smo kupile od pare što ni pratiste iz pečalbu. Majka je ostanula dom da čuva stoku, el ne tela da ide bez tebe na vašar. Eve slikamo se kude onej buke kude slikuva fotograf Mirković. Sturimo marame da budnemo ubave ko onej beograđanke koje su iz Crnu Travu a žive kod tatkovi budžovani po Beograd. Mi smo ti seljančice i ovčarice, koje su eve još u osnovnu školu u Zlatićevo, pa si se praimo važne pred lopušnjanke, zlatićevke, ravnodelke i ravnogorke što imamo nove ubave sandale el neke naše druške još idu sas pirotske popke po vašari. Mater ni dade pare da si kupimo varene kruške i da malko donesemo doma i na baba Ružu. Od dom smo si ponele sas svi naši predančari banicu, sirenje,pogaču a neki i po neku ispečenu kokošku i svi si obedovamo ispod našu buku, kude se zbira našo selo na Čobanac. Znaješ da svaka buka je označena za svakoj selo od naš i crnotravski kraj, Toj si je naš ovčarski adet, takoj ni zbore postareji u selo. Izigramo se sas svirači sas ramonikašii što sviru sas tupan naši iz Predanču i šopci ramonikaši iz Lopušnju. Trubači lopušnjani i jastrepčani sviru samo na onija što su se budžovani iz Crnu travu, a iselili s epo Beograd i imu pare ko pleva. Samo oni imu pare da plate svirači trubači da vode kolo, a i da se vesele pod venik. Oni jedu kobasice, piju pivo a mi seljaci smo posirotinjke pa si samo pomerišemo i gledkamo sas strane. Dobro se izmajamo na vašar. Kupi pištaljku za brata, da k’d ide sovce da sviri po Crnonicu. Ja si kupi ogledalce sas srce. Pojeći si dojdomo u mrak od vašar. Pozdrav od tvoja ćere Mice.
* * *
28.
Živo zdravo. Želimo da čujemo i za vaše zdravje.
Eve sas krave pojdo u utrinu. Celu nedelju ti pisujem pismo. Nemogu da ga sročim el znaš da deca još su mala i k’d pojdu u školu ona će mi pomognu za pisuvanje. Jedino k’d kiša pada t’g stignem da ga pisujem. Ti znaš da se nes’m opismenila i da se pomalko služim sas plajvez za pisuvanje onolko kolko smo naučili u partizani. K’d ga napišem onoj pa nema kuj da ga prati u poštu. U Svođe neidemo kad je rabota a u varoš je daleko i nikoj se leti nemaje na pijac. Jedino idemo k’d su vašari. Znaš da kude nas u planinu poštari nedoode i jedino pisma praćamo po đaci al su oni na raspust s’g pa ako neki ide da kupuje brašno će mu dadem pismo da ga prati u poštu. K’d ima dobra paša za krave, one miruju i mirno mogu da pisujem pismo, al k’d je vrućina i k’d nema za pasenje nek’d ga pisujem i po cel mesec. Ete što ti brgo neodgovaram na tvoje pismo toj je zatoj i od veliku rabotu el znaš da sam doma sama sas decu koja su još malečka i sav teret je sve padnul na mene.
29.
Zdravo tatko. Eve da ti pišem. U školu sve je kakoj treba. Odlično učim. Igram loptu, a matematika mi ide dobro. Eve slikamo sas nastavnika matematike, kuj igra dobro za našo selo fuzbal. Praćam ti sliku. Ako se može ti mi najdi mesto na ciglanu da zbiram prašinu u ringlov. Takoj ću letos da rabotim i odmenim te da kupimo knjige i sveske za dogodine. Čim dojdem iz školu puštam stoku i potpomagam si na majku, Pozdrvlja te i naš nastavnik. Vika k’d imaš vreme dojdi da odigraš neku utakmicu za klub.
* * *
30.
Bate eve sas snajku obrtamo seno
Snajka naučila sas kosu da kosi livade
Majka dene stog
Snajka sve znaje oko stog
Kakoj se dene
Kude se vrlja sas vilu seno kd se dene stog
Mlogo brgo žnje
Smajku nemožemo da gu stignemo u njivu
Mlogo ga okiši
Ako bude ladna jesen da si sas tatka dojdete za Pejčind’n
Će idemo svi na vašar u Vlasotince Pozravljamo tebe i tatka
Ajd u zdravje
Dobro zapečalite
Neka ima pare za moju udadbu
Tvoja sestra Duška
* * *
31.
Zdravo živo, Eve rešavam se da vi pisujem pismo al mi teško ide. Plajvez mi je potežak od lopate sas malter k’d rabotim sas zidari i od ciglarski kalup i kolice k’d rabotim sas ciglari. K’d teba da malo pospimo u pladne, onoj ruke mi od žuljevi podbunule pa nemogu plajvez ni da fatim u ruke a kamo li da sricam slova za pisuvanje. Takoj nek’d po celu nedelju ga pisujem pa si se nek’d uveče se uspim sas plajvez i artiju za pisuvanje. Nek’d mi stane mozak od slnce koje me peče cel d’n pa neznam ni kvo da pisujem jel mi mozak stane. Kolko mi je nek’d muka od rabotu nek’d mi je poteško da vi napišem pismo. Takoj jedino k’d je kiša i k’d se neraboti t’g mogu da vi pišem i pratim pismo i odgovorim na pismo. Neje mi l’ko i nek’d me tuga spopadne pa takoj s’v svoj jad napišem na artiju pa mu malo l’kne na dušu što s’m odvojen daleko u tuđinu od porodicu. Neka vi ovoj pismo zatekne u dobro zdravje. Čekam odgovor.
* * *
32.
Dragoslove,
Jevo ti šaljem pismo po majstora iz Vlasotince. Bila sam na pijac, kupi malko popriku i patlidžani. Deca su ostala doma. Šarulja se otelila žensako tele. Taman da ga čuvamo za domazl’k. Pasulj sam obrala. Nabirotina ima al načukotina nema ništa. Pozdravlja te tvoja žena i deca.
* * *
33.
Evi ti pisujem da sam dn’ske bila u Svođsko bučje po sučke u branište. Sučke ima kolko god oćeš i debele ko lakat. Ali sam ponela i sekiru pa mi gu šumar uzel. Pa reče k’d ti dojdeš za Gorešnjak t’g će mi dade sekiru. Pa sa’m se nasekirala i cel d’n ‘leb nes’m jela. Pozdravlja te tvoja žena Vukosava sas decu.
* * *
34.
Dragutine. Eve beosmo na vašar. Nemu ni muževi da ni nešto kupe. Mi si se zbrasmo druške iz selo pa si pokupuvamo potrebštine za kuću. Neka kupi vretena, neka zagrepci, neka rešeto, testiju za vodu. Na decu kupismo po koje šareno tojače da gi zalažemo da pasu stoku i da ni slušu dom. Eve praćam ti sliku da se malko setite u pečalbu i za naše milovanje i celivovanje el smo mlade. Nam si treba čovek. Nek’d k’d mi dojadi onda si oratimo po selo takoj na krstoputinu sve pomlade žene na pečalbari. Svaka si vika neće samo pare. More puste ostale i pare i pečalvina, k’d ni projde mladinja i najubave godine za život da samujemo. Ajd u zdravje.
* * *
35.
Crni muže doodi odmak doma dok neje kasno. S’g je u selo najveća kosidba. Bara zagorela.Trava u baru je golema i stigla za kosidbu. Doodi doma odma da gu pokosiš. Ako ti nedoodiš da najdem drugoga da je pokosi . Puno pozdrava.
* * *
36.
