Poreklo stanovništva sela Medak, opština Gospić, stanje od 1712. godine i docnije
Od naseljavanja srpske populacije u Ličko polje, najznačajniji deo njenog bitisanja odvijao se preko Metka. U njemu je oko 1696. godine svoj dvor podigao pravoslavni vladika Atanasije Ljubojević. Godine 1770. i vladika Danilo Jakšić u Metku podiže svoj dvor. Uz njega sagradi i školu u kojoj se učila srpska pismenost i spremali učitelji i sveštenici. Po dvoru, Medak je prozvan “Dvorinom”.
Smatra se da su ljudi u Metku živeli od davnina. O tome ima dosta vidljivih tragova (otkriveni u jednoj gradini rimski i grčki metalni novčići iz 3. veka i jedan bakarni novčić iz Pharosa). Na području Metka nađena su i dva sarkofaga sa natpisima, što ukazuje na tragove rimske nekropole, a kao još jedan trag iz rimskog perioda je miljokaz.
Posle doseljavanja Slovena i obrazovanja hrvatske feudalne države na prostoru Like, Medak se spominje kao posed plemena Mogorovića. Zna se da je pleme Mogorovića u okviru tadašnje Ličke župe držalo u posedu najveći deo Ličkog polja. Medak je u to vreme važio kao treće važno sedište Mogorovićke župe.
Naselje Medak je nastalo od imena Medak, koje je pre više vekova nosilo celo pleme koje je tu živelo. Prezime Medak i danas se može naći u pojedinim krajevima zemlje, a od imena Medak nastalo je i prezime Medaković.
Posle upada Turaka u Liku, Medak je od 1522. pa sve do 1577. bio pust, bez naroda. Te godine Ferhad paša ga je nastanio muslimanima i delimično srpskom rajom, koju su prethodno Turci dovodili i naseljavali na područje Knina, Kotara, Bukovice i Skradina. Odatle potiču prvi Srbi koje su Turci nastanili u Metku i okolini.
Za vreme ustanka u Lici, koji je trajao od 1684. do 1689. godine, gotovo svi medački Srbi su se razbežali, neki i izginuli, tako da je Medak opet bio pust, bez naroda. Posle 1690., kada više nije bilo Turaka u Lici, krajiške vlasti naseljavaju Medak Srbima koji su dotle živeli na području Knina, Kotara, Obrovca i Bukovice, tako da oni čine osnovicu sadašnjeg medačkog stanovništva. U to vreme u Medak je došlo i nekoliko porodica iz Brinja. Radi se o onim porodicama koje su ranije izbegle iz turskog dela Like i Krbave na austrijsko krajiško područje. Posle 1712. godine u Medak je došlo i desetak porodica iz bliže okoline. Senjski biskup Glavinić, obilazeći 1696. godine Liku, u Metku je zabeležio 70 srpskih kuća. Prema Manojlu Grbiću, te Srbe je iz severne Dalmacije doveo u Medak srpski vladika Atanasije Ljubojević.
Prema popisu iz 1712. godine u Metku su živele sledeće porodice (sa ukupno 1160 čeljadi):
Acketa
Brujić
Capitlak
Crnokrak
Čokeša
Ćalić
Dudulica
Dobričina
Došenović
Draganić
Dragičević
Drobnjak
Đurašević
Glumac
Gojčinović
Grbić
Gvozdić
Jađov
Jemić
Jovičić
Kalinić
Korać
Košutić
Kovačević
Kreković
Kuprešanin
Lončarević
Ljeskovac
Ljuština
Maoduš
Martinović
Marunić
Mečan
Mučić
Mihajlović
Milnić
Mijalić
Musalj
Orlić
Panjević
Pavić
Petrović
Pocrnja
Popović
Pribić
Radić
Radinović
Rađević
Samotlak
Selaković
Starčević
Stranjina
Suknajić
Šurlić
Škorić
Tarbuk
Teslić
Travica
Trbojević
Vlajnić
Vlaisavljević
Vračar
Vučić
Ugarak
Uzelac
Vuletić
Zagorac
Žegarac
Medak se smatra najvećim srpskim naseljem u jugoistočnom delu Ličkog polja. Posebnu draž pričinjava Metku što se nalazi na sastavcima dveju reka: Like i Glamočnice. Bistre vode ovih reka pokretale su kamenje mnogih vodenica. Tu su i Ljuštine, čije se kuće nalaze u neposrednoj blizini, sagradili pilanu i dali joj svoje ime – “Ljuštinova pila”.
