Krupanj i okolna sela

10. jun 2012.

komentara: 45

Opština Krupanj:

Banjevac, Bela Crkva, Bogoštica, Brezovice, Brštica, Vrbić, Dvorska, Zavlaka, Kostajnik, Krasava, Kržava, Krupanj, Likodra, Lipenović, Mojković, Planina, Ravnaja, Stave, Tolisavac, Tomanj, Cvetulja, Cerova i Šljivova.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (45)

Odgovorite

45 komentara

  1. Poreklo stanovništva sela Brezovice, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Gornja Mala je na viskoj površini između Logora i Malenova Brda na strani doline Buljevca okrenuta jugu, na prisojnoj strani Likodre i na osojnoj strani Lovačkog Potoka.
    -Srednja Mala je na prisojnim stranama Lovačkog Potoka, Dubokog Potoka i Krivajice.
    -Donja Mala je na površi između dveju poslednjih dolina.

    Tip sela.

    Male u selu sa familijama u njima su:
    -Gornja Mala: Andrići, Alimpići, Đikići, Đuričići, Bojići, Kovačevići, Petrovići, Ćirići, Milivojevići, Marići, Markovići, Đorđići, Mitrovići, Tanasići, Matići, Gligorići, Jankovići, Čikarići, Panići, Gavrići, Stanojevići, Maksimovići, Tadići i Markovići.
    -Srednja Mala: Đurđevići, Đukići, Perići, Pekmezovići, Lukići, Popovići, Petkovići, Stojanići, Stošići i Mićanovići.
    -Donja Mala: Novakovići, Veselinovići, Kostadinovići, Antonići, Vasići, Cvejići, Jeremići, Stanojevići i Tešići.
    Gornja i Srednja Mala su rastavljene dolinom, Lovačkim Potokom. U ovim malama su izdvojene porodične grupe, koje se nazivaju prezimanim dotičnih porodica.

    Privreda.

    -Nekoliko seljaka rade u rudnicima dok nekolicina prevoze rudu iz rudniku u topioniicu i metal iz topionice u Šabac. Nekoliko seljaka peku kreč za svoje potrebe ali i za prodaju.

    Zemlje i šume.

    Seoska šuma i ispaša su u Miškovcu, koji se kao ostrvo izdiže sa visoke površi. Do pedeset seljaka ide u Lozničko Polje i obrađuje zemlju „na pola“. Četvorica imaju na svojim imanjima, u ravni Likodre, kolibe a trojica u dolini Jadra; u njima se zimi nalazi jedan ukućanin i ishranjuje stoku. Preko zime se u selu bave Užičani sa ovcama.

    Poreklo stanovništva:

    Starosedeoci su:
    -Ćirići, Milivojevići, Marići,Đurđevići, Lukići i Petkovići. Svi slave Nikoljdan.
    Doseljenici nepoznatog porekla su:
    -Đokići, markovići, Đorđići, Mitrovići i Matići. Slave Tomindan.
    -Stojanići, Stošići i Milanovići, slave Nikoljdan.
    -Tanasići i Stanojevići, oni su poreklom od jednog nahočeta, slave Nikoljdan.
    Doseljeni su.
    -Andrići, Alimpići, Đuričići, Bojići, Kovačevići, Petrovići, Gligorići, Jankovići, Čikarići i Markovići su doseljeni iz Kiselica u drugoj polovini 18. veka, slave Jovanjdan.
    -Panići i Maksimovići su iz Lipenovića, doseljeni u drugoj počovini 18. veka, slave Aranđelovdan.
    -Gavrići su od Ljubovije, doseljeni u drugoj polovini 18. veka, slave Nikoljdan.
    -Đukići i Perići su iz Mojkovića, doseljeni krajem 18. veka, slave Stevanjdan.
    -Pekmezovići su iz Drabića u Azbukovici, doseljeni krajem 18. veka, slave Ignjatijevdan.
    -Novakovići, Veselinovići, Kostadinovići, Antonići, Vasići, Cvejići, Jeremići, Stanojevići i Tešići su iz Gunjaka odakle su došli početkom 19. veka, slave Jovanjdan.
    -Popovići su iz Gunjaka, došli u prvoj polovini 19. veka. Njihov praded se u ovo selo doselio kao sveštenik, slave Alimpijevdan.
    -Tadići su iz Cerove, došli u prvoj polovini 19. veka, slave Đurđevdan.

  2. Poreklo stanovništva sela Bogoštica, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj zaseoka u selu.

    -Pavitnjaci su na prisojnoj strani Sređičke Reke, na izlasku iz klisure.
    -Bogoštica je na prisojnim stranama dolina Sigovca i Krive Reke, ispod visokog odseka Kulina.
    -Potočari su na prisojnoj strani doline Bogoštice, ispod visokog odseka Goliševca.
    -Misir je na osojnoj strani Bogoštoce.

    Vode.

    -Izvori sa kojih se pije voda su: Češma i Sigovac u Bogoštici, Stara Bašča u Potočarima itd.

    Tip sela.

    Zaseoci sa prezimenima:
    -Pavitnjaci: Stanimirovići i Matići.
    -Sklop: Trifunovići, Pavlovići i Petrovići.
    -Bogoštica: Mićići, Radovanovići, Nenadovići, Maksimovići, Blagojevići, Manojlovići, Petrovići i Nikolići.
    -Potočari: Mićići, Jakovljevići, Gajići, Vasići, Mijatovići, Radići, Maksimovići, Vasići drugi, Despotovići, Nikolići i Jovanovići.
    -Misir: Stepanovići i Matići.
    Pavitnjaci i Sklop su rastavljeni delom visoke površi, Ravnim Brdom; Sklop i Bogoštica su rastavljeni dolinom, Krivom Rekom. U Sklopu, Bogoštici i u Potočari kuće su u šljivacima.
    Zadruga Nikolića ima dvadeset ukućana, zadruga Maksimovića osamnaest itd.