Eve s’g smo otišli sas grupu da beremo žutu carevicu u Banat. Tamo se bere po redovi sas šilo. Od gazdu smo dobili u grupu nekolko vagona da doteramo carevicu da imamo da prezimimo za leba. Lele kolko su njive dugačke i kraj se nevidi pa se istrovismo. Spimo na salaš sa stokom. Dojdi iz pečalbu i čekaj me u Leskovac kad stignu vagoni sas teretni voz. T’g će da sas kamioni da preteramo carevicu do Dejan, a neki do Boljare i Kruševicu. Tuj će se deli carevica poijedinačno na kanate. Će gu prevozimo sas krave na šinska kola sa dva točka. Mora će da se spi pod miro drvo da gu nepokradu. Će da donesemo i žećernu repu da vidiš šta je blaga kad se ispeče.
* * *
37.
Zdravo Mariće
Mi smo dobro i zdravo
S’g ne rabotimo
Jer svaki d’n pada ćiša
Načisto ga oćišilo
Od sebe se ranimo gazda nedava
Spimo sas krave u štalu
Mnogo ubave krave
Kvo rabotite
Imate li za ranu
I idu li deca u čkolu
Porasnul li je onaj moj sin Dragosav
Pazi na njega i na Janka i na Božu
Još malko
Pa ču dojdem
Za našu slavu Bogorodicu
Do t’d
Otvarajte oči
Dok ja nezapečalim pare
Pa če da ima za sve.
(Selo Mihajlovac kod Smedereva)
1946. g.
-PEČALBARSKO PISMO ciglar: Slavko Jovanović, svojoj ženi Mariji iz mahale Lukačevo, selo Gornji Orah; zabeležili učitelji: Žarko Živković (1949.g.) i Dragoja Jovanović (1948.g), Lukačevo
* * *
38.
Zdravo brate. Burazeru slušaj majku i nemoj da gu sekiraš. Rano da se dizaš i da pomuzeš krave. Pustaj, kad ti dojde red u selo, ovce. Nemoj se svađaš sas ovčari, vrtaj ovce kad ti narede, kakoj bi primali i naše ovce u buljuk. Pazi nemoj da praiš štetu na ljudi-da gi zagubiš pa da oberu nečiji gra, ii otidu po pečurke. Pazi gi da ne idu u bukovu šumu, t’g nemožeš da gi sabereš.
Burazeru blago si ga vam, ti ćeš sas ovčari, govedari i svinjari da si napraite vir u Gracku i da se banjate, k’d stoka planduje u pladne. Blago si ga tebi, ti će si ’edeš bukovu mazgu, će si slušaš pilitija kakoj poju, a ja se ovamo sas tatka mučim po pustu ravnicu da odsečemo što poviše cigle, kakoj bi zaradeli poviše pare.
K’d si ujesen dojdemo da si kupimo pirotski opanci, da si kupimo bel ’leb somun k’d idemo na pijac u Vlasotince i da si se se počastimo kud turčina poslastičara sas blagi suklijaš.
Bašta mi vika da će si kupimo malko ’šenicu pa će i mi da si omesimo ubav ’leb, pa će se praimo važni u selo kakoj ne jedemo žutu proju i crn r’žen ’leb.
Nek svi vide u selo k’d u vodenicu oteramo ’šenicu da meljemo.
Burazeru, pisuj mi kakoj su naše svinje, jel su se oprasile, al da li se mačka omačila.
Tatko pituje dal ste oterali kravu Sivulju da se prevodi, a kaže da s’g treba i Rujka da se oteli. Blago tebi, ti ćeš da si se raduješ, a mene mi kopni k’d ću da dojdem dom..
Nek’d po celu nedelju ne jedem, Samo mi kopni u mešinu. Teško vodu podnosim.
Kude li je onaj naša ladna voda od kladanec iz Bučje, pa da mu prilegnem u pladne pod buku da gu otspim, dok ovce planduju. Samo mi je želja da im čujem klopotar kako tropa, a toj si s’njam svaku noć k’d spijem..
* * *
39.
Zdravo živo Bato. Beosmo na vašar na drugi avgust na svetiliju kud Čobanac.
Mlogo ubavo se provedosmo.
Izigrasmo se sas druške iz našo i druga sela. Naši ramonikaši nadsviriše lopušnjani.
Beše pogolemo kolo.
Malko beše i tepanje zbog kolo. Ovija zlatićevci beoše malko više popili pod venik i zadenuše kavgu sas ramnogorci i lopušnjani a na drugu strnu su bili naši:dejanci, zlatićevci, predančari, javorci. Milicija gi razdvoji.
Vašar traji tri d’na.
Prvi d’n za nas a drugi i treći d’n za crnotravci kuj su došli č’k iz Beograd. Nesu zabraili svoj rodni kraj. Priču na čarapke se skinu i igru belu radu, bugarku, i crnotravska ora a sviru trubači lopušnjani i jastrepčani.
Toj pričaše neki naši momci kuj su spali po Bistricu u mejanu i pod buke na Čobanac sva tri d’na vašarovali.
Neki spali i ispod šatori cigana i onija što prodavu klakeri i ispod venici kude su bile kafane.
Eve Bate što mi pare prati ubavo s’m se premenila.
Eve ti praćam ovuj sliku što se slikamo sas Jovanovu Milicu iz Međak a more zabrai od Preslap..
Majka ti praća aber da slušaš baštu u pečalbu a mi će gledamo da svo polje urabotimo kako valja. Neznajem al možda će najesen da se udavam. Viku vreme mi je za udadbu. Ti si postar pa nemogu da te preženim. Prvo se ti oženi. Pozdavlja te tvoja sestra Stojana
* * *
40.
Zdravo sine,
Eve reko da ti pisujem pismo. Toj više neje ko u moje vreme k’d se pismo čekalo ko pečen ’leb.
D’nske svak ima mobilni telefon-a eve i tvoj mater ga stavila na kuk, a nek’d ga čuvam i u čarapu da ga neistrovim k’d vrtam ovce. Sv’ki č’s čekam k’d če mobilni da mi zvrcka, da mi se sine javiš na mobilni iz vojsku. Majka ko svaka majka.
Brine me d’l si naučil na vojnički život. Ali kvo kazuje tvoj tatko, kuj je negde u pečalbu-vojska si je vojska, tuj nema labavo. Ustanjuje se noću, d’nju se malko odmara i spi i na vreme lega.
Nema da se skita i lenjstvuje i doodi iz kafići i kafane ujutru i da se d’nju spi ka’d svi rabote u selo. Znam da ti neje l’ko, al si slušaj satreji starešine od tebe tija desetari i kapetani. Nema više kuj noću da te pokriva sinko, uzni uči se da si se pokrivaš da neozebneš noću k’d je mlogo ladno. Budi si dobar i slušaj si saterišine.
E moj sine, i meni neje l’ko da u planinu sama ko kukavica zbiram seno, kosim, žnjem i čuvam stuku. Nekako ovaj mobilni telifon mi je aran, drugar mi i sas njega si oratim. Nek’d me tatko zivne iz pečalbu a sv’ki d’n čekam i ti da me zivneš iz vojksu. Vikni me sinko nek zvrcne jedanput i na tvoju majku, da mi se komšije više nesmeju da te tvoj sin zavrljil pa ti se ič nejavlja iz vojsku.
Tvoj tatko k’d je bil u vojsku u Zagreb, pričal mi kakoj su u stroj svi čekli za pismo-k’d se čita la počta, toj su im bili naradosniji d’novi. Kakoj su trneli i tresli se d’l će da dobiju pismo od doma.
Bilo je radosno kad se iz stroj uzimalio i čitalo pismo, aod devojke-a tvoja majka gi je tatku pisala u vojku ko devojka, tatko gi ljubil i tural pod jastuk da od miline snji spi.