Od opštinskog sedišta Gospića, Medak je udaljen 14 kilometara. Medak zauzima relativno širok prostor i na njemu su se vremenom razvili mnogi zaselci. Posebno se itiču Brezik, Kukljic, Papuča i Bagunica.
Severno od železničke pruge, na levoj obali Trnave, ima par kuća koje pripadaju Kuprešanima.
Na Glamočici su Travice sagradile mlinove i napravili bent (branu) i tako postigli da se meljava žita obavlja cele godine. Travice potiču od reke Bune u Hercegovini. Po pričanju starijih ljudi, jedan deo ovog plemena je bežao ispred turske opasnosti, a drugi se selio sa njima kao srpska raja. Zaustavili su se u Bukovici, negde u predelima Đevrsaka. Tu su živeli jedno vreme i u povoljnim prilikama prebegavali na austrijsku stranu. U krajiškom popisu iz 1712. godine, upravo kada su Lika i Krbava ušle u sastav Karlovačke vojne krajine, Travice se u Metku ne spominju, pa se misli da su se tu naselile kasnije. Po svemu sudeći, prve Travice koje su dospele na medačko područje, zaustavile su se na Kućištima u Breziku, ispod Vukove glavice. Taj deo zemljišta, koji se proteže ispod samog Velebita, Brezičani su kasnije nazvali “Travičina kućišta”.
Zaselak Brezik
Brezik zahvata područje oko puta od Medačke glavice do Zagoračke Varoši, udaljeno oko kilometar od medačke crkve. U Breziku je 1857. bilo 334 žitelja. Na području Brezika žive Ljeskovci, Stranjine, Uzelci, Domazeti, Gvozdići, Potrebići, Grbići i Ćalići.
Zaselak Kukljic
Kukljic se spominje u 13. veku, kada je bio u posedu plemena Mogorovića. Dobio je ime po familiji Kukljić, koja je tu živela. Područje ovog naselja, koje je obuhvatalo još Križajicu i Vedrine, imalo je 1768. godine 365 stanovnika. Na području Kukljica nastanjeni su Vuletići, Uzelci, Maoduši, Vlainići, Tesle, Ćalići, Potrebići, Stranjine, Grbići, Mrđanovići i dr.
Zaselak Zapoljak
Zapoljak se smestio između Krekuše i Rastika, nešto bliže izvoru reke Like. Do 1931. u Zapoljak je bila uključena i Papuča, kada je imao 320 stanovnika. U Zapoljku dominiraju Kuprešani, a nađe se i poneka porodica Brkića.
Zaselak Papuča
Papuča se prostire severoistočno od izvora Like. U Papuči dominiraju Kuprešani. Danja i Pajina Kuprešanin držali su dućane i važili su kao primer predustretljivosti i poštovanja svojih mušterija.
Sa desne strane reke Like, uz cestu u pravcu Metka razvilo se naselje u kome su domove podigli Kuprešani, Oklobdžije i Jelovci. Tu je na poljani zvanoj “Smrdelj”, pred Drugi svetski rat, podignuta osnovna škola. Na relaciji od Bagunice pa sve do Medačke glavice žive Petkovići, Jelovci, Oklobdžije, Maoduši i Brujići. I u podnožju Medačke glavice vremenom se razvilo nešto gušće naselje i u njemu žive Blitve, Uzelci, Stranjine, Dragičevići, Stojisavljevići i Ackete, dok su oko Parapeta i Blitvine glavice stanište našli Blitve, Stranjine, Maoduši i Capitlaci.