    Kuće.

    -Znatan broj je daščara (kuća pokrivenih daskom – šindrom) u ovom selu. U zaseoku Bogoštici crepara (kuća pokrivenih crepom) ima dve a daščara osamnaest.

    Privreda.

    -Tri seljaka rade u rudnicima i topionici sa nadnicom od 1,20 dinara. Šest seljaka znaju zidarski a jedan drvodeljski zanat. Ovo im je sporednoi zanimanje, pored zemljoradnje.

    Zemlje i šume.

    Seoska šuma i ispaša su na Orliću, Kulini, Goliševcu, Dizdarevom Čardaku i u Strmcu, sve po visokim odsecima, koji se dižu iznad sela. Skoro svi seljaci imaju i svojih njiva, koje su njihovi preci iskrčili. U ovim njivama najviše seju zob a manje kukuruz i pšenicu. Trojica seljaka obrađuje zemlju „na pola“ u Lozničkom Polju. Pet seljaka izgone stoku na svoja imanja, na planinu, krajem aprila i vraćaju je krajem jula. Ostali izgone stoku leti obdanicom u seosku ispašu.
    Za umeren život jednoj porodici treba sedam hektara za njive, šljivak i za livade.

    Poreklo stanovništva.

    Stari doseljenici nepoznatog porekla su:
    -Vasići, Mijatovići i Radići, slave Đurđevdan.
    -Maksimovići, Vasići, Despotovići, Nikolići i Jovanovići, slave Nikoljdan.
    Doselili su se:
    -Mićići, Radovanovići i Jakovljevići su došli iz Orovice početkom 18. veka. Čukunded Jakovljevića odselio se iz današnjeg zaseoka Bogoštice na svoju stanaru, u današnji zaselak Potočare, slave Jovanjdan.
    -Stanimirovići i Matići;
    -Trifunovići, Pavlovići i Petrovići;
    -Nenadovići, Maksimovići, Blagojevići, Manojlovići i Nikolići su iz Orovice odakle su se doselili početkom 18. veka. Njihov predak je bio pošao da „traži bolje mesto“. Od njih ima odseljenih u Pomijači i Dublju, slave Jovanjdan.
    -Gajići su iz Gunjaka, doselili se početkom 19. veka. Njihov ded je doveden uz majku, slave Alimpijevdan.
    Stepanovići su iz Rujavca odakle su došli početkom 19. veka, slave Nikoljdan.
    -Matići su iz Tolisavca, doseljeni u drugoj polovini 19. veka, slave Alimpijevdan.

  3. Poreklo stanovništva sela Tomanj, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj zaselaka u selu.

    -Šumeć je na prisojnoj strani Suvog Potoka
    -Sekulići su na prisojnoj strani doline Štekovca.
    -Matići su na prisojnoj strani doline Skakavca.
    Osojne strane svih ovih dolina su obrasle bukovom šumom. Kuće Maletića su iznad jedne doline i okrenute su istoku. Kuće Stakića su na jednom rtu, okrenute istoku. Dobošarevići i Erići su na prisojnoj strani doline Gunje.

    Vode.

    -Izvori sa kojih se pije voda jesu Tomanj itd.

    Tip sela i familije po zaseocima i ma(ha)lama.

    -U zaseoku Šumeć žive Petrovići.
    U malama:
    U Sekulićima žive Sekulići i Krstići; u Matićima – Matići; Maletićima – Maletići; Stakići – Stakići i Gajići; Dobošarevići – Dobošarevići i Kojići i u Erićima –Erići.
    Zaselak Šumeć je uglavnom udaljen od ostalih seoskih kuća. Sekulići sz rastavljeni od Matića dolinom Skakvcem a Stakići od Erića dolinom Gunjom. U samim malama su kuće u šljivacima.
    U jednoj zadruzi su otac i tri oženjena sina; u drugoj zadruzi (Stakića) su otac, sinovi i oženjeni unuci.
    Pre pedesaet do šezdeset godina u selu su bile sledeće male i u njima porodice:
    Šumeć – Petrovići; Dolovi – Sekulići i Krstići i Tomanj u kome su živeli Matići, Maletići, Stakići, Gajići, Dobošarevići, Kojići i Erići.
    U Šumeću, Sekulićima i Maletićima su kuće daščare (pokrivene daskom –šindrom).

    Privreda.

    -Oko pet seljaka rade u rudnicima u Lipenoviću i Kostajniku sa nadnicom u iznosu od jednog dinara. Dva seljaka znaju zidarski i drvodeljski zanat.

    Zemlje i šume.

    -Seoska šuma i ispaša su u Drenjaku, Visu, Pećini, Poljanama itd, po visokim odsecima iza sela i na karsnoj površi planine Jagodnje. U seoskom imanju mnogi meštani imaju svojih njiva, koje su njihovi preci iskrčili. Dvojica seljaka izgone stoku i borave sa njima preko leta u planini. Ostali izgone stoku obdanicom u seosku ispašu. Zimi, pak, stoku ishranjuju po livadama i njivama u seoskom ataru i na taj način đubre zemlju.
    Seljaci iz Mačve (iz Bogatića, Glušaca, Tabanovića, Dublja itd) dogone svinje i žire ih u seoskoj šumi. Oni dolaze početkom novembra a odlaze krajem februara. Po bravu plaćaju 0,30 do 0,50 dinara „žirovnice“. Čobani zatvaraju stoku noći u „svinjeve“ (svinjce) a sami konače u kolibama.
    Da bi jedna porodica umereno živela potrebno joj je šest hektara zemljišta (koje mora da se đubri) za njive, šljivak i za livade.