K’d sam od tatka iz vosku ti primala pismo, turim gu u pazuk, sas nju cel d’n žnjem, kopam, celivujem i sas nju s’m si spala. Tatko k’d je dobival moju sliku, sas nju je iš’l na stražu, pisal si je ubave pesme, raduval se ko malo dete, Ete njegovu vojničku i moju devojačku sliku smo uramili i stoji ni u sobu za spijenje.E nek’d je bila dika za vojnika, a s’g sine eve neki i neidu u vojsku nego se maju po ambulante, viku u „civilku“ sluđe i nemu vojničku uniformu, onuj ubavo kakvu je nosil tvoj tatko. kakva mi je toj vojska, misle li tija da se žene i porod da si imu.
Sine ako ti mi zvrcni na mobilni, al mi tuga mlogo za pismo, el si ga mogu nosim cel d’n sovce, k’d si se odmaram na obed, k’d žnjem, k’d obrtam seno, k’d si pred večeru-mogu da si ga pročitam i pomilujem ko tebe k’d si bil dete pred spinje.
Prati mi sinko i jednu sliku vojničku da si se povalim u selo da i ja imam sina vojnika, da si gu gledam k’d si se odmaram k’d ovce planduju pod buku i pokazujem na ovčari, a i tuga će me mine kad gu cunem i viknem izedem ga majkin sin ubav isto ko tatko. Nemoj da zabrajiš sine pisuj ni pismo,a i tatko negde sas malterku i mistriju u bel svet u pečalbu stalno kopneje i čekka pismo od vojnika.
Sv’ki d’n čekamo na tvoje pismo. vikni na mobilni telifon da si ga poslal da se nadamo. Ajd u zdravje i slušaj starešine. Tvoja majka i tvoj tatko.
* * *
41.
Zdravo naši. Eve svi imu mobilne telefone, pa si se razgovaru sas žene i sas decu iz pečalbu. Čujemo da poštar slabo donisi poštu, pa će možda da vi napišemo ovoj poslednje pismo el će i mi da kupimo mobilni telefon.
Svi ni zajebavaju što pisujemo pisma. Nekakoj k’d pisujemo pisma ono ni l’kne na dušu tuga za dom i porodicu i od tešku rabotu u pečalbu.
Dobro se slagamo i rabotimo ko majstori. Mož’ će dojdemo za vašar.
Deca i žene neka vi slušu pa će od jesen da se podelimo el u zajednicu više nemože dugo u ovoj vreme da se živi.
Svako će si ima svoje gnjezdo.
Mater i bašta nek prejdu pod starost kude koga uće. Deca i snajke nek slušaju mater i baštu i nek se slagu sas decu i pomagu da sve bude uradeno kako valja.
Ako nemožete da vršete sas krave na gumno uznete vršalicu, a nek vi pomognu ujka i ujna oko žetve srpom, branje rukoljke, denjenje u krstine i preterivanje sas četverke kola sas krave.
K’d vršalica dojde u selo onda gi viknite a i komšije poviknite sas familiju i sve toj ovršite.
Mlogo je skupa vožnja i da ne gubimo dnevnice da nedoodimo za žetvu i vršu.
Dalek je put iz Hrvatsku kude smo u pečalbu.
Ajde u zdravje. Sve vi pozdravljamo. Braća.
REČNIK LOKALIZMA I ARHAIZMA:
A
Aber-poruka, pozdrav, vest
‘ajde-hajde
ajd’- hajde, uzrečica
al’-ali
aman-uzrečica
aram-uzrečica
aran-dobar
artij-hartija
astal-sto za sečenje cigli
„astalska“-ciglarska grupa
Atresiraš – adresiraš
Atresa-adresa
B
Bajo-druže, drugar, prijatelju
baksuz-loš čovek
banica-pita gužvara usukana ručno sa sukaljkom (oklagijom i ispečena pod vršnjik (sač) u crepulji na ognjište
banjate se –kupate se
bara-vodoražljiva livada, vagina, požuda,
basamci-drvene stepenice
„bijemo“-sečemo cigle
bata-brat mlađe sestre
bašta-otac.
bel-beo
belut’k-potes Belutak, belo, kvaracni kamen,
beosmo- bili smo
bikče- mladi bik, vo , „trogodišnjk“
bil-bio
blaga -statka
blagi-uzrečica. Slatki
„bocni“-„upecaj“, zavedi devojku
branište-branik pod bukovom šumom
budne-bude
buka-bukva drvo
buljuk-gomila, stado ovaca, zbirština
burazer-brat, rođak, prijatelj, drug
bučje-strmina pod bukovom šumom
budžovan-činovnik, moćnik na vlasti, funkcioner
V
Varoš-grad Vlasotince
„vata“-miluje devojku
venik-šator, često napravljen od bukoivih grana i koji se pokriva zelenim papratom u kome se u hladovini pije i veseli na vašarima
veresija-zajam
videl-video
vikni-zovni
visak-zidarski alat
viskam –zidam, majstorišem
vika-zove, kaže
vir- iskopana rupa sa vodom, okrugko duboko zadržana voda u potok
vr’b’c-vrabac, malo dete(od milosti se ovako tepa)
vrzuje-vezuje, odgovara meri,
vrta-vraća
vrša – vršidba, žito na gumno ovršeno sa kravama ili konjima oko stožeta
G
Gi-ih, uzrečica
gledkamo-gledamo, pogleđujemo
golema-velika
golem-veliki
goleme-velile
gu- je, uzrečica
gra-pasulj
grbina-leđa
D
Dade-daje, dobar čovek
dar- zidarima daje gazda poklon u vidu košulja i ćilima kada se stavlja „krov“ na kuću, stari običaj kod srba,
devojče-mlada devojka, tinejdžerka
denem- izgubim, stavljanje sena na stog,
denemo-izgubimo, stavljamo seno na stog
depeša-telegram
divje,-divlje kruške
dignemo- podignemo, uspravimo, ustajemo
d’n-dan
d’novi –danovi, broj dana, nedelja
d’nske-danas
d’nju-danju, u toku dana
dobival-dobijao
dogodine-iduća godina
dojdem-dođem
dojde-dođe, stiže
dojdi-dođi
dojdo-dođoh, stigoh
dojdoše-dođođe, stigoše
dokaruju-doteraju
doodi-dolazi
doživel -doživeo
došal-došao
doma-kući
domazl’k.-dobra rasa
d’ske-daske
dule-uzrečica, tepanje malom detetu, dečja testija za vodu od gline
dunđeri-majstori građevinari
druške-drugarice
dupe-zadnjica
dušmanin-loš čovek, opasan, zao
Đ
E
Eve-evo
Ega-uzrečica, da, će
‘ed’n-jedan
el’ –uzrečica, jel, će
‘edem-jedem
‘emput -jedanput
Ž
Žalna-žalosna, patnja
Žega-vrućina, opeklo sunce
železo-gvožđe
ženka- žuto cveće u gradini
ženske –devojke
žnjemo- ručna žetva žita srpom
Z
Zabušava- neradnik, izbegava radne obaveze
zagorela-pojačana ženska požuda za muškarcem, požuda za seksom
zavrljil-zavrljio, ostavio, odbacio
zajde-zađe sunce, otišao preko brda
zajebancija-šala, nekada i podvala u polsu
zajebant-šaldžija, šeret
zaradeli –zaradili, dobro plaćeni
zbiram-sakupljam
zberu –sakupe, očiste
zborimo-pričamo, govorimo
zbori-govori
zvrčka-podvala
zvrcne -zazvoni
zvrcka-zvoni
zgreši –pogreši, napravi grešku
zdravje-zdravlje
zdenul-zdenuo, složio
zidarina-mastorski zanat
zivne-zovne
znal-znao
znaješ-znaš
I
Izvidimo- razgledamo, provera
izede-pojede, napravi štetu, nerad
imal-imao