Zaselak Bagunica
Bagunica se kao zaseban zaselak iskazivala od 1890. godine. Onda je imala 206 čeljadi, da bi 1971. pala na 175. Na istočnom i severozapadnom delu Bagunice nastanili su se Uzelci, Zagorci, Jurasovići, Maoduši, Grbići, Mihići, Novkovići, Travice, Vuletići, Rakići, Blitve i Marunovići.
Naselje Medak
Medak se u užem smislu razvio na prostoru na kome se nalazio stari Medak, ali sa razlikom što se u novije vreme njegov razvoj više orijentiše uz regionalni put Gospić – Gračac. U svom širem prostoru, Medak leži između reka Like i Glamočnice i železničke pruge. Zapadno od ušća Glamočnice u Liku postoje zaseoci Radoševića i Potkonjaka, a to je već granica sa Počiteljem.
Nedaleko od mosta preko Glamočnice, sa desne strane puta koji vodi za Gračac, uziže se osmogodišnja škola. Podignuta je 1936. godine i na čelnoj strani je pisalo: “Osnovna škola kralja Aleksandra I viteškog ujedinitelja”. U okolini škole su kuće podigli Marunići, Kleuti, Blitve, Kuprešani i dr.
Usput prema Počitelju locirana je medačka pošta, koja je otvorena početkom 18. veka. Od pošte u pravcu Velaguše žive Surle, Trbojevići, Uzelci, Kleuti, Ljuštine i Radoševići.
Rasprostranjenost i poreklo rodova
Uzelci su od davnina bili najbrojnije pleme u Lici. Prema Milanu Radeki, 1931. godine bilo ih je 310 porodica. Desetak njihovih kuća locirano je na istočnoj strani brda Bagunice, prema staroj cesti koja se u Papuči odvaja za Ploču. Uzelci starinom potiču iz Crne Gore i misli se da su živeli između Tare i Pive, a jedan podatak ukazuje da su naseljavali područje Samobora, a on se nalazi u Gatačkom polju nedaleko od Avtovca. Usled čestih naleta Turaka iz Sandžaka ka Crnoj Gori grupa srpskih rodova odlučila se na seobu u pravcu severozapada. Među njima su se nalazili Uzelci, Vujnovići, Rajčevići, Lemaići, Pejnovići, Basarići, Bogići, Gajići i Katići. Ovi rodovi su se zaustavili u Gatačkom polju, ali su ih sredinom 16. veka ličke age i begovi doveli u svoj deo Like i kao raju naselili oko svojih gradova u Bužimu, Krčmariću, Bogdaniću i Smiljanu. Ovo stanovništvo se vremenom raselilo po ivicama Ličkog, Gackog i Krbavskog polja.
Brojnost porodica u Metku imalo je sledeću sliku:
Ackete 2, Antonovići 1, Banjci 1, Blitve 1, Brujići 8, Capitlaci 1, Ciganovići 1, Crnokraci 5, Ćalići 3, Dobrote 1, Domazeti 5, Draganići 1, Glumci 3, Grbići 12, Grubići 1, Gvozdići 3, Ivaniševići 1, Jelovci 4, Jovičići 1, Jurasovići 5, Kleuti 12, Kolundžije 1, Konjevići 3, Kuprešani 2, Ljeskovci 3, Ljubojevići 2, Maoduši 34, Ljuštine 11, Marčići 2, Marunići 13, Mihići 7, Mrđenovići 4, Medaki 2, Oklobdžije 25, Petkovići 3, Potrebići 15, Radoševići 7, Starčevići 1, Stranjine 12, Surle 6, Šarići 1, Tarbuci 2, Tesle 1, Travice 17, Trbojevići 6, Uzelci 44, Vlajinići 2, Vlaisavljevići 4, Vuksani 1, Vuletići 19, Zagorci 17 i Zambeli 1.
