Kovin i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 6

Opština Kovin:

Bavanište, Gaj, Deliblato, Dubovac, Kovin, Malo Bavanište, Mramorak, Pločica, Skorenovac i Šumarak (do 1947. godine Emanuilovac).

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara

  1. vojislav ananić

    KOVIN

    Opština Kovin je najjužniji deo Banata. Na severu, zapadu i istoku prostor opštine je omeđen administrativnim granicama koje ga odvajaju od susednih opština Pančevo, Alibunar, Vršac i Bela Crkva, dok je na južnoj strani zastupljena reka Dunav u dužini od 46 km. Površina opštine je 730 km2, a u njenih 10 naselja (Bavanište, Gaj, Deliblato, Dubovac, Kovin, Malo Bavanište, Mramorak, Pločica, Skorenovac, Šumarak) živi 33.725 stanovnika. Administrativni centar i najveće naselje je Kovin sa oko 14.000 stanovnika. Kovin ima povoljan geografski i saobraćajni položaj ( Beograd je udaljen 50km od centra opštine, Pančevo 30km i Smederevo 10km.
    Zbog neposrednog izlaska na Dunav, na današnjoj teritoriji opštine Kovin vekovima su se smenjivali razni osvajači ( Dačani, Kelti, Rimljani, Huni, Goti, Sloveni, Avari i dr. ), a sa njima i različite kulture koje su ostavljale svoje tragove, od kojih su neki sačuvani i do današnjih dana. Samo ime Kovin prvi put se pojavljuje u zapisima 896. godine a grad je sve do 18. veka pratila i istoimena tvrđava.
    U opštini Kovin se preklapaju dve izuzetno atraktivne turističke zone: Peščara i Podunavlje. Teritoriji naše opštine pripada oko 63% od ukupne površine Deliblatske peščare, odnosno oko 220 km2. Celokupan prostor Peščare prekriven je raznovrsnom vegetacijom i mozaično komponovanim ekosistemima. U bogatoj flori prisutan je veliki broj retkih i endemičnih stepskih i peščanih vrsta kao lekovitih i aromatičnih biljaka (162 vrste samoniklog lekovitog bilja ). Zbog načina postanka i specifičnog dinskog reljefa, retkih biljnih vrsta, očuvanih i složenih ekosistema, Peščara je skoro u celini zaštićena kao rezervat prirode. Raznolika šumska vegetacija Deliblatske peščare i aluvijalne ravni Dunava, barska vegetacija, dosta povoljni klimatski uslovi i drugo, obezbećuju povoljne uslove za egzistenciju brojnih vrsta lovne dlakave i pernate divljači: jelen, srna, divlja svinja, zec, vuk, lisica, kuna zlatica i belica, ondatra, fazan, poljska jarebica, divlji golub, grlica, gugutka, prepelica, razne vrste divljih patki, guska, čaplja, šljuka i dr. Jeleni u Deliblatskoj peščari su izuzetno vredni i kvalitetni i predstavljaju kapitalne primerke. U Peščari pored toga ima i najmanje 4 vrste orlova (krstaš, kliktaš, zmijar i mišar).