iznatreskam-muška uzrelca u pošalici, napijem, alkoholičar
izranimo-ishranimo, otharnimo
izradujemo – radost u kući, veselje, veseli
izoratimo-izrazgovaramo, razgovor
izučil-izučio
ispucam-seksualno zadovoljstvo muškarca, potroši novac na vašar, veselje pištoljem na kolo,
isprai-ispravi
isprate-doprate do stanice, otpozdravljanje za daleki put
istrovismo se-izgubimo se
iskočimo-izađosmo
isušil-isušio, omršavio,
ič -uopšte
iš’l-išao
J
Jajca-jaja
jed’n-jedan
jedenje-obrok, ručak
„jedinak“- ciglar koji seče i prostira cigle, jedinac,
‘jela-ručala, uzrečica, odmah
Ješna-dobar apetit
Julari-uže sa opremom za goveda
Jutre-sutra
K
Kavga (kavgadžija)-svađa, pokretač svađa
kalup-ciglarski alat za izradu ručne cigle
kakoj-kako
kaldžija-ciglarski majstor koji pravi blato
kanate-deo šinskih zaprežnih kola
kaptosala -premor, premorena od teškog rada
kaca-drvena posuda
kvo-šta
k’d-kad
keser-zidarski i pinterski alat, tesla
kožuk-muška nošnja izrađena od štaveće ovčje kože
kilavo-neurađeno dobro, bez mošnica
‘kitan-hitan
k’k’vi-kakvi
kladenac- z izvor vode u planini urađen u kamenu
kova-posuda od lima s kojom se nosi malter
koske-kosti, omršaveo od rada
klopotar-zvučno zvono za ovce
kobajagi-kao da je stvarno, nestvarno a stvarno, izmišljeno
kolice-drvene ciglarske u kojoj se tera blato
kolko-koliko
kopneje-tuguje, vene zbog ljubavi, topi se sneg sa brda
kompir-krompir
kotel -hotel
krvopija- majstor nečovek, opasan čovek
„krivina“-zabušant, nerad „krstina“:-kamara napravljena u „krst“ sa 16 vezanih snopova ožetog žita srpom na njivi
kude-gde
kuj-ko
kufer-kofer
L
Labavo-mirno, nesvrzan čvor, nepovezano, neurađeno
ladan-hladan, nezainteresovan, miroljubiv
‘leb -hleb
’lebac-hleb, dobar čovek
lega-leže, će da spava
letos –u toku leta
l’že-laže, udvaranje, koketirnje
l’ka-laka
l’kne-lakne, smirenost
l’ko-lako
l’kše -lakše
Lozje-vinograd
Lunja-skita
LJ
Ljubil-ljubio
M
Malko-malo
maju-lutaju
maje-skita
majanje-skitnja
„majmunka“-ciglarska torba
malecka-mala, devočica
malečka-mala devojčica, neodrasla,
malko-malo
malter-smesa zidarska s kojom se malterišu zgrade
malterka-zidarski alat
„maren…“-ženska kletva
Mariće-Marijo
mater-majka
mešina-stomak, uštavena ovčja koža za muzički instrumnent gajde a i sa njom se nosila voda sa izvora
milina-radost
„miro“-sveto hrastvo drvo kod Srba
mislil-mislio
mlate-udaraju, prazna priča
mlogo-mnogo
more –uzrečica
mog’l-mogao
motika- ratarski alat za okopavanje kukuruza i krompira
„mrsni“-bezobrazno, prostačko,
mučenica-izmučena žena od teškog rada i samoće u planini
N
Nabirotina-količina pasulja nabrana u njivu, ženska začačkoljica
nagospodičave- devojke se prave važne, prepotente,
najebuval-bio u problemima u pečalbu, imao teškoće,
najubava-najlepša
najdem-nađem
najdi-nađi
nanosim- dugotrajna odeća
nanese-dobar kvalitet, dugotrajnost
naučil-naučio
naodim-nalazim
načukotina-količina pasulja očukanog vilom, ženska začačkoljica
naprajim-napravim
napraen-napraven
našal-našao
našo-naša devojka, lepa devojka, hvalospevi lepote mladosti,
nek’d -nekad
nečeš-nećeš
neje-nije
nesvrneš-svratiš
nedošal-nedošao
nevata-nehvata
nedošal –nedošao
nes’m-nisam
nemož-nemože
neje-nije
nesi- nisi
nedoode-nedolaze
nezapečalim-neizgubim
NJ
Njina-njihova
njin- njihov
nji- njih
O
Ovam-ovamo
ovdek-ovde
ovrla-ovršila žito na gumno
ovoj -ovo
obanjamo-okupamo
obed-ručak
obeduje-ručak
obrukal-obrukao
odma-odmah
odnel-odneo
od’nemo-odemo
odovde-odavde
odotle-odatle
odnel-odneo
onija-oni
onolko-onoliko
onomad-pre neki dan
omlatiš-obereš
oratim-govorim
or’l-orao, ptica grabljivica
otišal -otišao
otk’d-otkad
otspim-otspim, odspavam
‘oče- hoće
oka- vika, govori, zove, jedica mere za težinu
‘oće-hoće
oćišilo -okišilo
Ošav-voće
P
Padnul-padnuo, pao
pazuk-nedra
pandur-policajac, opštinski činovnik,
papratljak-mesto obraslo planinskom biljkom paprat
pare-novac, zarada
pevaljka-kafanska pevačica
petližani-patližani, paradajz
pečal(pečalba)-tuga, muka
pečalovnik (pečalbar)- sezonski radnik
pečalovina-zarada u pečalbi, nadnica seoskog radnika, novčana dobit
pečač-majstor koji peče ciglu u Ringov ciglane
pilitija-ptice, mlada pernata živina
pinter-majstor za izradu burići, kaca i bačvi za rakiju i vino
pinem-popijem
pirotski (opanci)-gumeni opanci
pismoto-pismo
pisal-pisao
pisuj-piši
Pisujem-pišem
pisuvanje-pisanje
pitujem-pitam
pladne-podne
plajvez -olovka
planduju-ovce leže ispod bukve tokom letnjih vrućina
plemnja-staja za stoku
pljeska-priča gluposti
pobra-pobratim, drug iz detinjstva, drugar, prijatelj
povalim -pohvalim
podbunul- uhvatili ga podočnjaci
podeva-zadirkuje, podsmeh
poita-požuri
pojdemo-pođemo
pojdo-pođoh
poje-peva
pojel-pojeo
pokosil-pokosio
polak-polako
ponek’d -ponekad
pomalko-pomalo
poorati-porazgovara
popljuckuje-od muke pljuje po zemlji, loš domaćin kuće, neradnik
poprika-paprika
porasnul-porastao
posral-posrao, izbacio kao izmet
potamnel-potamneo
potežak-poteži, teži, veća težina
počel-počeo
praimo-pravimo, izrađujemo
pratil-pratio, poslao
praćaj-pošalji, šalji
pratiste-poslaste
preturam- razmišljanje o problemima
prilegnem- da se malo odmori u krevet
pričal-pričao, govorio
prozbori-progovori
pregrejala-jaka seksualna požuda
proja-hleb od žutog kukruza
projde-prođe
prolet-proleće
Proodi- prohoda, prelaz
prostira-slaže ručnim kalupom cigle na zemlju
prošal-prošao
prut-štap, drvena grana s kojom se čuvaju ovce
puzder-ostatak istrošenog materijala
puštil-puštio
R
Rabotim- radim
raduval se-raduje se, veseo, srećan
razbukarila-potreba svinje za parenje, razbarušena žena
ramonikaš-harmonikaš
rapave-neravno
rana-hrana
rabota-rad
r’ž-raž, biljka žitarica
rešeto- plehana naprava s kojom se veje žito polse vršidbe da bi odvojila pleva i žito
ringov-deo ciglane gde se peče cigla
rukoljke-rukohvat ožetog žita ručnim srpom
S
Sabor(sobor)-igranka, vašar
savladal-savladao