Do 1915. godine iz Metka su se odselile sledeće porodice:
Bukići, Bobani, Bomeštrovići, Buroje, Burze, Čatlakovići, Čokeše, Čuče, Ćelići, Dodici, Doline, Drlje, Dušići, Jakići, Jakšići, Jokići, Kite, Kreke, Ljubići, Makari, Marini, Mauki, Milakovići, Milići, Murgići, Pejaci, Popadići, Popovići, Porobići, Relčevi, Ristići, Salate, Stojkovi, Šolaje, Velagići, Vrlići i Zimoje.
Sa krajiškog područja, od Otočca, Brloga i Brinja u Medak su se doselili:
Brujići, Glumci, Grubići, Ljuštine, Orlići, Pribići, Škorići, Vlaisavljevići.
IZVOR: Dušan Uzelac “Lika i Srbi medačke opštine” (str. 91-128)
NAPOMENA: Molimo sve koji znaju koje su krsne slave slavile porodice u Metku da nam to jave, kako bi ovaj prilog bio što potpuniji.
29. maj 2016. u 12:38
Vladimir
Stranjine slave Đurđevdan
31. decembar 2016. u 14:44
Ljeskovac Nebojsa
Dio porodive Ljeskovac je iz sela Medak u devetnaestom veku doselio u zapadnu slavoniju,a od 1995godine jedan dio se seli u okolinu Banja Luke,a jedan dio u Srem.
Slava porodice Ljeskovac je Sveti Georgije
25. februar 2017. u 19:28
Nikola
Intereduje me prezime Zagorac , moja pok baba Marija Zagorac je bila iz Medaka i za vreme drugog svetskog rata je dosla u Vojvodinu . Inace krsna slava je bila Sveti Nikola
28. april 2017. u 03:26
Zagorac, Z.
Poštovani Nikola,
Ja sam rodom iz Banjaluke, djevojacko prezime mi je takodke Zagorac i slavimo Svetog Nikolu. Htjela bih saznati više o porijeklu Zagoraca. Koliko mi je poznato se naselio jedan ogranak Zagoraca u Banjaluku nekad (mozda davno) prije 19. vijeka; na zalost ne znam tacan period.
Upoznata sam sa pricom da su nekadasnji “Daničići” iz Like bjezali od turaka i kako bi uklonili svoje tragove bi promijenili svoje prezime u “Zagorac”. Jedan ogranak je po mom saznanju ostao u Lici ili je bjezao ka Dalmaciji, a drugi ogranak je presao u Bosnu. Da li se zapravo radi o istim Zagorcima? Da li Vi znate o toj prici? Ili nesto vise vezano O porijeklu Zagoraca iz Like, koji slave Sv. Nikolu? Srdacan pozdrav, Zorica
29. septembar 2017. u 19:17
Vojislav Ananić
M e d a k
Kako je tlo na medačkom području razmjerno vrlo plodno, ono je bilo nastanjeno jamačno i pod Turcima. Tu su age i begovi novski imali svoje unosne posjede, koje su obrađivali doseljeni Srbi. U turskom raspu i oni su se razbjegli, te je to zemljište poslije 1689. nanovo naseljeno. Glavinić je 1696. našao u Metku 70 kuća Srba, za koje spominje da su doselili iž primorskih strana. Biskup Brajkovic zabilježio je 1700. u tom selu već 110 porodica, a krajiški popis iz 1701. kuća 111, a 1000 čeljadi. Popis od 1712. utvrdio je u Metku u naselju ovakvo stanje:
Ackete 14 čeljadi, 11; 2 k., Brujići 6, 17, 6; 8 k., Capitlak 5; 1 k., Crnokrak 15,13; 5 k., Čokeše 8, 6, 8, Čalići 8, Didulica 8, Dobrčina 13, Dbšenovići 12, Draganići 7, 5; 1 k., Dragičevići 12, Drobnjaci 5, Đuraševići 7, Glumci 5, 4; 3 k., Gojčinovići 14, Grbići 3; 14 k., Grubići 14;
1 k., Gvozdići 7, 7, Jađov 8, Jemići 12, Jovičići 18, Kalinići 8, 14;
2 k., Koraći 9, Košutići 7, Kovačevići 6, Krekovići 9, Kuprešani 34; 34 k., Lončarevići 10, 6, Ljeskovci 10; 3 k., Ljuštine 10, 14, 7; 11 k., Maoduši 12; 38 k., Martinovići 10, Marunići 8, 7, 7; 13 k., Mečani 24, 5, Mučići 5, 15, Mihajlovići 12, Milnići 27; 3 k., Mijalići 11, Mušalji 10, Orlići 11, Panjevići 22, Pavići 9, Petrovići 4, Pocrnje 4, Popovići 6, Pribići 15, Radići 25, 10, 12, Radinovići 15, Rađevići 4, Samotak 10, Selakovići 23, Starčevići 9; 1 k., Stranjine 7; 12 k., Suknajići 24, 4, 7, Šurlići 12; 2 k., Škorići 13, Tarbuk 7, 5; 4 k., Teslić 9, Travica 6; 17 k., Trbojevići 8, 16; 13 k., Vlajinići 13; 2 k., Vlajisavljevići 20; 4 k. Vračari 22, Vraničići 12, 5, Vučići 10, Ugarak 7, Uzelac 11, 21, 7, 15,9, 9, 10, 16, 8, 2; 44 k., Vuletići 9, 12, 6, Zagorci 9, 4, 6; 17 k., Žegarci 6, 9, 7; ukupno 1160 čeljadi.
