Arilje i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 20

Opština Arilje:

Arilje, Bjeluša, Bogojevići, Brekovo, Vigošte, Virovo, Visoka (obuhvata od 1979. godine ukinuto naselje Đedovac), Vrane, Grdovići, Grivska, Dobrače, Dragojevac, Kruščica, Latvica, Mirosaljci, Pogled, Radobuđa, Radoševo (do 1954. godine Čičkova), Severovo, Stupčevići, Trešnjevica i Cerova.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (20)

Odgovorite

20 komentara

  1. Vladimir

    Veliki pozdrav. Zanima me da li postoji mogućnost da se utvrdi poreklo Pavlovića iz Kruščice kod Arilja ,kao i Pilčevića? I uopšte da li postoji neki tekst ili dokument koji govori nešto o tome. Srdačan pozdrav i hvala !

  2. Mirko

    Po nekim pricama starih ljudi, Kruscicu su naselila 3 brata iz Crne Gore.Ne znam u kojem veku ali su se zvali Jovan, Luka i Pavle. Tako da su u Kruscici najbrojniji Jovanovic Pavlovici i Lukovici..U crkvenim knjigama u Sirogojnu i Radodevu trebalo bi da ima rodoslov. Ja sam od Jovanovica.. pozdrav

    • Slavomir

      Obično se tako govori ali, istorijski podaci kažu drugo. Ako ste iz Kruščice i od Jovanovića, onda ću vam reći ovo:
      – Kruščicu ne čine Jovanovići, Pavlovići i Lukovići. Postoje i druga prezimena sa kojima su naši preci došli a koje se, kako gde, negde izgubilo a negde ostalo.
      – Velika familija Maslara se iz doline Lima, od Berana, doselila ispod Kukutnice u selo Šarenik. Pošto je bila velika familija, kako je bio običaj kod nas, najstariji su krenuli dalje, na sever, u užički kraj. Braća: Stepan, Gavrilo, Dimitrije, Jovan, Jevđenije i Vukoman su došli u Kruščicu na mesto ,,Gradina” koja danas nosi naziv po braći Maslar, ,,Maslarska biljega”.
      – Od Stepana su današnji Pavlovići, Paunovići u zaseoku ,,Sadovine” i Brkići (čiji je rodočelnik pošao dalje i skrasio se u selu D.Kravarica kod Lučana).
      – Od Gavrila su današnji Lukovići u Kruščici.
      – Od Dimitrija su današnji Dimitrijevići i Paunovići u zaseoku ,,Kovačevac”.
      – Od Jovana su današnji Jovanovići u Kruščici.
      – Od Jevđenija nema potomaka u selu a bilo ih je u prvim i drugim kolenima kad su se prezivli Maslari.
      – Od Vukomana su Maslari kojih danas nema u selu. Oni su jedini, dok su bili u Velikom Rzavu, imali prezime Maslar.

      O svemu što vas interesuje možete se obratiti meni preko mog sajta ,,Zadnja pošta Kruščica”. Pozdrav i svako dobro.

  3. Veljo

    Mirko to isto kažu i za Stevanoviće u Dobračama bila tri brata Stevan, Vukajlo i Teofilo

  4. N.S.

    Zna li neko poreklo Jevtovića iz Grdovića kod Arilja. Slave Đurđevdan, navodno doselili iz istočne Hercegovine (današnje Crne Gore) oko 1730 ili par decenija okolo, ali nema dokaza za to.