    Poreklo stanovništva.

    Stari doseljenici nepoznatog porekla su:
    -Dobošarevići (staro prezime Miladinovići), slave Jovanjdan.
    Doseljeni su:
    -Sekulići su se doselili iz valjevskog kraja u prvoj polovini 18. veka, čijem je pretku turski aga poklonio zemlju, slave Đurđevdan.
    -Krstići i Matići su iz Ljuboviđe, doseljeni u drugoj polovini 18. veka. Njihov čukunded Mato prvo se naselio u Banjevcu a njegovog sina Krstu naselio je tursku aga u Tomnju, slave Aranđelovdan.
    -Petrovići, Maletići i Stakići (staro prezime Ivanovići) su iz Birča odakle su došli u drugoj polovini 18. veka. Njihovi čukundedovi su pobegli od turskog zuluma. Najpre su bili u Rujevcu da bi kasnije došli u Tomanj. Potom su, opet zbog Turaka, pobegli u Komirić. Odatle jedan od braće pređe u Svileuvu a ostali se vrate u Tomanj i sednu u „Staru Bašču“. Iz toga jedan zakrči u Šumeću a druga dvojica siđu na mesta današnjih Maletića i Stakića. Slave Đurđevdan.
    -Kojići i Erići su iz Mokre Gore, doseljeni početkom 19. veka. Doselili su se njihovi preci Kojo i Vasilj „Ero“, slave Lazarevdan.
    -Gajići su iz Rujevca, doseljeni početkom 19. veka, slave Jovanjdan.

  4. Poreklo stanovništva sela Banjevac, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Cvetinovići su na jednom podu, na strani doline Bogoštice, okrenute jugu.
    -Damnjanovići su takođe na podu, na strani Bogoštice, okrenuti jugozapadu.
    -Seljani su na prisojnoj strani Dubokog Potoka, samo su kuće Đukanovića na osojnoj strani ove doline.
    -Poljani su na prisojnim stranama Brezičkog i Gajevljanskog Potoka i na stranama Brezičkog i Gajevljanskog Potoka, okrenuti jugu.

    Vode.

    -U selu se pije voda sa izvora.

    Tip sela i familije po malama.

    -U Cvetinovićima su Cvetinovići.
    -U Damnjanovićima su Damnjanovići.
    -U Seljanima su: Filipovići, Markovići, Jokići, Stepanovići, Lukići, Vasići i Đukanovići.
    -U Poljanima su: Cvetinovići, Simići, Dimitrići, Milutinovići, Grujičići, Lukići, Todorovići i Miloševići.
    Cvetinovići i Seljani su rastavljeni Savinom Stražom, kosom jedne visoke površi. U Poljanima, Cvetinovići i Grujičići su rastavljeni dolinama Brezičkog, Dubokog i Javoračkog Potoka.
    U svim malama kuće su i šljivacima.
    U zadruzi Dimitrića ima trideset i četiri ukućana, u Zadruzi Grujučića trideset i dva, itd.

    Privreda.

    -Četiri seljaka rade u rudarstvu, prevozeći rudu iz Lipenovića, Cerove i Kostajnika ili drva i ugalj iz Boranje. Dvojica seljaka se bave drvodeljskim zanatom.
    Najviše prihode donose sušene šljive.

    Zemlje i šume.

    -Strme strane dolina su pod grmovom, bukovom i brezovom šumom. Otuda ima u izobilju drva za sušenje šljiva. Seosku šumu Banjevac je imao u Jagodnji zajedničku šumu sa Bogodištom. Oko deset seljaka obrađuju zemlju „na pola“ u Lozničkom Polju i daju „višak“ a četvorica imaju u polju svoje njive.
    Da bi jedna porodica umereno živela potrebno joj je pet hektara za njive i po dva hektara za livade i za pašnjake.

    Poreklo stanovništva.

    Doseljeni su:
    -Filipovići, Jokići, Simići, Dimitrići i Milutinovići;
    -Markovići, Stepanovići, Lukići, Vasići, Đukanovići, Cvetinovići i Grujičići i;
    -Lukići, Todorovići i Miloševići iz Banjevca u Bosni početkom 18. veka. Prvih pet porodica su poreklom od Simeuna, Markovići su od Mladena dok ostale porodice potiču od trećeg brata Milutina. Od Markovića ima odseljenih u osečini (Stanimirovići). Svi slave Aranđelovdan.
    -Damnjanovići su iz Ljuboviđe, doseljeni u drugoj polovini 18. veka, slave Aranđelovdan.
    -Cvetinovići su iz Postenja odakle su se doselili krajem 18. veka, slave Lazarevdan.

  5. Poreklo stanovništva sela Tolisavac, opštine Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Panići su na obema stranama doline Buljevca.
    -Lazići sa na kačerskoj površi, između pomenute doline i Lazića Potoka.
    -Roksići su na obema stranama Todorovića Potoka.
    -Kolarići su na kačerskoj površi, između Tolisavačke Reke i Cerova Potoka.

    Vode.

    -U selu se pije voda sa izvora.

    Tip sela.