sandale-laka letnja obuća („otvorene“ ženske cipelice, kao nekada praveni opanci od kože )
sas-sa
saberemo-sakupimo, sredimo misli
sv’ki-svaki
selski-seoski
svanjuje-zora
svalilo-teret
svekar-otac oženjenog
sv’ki-svaki
svrni-svrati
s’g-sad
sinko-sine, prekor
sirenje-sir
sklače- maljem isitne kruške
sliva-šljiva
sl’nce -sunce
slobodija-sloboda
snajke-snaje, snahe
s’n-san
snas – s nama
s’m-sam
s’njam-sanjam
snji- sa njima
snopje-snoplje (vezano žito)
skuga-s kim
skuče-cvili pas
sobajle-rano, sobalje, pre izlaska sunca
sovce- sa ovcama
somun-beo hleb
spal-spavao
spanđa-neverstvo
spimo-spavamo
spijenje-spavanje
sroči-sastavi
stareji-stariji
stoju-stoje
stra’-strah
str’na-strana
sturimo-skinumo
surval-survao se, otišao u provaliju
sučka-suva grana za ogrev
T
Taja-ta, taj
tatko-otac
tepa-tuče, bije, nasilje, umiljata reč
t’j-taj
t’m’n-taman
tolko-toliko
toj-to
torbica-torba:đačka, ovčarska i „ciglarska“ od vune izatkana
tropa-glasno govori
„trojka“-ciglarska grupa
tuj-tu
tuđ-nije svoje, strano, komšisko
tupan-bubanj, muzički instrument, goč(ima okrugal zvonasti pleh gde se udara odozgo da „zvoni“ a sa strane se udara maljicom i tako određuje takt narodnog kola ili peseme uz igru)
tural-tarao, stavio
turam-stavljamo
turam-stavljam
truleje-vene mlada bez ljubavi
Ć
Će-uzrečica,
ćerče –ćerka , devojčica
„ćirimidžija“-pečalbar, sezonski radnik
U
Ubav-lep
ubava-lepa
ubave-lepe
„ubodi“-zavođenje devojaka na vašar
„uvati“-miluj devojke na vašar
uzel-uzeo, ukrao, lopov
uzni-uzmi
užiga-prpiema fizička za težak ciglarski rad u pečalbu
ukućani-uža porodica
umejemo-umemo, vešti
uspim-uspavam
ustanjuje se-ustaje se
utepal-utepao, ubio se, povredio se, dobra zarada
utrina- seoska ispaša za stoku
F
Ferma-ne primećuje, nezapažen
Fuzbal-fudbal
H,
C
Carevica-kukuruz
cvećka-cvet, loša osoba
cevčiš-piješ alkohol
cel-ceo
celivk-poljubac
celivuje-ljubi
celivanje-ljubljenje
cicija-baksuz, samoživenik
cune-poljubi
Č
Če-će
čeljad-mala deca, porodica
čes’-čast, moral
čituje-čita
čirak-priučenjak ciglarskog zanata, prostira drvenim kalupom ručneu ciglu
čkola-škola
čovečje-ljudsko, humano
Č’s –čas, trenutak
Ču- čuo
Čul -čuo
DŽ
Dženerike.
Dživdžan-vrabac, malo dete
Š
Šarulja-naziv imena šarene krave
šaluje-zidarski posao
šenica-pšenica
šilo-alat od gvožđa, probojac
školarac-učenik koji ide školu
škrabopis-„krivudavi“ slova u pečalbarska pisma nepismenih peačlbara
šopci-određeno etničko govorno područje (sa različitom narodnom nošnjom:“litaci“)
DZ
Dzida-zida
dzidari-zidari
dzivan-slinjav, malo dete
dZivan-zivan, slinavko, nedoraslo dete
IZVOR: Iz rukopisa PEČALBARSKA PISMA, 2012. g. Vlasotince; Autor: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i pisac pesama i priča na dijalektu juga Srbije
Septembar 2012.g Vlasotince
22. oktobar 2012. u 19:54
Miroslav Mladenovic
NAPOMENA AUTORA :
Ispod svakog PEČALBARSKOG PISMA u rukopisu je data i autentična fotografija pečalbara:ciglara i zidara iz vlasotinačko-crnotravskoga kraja. Ovo je jedan etnoološko lingvistički zapis jednog prošlog vremena od kulurološko jezičkog značaja za naš nacionalni identitet.
Autor:
Miroslav B Mladenović Mirac Vlasotince
22.oktobar 2012.g. Vlasotince
22. oktobar 2012. u 21:58
Sarko
Miroslave, mozes li da nam kazes nesto vise o tvojem poreklu? Odakle su se doselili tvoji stari u Vlasotnickom kraju?
23. oktobar 2012. u 13:53
Miroslav Mladenovic
ODGOVOR: Miroslav Mladenović ( o rodoslovu MLADENOVIĆ)
Moje poreklo prema rodoslovu je ovakvo: otac Blagoje, deda Milivoje,paradeda Gavril, čukun deda Milija i rodonačelnik MLADEN (ali je izgleda poginuo u ratovima sa Turcima, pa familija (od devet brata-devet sina Mladena i Đuke (ćerka Miljka, naseljenog u mahali Đorđine, a poreklo iz selo Krivi Dela(Crna Trava)-ima naziv prema toj babi ĐUKi: ĐUKINCI a i ima u planinski zaseok Predanča i GMITRINCI (prema babi Gmitri gde su živeli na tom potesu kao ovčari). Sve te familije do Drugi svetski rat su pominjane u mahali LENOVE, koje je posle dobilko naziv GORNJI DEJAN-a sve te mahale su pripadale DEJANU (posle Drugog svetskog rata su postala sela administrativno:G.DEJAN, Donji Dejan i Zlatićevo). Skoro većina familija u selu Gornji Dejan ima svoju krsnu slavu(sve mahale G.Dejana) Sveti Đorđe (posna slava) ALIMPIJE. Karakteristično je da je veliki broj se prizetio iz sela Gara, Crne bare i crnogoraca, koji su uzimali ovu krsnu slavu, aima je i u mahali Mankićevo (Ravni Del).dle as.Kruševica, Donja Lomnica, Lopušnja Donja i još u po kom selu u vlasotinačkom kraju su istog RODOSLOVA prema istoj krsnoj slavi. Istražujući u selo Lomnica sam doša do podataka da je taj RODOSLOV sa krsnom slavom SVETI ĐORĐE (Alimpije) se zaselio iz Bugarske (Trn)-koji je bio srpski i tru puta “prelazio” iz srpske na bugarsku i obratnu stranu i zadnji put ostao bugarski, pa srpsko stanovništvo sa tog područja ZNEPOLJA zaselilo u vlasotinačkom kraju polse oslobođenja od Turaka i u vremenu turskokog ropstva. Jedan deo stanovništva je veoma star po poreklu, pa se u kazivanjima dobio podatak da je selo DEJAN zaseljeno iz Rusije, a ima i istraživanja do kojih sam došao kod starijih ljudi da su čak Boškovići prvi rodoslov koji vodi poreklo još iz sedmog veka. Ova krsna slava je mahom zastupljena kod makednoca, na Kosovu i u delu Grdeličke klisure, pa sve do vlasinskoga kraja. Interesantno je da su moji preci veoma visoki po RASTU, plavi i mahom pečalbari i ovčari bili sve do sredinom 20 veka. O naseljavanju stanovništva u vlasotinačkim selima sam nešto pisao na VIKIPEDIJI ali zbog intelektualne krađe, ni ovde ne želim da pišem više, jer su mnogi profesori fakulteta slali svoje “studente” nekada moje učenike i tako potkradali moja 40. godišnja istraživanja o poreklu stanovništva u selima vlasotinačkoga kraja; pa kada budem publikovao sve detaljno onda ću objavljivati poptpune podatke na PORTALU.