  5. vojislav ananić

    ARILJE

    Freska Sv.AhilijaTeritorija ariljske opštine je naseljena od davnina što dokazuju arheološka nalazišta pećinskih naselja sa obe strane Velikog Rzava (atar sela Radobudja) koja datiraju iz paleolita. Kontinuitet neprekidnog boravka ljudskih zajednica se nastavlja i dalje kroz bakarno, bronzano i gvozdeno doba (Trnjaci, Davidovića čair, Cerova).
    U 1. veku nove ere ove krajeve zauzimaju Rimljani i pripajaju ih povinciji Dalmaciji. Svedočanstva iz vremena rimske vladavine su lokalitet “Gradina” u selu Brekovu gde je bilo rimsko utvrdjenje i rimski put od današnje Ivanjice prema Požegi dolinom Moravice. Sa propašću rimskog carstva ugasili su se i antički izvori kulture i pismenosti pa su pisani izvori sa ovih prostora iz tog perioda u potpunoj tami.
    Tek oko druge polovine 10. veka krajevi oko današnjeg Arilja dolaze na “svetlost dana”. Tada su izbeglice iz Larise (Grčka) na mesto današnje ariljske crkve donele mošti Sv. Ahilija. Grčki episkop, veliki propovednik hrišćanstva, živeo je u 4. veku. Po Sv.Ahiliju je današnje Arilje (nekada Moravice) dobilo ime, a njegov kult se slavi i danas kao narodni praznik i gradska slava (28.maj).
    Godine 1219. Sava Nemanjić je ariljski manastir proglasio za sedište moravičke episkopije, koja se prostirala na teritoriji ariljskog, užičkog, valjevskog i čačanskog kraja. U ovom mestu je stolovao srpski pravoslavni episkop a kasnije i mitropolit. Prva katedrala moravičkih episkopa je uništena u 13. veku posle čega je kralj Stefan Dragutin preuzeo gradjenje nove katedrale na istom mestu. Vreme podizanja postojeće crkve je izmedju 1283-1286.godine. Unutrašnjost je živopisana 1296.godine i iz tog razdoblja potiču sačuvani ostaci fresaka.
    Iz ovog perioda srednjovekovne Srbije potiču i utvrđenja “Golubinjak” iznad Velikog Rzava u selu Visoka i “Gradina” u Brekovu, a uz Rzav u selu Bjeluša nalazi se zaravan “Carevo polje”. Na jednom delu zaravni je gomila kamenja koju meštani zovu careva gomila. Prema jednom od narodnih verovanja vojska nekog cara je logorovala ovde i zaostavštinu zakopala ispod gomile kamenja. Drugo verovanje kaže da je tu bila vojska Miroslava, brata Stefana Nemanje a da je kamen prikupljan za izgradnju manastira Župljan. Po trećoj legendi Carevo polje je bilo zborno mesto vojske kneza Lazara na putu prema Kosovu.
    Tokom 17.veka, kada se desila Velika seoba Srba 1690.godine zbog teškog položaja hrišćanske raje u porobljenoj Srbiji, Arilje i okolina su ostali pusti. Novi žitelji iz Istočne Hercegovine i Crne Gore počeli su da se doseljavaju na ove prostore sredinom 18. veka.
    Posle 1. i 2. Srpskog ustanka stanovništvo se vraća svojim mirnodopskim zanimanjima (ratarstvo, stočarstvo, zanati i trgovina), uživajući prve plodove slobode koju su izvojevali. Usled povećanja broja stanovništva, oživelo je i naselje kod ruševina manastira Sv. Ahilija, a izgradnjom konaka serdara Jovana Mićića 1823. godine postavljene su osnove varošice.
    U promenljivom i turobnom vremenu 19. veka, malo naselje zbijeno oko crkve i u njenoj senci, kao drumsko svratište i karavansko konačište, sporo se razvijalo i urbanizovalo. Medjutim njeno kulturno i privredno izrastanje , pod duhovnim sticanjem, postojanjem i trajanjem crkve nije moglo biti zaustavljeno. Tako je čaršija počela da živi najpre pred hramom, a zatim se širila i spuštala sa isturene zaravni u podnožje prema rekama.
    Najstarija poznata razglednica Arilja Sledeća etapa u razvoju Arilja je proglašenje za varošicu 23. oktobra 1880.godine od strane kneza Milana Obrenovića od kada se ubrzava izgradnja naselja i privredni razvoj.