    Male u selu sa familijima koje u njima žive su:
    -Panići: Popovići, Šendići, Jankovići, Carinčići i Đuričići.
    -Lazići: Lazići, Vujkovići, Pantelići, Jevtići i Masalovići.
    -Roksići: Todorovići, Markovići, Ristanovići, Maksimovići, Gligorići, Ilići i Nikolići.
    -Kolarići: Kneževići, Miletići, Lukići, Kostadinovići, Antići i Tomići.
    Kuće pojedinih porodica su rastavljene šljivacima.
    U zadruzi Masalovića ima trideset ukućana.

    Zemlje.

    -Da bi jedna porodica umereno živela, potrebno joj je deset hektara pod njivama, pašnjakom i pod livadama. Do trideset seljaka obrađuje zemlju „na pola“ u Lozničkom Polju i daju „višak“. U Lozničko Polje idu od pre pedeset godina. Sopstveniku zemlje najpre su davali četvrtinu roda, zatim trećinu, pa polovinu i naposletku polovinu i „višak“. Oko deset seljaka imaju imanja i kolibe u planini. Oni izgone stoku na planinu i ostaju s’njom preko leta.

    Poreklo stanovništva.

    Stari doseljenici nepoznatog porekla su:
    -Đuričići (stari prezime Vasiljevići), slave Đurđic.
    -Kneževići, Miletići, Lukići, Kostadinovići, Antići i Tomići – slave Đurđevdan
    Od njih ima odseljenih u u Komiriću (Kolarići).
    Doseljeni su.
    -Popovići, Šendići, Jankovići i Carinčići;
    -Lazići, Vujkovići, Pantelići, Jevtići i Masalovići i
    -Todorovići, Markovići, Ristanovići, Maksimovići, Glišići i Ilići su iz Crne Reke u Crnoj Gori odakle su doseljeni počtkom 18. veka, svi slave Alimpijevdan.
    Od Masalovića ima odseljenih u tamnavska sela Svileuvi (Tešići) i Vrelu.
    -Nikolići su iz Bobove odakle su doseljeni početkom 19, veka, slave Đurđic.

  6. Poreklo stanovništva sela Vrbić, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la.

    -Vlajkovići su na osojnoj strani Vrbićske jaruge.
    -Cerovača i Đukići sa na osojnoj a;
    -Tomići i Grujičići na prisojnoj strani Vrbićske Reke.
    -Gornji Popovići su na osojnoj strani doline Čkriljina.
    -Petrovići su na osojnoj a;
    -Mladenovići i Vučetići na prisojnoj strani doline Skorde.
    -Krsmanovići, Donji Popovići i Perići su na prisojnoj strani Duboke Jaruge.
    -Simići su na prisojnoj strani Vinogradskog Potoka.
    U selu se pije voda sa izvora.

    Tip mala i familije koje u njima žive:

    -Vlajkovići: Vlajkovići i Lazići.
    -Cerovača: Đukanovići, Mićići, Aćimovići, Pantelići, Ignjatovići i Janjići.
    -Đukići: Avramovići i Antonići.
    -Gornji Popovići: Popovići, Tomići, Jovičići i Antonnići.
    -Grujučići: Živanovići, Vasići i Milovanovići.
    -Petrovići: Radosavljevići, Maričići, Jakovljevići i Avramovići.
    -Mladenovići – Mladenovići.
    -Vučetići – Vučetići.
    -Krmanovići – Krsmanovići.
    -Simići – Simići.
    -Donji Popovići: Despotovići i Dimići.
    -Perići – Perići.
    Đukići i Grujučići su rastavljeni dubokom dolinom, Vrbićskom Rekom; Grujičići i Petrovići su rastavljeni kosom kačerske površi Vinogradinama.
    Kuće u malama su u šljivacima.
    Zadruga Antonića ima dvadeset i pet ukućana a zadruga Vlajkovića sedamnaest.

    Privreda.

    -Četiri seljaka iz Šljivovika (iz pirotske Lužnice) izrađuju crep na crepani Dimićevoj. Oni dolaze oko Trojica, vraćaju se o Miholjdanu i za to vreme zarade 150 do 180 dinara.
    Nekoliko seljaka znaju zidarski zanat, koji su izučili od Komirićana.

    Zemlje i domaće životinje.

    -Da bi porodica sa osam ukućana umereno živela potrebno joj je trinaest hektara pod njivama, šljivakom, livadama, pašom i šumom, dvadeset pet ovaca, dva vola, jedna krava, deset svinja i jedan konj.
    Oko trideset seljaka obrađuju u Lozničkom Polju zemlju „na pola“ i daju „višak“ dok je nekoliko njih tamo njive kupili. Do trideset seljaka imaju imanja na planini i to Kod Jezera, U Paljevinama, Kod Vujuća Vode i Na Maletini. Ova imanja, na kojima su kolibe, mlekari, košare, udaljena su od seoskih kuća za dva i po sata hoda. Stoka se izgoni krajem aprila a vraća u julu.

    Poreklo stanovništva.

