Na današnji dan: Rođen Nikola Tesla

10. jul 2012.

komentara: 6

Nikola Tesla (Smiljan, Vojna krajina, Austrijsko carstvo, 10. jul 1856 – Njujork, Njujork, SAD, 7. januar 1943) je jedan od najpoznatijih svetskih pronalazača i naučnika u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike.

Najznačajniji Teslini pronalasci su polifazni sistem, obrtno magnetsko polje, asinhroni motor, sinhroni motor i Teslin transformator. Takođe, otkrio je jedan od načina za generisanje visokofrekventne struje, dao je značajan doprinos u prenosu i modulaciji radio-signala, a ostali su zapaženi i njegovi radovi u oblasti rendgenskih zraka.

Njegov sistem naizmeničnih struja je omogućio znatno lakši i efikasniji prenos električne energije na daljinu. Bio je ključni čovek na izgradnji prve hidrocentrale na Nijagarinim vodopadima.

Pošto nikada nije obraćao mnogo pažnje na svoje finansijsko stanje, umro je u svojoj 87. godini, siromašan i zaboravljen.

Jedini je Srbin po kome je nazvana jedna međunarodna jedinica mere, jedinica mere za gustinu magnetnog fluksa, Tesla.

Nikola Tesla je autor više od 700 patenata, registrovanih u 25 zemalja, od čega u oblasti elektrotehnike 112.

Za delo “Moji pronalasci” Tesla je nagrađen prestižnom Pulicerovom nagradom.

On je stavljao znak jednakosti između nauke i umetnosti, a znameniti pisac Mark Tven je izjavio: “Da se Tesla nije posvetio pronalascima, bio bi izvanredan književnik”.

Tesla je boravio u Beogradu 21. maja 1892. godine. Tom prilikom, u njegovu čast, održana je svečanost na tadašnjoj Velikoj školi, koja je bila u Kapetan-Mišinom zdanju, na današnjem Studentskom trgu, 21. maja 1892. godine.

Zahvaljujući u prigodnom govoru na počastima i pozdravima, Tesla je, između ostalog, izjavio:

“U mene ima nešto što može biti i obmana, kao što to češće biva kod mladih, oduševljenih ljudi (Tesla je tada imao 36 godina i bio je u punoj stvaralačkoj snazi), ali ako budem srećan da ostvarim bar neke od svojih ideala, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa će mi misao biti da je to djelo jednog Srbina. Živjelo Srpstvo”.

Odgovarajući na pozdravni govor u Velikoj školi, Tesla se obratio studentima i profesorima sledećim rečima:

“Ja sam, kao što vidite i čujete, ostao Srbin i preko mora gdje se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi i da svojim znanjem i radom podižete slavu Srpstva u svijetu”.

Prilikom jedinog Teslinog boravka u Beogradu priređen je i prijem na kojem je Jovan Jovanović Zmaj pročitao prigodnu pesmu:

 

POZDRAV NIKOLI TESLI PRI DOLASKU MU U BEOGRAD

Ne znam šta je, je l` suština,
Il` to čini samo mis`o, –
Čim smo čuli, dolaziš nam,
Odmah si nas elektris`o.

Na što žice sprovodnice!
Elektrika juri širom,
Vazduhom će biti spoja,
(Posle može i etirom).

– Stoji stablo, stoji Srpstvo,
Majka svakom listu – sinu;
Najsvežiji list mu trepnu,
Pa odlete u daljinu.

Ti nam, Tesla, Ti vrliče,
Ode letom jače struje,
U daleku Kolumbiju,
Da ti umlje kolumbuje.

I ti Tesla, u kojem se
Ispolinske misli roje,
Tebe vraća neodolje,
Da poljubiš stablo svoje.

Ljubi stablo, dojčine mu,
Sisni dojku, sine vrli;
Svaka grana srpskog stabla
Tesli tepa, Teslu grli.

Beograd je danas sretan,
Rukujuć` se srpskom dikom
I otkriva srce svoje,
Pred Srbinom, velebnikom.

No ti moraš opet natrag,
– Sastanak nam kratka traja –
Al` toplotu nosi sobom
Bratinskoga zagrljaja.

Ostvarena j` miso tvoja,
Mis`o divna i golema;
Među nama biće veze,
A daljine nema, nema.

Razumeće listak sveži
Svaku žilu svojeg stabla,
Spajaće nas elektrika
(Elektrika naših srca)
I bez žica i bez kabla.

Dirnut Zmajevom pažnjom, Tesla je, prema pisanju ondašnje štampe, poljubivši po patrijarhalnom običaju pesnika u ruku, rekao da je njegove pesme u tuđini “čitao, ljubio i suzama zalivao” (inače, Tesla je još kao student čitao Zmajeve pesme i divio im se, a prema svedočanstvu porodice, on je u Ameriku sa sobom poneo knjigu Zmajevih pesama i zbirku narodne poezije). Na velikoj izložbi tehnike u Čikagu 1893. prikazujući jedan od svojih izuma – fluorescentno svetlo – njime ispisao Zmajevo ime.