    Posle Drugog svetskog rata Arilje nastavlja svoj život kao sresko sedište do 1955.godine, kada dolazi do ukrupnjavanja srezova a ariljski srez ulazi u sastav novoformiranog užičkog sreza. Decembra 1959.godine vrši se ukrupnjavanje srezova i opština, tada se formira nova opština Arilje koja u istom sastavu funkcioniše i danas.
    Početak 20. veka obeležio je intenzivan razvoj zanatstva i voćarstva. Danas je Arilje grad maline, privatne privrede, sa turističkim potencijalom, objektima namenjenim kulturnim sadržajima ( gradska galerija ,biblioteka, omladinski kulturni centar, bioskop, sokolski dom) i izdavačkom delatnošću koja se ostvaruje kroz izdavanje lista “Ariljski horizonti”.
    Stara čaršija ušla je u razglednice sa vizurama nepoznatim očima, urbanim kompozicijama otvorenih horizonata, prizemnim kućama i dvospratnicama, koje su podignute po ukusu u onovremenoj meri građana. Najpre se u vidokrug postojanja i posmatranja pojavljuju nezaboravni pejzaži, a zatim impresivno rađaju dućani i zanatske radnje sa upadljivim firmama, ukusno i lepo uređenim izlozima, kafane mesta viđenja i druženja.
    Povratak zaboravljene čaršije
    Sa izgradnjom konaka serdara Jovana Mićića u Arilju 1823 god. na aluvijalnoj terasi između Moravice i Rzava, otvorenim vidicima prema Pogledi, Nebeskoj, Blagaji, Golupcu, pored ruševina srednjovekovnog episkopskog manastira i hrama Svetog Ahilija, postavljene su osnove varošice. U promenljivom i tegobnom vremenu 19. veka, malo naselje sabijeno oko crkve i u njenoj senci, kao drumsko svratište i karavansko konačište, sporo se razvijalo i urbanizovalo. Međutim njeno privredno i kulturno izrastanje, pod duhovnim sticanjem, postojanjem i trajanjem crkve, nije moglo biti zaustavljeno. Tako je čarsija počela da živi najpre pred hramom, a zatim se širi i spušta sa isturene zaravni, kao kakve pozornice, u podnožje prema rekama.
    Posle proglašavanja Arilja za varošicu 1880. godine, na predlog Alekse Đ. Popovića, narodnog poslanika, stvorene su mogućnosti i dati podsticaj da se prema urbanističkom i regulacionom planu izgrađuje varošica, najpre oko glavne ulice, a zatim i u bočnim saobraćajnicama. Poslovni ljudi podižu kuće, otvaraju trgovačke i zanatske radnje, mehane. Stare razglednice Arilja otvaraju živopisnu panoramu čarsije, lepe pejzaže, upečatljive i impresivne poglede i slike bogatog i dinamičnog života kao dragocena svedočanstva o minulom vremenu, u kome je čarsija živela punije i samosvojnije.
    Zapisi o Arilju
    Malo je sačuvanih narativnih izvora starog Arilja. Više su to usputna viđenja i kratki zapisi.
    U susretu sa Ariljem Joakim Vijević (1826) pominje crkvu Svetog Ahilija “na vozvišenjem i prekrasnom mestu izmedju dve reke…”, a zapazio je i konak serdara Jovana Mićića: “Iz Prilipca u Arilje na prenošćenije otiđem u dvorbl.g. Jovana Mićića …”.
    Selo Arilje pri navedenoj crkvi Svetog Ahilija u kome je i sreska kancelarija smeštena, ima osobito i retko mestopoloženije i leži među sve reke: Moravom i Rzavom; a da je tu i stara srpska varoš bila svedoči, kako groblje na podobije onoga u Srezu zlatiborskom, tako i mnoge zidine kuda su domovi bili. No između ovih najznamenitija je zidina dvora “starca Stojadina”, nekadašnjeg vojvode srpskog i mladog Lausa, koji je pri nesretnoj kosovskoj bitci krilom vojske srpske upravljao” (Stojadin Obradović, 1858).
    16. oktobar 1923 godČlankopisac “Zimzelena”, 1868., učitelj Vladimir Popović, toplo i nadahnuto opisuje Arilje: “I Arilje po geografskom svom položaju spravedno (opravdano) možemo nazvati malim ovozemaljskim rajem, koga Moravica i Rzav kao Tigar i Eufrat orošavaju, i koji žubori i šumom svojih reka, i na njima vodenica, kao kao vodopad Amazonske reke, i najbrižniju zoru uspavljuju. Dalje ono Arilje izgleda kao kakva mala varošica, jer tu nahodi crkva, škola zajedno sa sreskom i opštinskom kućom, zatim ima šest kuća i pet dućana, od kojih su dve bakalnice, u ostala tri dućana vodi se trgovina sa saračkim opancima i zemljanim sudovima. A za ovamo, pak, nalaze se još tri mehane i tri pekarnice …”.
    Austrijski naučnik i putopisac Feliks Kanic (1888) iznosi svoje viđenje Arilja: “Ostavljajući desno Godovik, prešli smo Rzav, koji ovde izlazi iz jednog tesnica, i na njegovom ušću u Moravicu, stigli pred čuvenu crkvu u Arilju. Blizu neugledne zgrade ariljeskog seotskog načelstva, nikla je izvrsna mehana, u kojoj me je zahvaljujući ljubaznosti i snalažljivosti vlasnika, dočekala trpeza kao u bajci. Iznenadila me i lepa opštinska zgrada sagrađena 1872 god., a najviše škola završena 1886. Ona znatno podiže glavni trg ove varošice sa svega 54 kuće … U školi radi 5 učitelja, a pohađa 300 učenika, od toga 20 devojčica. Zajedno sa mestom izmenio se i izgled njegovih stanovnika: prelazak od nekadašnje raje u samosvesne građane slobodne države, ogleda se ne samo u ponašanju, već i u njihovoj sposobnosti. Mladi ljudi su zamenili fes udobnom šajkačom, a ženska nošnja sve više neguje evropskom kroju …”.
    Mesta druženja
    Stara kafanaU varošici Arilju, pre rata, kafane imaju posebnu ulogu u društvenom životu. U njih navraćaju ljudi svih zanimanja: trgovci, zanatlije, činovnici, radnici, zemljoradnici, obično praznikom i pazarnim danima, druže se, osvežavaju pićem, čitaju novine “na dršci” sa požutelim drvenim okvirom. Gosti neguju kulturu življenja, prepričavaju teze čarsijske vesti, komentarišu, dopunjavaju, uobličavaju na svoj način, politiziraju pred izbore. Bili su poznati pojedinci koji dolaze kao gosti u pojedine kafane. Imali su i određene stolove. Ljudi iz varoši dobro su znali gde se pije dobra turska kafa, toči sveže jagodinsko pivo u velikim kriglama, dobija uz šljivovicu meze, gustira sa “masnim zalogajima” župsko vino.
    Kafana sa stare razgledniceTrgovci u kafanama vode poslovne razgovore, sklapaju ugovore. Ponekad u kafane zalaze i ulični svirači, prilaze veselim društvima, začinjavaju njihovo druženje gradskom muzikom a pojedincima sviraju “na uvo”.
    Malo je radilo u Arilju kafana sa zvučnim i prepoznatljivim nazivima, bile su uglavnom poznate po imenima vlasnika. Savremenici tvrde da je u Arilju pre rata “carilo” 17 kafana, a među njima su bile: Strajina Zečevića “Dežurna kafana”, Vase Sovrovića “Mali Beograd”, Gojka Vasilijevića, Ðordja Licića, Milovana Perišića “Pod obalom”, Mide Petrovića “Kafana Srbija”, Spasoja Puzića, Mašo Gligorijevića, Boža Todorovića, hotel Milana Bjekića …
    Otkrivanje vremena i duše čaršije
    Akcija Trgovačko-industriske banke, oktobar 1920.Akcija Prve trgovačke zadruge, 1927. godineProglašenjem Arilja za varošicu 1880. god počinje brži privredni razvoj mesta, najpre na pravcu glavne ulice, zatim širenje oko crkve Svetog Ahilija, ali ne i u daljine. Osnovu maloga naselja koje izrasta u čarsiju čine desetine kuća, nekoliko dućana, zanatskih radnji, kafana, sreska kancelarija, škola i crkva.
    Ispunjeni osećanjem svojine i želje za zaradom, snalažljivi trgovci ulaze u trgovačke poslove otkupa jabuke, šljive, rakije, pekmeza i drugih proizvoda. A “grošisti” potvrđuju poslovnost u osnivanju novčanih zavoda, kako bi oplodili slobodne kapitale. Tako su u Arilju osnovane: Trgovačko industrijska banka, Ariljska štedionica i Prva trgovačka zadruga.
    Izvor: Internet

  6. Predrag Petrović - Braco

    Dragi prijatelji,
    Može li neko da mi pomogne po pitanju mog porekla. Ja sam pre par godina u opštini Arilje dobio podatke iz crkvene knjige o svom dedi.Moj deda je
    • PETAR PETROVIĆ , rođen 05.01.1888, ČIČKOVA
    • Otac SRETEN , majka JELIKA , zemljoradnici.
    • Sestra blizanakinja : PETRIJA. Druga po redu..koja je po porođaju umrla.
    • Rođen posle ponoći.
    • Kršten : 07.01.na Božić
    • Pop : J. Popović
    • Kumovi: Petrov : Vidosav Đapović – Čičkova
    • Kumovi : Petrijin : Bogović V.
    • Petar Petrović umro 28.03.1963 u 08,00

    Oženjen je bio sa suprugom : Radmilom Petrović Mitrović ( porekom iz Kostojevića )
    • Sin Miodrag Petrović 1928 ( moj otac )
    • Kći Ljubica Petrović 1926

    Deda je mnogo mlad došao u Užice, radio u Tkačkoj radionici kao ložač. Nikada nije ni mog pokojnog oca odveo u selo, gde se rodio da mu pokaže odakle su nam koreni…
    Ako ima neko sa ovog područja ko bi mogao da mi pomogne oko pronalaženja mojih srodnika sa ovog područja bio bih mu mnogo zahvalan.
    Radim ( u Telekomu ) i živim u Užicu imam 58 godina i dok mi je otac bio živ nikada nisam saznao ništa o svojim rođacima niti sam bio u selu Radoševu odakle mi je deda. Voleo bih da saznam odakle mi potiču koreni i da ih prenesem na svoju decu i svoje unuke.

    Pozdrav

  7. Milan Mitrović

    pozdrav,
    Ja sam došao do podataka da je izvesni Velimir iz Čičkova došao u Sirogojno 1820 godine, od Gičevića, imam pitanje dal neko zna dal postoji podatak i bilo kom Gičeviću ili možda Mitroviću i dal su tamo postojali.
    Hvala u napred

  8. Raco

    Pozdrav, zna li neko o poreklu prezimena Mitrovic iz Brekova kod Arilja?

  9. Jovana

    Pozdrav, da li neko zna nesto po poreklu Mitrovica iz sela Makoviste, Crveni breg kod Arilja?

  10. miroslav

    Poštovani,
    Molim da mi se neko javi iz s.Grivska, odakle je Milosava Simović od oca Baje i majke Marine, rođena 1889.godine. Ona je 1912.g.došla u Knežicu kod Niša. I z dva braka je imala 2 sina i tri kćeri, i puno unučadi.Njen sin Blagoje je živeo do pre nekoliko godina na Novom Zelandu.Tamo je sa Nemicom Eli imao sina Petera. U Srbiji Milosava ima nekoliko unučadi,pra i čukun unučadi,od kojih jedna unuka živi u Dubajiu a njen brat živi u Melburnu.U Srbiji takođe ima čukununučad koji obavljaju razne profesije( nastavnici,pravnici,lekari,glumci i dr.).
    Hvala na pomoći.