    Starosedeci su.
    -Vlajkovići i Lazići. Ova porodica vodi poreklo od nekog Vlajka i od njegovih sinova Tome i Mihajla. Od njih su odseljeni Lazići u Tršiću. Slave Lazarevdan.
    Doseljeni su:
    -Đukanovići, Mićići, Aćimovići, Pantelići i Ignjatovići;
    -Avramovići i Antonići;
    -Popovići;
    -Živanovići, Vasići i Milovanovići;
    -Mladenovići;
    -Vučetići;
    -Krsmanovići;
    -Simići;
    -Despotovići i Dimići;
    -Perići…
    Su iz Bačke odakle su došli u prvoj polovini 18. veka.
    Vlajko (pomenuti predak Vlajkovića i Lazića) imao je kuću u reci a izbu (podrum) na brdu. U kući je imao dvadeset kosaca. Uoči Božića Turci ponesu vino iz njegove izbe. Vlajko ih presretne iz zasede, pobije ih a vino prospe, svoje stvari natovari na konje i pođe. Zaustavio se u Bačkoj „kada više nije video Medvednik“. Tu se i oženio.
    Posle nekog vremena povrati se u Vrbić i povede svoje sinove Tomu i Mihajla kao i svoje pastorke Petra i Srdana.
    Petar je imao Milivoja (od koga su Đukanovići, Mićići, Aćimovići, Pantelići i Ignjatovći), Đuka (od koga su Avramović i Antonići), Mitra (od koga su Popovići, Despotovići, Dimići i Perići) i Grujicu (od koga su Živanovići, Vasići i Milovanovići).
    Srdan je imao Jovana (od koga su Mladenovići i Vučetići) Đuricu (od koga su Krsmanovići) i Cvetina (od koga su Simići).
    Od Ignjatoića ima odseljenih u Dobriću. Svi slave Đurđevdan.
    -Janjići su iz Hercegovine odakle su došli u prvoj polovini 18. veka. Njihovog pretka, koji je služio kod Petra i Srdana namestio je aga u Cerovaču, slave Jovanjdan.
    -Radosavljevići, Maričići, Jakovljevići i Avramovići su iz Gunjaka odakle su se doselili u drugoj polovini 18. veka. Njihovom čukundedi Petru dao je aga zemlju, slave Nikoljdan.
    -Jovičići i Antonići su sa Jagodnje odakle je njihov praded Toma sišao sa te planine početkom 19. veka, slave Lučindan.

  7. Poreklo stanovništva sela Šljivova, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Srejica je na obema stranama doline Vrela.
    -Starčevići su na obema stranama Rajakovićske Reke.
    -Ličani su na strani Šljivovačke Reke, okrenuti jugoistoku.
    -Grčani su na jednom podu, na strani Šljivovačke Reke, okrenuti severoistoku.
    -Čavljani su takođe na podu, na strani pomenute doline, okrenuti severozapadu.
    -Petkovićani su na strani Šljivovačke Reke, okrenuto jugozapadu.
    -Donjani su na strani ove doline, okrenuti jugoistoku.

    Vode.

    -Izvori sa kojih se pije vode su: Sređičko Vrelo u Srejici; Vrbica, Lice i Trešnjak u Ličanima; Hrast u Grčanima, Otave u Petkovićima itd.

    Tip sela, zaseoka (mala) sa familijama koje u njima žive:

    Zaseoci u selu su:

    -Srejica: Milićevići, Radinovići, Cvetinovići i Jovičići.
    -Starčevićani: Aćimovići, Sekulići, Perići i Grujanovići.
    -Ličani: Vesići, Andrići, Ilići, Jovići, Jevtići i Perići.
    -Grčani: Vilotići, Milovanovići, Bojići, Radovanovići, Milićevići, Pureševići, Gajići i Kazanovići.
    -Čavljani: Maksimovići.
    -Petkovićani: Đurići, Despotovići i Timotići.
    -Donjani: Petkovići, Miljanići, Rankovići, Gajići, Vasiljevići, Petrovići i Stevanovići.
    Izuzev u Srejicu, ostali zaseoci su ujedno i rodbinske celine.
    Srejica i Ličani su rastavljeni jednim sedlom, razvođem između potoka Vrela i Šljivovačke Reke.
    Srejica i Starčevićani su rastavljeni visokim brdom Kikom, koji je pod bukovom i hrastovom šumom i pod zobi.
    U Srejici, između kuća Radinovića i Milićevića su njive dok su kuće samih Radinovića u šljivacima.
    U Ličanima, Grčanima, Čavljanima i u Petkovićima kuće su, takođe, u šljivacima.
    Zadruga Milovanovića ima dvadeset i tri ukućanina, zadruga Despotovića četrnaest itd.

    Privreda, zemlje i šume.

    -Da bi porodica od osam ukućana umereno živela potrebno joj je osam hektara zemlje, dvadeset ovaca (za ishranu i odevanje), dva vola, jedna krava i osam svinja. Stoka je potrebna i radi đubrenja ziratne zemlje.
    Zemlja za obrađivanje je između zaselaka u samom selu, najviše po stranama dolinskim.
    Seoska šuma i ispaša su u Petričkom Gaju, Petrinoj Steni, Polju, Goricama i u Brdima.
    Grujanovići, Petkovići, Miljanići, Vasiljevići i Stevanovići imaju i svojih njiva u seoskom imanju, koje su njihovi preci iskrčili.
    Radinovići imajiu njiva u Lozničkom polju a Jovančići, Perići i Kazanovići obrađuju zemlju „na pola“ i daju „višak“.
    Skinutu letinu dovoze kući ili je drže u polju u čardacima i preko zime dovlače.
    Nekoliko seljaka imaju imanja i kolibe u Sokoskoj Planini i to u Jašarevom Bregu, Delijinom Bregu, Drečvi, Krčevinama, Čučukovcu i u Brdu. Kolibe su udaljene od seoskih kuća za jedan sat hoda. Na ova imanja izgone stoku krajem aprila i ostaju sa njom do početka septembra.
    Ostali seljaci napasaju stoku leti obdanicom u seoskoj ispaši. Vilotići, Đurići i Despotovići imaju na imanju u Petrcu kolibe i košare, gde ishranjuju preko zime.