    Pored Peščare naša opština je veoma bogata vodama. Osim Dunava koji prolazi kroz opštinu Kovin u dužini od 46km imamo i prelepa jezera i bare bogate ribom, koje su takođe i stecište mnogobrojnih vrsta ptica. Po svojoj lepoti i atraktivnosti ističu se: jezero Kraljevac, Crna bara, jezero Provalija, jezero Šljunkara, Dubovački rit i Dunavac. U ovim vodama egzistiraju brojne vrste riba kao što su: šaran, štuka, som, smuđ, karaš, grgeč, babuška, klen, kečiga, amur, bodorka, deverika, sunčica, crvenperka, linjak tostolobik i druga riba. Jezero Kraljevac se nalazi zapadno od Deliblata. Posebnu vrednost ovog jezera čine ”plutajuća ostrva”. Pored toga Deliblatsko jezero, kako ga još nazivaju je jedno od najpopularnijih mesta sportskog ribolova. Crna bara se nalazi severoistočno od Kovina i jedna je od najstarijih hidroakumulacija na teritoriji Vojvodine. Jezero Provalija se nalazi na oko 15 km jugozapadno od Kovina, povezano sa Dunavom. Jezero Šljunkara se nalazi na oko 2,5 km istočno od Kovina. Reč je o atraktivnom kupalištu sa veoma čistom i prozirnom vodom, šljunkovitom plažom, travnatim igralištem za mali fudbal, malim dečijim igralištem i manjim restoranom. Predstavlja popularno izletište. Dunavac je rukavac Dunava i sa dužinom od 1, 5km i praktično prirodan izlaz Kovina na najvažniju evropsku reku. Na obali se nalaze ostatci starog rimskog grada na kome je izgrađen hotel ”Grad” i maketa Dunava koja predstavlja njegov tok kroz Srbiju. Dunav je na svom toku napravio nekoliko interesantnih ada i to:Smederevsku, Žarkovačku, Stojkovu i Dubovačku.
    Turističko naselje Čardak smešteno je u šumskom delu Peščare na svega nekoliko kilometara od sela Deliblato. Sastoji se od više paviljona i bungalova, terena za male sportove i pratećih sadržaja. Još od osamdesetih godina prošlog veka omiljeno je izletište Kovinaca. Pored Čardaka i Šljunkare, još jedno od omiljenih izletišta Kovinaca je i Gornja šuma sa uređenim igralištem za mali fudbal i lepom malom lugarnicom.
    Vredni ljudi opštine Kovin ostavili su svojim potomcima brojne, vredne i lepe spomenike kulture sačuvane do današnjih dana od kojih ćemo navesti samo nekoliko. Manastir u Bavaništu okružen šumom osnovan je 1857. godine. Reč je o manastiru Srpske pravoslavne crkve koji je posvećen Maloj gospojini. Ljudi sa svih strana dolaze u manastir da se mole i uzimaju vodicu za koju se veruje da ima isceliteljsku moć. Crkva u Deliblatu iz 1925. godine posvećena je Svetoj Trojici. Po svojoj arhitekturi se razlikuje od drugih crkava i predstavlja jednu od najlepših crkava Rumunske pravoslavne crkve u Južnom Banatu, na čijim freskama su među ostalim predstavljeni rumunski i srpski patrijarh Justin i German i velike rumunske vojvode. Katolička crkva u Skorenovcu posvećena je Svetom Stevanu Kralju i osveštana je 1892. godine. Oltarska slika Svetog Stevana Kralja slikana je 1893. godine u Budimpešti a glavni oltar i oltar ”Presvetog Srca Isusova”izrađen je od slavonske hrastovine u Tirolu. Orgulje su unikat radionice ”Haubman” iz Padine i napravljene su 1894. godine. Ako želite da uživate u lepoj, netaknutoj prirodi, izuzetno čistom vazduhu, da upoznata dobre i srdačne domaćine, jednom rečju da se opustite i da doživite nešto vredno pamćenja dođite u opštinu Kovin i otkrijte skrivene lepote ravnice Južnog Banata.

  2. Vojislav Ananić

    Kovin

    Nalazi se u AP Vojvodina i spada u Južno-banatski okrug. Na zapadu se graniči s opštinom Pančevo, na severu s opštinama Alibunar i Vršac, na istoku s opštinom Bela Crkva i na jugu Dunavom sa Smederevom. Kovinska opština ima oblik nepravilne piramide. Prostire se najvećim delom na lesnoj terasi i aluvijalnoj ravni Dunava. Južnim delom opštine protiče reka Dunav. Zemljište je plodno, a najzastupljenije su ritske crnice, livadske crnice i černozem.
    Zbog svog izuzetno povoljnog položaja, obilja vode i povoljne klime područje opštine bilo je privlačno za život od najstarijih vremena. Njegovi stanovnici vekovima su živeli na račun Dunava. Ovaj kraj, Dunav je povezivao sa okolnim mestima i većim centrima i otvarao prema svetu. Ovde su još u davna praistorijska vremena ljudi osnovali jedno naselje. Bilo je to u vreme cvetanja stare neolitske, starčevačke kulture u VII milenijumu stare ere. To prvo “Starčevačko” naselje osnovano je na mestu današnjeg “Grada”.
    Nekoliko stotina godina nakon zamiranja prve naseobine, u doba “Vinčanske” kulture, ponovo je osnovano na istom mestu, našem “Gradu” malo naselje. Živelo je u V, IV i delu III milenijuma stare ere. Blizu dva milenijuma, u vreme Bronzanog i Gvozdenog doba, i “Grad” pod uticajem novih istorijskih uslova i dešavanja menja svoju fizionomiju. Prvobitno mirnodopska, miroljubiva naseobina postaje utvrđenje, odbrambena tvrđava koja je svojim žiteljima davala sigurnost zavisno od potreba i ratnih dešavanja. To se desilo oko 1800. godine stare ere i od tada pa sve do 1604. godine naše ere (dakle oko 3.500 godina) “Grad” je bio markantna dunavska tvrđava menjajući brojne i različite gospodare.
    Rimljani su krajem trećeg veka naše ere osnovali tvrđavu na levoj, banatskoj obali Dunava, na mestu gde će se desetak vekova kasnije pojaviti ime jednog utvrđenja čiji se koreni i danas nalaze u imenu savremenog grada. Burna nemirna vremena Velike Seobe naroda (III – V vek) ostavili su brojne tragove i više u okolnom prostoru “Grada” nego na samom utvrđenju. Ovde su se zadržavala i prohujala i Hunska plemena i Atilini konjanici i Sarmati i Gepidi i Goti i Heruli… sve do Slovena, Srba, Turaka, Mađara, Nemaca, Rumuna, Jevreja…
    Srednjevekovna istorija Kovina prilično je oskudna i samo su ponegde u različitim dokumentima očuvani dragoceni fragmenti. 1153. godine javlja se prvi put ime naseobine – Quewen, a nešto poznije sreću se imena Kewy, Keve, a od druge polovine XVII veka Kubin. 1894. godine grad se zove Temeskubin, 1911. Kevevara da bi 1919. postao Kovin. U upravnu oblast Kewy do kraja XIV veka često su upadali Turci da bi nakon pada Smedereva 1456. godine bila uništena.
    Poslednji put ova oblast se spominje 1471. godine, a u njoj su postojale tri tvrđave, tri varoši i sedamdesetdva naselja. Ostalo je zapisano da je crkva i tvrđavi bila posvećena Bogorodici, a u njoj je polovinom XIV veka postojao franciskanski manastir.
    Nakon pada Smedereva i upada Turaka u Banat veći deo stanovnika Kovina pobegao je na dunavsko ostrvo Čepel (okolina Budimpešte), gde su Srbi osnovali Kis Kewy, koji je kasnije dobio ime Srpski Kovin. Tursko ime Kovina bilo je Kufin. Zabeležila je istorija da je tvrđava 1478. godine bila u lošem stanju. Dolaskom Turaka naselje i tvrđava sve više gube svoju važnost i značenje. U junu 1604. godine ovim prostorom prohujale su jedinice mađarske carske vojske i zauzele kovinsku tvrđavu koju je, branilo 800 Turaka. Nešto kasnije, podatak iz 1626. godine pokazuje da je posadu kovinske tvrđave sačinjavalo 1000 konjanika i isto toliko pešaka.
    Posle toga kovinska tvrđava se ne spominje, a 1685. godine Kovin već pripada pančevačkom sandžaku, nakon što je posle osvajanja Pančeva, grof Mersi pošao u Palanku i oslobodio Kovin od Turaka.Ubrzo nakon toga, kada je organizovana austrijska provincija Temišvarski Banat, Kovin je dodeljen pančevačkom distriktu.
    Tako, 1717. godine Kovin je imao 50 kuća, a već naredne godine je preko Dunava postavljen most od brodova.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