S poštovanjem
Miroslav Mladenović lokalni etnolog Vlasotince
22.oktobar 2012.godine Vlasotince
23. oktobar 2012. u 13:59
Miroslav Mladenovic
DOPUNA: Moje rodno selo je DEJAN, konkretno Gornji Dejan, mahala Predanča, opština Vlasotince.
23. oktobar 2012. u 16:09
Nebojsa
Šarko, da li možda imaš podatke o stanovništvu severo-istočne Makedonije?
Zanima me prezime Savić (Sv. Petka), opština Kriva Palanka, sela Nerav i German, hvala.
24. oktobar 2012. u 18:44
Sarko
Nebojsa, nemam podatke za severo-istocnu Makedoniju.
24. oktobar 2012. u 12:30
Miroslav Mladenovic
Prezime SAVIĆ postoji i u crnotravskom i vlasotinačkom kraju. Savići su naseljeni u vlasotinačko-crnotravskom kraju iz DEBRA i imaju naziv DEBARCI. U Crnoj travi su u selo BROD (ode njih je poreklo čuvena glumica i pevačica SAVIĆ), a u vlasotinačkom kraju u selima: mahala Đorđine(G.Dejan) i selo Sredor. Krsna slava kod makedonaca je često Sbveta Petka(tako i u Zapadnoj Makedoniji (s.Crešnjevo-odakle je moja supruga) ovaj SVETAC je zastupljen kao krsna i seoska slava. U selo Dejan slave Sveti Đorđu (posn-Alimpije, a u Lužničkom kraju se više slavi Sveta Petka. Inače, kada se bežalo pred Turcima, bilo zbog krvne osvete ili BEŽANIJE-često se menjala slava ili prezime da bi se spasila živa glava.
Miroslav Mladenović lokalni etnolog Vlasotince
23-oktobar 2012.g Vlasotince
24. oktobar 2012. u 17:24
Nebojsa
Hvala puno Miroslave. Mislite na Debar u zapadnoj Makedoniji?
Nisam znao za Snežanu Savić, tj mislio sam da nosi muževljevo prezime. 🙂
To su dakle ti Savići, kojih ima u severo-istočnoj Makedoniji i jugo-istočnoj Srbiji, a slave Sv. Petku?
24. oktobar 2012. u 23:01
Sarko
Ja licno nemam nista sa danasnjom Makedonijom, ja sam iz gnjilanskog kraja blizu danasnje Makedonije, ali znam neke porodice koje su poreklom iz Makedonije i imaju veze sa mojim rodjacima. Mom ujaku zena je poreklom iz Makedonije, njene pretke doveli su gospodari Dzinici u okolini Gnjilana oko 1820 godine. Po starom su prezimenu Grbelici i slave Sv. Marka. (Dzinici turski gospodari, poreklo im je bilo siptarsko oni su bili jako bogati vladali su u 18 i 19. veku skoro nad celom Kosovskom kotlinom, Gornjom Moravom, Novobrdskom Krivom Rekom… nekim delovima Metohije i delovima zapadne i severne Makedonije.
Moj brat od tetke poreklom je iz prilepskog kraja, njegovi su se stari doselili u okolini Gnjilana u drugoj polovini 17. veka, a mozda i u vreme velike seobe 1690 godine. Kad su se oni doselili tada jos nije bilo Siptara u Gornjoj Moravi po njihovom predanju. Po starom prezimenu Dilinci, slave Sv. Arhandjela.
Mojem rodjaku (drugo koleno po srodstvu), njemu je zena poreklom iz Orizara kod Kumanova, njeni preci doseljeni u okolini Gnjilana pred kraj 17. veka. Po starom prezimenu Rizici, slave Sv. Dimitrija.
Drugom rodjaku (takodje drugo koleno po srodstvu), njegova zena poreklom je iz Debra, doseljeni u Pozaranju kod Vitine, muslimani su im oduzeli imanje, potom su presli u Vrbovac, onda u Grncar, i odatle oko 1860 godine u Klokot kod Vitine. Po selu Grncar prozvani su Grncarcima, slave Sv. Nikolu.
Ovom prilikom napisacu nesto o mojem poreklu. Sa oceve strane poreklom sam sa prelepe Sare, iz Sirinicke Zupe. Po starom smo prezimenu Krstici, slavimo zimskog i letnjeg Sv. Arhandjela. (Kad su se moji iselili iz Sirinica, ziveli su kratko vreme u tri razlicita sela u Gornjoj Moravi, da bi u cetvrtom kupili imanje oko 1810 godine u okolini Vitine, zbog toga su zaboravili naziv sela), ali neki iz moje familije kazu da smo bas iz danasnjeg Strpca.
Poreklom moje majke je iz okoline Kosovske Mitrovice. Predak koji se doselio krajem 18. veka u gnjilanskom kraju zvao se Stola, a prezivao Kramovic. Verovatno je imao debeli razlog sto se doselio u drugi kraj Kosova. (Mozda mu je ostala rodbina u okolini Kos. Mitrovice, ili se odselila u nepoznatom pravcu. U gnjilanskom kraju i uopste u siroj okolini ima samo jedan rod Kostici poreklom iz okoline Kos. Mitrovice, ali taj je rod doseljen jos dok nije bilo Siptara u Gornjoj Moravi, dakle u 17. veku. Dakle retke i neobicne su bile migracije sa severa Kosova ka istocnom Kosovu. Posle drugog svetskog rata svi Kramovici su uzeli druga prezimena. Na slovenskim jezicima Kram znaci (sitan trgovac). Ne verujem da je prezime nastalo od imena Krama ili Kramo, jer takvo ime ne postoji bar koliko ja znam, ali sve je moguce. Ja sam trazio na mapi sirom ex Yu, toponime slicno ovom prezimenu i pronasao sam ih samo u Metohiji. U okolini Djakovice u ataru sela Kraljane postoji (Kramovik Klisura), isto tako jedno 30 km dalje u danasnjoj opstini Orahovac postoji selo Kramovik ja mislim da je dalje poreklo moje majke iz tih mesta, i da je prezime nastalo po Kramovik klisuri ili Kramovik selu. Mozda su preci moje majke u toku velike seobe dospeli u okolini Kos. Mitrovice, a da ih je tamo prisutno lokalno stanovnistvo prozvalo po selu svoje starine Kramovik-Kramovici. Krsna slava moga dede je Sv. Djordje Alimpije i Djurdjevdan.
Moje obe bake poticu sticem okolnosti od jednog istog roda. Poreklom su iz sela Petrova kod Stimlja. Preci su im doseljeni zbog siptarske osvete oko 1780 godine u okolini Gnjilana. Mali broj njih se i dan danas preziva Petrovic, dok je velika vecina uzela druga prezimena, sad su neki kao: Jankovici, Simici, Nisici, Simijonovici, Danilovici, Kostici i dr. Petrovici slave Sv. Nikolu.