    Poreklo stanovništva.

    Starosedeoci su:
    -Aćimovići, Sekulići i Perići (staro prezme Rajakovići);
    -Grujanovići i
    -Petkovići, Miljanići, Rankovići, gajići, Vasiljevići, Petrovići i Stevanovići.
    Njihovo zajedničko prezime je Starčevići. Poreklo su od starca Stanka, koji je imao devet sinova. Kuća mu je bila u Donjanima, u Staroj Bašči. Odatle su otišli Rajakovići na seosko imanje, „na pustinju“, slave Đurđic. Od njih su odseljeni Petrovići u Jabučju, u okrugu valjevskom.
    Zanimljivo je da su ovi Petrovići u Jabučju moje komšije, slave Đurđic kao i sve porodice koje potiču „od iste loze“ i dugo se mislilo da su Petrovići sa nama u srodstvu, što sam napisao u svom prvom komentaru „pod Milić“ da bi se kasnije ispostavilo da to nije tačno, op Milodan.
    Doseljeni su:
    -Đurići, Despotovići i Timotići (staro prezime Petkovići) iz Ostružnja u drugoj polovini 18. veka. Njihov predak Petko pobio se sa Turcima i pobegao. Zemlju mu je poklonio spahija šljivovački, slave Aranđelovdan. Od Đurića je odseljen trgovac u Krupnju – Đurić.
    -Milićevići;
    -Vesići, Andrići, Ilići, Jovići i Jevtići (staro prezime Bratići);
    -Perići;
    -Vilotići, Milovanovići, Bojići i Radovanovići (staro prezime Đurđevići) i:
    -Pureševići, Gajići i Kazanovići su se doselili iz Grčića u drugoj polovini 18. veka. Njihovi preci (sedmorica braće) doselili su se zbog nerodnosti. Doneli su sedam „šišana“ i naselili se u današnjim Grčanima. Jedan od braće odselio se na Lice a Milićevići su otišli u Srejicu na svoju dedovinu – po materi, slave Nikoljdan. Od njih su odseljeni Gojkovići u Bukoru.
    -Maksimovići (staro prezime Stevanovići) su iz Čavčića odakle su se doselili u drugoj polovini 18. veka. Slave Nikoljdan. Od njih ima odseljenih u Takovu, okrug tamnavski (valjevski).
    -Radinovići, Cvetinovići i Jovančići su iz Postenja odakle su se doselili u prvoj polovini 19. veka, slave Lazarevdan.

  8. Poreklo stanovništva sela Stave, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Bukovićka Mala je na obema stranama Bukova Potoka.
    -Gornjani i Donjani su na prisojnoj strani Stavske Reke.
    -Savkovići su na jednom podu, na osojnoj strani ove doline.
    -Udbinjani su na prisojnoj strani doline Pecke.

    Vode.

    -Izvori sa kojih se pije voda su: Aluge, Siga, Bunar kod Ora, Bunar na Bašči, Voda u Jelavu u Udbinama itd.

    Tip sela, zaseoka (mala) sa familijama koje u njima žive:

    Male u selu su:
    -Bukovička: Simići i Jevtići.
    -Gornjani: Đukići, Stanimirovići, Pantelići, Radovanovići, Markovići i Blagojevići.
    -Donjani: Lukići, Ivanovići, Vasilići, Ilići i Kovačevići.
    -Savkovići: Savkovići.
    -Udbinjani: Jovići, Nikolići, Mijatovići, Nikolići, Antonići, Matiševići, Rakići, Stanići, Velimirovići i Manojlovići.
    Savkovići su rastavljeni od Donjana dolinom, Stavskom Rekom; Udbinjani su rastavljeni od Savkovića kosom, delom kačerske površi. U Savkovićima su kuće u šljivacima; u Udbinjanima Matiševići i Rakići su rastavljeni njivama.

    Privreda, zemlje i šume.

    -Da bi jedna porodica osrednje živela, potrebno joj je osam hektara pod njivama, šljivakom i livadama, petnaest ovaca, dva vola i jedna krava.
    Šljive se suše od pre pedeset godina, pre toga od njih se pekla rakija. Najpre su sušili šljive muslimani u Sokolu. Četiri seljaka znaju zidarski i drvodeljski zanat.
    Zemlja za obrađivanje je u samom selu i to u: Rogovima, Drenovoj Jaruzi, Dugom Gaju, Boburiću, Mašinovači, Dragićevcu, Bobijama, Kolićima, Metaljci, Dugim Njivama, Đuraševcu, Klenu, Botolašu itd.
    Seoska šuma i ispaša su u: Sređu, Osoju i u Kućurinama; samo ispaša je u Topovištu. Pojedinu parčad u seoskom imanju izdaju pod zakup „na izor“ a Simići, Lukići, Ivanovići, Jevtići i Stanimirovići imaju u Sređu i svojih njiva koje su njihovi stari iskrčili. Deset seljaka obrađuje zemlju „na pola“ u Lozničkom Polju od pre 20 godina. U Polje idu pet puta godišnje, prvi pot pooru i poseju, drugi i treći put okopavaju, četvrti put (krajem avgusta) čupaju grah i peti put (krajem septembra) beru kukuruz. Trojica seljaka imaju imanja, kolibe i košare u Sokoskoj Planini i to Pod Presekom i Kod Jezera. Kolibe su udaljene od seoskih kuća za dva sata hoda. Stoku izgone u planinu krajem aprila a vraćaju ih krajem avgusta. Nekoliko seljaka imaju i svojih njiva u planini gde zasejavaju zob i kukuruz. Ostali izgone leti stoku obdanicom u seosku ispašu. Zimi se stoka ishranjuje u košarama, po livadama u ataru.