    • Vojislav Ananić

      Deliblato (Kovin)

      Prvi pisani podaci datiraju iz 1660. godine i po njima naselje je verovatno nastalo za vreme Turaka i spominje se kao srpsko. Verovatno je veći broj doseljen pod grofom Đurđem Brankovićem i patrijarhom Aresnijem Čarnojevićem. U ratovima Austrije i Turske Deliblato je pretrpelo znatna oštećenja, tako da je nakon proterivanja Turaka ostalo samo 16 domaćinstava. Deliblato je izgrađeno 1689. godine, sa školom i crkvom od brvana i dasaka.

      Jezero Kraljevac

      Pored Deliblata se nalazi jezero Kraljevac. Prostire se na 160 hektara, a od septembra 2003. godine proglašeno je specijalnim rezervatom prirode i stavljeno je pod zaštitu države. Blagodareći podvodnim izvorima i jedinstvenim plivajućim ostrvima, većim i od hektara, delovi površine ovog jezera ne mrznu ni pri najvećim zimama. Zbog toga je Kraljevac postao dragoceno stanište raznih močvarnih ptica, gmizavaca, pa i nekih svetski ugroženih vrsta poput slepog kučeta ili stepskog skočimiša, kojeg sem u Deliblatskoj peščari nema više nigde u svetu. Kuriozitet jezera Kraljevac su plutajuća ostrva. Ima ih nekoliko, a najveće je površine od skoro dva hektara. Ova ostrva se pomeraju kako vetar duva i predstavljaju pravu atrakciju. Sličnih ostrva u Srbiji jedino još ima na Vlasinskom jezeru. U letnjem periodu površina jezera Kraljevac prekrivena je vodenom paprati i lokvanjima, što je odlika izuzetno čistih voda. Zdravu floru i faunu ovog jezera u poslednjih nekoliko godina upotpunile su i vidre.

      Edukativni centar „Čardak“, u SRP „Deliblatska peščara“, nalazi se u blizini sela Deliblato, udaljen je 60 km od Beograda. Kapacitet Centra čine: 3 prizemne kuće ukupne površine 400 kvadratnih metara, u kojima se nalaze: prijemna kancelarija, dve sale za sastanke kapaciteta 20 i 30 mesta, mokri čvor, kuhinja (jelovnik po porudžbini) i vinski podrum, a u potkrovlju dvo i trokrevtne sobe (svaka sa t/wc, cg) ukupnog kapaciteta 18 ležajeva. U dvorištu površine 40 ari se nalaze dve nadstrešnice kapaciteta 100 osoba, botanička bašta sa muzejskom postavkom oruđa je u osnivanju. Centar u šumovitom predelu je okružen edukativnim stazama na kojima su odmorišta i osmatračnice.

      Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

      • Vojislav Ananić

        Pločica (Kovin)

        Most zidan od opeke podignut je u ataru sela Pločica u vreme Austrougarske vlasti. Danas je to most na suvom koji se odavno više ne koristi. Usled dejstva zuba vremena, nebrige i neodržavanja most je u veoma lošem stanju i svakim danom sve više propada.

        Pored arhitektonskih ovaj most ima i istorijske vrednosti za ovo područje, s obzirom da je jedini ovakav most sačuvan u širem okruženju.

        Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  3. kanački

    Zanima me da li su Kanački koji su poreklom iz Bavaništa, bili nekada u srodstvu s familiom Crnjanski s kojom su se doselili kad je narod krenuo za Arsenijem

  4. Obrenovac

    Koliko znam familija Kanački je poreklom iz Bavaništa, slave Sv. Nikolu i kazu da ih ima dve a da drugi slave Sv.Djordja