Poreklo dedine majke, odnosno moje prababe sa oceve strane. Ona potice od porodice Pavicica po starom rodovskom prezimenu, poreklom je sa Zegovacke planine, nedaleko od Lipljana. Majka moga deda je umrla mlada, moj deda je kao dete ostao bez majke, moj praded posle smrti njegove zene, ozenio je Hercegovku, koja se doselila kao kolonistikinja iz okoline Trebinja i bila je dobra maceha, postena i vredna, bar tako kazu ovi stariji iz moje familije. Ima nekoliko porodica iz Hercegovine koje su doseljeni kao kolonisti u okolini Vitine i ne znam iz koje je porodice ta pramaceha). Znam kako se zove, ali prezime ne znam nazalost, ne zivim u Srbiji i tesko je nesto pokusavati da saznas, videcu kad budem dolazio na odmor.
Isto tako znam iz kojeg je sela moja prababa po dedi sa majcine strane, i prabake po majci sa obe strane! ali nazalost ne znam od koje familije poticu. Ja sam veliki zaljubljenik i opsednut sam Antropologijom, i moj je cilj da saznam od koga sve poticem, jer svi mi nasedjujemo nesto od predaka, pa cak i od prabaka.
.
27. avgust 2022. u 22:57
Kramović Jovanović
Zdravo Šarko,
Javljam se povodom prezimena Kramović. Jako mi je drago da sam uspeo da povežem celu priču. Ono što znam po priči jeste da smo poreklom sa Kopaonika. Verovatno smo odatle krenuli putem Kosovske Mitrovice pa sve do Gnjilana i sela Cernice. Kramovići su se posle podelili na Saviće, Jovanoviće (to smo mi) zatim na Todoroviće i Stanojeviće. U Cernici smo bili poznati kao Paškulji. Iz Cernice krenuli smo putem Smedereva, Beograda ali i izvan granica Srbije. Slavimo Đurđevdan i svetog Alimpija Stolpnika.
Na ovom linku možete pogledati i celu priču o Kramovićima.
https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=391.680
Drago mi je da u sebi nosim ovako staro prezime i sa ponosom istražujem svoje korene jer je istorija naših predaka zapravo naše najveće bogatstvo.
Srdačan pozdrav 😊
11. decembar 2023. u 23:47
Mihajlo
Da li mogu da dobijem Vaš kontakt, ja sam iz ogranka Todorovića pa me zanima dalja istorija. Hvala!
9. april 2024. u 00:34
Kristina
Ja sam iz Jovanovica iz Cernice, u Smederevu živimo, slavimo Sv. Alimpija
9. april 2024. u 00:13
Kristina
Pozdrav! Mi smo od Jovanovića iz Cernice, živimo u Smederevu,slavimo Sv. Alimpija. Moj pradeda je u Smederevo došao posle Prvog svetskog rata,zvao se Stojan Jovanovic,od oca Marka. Baba mi je pričala da su naše na Kosovu zvali Paškulji,tačnije da je neki stric mog pradede bio taj Paša po kome su i dobili nadimak Paškulji. Jako me zanima neko dalje poreklo, tačnije odakle su ti Kramovici izvorno došli,jer mi je stric pominjao Trebinje
25. oktobar 2012. u 11:26
Miroslav Mladenovic
Da bi se proučavao RODOSLOV odnosno genealogija, poptrebno je dobro poznavanje etnologije kraja, lokalne i nacionalne istorije svoje države i okolnih danas državica bivše Jugoslavije. Pored toga potrebno je da se poznaje i dijalekt u jezičkoj sferi rododslova, onda narodna nošnja, tradicija, običaji, onda staro kumstvo i donekle krsna slava (koja se menjala), a i takođe fizička konstitucija i izgled.
Danas je nažalost malo istraživača na terenu (a sada je i kasno) jer se moglo pre 30 godina mnogo saznati više o rodoslovima, kada sela nisu opustela i nisu bili ovi prokleti ratovi i migracija stanovništva.
Mi posedujemo na prostorima bivše Jugoslavije neka antropološka i etno istoriska istraživanja, ali su poptrebna i istraživanja drugih istraživača i dokumenta o rraznim popisima u vremenu pod turskom i austrougarskom u mnogim istoriskim muzeijima i crkvenim knjigama u našim i okolnim državama:Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji, Italiji, Rumuniji, Mađarskoj, Austriji-pa i slovenskim zemljnjama:Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini i Rusiji.
Pre nas mnogo je propušteno, pa se danas prema “prezimenu”, a i često različitoj krsnoj slavi često nađu i isti rodoslovi, a da o tome se ništa ne zna.
Za ovakva istraživanja trebaju TIMOVI u akademijama nauka naših zemalja bivše Jugoslavije. Pokušao sam još pre desetina godina da to pokrenem ali samo su me “iskoristili” neki kojima je stalo do svoga statusa i ličnih promocija i publikovanja knjiga koje su zasnovane na šablonskom “prepisivačkom” metodu-bez širih istraživanja na terenu i u spisima po stranim arhivima.
25. oktobar 2012. u 11:52
Miroslav Mladenovic
Nebojša,
“Debarci”-naziv familije poreklom iz Debra (Zapadna Makedonija) ima širi kontekst, jer je to deo slovenskog plemena, koja su činila STARU Srbiju koja je zahvatala severni deo Grčke, današnju Makedoniju (i zapadna Makedonija) i severni deo Albanije. u literaturi postoje istorijski izvori (a može i na GOOGLE da se to pročita)-što me navelo da iskažem svoja neka istraživanja svoga kraja, gde se pored ona dva masovna iseljavanja sa Kosova retko pominju i prisilna iseljavanja i pre toga zbog turskog zuluma iz svih tih delova stare Srbije u vlasotinačko-crnotravsko-vlasinskom i lužničkom kraju Jugoistočne Srbije. Primera radi postoje i familija po prezimenu:ĐOKIĆI (selo Jakovljevo) i ĐURIĆI (selo Šišava)-koje i dan danas po nazivu spominju ALBANCI. Kao istraživač dijalekta i sam pišem pesme i priče na dijalektu, dobro i na osnovu narodne nošnje, uviđam koja je familija po narodnoj nošnji, dijalektu u “vezi” sa određenim područjem naseljavanja i iz kog regiona ili države. Nažalost veliki je problem što do sada nisam (sem objavljivanja tri zbirke pesama) teško da mogu svoje rukopise da štampam, jer ne želim da se to EKSPLOATIŠE za razne interese i ciljeve.
Interesantan je komentar ŠARKA. Radio sam kao početnik nastavnik matematike u selo Donje Kusce kod Gnjilana. Tamo stanovao u selo 1970.godine. Još tada sam primetio da je njihova narodna nošnja (tkane sukne i vezovi isti kao u mom rodnom kraju okolnih sela-do granice sa “šopskom” narodnom nošnjom Crne Trave. Što me odmah naveo razlog još tada neraskidive veze da smo mi ovamo veći deo potpomci sa kosovskog područja, a i sa područja Makedonije (Zapadne i istočne-odatle su sa rudnika Kratova dolazile porodice, a među njima ima i Crnogoraca i Krajišnika, koji su radili po rudnicima ovoga kraj – u vezi rudarenja pod Turcima-pisao sam i članak u vlasotinačkom zbiorniuku nna tu temu). Ako se ima u vidu i da je ovaj kraj pripadao VLASTELI DEJANOVIĆIMA, onda se može mnogo šta istraživati o poreklu stanovništva, iz kog je koji rodoslov se doselio ili odselio. Zanima me (pošto je moja krsna slava Sveti Đorđe (Alimpije-s.Dejan)-o tome sam gore napisao u kojim selima se slavi Sveti Đorđe-Alimpje) koji rodoslov još u okolnim selima GNJILANA I KOSOVSKOM POMORAVLJU I UOPŠTE KOSMETU SLAVE OVU SLAVU.