    Poreklo stanovništva.

    Starosedeoci su:
    -Jevtići (staro prezime Bogadanovići);
    -Jovići, Nikolići i Mijatovići (staro prezime Nedeljkovići), slave Đurđevdan.
    -Nikolići, Antonići i Matiševići (staro prezime Traljići) slave Đurđic.
    Doseljeni su.
    -Đukići (staro prezime Dajići),
    -Stanimirovići (stara prezimena Mitrovići i Savići),
    -Pantelići (staro prezime Ristivojevići),
    -Radovanovići i Markovići (stara prezimena Mijatovići i Mališevići),
    -Blagojevići i Ilići su svi iz Banjevca u Bosni odakle su doseljeni u prvoj polovini 18. veka. Njihovi preci, devetorica braće, pobegli su od svog spahije, slave Jovanjdan. Od njih je odseljen Grujić u Crnoj Bari.
    -Simići, Lukići i Ivanovići (staro prezime Bogdanovići) su iz Kremana odakle su doseljeni u prvoj polovini 18. veka, doselio se njihov predak Stojko, slave Đurđevdan.
    -Savkovići su iz Tornika, doseljeni u drugoj polovini 18. veka, doselio ih njihov predak Savko, slave Miholjdan.
    -Rakići i Stanići (staro prezime Perišići) i
    -Velimirovići su iz Carine, od Topalovića, doseljeni u drugoj polovini 18. veka. Doselili se njihovi preci (pradede) Periša i Milovan, slave Jovanjdan.
    -Kovačevići su iz Rujevca, doseljeni početkom 19. veka. Njihov praded se ovde nastanio kao kovač. U selu je kupio imanje i zahvatio deo od seoskog imanja, slave Nikoljdan.
    -Manojlovići (staro prezime Srdanovići) su iz Crnče, doseljeni početkom 19. veka, slave Đurđevdan.

  9. Poreklo stanovništva sela Bela Crkva, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Trifkovići su na obema stranama Rudog Potoka.
    -Doljani su najvećim delom na strani doline Dola, okrenuti jugu.
    -Stanojevići su na strani doline Vranješevca, okrenuti jugu.
    -Rečani su na kačerskoj površi – između Cerova Potoka i Belocrkvanske Reke i na prisojnoj strani ove doline.

    Vode.

    Izvori sa kojih se pije voda su Prokleča, Oskruša, Čatrnja itd.

    Tip sela, zaseoka (mala) sa familijama koje u njima žive:

    Male u selu su:
    -Trifkovići u kojima su: Radići, Živanovići, Novakovići, Jokići, Lazarevići, Jovanovići, Ivanovići, Petrovići i Stajčići.
    -Doljani: Stanići, Rakići, Milosavljevići, Markovići i Gojkovići.
    -Stanojevići: Dimitrići, Šujići, Lukići, Petrovići, Jeremići i Jevtići.
    -Rečani: Popovići, Vinići, Vasiljevići, Rakići, Kovačevići, Savići, Stevanovići, Lazići, Krstići, Protići i Rakići.
    Stanojevići su rastavljeni od Rečana dolinom, Belocrkvanskom Rekom. U Stanojevićima su kuće u šljivacima.
    Na stavama Belocrkvanske i Tolisavačke Reke, na jednoj prostranijoj ravni, u jednom redu su škola i crkva a u drugom dućan, kovačnica, mehana i sudnica.
    Stanojevići su najpre bili u Rečanima. Preselili su se na današnje mesto da budu bliže Rađevom Polju.

    Kuće.

    Od pre četiri godine kuće se grade većinom od ćerpiča. Seljaci su naučili praviti ćerpič od ciglara – „Bugara“. Pre „Bugara“ u obližnjoj Zavlaci ciglane su držali „Rvati“.

    Privreda, zemlje i šume..

    -Više seljaka znaju graditi zgrade od šerpera i od ćerpiča.
    U selu oko kuća su poglavito šljivaci. Njive su u Rađevom Polju. Seoska šuma je u Vrloj Strani, na odsečnoj i visokoj strani Belocrkvanske Reke. Oko petnaest seljaka obrađuje zemlju „na pola“ u Lozničkom Polju. U Polje idu od pre četrdeset godina.

    Poreklo stanovništva.