U prvotno naselje, podrijetlom od Obrovca, Bukovice i Knina, uselilo je i nekoliko porodica sa krajiškoga područja od Otočca, Brloga i Brinja. To su Brujići, Glumci, Grubići, Ljuštine, Orlići, Pribići, Škorići i Vlajisavljevići. Poslije toga popisa od 1712. unišlo je u Medak i desetak familija iz bliže okoline.
Izvor: ZBORNIK ZA NARODNI ŽIVOT I OBIČAJE JUŽNIH SL4VENA, Z A G R E B, 19 6 2-Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici
2. januar 2018. u 12:25
travica miro
zasto krijete veliku imovinu , travica petra pokojnog milosa,bio je plemic, a imao je imovinu, od zadra do mokrog polja. kad je umro mlad od 47 godia,od otrovanja krvi.kad nije bilo auta, on je otvorio radnju u zadru,u kojoj su radili zadrani. rekao mi je novaselic francesko, brat novaselica josipa, koji je kod suda imao elektricarsku radnju elektro- lux. tu sam kod njega zavrsio za elektromehanicara. svirao je trubu u zadarskoj glazbi brat mi je rekao da je radio kod mog dijeda travice petra. sve najbolje mi je pricao o njemu.evo reci cu vam zasto. moj djed se ozenio nesto kasnije kao moj brat darko u cetrdesetoj godini. zena ana ganza porijeklom iz turske hamza, rodila mu je 14 dijece, a deset je umrlo od gripe spanjole.ostali su moj otac miro stric niko, milan i sestra olga koju je ustasa verunica ubio kad je isla na noge u posedarije po hranu. docekao je ustasa verunica ranio je puskom u nogu vezao za kar. posle nosecu je napravio u komade, optuzivsi je da je partizanski spiun.muz joj je bio talijanac gajtano. otac mi je bio u partizanima , ali ona nije bila spijunka. jednu kucu su zapalili. imao je jos nekoliko radnji na drugim mijestima, tako da je putovao, i radnike obucavao,mehaniku je ucio u becu. jednom se udario u prst, i dobio otrovanje krvi. doktor ostojic dao mu je inekciju, a on odmah umro, nije bilo onda lijeka za otrovanja krvi.jako mala dijeca, a majka nije znala. ali zvijeri sve raskomadali na komade i pojeli. samo je trebala puska mitraljez i boma , da se zvijer ocera. balkanska zvijer je najopasnija. ako su turci neke nabijali na kolac, samo su trebali najopasniju zvijer. moja majka posle rata isla le brati travu, nismo imali nista za jesti, a ona balkanska zvijer nam od poljoprivrede nam nikad nista nisu poslali. takvu gamad traba nabiti na kolac.moji su imaliod zadra do mokrog polja sume kuce zemlju i to puno kuca,skola u kistanjama moga djeda travice petra on je jako pametan dobar covijek. visok je bio 220 centimeta a otac milos bio je jak kao div.oni u crnome koji su pokrali, rekli su mi da oni nisu nikome krali, nego su to stekli prdjedovi,kad su dosli iz novog sada mislim da li je tocno, unazad 2000 godina. naselilise se u ervenik. nikola pilicje tenisac od mog ctrica barba nike vanbracni sin . vidite vi kako su travice veliki. da je moj sposoban otac miro i ja miro moj brat darko moja sestra olga i majka zivijli u americi, ne bi bili bijednici, kao u jugoslaviji.ima toga dosta da vam kazem, samo ako bi htjeli da vam kazem. balkanska hijena raskomadava dok su dijeca nejaka.
