Feljton: Ko su Šumadinci (16)

18. jula 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Očuvanje duhovnog jedinstva

Većina lepeničkih rodova stara je dva veka

Od stanovništva koje se u Lepenici nastanilo prilikom dve seobe (od Velike seobe 1690. i zaključno sa seobom 1736. godine) Radivojević je našao 70 rodova (familija). A od onih koji su se doselili do Kočine krajine (1788) još 150 rodova. Dakle, ukupno 231 rod, što znači da je 90 odsto lepeničkih rodova nastanjeno kasnije, ili da su ovde tek sedam do osam kolena, odnosno oko dva veka.

Slično je i u Gruži, gde su starinci još malobrojniji. Po Dragićevom ispitivanju (1921), jedva da je svaka sedma familija (rod) na tom području obitavala pre Kočine krajine. Takvih rodova je 58 (ili 6,4 odsto), što znači da je 93,6 odsto Gružana ovde nastanjeno ili uoči Prvog srpskog ustanka ili za Karađorđevog vremena.

U predelu Jasenice, koja obuhvata 58 naselja, po ispitivanju Borivoja Drobnjakovića (1923), od 2110 rodova svega 131 rod (ili 6,21 odsto) su starinci, u koje je Drobnjaković uvrstio i one rodove čije je poreklo nepoznato, tj. zaboravljeno kad i odakle su došli. To su Erići, Remići i Pavlovići u Ljubičevcu, Niketići (Gajići) i Adžići (u okviru kojih su Tašići, Milanovići, Ilići, Filipovići, Živanovići, Jovanovići, Pantići i Mikići) u Vlakči, Đurići (Radojevići) u Masloševu, Jokovići (Milanovići, Mitrovići) u Kotraži, Savkovići, Živkovići i Bandžići u Božurnji, Lazići (Vidići), Živanovići (Stevanovići, Arsenijevići) i Vujići u Vinči, Ignjatijevići, Vajovići (Nikolići) i Riznići u Banji, Markovići u Brezovcu, Markovići (zvani Tatomirci, Obradovići i Vasiljevići), Vojinovići i Kondžulovići u Garašima, Negovanovići i Nikolići u Gornjoj Šatornji, Isakovići (Prokići, Dedići, Tomići, Gavrilovići, Jeremići, Jevtići, Jokovići, Vasići, Milovanovići i Trišići) i Rakići u Donjoj Šatornji, Vojinovići (Kuzmanovići) u Kopljaru, Đukaši (Milojevići, Živanovići, Milutinovići, Pantići, Stankovići, Markovići i Nikići) i Velimirovići u Goroviču, Nedeljkovići (Jankovići, Čolići, Markovići, Jovičići, Vesići, Uroševići, Milovanovići, Brkići, Radojevići, Simići, Stepanovići, Đurđevići, Miloševići, Vujičići, Radojkovići, Vulovići i Stanići) i Radoševići (Radišići, Prokići, Panići, Jovanovići, Vićentijevići, Sremčevići, Aleksići, Pavlovići, Jakovljevići i Đorđevići) u Žabarima, Pantići u Zagorici, Milisavljevići (Todorovići, Jovanovići i Tanasijevići) u Jelencu, Aleksandrići (Mijailovići) u Jagnjilu, Milovanovići u Rabrovcu, Vukovići (Dobrovojevići, Đurići) i Markovići (Radojevići, Mišulići) u Ratarima, Đilasovići u Cerovcu, Kabadajići, Ardžići, Kalejići i Šiškovići u Palanci, Bogdanovići, Obrenski, Dugići i Ivoševići u Saranovu…

Premda je udeo starinačkog stanovništva u ukupnoj masi Šumadinaca relativno mali, uloga ovog stanovništva je posebno značajna radi toga što je omogućen kontinuitet u naseljenosti i predavanju mnogih naziva tla, kao i očuvanju duhovnog jedinstva u stapanju sa kasnijim doseljenicima. Starinačko stanovništvo, pod kojim se uglavnom podrazumeva onaj sloj koji je tu bio i pre Velike seobe pod Čarnojevićem (1690. godine), u Šumadiji je malobrojno. Po selima je najčešće svedeno na porodicu-dve, i, nemajući nikakve prevage u društvenom životu, ono je zaslužno samo kao prenosnik i spona između pređašnjeg i sadašnjeg stanovništva.

No, u gružanskom selu Grivcu, starinačko stanovništvo nije marginalizovano. Stopljeno, i orođeno, sa pridošlicama, koje su tu pretežno hrupile za vreme Karađorđa, ono ima ugled i poštovanje. To se zaključuje na osnovu dobrog glasa kakav u ovom selu i okolini imaju rodovi Gordijanići, Belobrkovići, Mačužići i Sovijanići.

 IZVOR: Mile Nedeljković, “Ko su Šumadinci”, Glas javnosti 26. mart 2001. godine

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.