    Starosedeoci su:
    -Stajčići, slave Jovanjdan.
    -Doseljeni su:
    -Stanići i Rakići (staro prezime Daničići) su doseljeni iz Stanine Rijeke početkom 18. veka. Od njih ima odseljenih u Galoviću (Tijanići)***.
    -Radići, Živanovići, Novakovići (staro prezime Cvetinovići);
    -Jokići, Lazarevići, Jovanovići (isto staro prezime Cvetinovići);
    -Ivanovići i Petrovići (zajenička stara prezimena su Trifkovići i Kneževići) su iz Baklja u Bosni odakle su se doselili u prvoj polovini 18. veka. Njihov predak Trifko privenčao se. Svi slave Đurđevdan. Od Ivanovića ima odseljenih u Lipolistu.
    -Dimitrići, Šujići, Lukići, Petrovići, Jeremići, Jevtići i Krstići (zajedničko staro prezime Stanojevići) su iz Hercegovine odakle su se doselili u prvoj polovini 18. veka. Doselio se njihov predak Stanoje, čiji je jedan brat otišao u Dragijevicu, slave Nikoljdan.
    -Popovići i Vinići su iz Hercegovine, doseljeni u prvoj polovini 18. veka, slave Nikoljdan.
    -Rakići, Kovačevići, Savići, Stevanovići i Lazići su, takođe, iz Hercegovine, doseljeni u prvoj polovini 18. veka. Doselila se dva brata, Rako – od koga su Rakići i Đuko – od koga su svi ostali, slave Nikoljdan.
    -Milosavljevići su iz Rujevca, doseljeni u prvoj polovini 19. veka. Doselio ih njihov ded, slave Aranđelovdan.
    -Vasiljevići su iz Tolisavca od Đuričića, doseljeni u prvoj polovini 19. veka. Tu su se doselila trojica braće, dedovi današnjih, slave Đurđic.
    -Protići su iz Tolisavca, doseljeni u prvoj polovini 19. veka. Doselio ih njihov ded. Od njih ima odseljenih u Kamenici (Protići), slave Alimpijevdan.
    -Markovići i Gojkovići (staro prezime Neškoovići) su iz Bastava odakle su se doselili u drugoj polovini 19. veka, slave Aranđelovdan.
    -Rakići su iz Šljivove, doseljeni krajem 19. veka, slave Pantelijevdan.

    Napomena:
    ***Ne kaže se koju slavu slave.

  10. Poreklo stanovništva sela Mojković, opština Krupanj – Mačvanski okrug. Prema knjizi Borivoja Milojevića „Rađevina i Jadar“.

    Položaj ma(ha)la u selu.

    -Skorići;
    -Gavrilovići i;
    -Ukaljevići su na prisojnoj strani Mojkovićske Reke.
    -Vasići i;
    -Majstorovići su na prisojnoj strani Majstorovića Potoka.
    -Markovići;
    -Bajići i;
    -Bojičići su na ripanjskoj površi, između Mojkovićske Reke i Ravnajice.
    -Potočarevići su na prisojnoj strani Potočarske Jaruge.
    -Donja Mala je na prisojnoj strani Marića Potoka.

    Vode.

    U selu se pije voda sa izvora.

    Tip sela, zaseoka (mala) sa familijama koje u njima žive:

    Male su u selu:
    -Skorići u kojoj žive familije: Skorići, Đakovići, Simanići i Panići.
    -Gavrilovići: Arsenovići, Trninići, Stanojevići, Jeremići, Nedići, Marinkovići, Jakovići i Vasilići.
    -Vasići: Vasići.
    -Majstorovići: Matići, Stevići, Stanisavići i Majstorovići.
    -Ukaljevići: Panići; Đurići, Milinkovići, Đurđići i Tojići.
    -Markovići: Markovići.
    -Bajići: Bajići.
    -Bojičići: Matići, Filipovići, Ostojići i Bojičići.
    -Potočarevići: Živanovići i Jezdimirovići.
    -Donja Mala: Aleksići, Marići, Đurići, Krstići, Pantići, Perići i Tomanići.
    Ukaljevići i Markovići su rastavljeni dolinom, Mojkovićskom Rekom. U Skorićima, Skorići i Panići su rastavljeni dolinom, Panićskim Potokom. U Ukaljevićima su kuće Milinkovića u šljivacima.
    U zadruzi Đurića ima 30 ukućana u kojoj su tri oženjena brata sa decom.

    Privreda i zemlje.

    -Nekoliko seljaka peku kreč za svoje potrebe i prodaju. Mnogi idu za vreme žetve u Pocerinu i rade kao žeteoci.
    Njive su najvećim delom u Rađevu Polju.
    Seoske šume i paše nema.
    Oko 10 seljaka ide u Lozničko Polje i obrađuju zemlju „na pola“. Petorica seljaka imaju na svojim imanjima, u dolini Mojkovićske Reke, kolibe. U njima leti noćivaju za vreme poljskih radova dok zimi u njima boravi po jedan ukućanin i ishranjuje stoku. Početkom zime Užičani dogone ovce i kupuju sena od pojedinaca.

    Poreklo stanovništva.

    Starinaca u selu nema.
    Doseljeni su:
    -Skorići i Simanići;
    -Bajići;
    -Matići, Filipovići, Ostojići i Bojičići i;
    -Marići, Đurići, Krstići, Perići i Tomanići su iz Skormana u Primorju odakle su se doselili početkom 18. veka, slave Stevanjdan. Od njih ima odseljenih u Metkoviću (Pocerskom), Crnoj Bari i Badovincima.
    -Panići;
    -Arsenovići, Trninići, Stanojevići, Jeremići, Nedići i Vaslići;
    -Vasići;
    -Markovići;
    -Živanovići i Jezdimirovići i;
    -Aleskići i Pantići su iz Bijelog Polja, odakle su se doselili početkom 18. veka, slave Stevanjdan.
    -Marinkovići;
    -Matići, Stevići, Stanisavići i Majstorovići i;
    -Panići, Đurići, Milinkovići, Đurđići i Tojići su iz Ukalja odakle su se doselili početkom 18. veka, slave Mratindan.
    Od Majstorovića ima odseljenih u Beloj Reci i u Ševaricama.
    -Đakovići su iz Primorja, doseljeni i prvoj polovini 19. veka. Njihov ded se privenčao, slave Stevanjdan.
    -Jakovići su iz Drobnjaka u Kržavi, doseljeni u prvoj polovini 19. veka, slave Lazarevdan.