2. januar 2018. u 12:36
travica miro
ne skrivajte nista stavite posteno pokradenu cijelu travicinu imovinu na vidjelo.
1. april 2018. u 10:09
travicta miro
zaboravio sam vam reci jednom nasem pitao sam ga da li mu klima smeta, rekao mi je da mu ne smeta. to znaci nekom smeta a nekom ne smeta. mome stricu nije smetala, kaze se tvrda kost. nama pri moru zato smeta, ili osjetljivim osobama. ako neko hoce da ide u kanadu neka se savjetuje s doktorom hoce li moci podnijeti klimu. osjecao sam kao da me ta klima jede kao rak i osijecas bol u nervnom sistemu.
31. maj 2018. u 04:42
Vojislav Ananić
MEDAK, selo u Hrvatskoj, oblast primorsko-krajiška, srez Gospić; na sjevemom podnožju Velebita, kraj vode Like (579 m); željeznička stanica od Gospića 14 km k jugozapadu. Ima 451 stanovnika, općinsko poglavarstvo, pravoslavnu parohiju, pučku školu, poštu i telegraf. — Kod M. našlo se predrimskih grobova, grčki novac sa otoka Hvara, i rimskih bakrenih novaca iz 3. vijeka. Miljokaz s natpisom svjedoči, da se »rimska cesta« gradila ili popravljala u doba cara Maksimina Traeanina (235—238) i njegova sina Maksimina. Kod M. na kamenoj glavici razvaline su staroga grada, a na Lici na Gori samostan Sv. Ivana, kome su 1433. »hrvatski Vlasi« izdali slobodšćinu »nijednoga zla učiniti, ni gajev pasti, ni žitni senokoš trti«. M. je bio prva stolica karlovačko-zrinskopoljskog episkopa Atanasa Ljubovića (1696—1712).
Literatura: J. Brunschmid, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije: Medak (Vjesnik Hrvatskoga Arheološkoga Društva, 1898, 177); Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici, 132; R. Lopašić, Poviest Karlovac (1879), 160.
J. M-n.
IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, II KNJIGA , I—M, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.
29. jul 2018. u 21:48
Olivera Blitva
Moj suprug je Blitva slavimo Đurđevdan. Pokojni svekar je uvek govorio da su poreklom iz Stare Kršlje u Slunju. On se kao i njegov otac rodio u selu Velika greda nadomak Vršca u Vojvodini. U tom selu ima dosta Blitvi. Volela bih saznati pravo poreklo mog supruga i moja dva sina ako me možete uputiti hvala!
18. novembar 2020. u 21:52
Darijo Brujic
Postovani. moze li mi Neko od vas mozda nesto vise reci o Prezimenu Brujic moj Pradeda i moj Deda su u Bihacu i okolini bili naseljeni.znaci nedaleko od Like odnosno Gospica i Medaka .
Puno se zahvaljujem vec sad unapred.