A koliko je Tesla bio jedinstven, najbolje govori seđanje njegovog druga F. Žureka sa studija u Pragu. Ovaj redak zapis prenosimo u celini:

Bilo je osamdesetih godina prošlog (19.) veka kad sam se s njim upoznao u bivšoj narodnoj kafani u Vodičkovoj ulici, na mestu gde se danas nalazi radnja Otte Hofmanna. Ta je kafana bila omiljeno sastajalište studenata, a i mesto sastanka umetničkih krugova. Tu su redovno dolazili mnogi umetnici, među njima i Smetana i Dvoržak. U sali okrenutoj Vodičkovoj ulici nalazilo se nekoliko bilijarskih stolova na kojima su, pre svega, studenti uvežbavali svoje majstorstvo u igri bilijara. Student tehnike Nikola Tesla bio je nedostižni virtuoz u bilijaru i strah i trepet za svakog ko bi hteo da se s njim ogleda, jer i u karambolu bi davao fore 48 do 50 i svaki put bi pobedio. S njim sam se upoznao preko bilijara.

Bio je visok, vitak, mršav mladić, glatko izbrijanog crnomanjastog lica, s mašnom nonšalantno, čak nemarno vezanom oko dugačkog vrata, na hajući za spoljni utisak. Bio je plemenitog karaktera, dobar i skroman i svojim ironičnim osmehom odavao je utisak zrelog, razložnog muškarca. Mada Srbin iz Hrvatske, savladao je češki sasvim solidno. Njegovo poznavanje matematike je među ovdašnjim sutdentima pobuđivalo veliko divljenje. S obzirom na to da je studirao tehniku, preporučivali smo mu da poseti predavanja jednog na praškom univerzitetu tada čuvenog profesora matematike. Uveravao nas je da je na predavanjima bio i da je sve jednačine rešio iz glave, naveo nam je i rešenja jednačina dokazujući da tamo nije našao ništa novo. Nije kritikovao, ćutao je. Bio sam zapanjen njegovim neverovatnim pamćenjem.

Posle izvesnog vremena sreo sam se s njim u tadašnjoj carskoj biblioteci u Klementinumu. U to vreme veoma je u modi bio Bajron. Čitao sam njegove stihove u nemačkom prevodu, dok mi je pri ruci stajao i engleski original. Iskrsao je preda mnom kao duh i koščatom rukom posegnuo ka knjizi koju sam upravo čitao. Rekao mi je da okrenem bilo koji list knjige i pročitam početne redove, a da će on nastaviti da napamet kazuje stihove dokle god ga ja ne zaustavim. Napravio sam nekoliko pokušaja i uverio se da sve stihove, čak celu knjigu pesama, zna napamet, svaku reč. Izgleda neverovatno, ali istina je. Posle mi je pričao da je njego otac znao napamet celo Sveto pismo, od reči do reči, i da je on takvo pamćenje nasledio od oca. Uveravao me je, a ja sam mu poverovao, da zna napamet sva dela Šilera i Getea pisana u stihu. Rekao mi je da sve što jednom pročita, zapamti.

Verovao sam mu, jer mi je pokazao očigledan dokaz svoje fenomenalne memorije. U svojoj iskrenosti poverio mi se da mu memorija donekle otkazuje, jer brka kad je noć, a kad dan. Bio sam indiskretan i pitao ga da se nije možda zaljubio. Za tu oblast nemam ni najmanje razumevanja ni afinititeta, rekao je. Njegov se život već tad orijentisao u drugom pravcu. Još onda kad je izjavio da u Evropi za njega više nema mesta i da mora dalje u svet, preko Pariza u Ameriku.

Kasnije sam čuo da je profesor fizike, elektrodinamike i radiofonije, i ko zna čega sve ne, na Univerzitetu u Njujorku. U jednom američkom časopisu još pre rata video sam sliku kako Nikola Tesla sedi obasjan blještavim vatrenim loptama električnih varnica visokog napona. Izgledao je ako ne kao neki čudesni polubog, ono barem kao natprirodna pojava.

(“Narodni politika”, godište 45, 1927. broj 1, str 4.)

Poslednjih godina života, Tesla se sa nostalgijom sećao svog ličkog zavičaja. Slikarka Milena Šotra Gaćinović, koja je pred Drugi svetski rat i tokom rata živela u SAD i u Njujorku, govori u svojoj knjizi o Srbima u Americi kako je Tesla više puta zatražio od svog prijatelja i zemljaka prote Jovana Krajnovića da u njegovom hotelu zapevaju gromoglasno ličke pesme iz njihova detinjstva (na čuđenje hotelske posluge). A Ličani u šali kažu da najlepše peva onaj čiji je glas najjači i najprodorniji.

 IZVOR: Vaso Milinčević, “Nikola Tesla i književnost” (2006); Vikipedija

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara