Poreklo stanovništva sela Rudinice, stanje iz 1912. godine
Južno od Seljana, na talasasto-nagnutom zemljištu, u levom kanjonu Komarnice a na visini od 959 m. nalaze se Rudinice. Selo je besumnje to ime dobilo, što se nekada u njemu vadila kakva ruda. U gornjem delu sela ima jedna glavica od crvenice – Ruđino Guvno – sa velikim procentom gvožđa. U selu ima dosta vode, za Gornje Rudinice je česma Todorovac, a za Donje izvor Korita.
Selo se deli na Gornje i Donje Rudinice.
Kuće su rasturene po selu bez reda. Njive su oko kuća a livade su u Polju. Staje su oko kuća, a ima staja i kuća na Ravnima rudiničkim. Katuni su na Gornjim Brdima i u Dolima (nom. Do). Planina im je Vukodo u Goliji. Drva dogone iz Brijega i Vukodola.
Rudinice se smatraju kao jedno od najstarijih naselja u Pivi.
Danas u Rudinicama žive:
U Donjim:
Glomazići (12 k., sv. Nikola), starinci.
Damljanovići (5 k., sv. Nikola), starinci.
Blagojevići (2 k.) od Blagojevića s Bukovca.
U Gornjim:
Nikolići (8 k.), Đačići (tako prozvani po nekom svom đaku) (4 k.), Đikanovići (8 k) i Gutovići (7 k.), svi su jedan rod i svi slave sv. Nikolu i starinci su.
Šućuri (3 k. sv. Nikola), starinci.
Golići (7 k. sv. Đorđije), došli za odivom iz Ibarskoga Kolašina, poreklom Drobnjaci.
Bajovići (zvani Čepuri) (2 k. sv. Nikola).
Bajovići su od Bajeva Polja. Oni su neposredni potomci Baja Nikolića Pivljanina.
Na rudinicama živi još po jedna kuća: Jaredića (Mirića), koji su starinci, Vujinovića i Popovića skorašnjih doseljenika.
IZVOR: Svetozar Tomić, „Piva i Pivljani“, Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine
4. avgust 2013. u 21:21
maraja
ispade nidje ni jednog gogica u rudinicama nema