Evo na kraju ću pomenuti da čak u rodoslovu slavnog crnogorskog i našeg pisca PEKIĆA, postoji naseljena familija Pekić u selo SVođe, ali zbog krvne osvete i biološkog opstanka je promenila i prezime i slavu i o tome nijedan srpski i crnogorski istraživač nigde nije to objavio, a mlade geracije i izgleda u socijalizmu to nije bilo važno jer se takav istraživački rad tretirao kao DRŽAVNI NEPRIJATELJ, što sam sve to i lično iskusio u svom životu.
Nažalost u mom rodnom kraju malo koga i zanima poreklo, a sada se to više pominje radi “prestiža” ili STATUSA naravno oko SRBOVANJA. Malo je autentčnih istraživača posvećenih svojoj tradiciji i očuvanja nacionalnog identiteta.
Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoričar Vlasotince jug Srbije
25.oktobar 2012.g. Vlasotince
11. februar 2014. u 19:19
Jovica Stojković
Gospodine Miroslave Mladenoviću ovu ste temu tako lepo odradili da sam Vam jako zahvalan.Uspeo sam da saznam za poreklo moje majke kojoj je devojacko prezime Maksimović inače to je iz familije Ljubisavci koji su ziveli do 1999godine u selu Trpeza kod Kosovske Vitine.Hvala vam puno i samo tako nastavite.Pozdrav
12. mart 2018. u 00:21
Manti
Ja sam iz isti selo i sad zivim tamo
25. oktobar 2012. u 20:52
Sarko
Gospodine Mladenovicu, evo podataka o porodicama koje slave Sv. Djordja Alimpija.
Svi podaci su od 1929 – 1934 godine.
U Klokotu kod Vitine: Sirinicani (4 k., Sv. Djordje Alimpije). Starinom iz Sevca (Sirinic), odakle su oko 1840 godine, baveci se s ovnima na pasi u Gornjoj Moravi, kupili imanje u Klokotu i nastanili se.
(Klokot)- Cicanci (3 k., slave Dj. A.). Starinom iz Smire (Vitina). Imaju istoimene rodjake (2 k.,) u Trpezu (Vitina). Cicancima ih prozvali Arbanasi (cican na arbanskom: kukavac) zato sto su se prema Arbanasima, njihovim siledzijama, drzali kukavicki. Staro prezime im je Rusici-Rusinci. (moja strina je od ove porodice).
Trpeza kod Vitine
Ljubisavci (4 k., Dj. Alimpije). Doseljeni oko 1750 godine iz Bresta (Skoplje).
Donja Budriga kod Gnjilana
Magdini (2 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljeni iz Vitine oko 1810 god.
Kulajdzija (1 k., Sv. Dj. Alimpije), preseljen iz Devaja oko 1830 god. Prezime je dobio sto je kao cifcija stanovao u begovskoj kuli.
Pasjane kod Gnjilana
Kamisevici (9 k., Sv. Dj. Alimpije). Starinom iz Gornje Sipasnice (Kos. Kamenica). Nisu bili mirni, pa su zbog toga zapadali u krv i postajali cifcije, da bi dobili zastitu jacih gospodara. Ima ih jos kao Kamisevici sa istom krsnom slavom podaci su iz 1929 god. u Donjoj Budrizi (1 k.,), u Petrovcu (Kos.Kamenica) (4 k.,), u Gornjem Korminjanu (6 k.,) i u Donjem Korminjanu (Kos. Kamenica) (12 k.,). Starinom su iz Gornje Sipasnice (Kos. Kamenica), odakle su ih oko 1780 godine raselili doseljeni Siptari.
Gornje Korminjane (Kos. Kamenica)
Vuckovici (3 k., Sv. Dj. Alimpije), starinci iz Sticara. Sticare je nekadasnje selo blizu G. Korminjana.
Svrakici (1 k.,), Matici (3 k.,) i Zajcevici (9 k.,), svi slave Sv. Dj. Alimpija; starinci iz Sticara.
Palicevi (4 k., Sv. Dj. Alimpije). Nepoznato poreklo. Prihvatili su ih Vlajkovici u Donjem Korminjanu i ozenili, oko 1830 godine su doseljeni iz Donjeg Korminjana.
Nastavicu kasnije, ako budem imao vremena ili sutra…
26. oktobar 2012. u 18:26
Sarko
nastavak…
Draganac kod Gnjilana
Purinci (3 k., Sv. Dj. Alimpije). Predak im je bio doveden (pastorak), ali se ne zna odakle.
Paralovo kod Gnjilana
Zivinci (4 k., Sv. Dj. Alimpije). Starinom su sa Kosova, odakle su odseljeni u severnu Srbiju. U Paralovo doseljeni oko 1760 god.
Zegligovici (2 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljeni oko 1810 god. iz Slivova (Lipljan): po prezimenu kao da su iz zegligovskokumanovskog kraja.
Babin Most kod Obilica
Djokici (12 k., Sv. Dj. Alimpije). Iz Kaludre u Toplici (Prokuplje), odakle su izbegli od krvi, doselili se u kosovsko selo Bariljevo (Pristina). Tu su pored Srba, zatekli i Arbanase, pa se, zbog svadje s njima, isele u Babin Most oko 1800 god. Pojasevi u 1934. od preseljenja iz Bariljeva. Djoka, Zivko, Laza, Stanko, Bogdan (48 god.). Zabelezeni su im istoimeni rodjaci (2 k.,) u Ugljaru (Kos. Polje).
Micolci (7 k., Sv. Dj. Alimpije). Doseljenici su nepoznatog porekla iz sredine 18. veka. Skitali po mnogim selima, te im je daleka starina nepoznata.
Acanci (2 k., Sv. Dj. Alimpije). Preselili oko 1880 god. iz Ade (Obilic).
Bresje kod Kosovog Polja
Djursanovi (5 k., Sv. Dj. Alimpije). Preseljeni iz Gracanice 1905 god. na zemlju koju je napustio jedan cifcija Srbin, posto je ubio nekog kacaka. U Gracanici je zabelezena jedna porodica koja slavi Sv. Djordja Alimpija: Dobrevcani (2 k., Sv. Dj. Alimpije). Preseljeni iz Dobreva (Kos. Polje) oko 1900 god. Mozda su ove dve kuce od Djursanovima.
Dobrotin kod Lipljana
Drenici (5 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljeni iz Drenice krajem 18. veka. Njihovi istoimeni srodnici zabelezeni su u varos Vucitrn, jedna kuca u Konjuhu kod Lipljana i jos jedna kuca u Slovinju kao Jovanovici .
Gornje Nerodimlje kod Urosevca
Dabici (18 k., Sv. Dj. Alimpije). Doseljeni iz Severne Albanije sredinom 18. veka kao ,,Fande”, tj kao Arbanasi katolici. Arbanasi rodovi Corovici i Ljamovici u Rasincu (Stimlje) su im odeljaci. Retak je bio slucaj da se neka siptarska porodica asimilirala u Srbe.
Djurdjijanovici (2 k., Sv. Dj. Alimpije). doseljeni iz Stimlja oko 1870 godine. Dalja starina im je u Izencu (Sirinicka Zupa).
Skulanevo kod Lipljana
Delici (6 k., Sv. Dj. Alimpije), starinci. Staro prezime im je bilo Slavnici.
Crkvena Vodica kod Vucitrna
Ivici (5 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljenici nepoznatog porekla.
Stimlje
Marinkovici (7 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljeni iz Severne albanije prvo u Davidovce (Stimlje), gde jos na mestu ,,Staro Selo” ima njihovog groblja. Odatle su se preselili u Stimlju po dolasku Arbanasa u Davidovce pocetkom 19. veka.
Vrbestica (Sirinicka Zupa)
Budurici (2 k., Sv. Dj. Alimpije), starinci.
Bontici (4 k., Sv. Dj. Alimpije), doseljenici nepoznatog porekla.
Za Metohiju i sever Kosova nemam opsirnije podatke.