Poreklo stanovništva u selu Strmica, stanje iz 1920., prema knjizi Sava Nakićenovića “Kninska krajina”
Strmica se deli na: Crni Potoci, Bojanovac, Cerovac i Kurbalije, Draga Privanova, Brijeg Matijašev, Brijeg Dronjkov, Orašje, Kurbalijina Draga, Grab, Ispod Graba, Glavica Daničića, Glavica Matasova, Glavica Bobareva, Sedište, Šervarine, Vranjkovac, Kuruzovac, Selište Radoševo, Rt, Pod Točilom, Bošnjakuša, Komalić, Mizdrakovac i Granica. Ovi su delovi jedan od drugog od 5 časaka do 1 sat udaljeni. Od njih su opet glavniji: Selište, Komalić, Han, Točilo, Hrt, Batasova varoš, Strmica i Bolandža.
Grab, kao sva Strmica, nalaze se na bosanskoj granici. Gde je Grab, tu je bila istoimena utvrda, koju su sa Strmicom, Turci razorili 1715. godine. Spominje se u ugovoru između Sigismunda i Mlečana 1433. Turci su osvojili u XV v., te Strmica postala svojina bega Kulinovića.
Strmica je dobila ime po svom položaju a tako je nazvali prvi Sloveni, koji se ovamo naselili. Ima mnogo gradina, ostataka turskih kula i čardaka, kao i mletačkih stražarnica. Svega je u selu 383 kuće (258 domova), a naroda je 1.423 (muških 781, ženskih 642), svi su Srbi, pravoslavne vere, osim 54, koji su rimokatoličke vjeroispovijedi. Hrane 93 konja, 589 goveda, 1.662 ovce, 85 svinja i 1.584 koze.
Plemena su:
Bijelić, (10), slave Sv. Vasiliju. Pošli u Zaseok i prozvali se Kovrlije;
Batas, (3), slave Jovanjdan;
Daničić, (4), slave Jovanjdan;
Dragaš, (7), slave Jovanjdan;
Knežević, (5), slave Jovanjdan;
Krneta, (18), slave Jovanjdan;
Kurbalija, (12), slave Jovanjdan;
Novković, (12), slave Jovanjdan;
Damjanović, istračili se, slavili Jovanjdan;
Bačkonja, (5). Ovo su Verovci-Bačkonje, koji su došli iz Banata nazad 300 g., slave Đurđevdan;
Radoš, (10), došli iz Like u XVIII v., slave Đurđevdan;
Vranković, (3), došli iz Senja u XVIII v., slave Đurđevdan;
Vržina, (3), došli iz Banata u XVIII v., slave Đurđevdan;
Dragojević, (5), došli iz Bratiškovaca u XVIII v., slave Đurđevdan;
Dedeić, (5), bili su Radići, a prozvani po nekom dedi-Dedići, slave Đurđevdan;
Koščica, (5), slave Đurđevdan;
Dragojarac, (1), slave Đurđevdan;
Radić, (4), slave Đurđevdan;
Smuđa, (3), došli iz Pađena nazad 180 g., slave Đurđevdan;
Cerovac, (8), slave Đurđevdan;
Đurica, (5), došli iz Radučića nazad 200 g., slave Đurđevdan;
Lakić, (1), došli iz Kotara, slave Đurđevdan;
Živković, (3), došli iz Kotara nazad 180 g, slave Jovanjdan;
Kesić, (1), došli iz Golubića nazad 60 g, slave Đurđevdan;
Mizdrak, (19), poreklom su Popovići iz Skoplja. U XVI v. došli u Kotare, tamo oboleli, te prisiljeni bili, da sa blagom izbegnu u ova zdrava planinska mesta nazad 300 godina. Prvo se preganjali sa Turcima, te jednom Turčinu oteli oružje »mizdrake« i po tome prozvati Mizdraci, slave Lučindan;
Ševo, (3), došli iz Plavna nazad 200 g., slave Lučindan;
Kuruc, (2), to su Mizdraci, slave Lučindan;
Marić, (1), došli iz Golubića nazad 30 g., slave Lučindan;
Ličanin, (1), došli iz Like nazad 80 g., slave Lučindan;
Vidović, (12), došli iz Kotara nazad 140 g., slave Nikoljdan;
Karabuva, (4), došli iz Italije ima 300 g., slave Nikoljdan;
Deljo, (2), došli iz Skadra, pobjegli od krvi nazad 240 g., jer neki manastir Turcima izdali, slave Nikoljdan;
Radinović, (2), došli iz Golubića nazad 100 g., slave Nikoljdan;
Stojković, (5), došli iz Like nazad 260 g., slave Nikoljdan;
Momić, (1), došli iz Golubića nazad 40 g., slave Sv. Arhangela Mihajla;
Miljević, (2), došli iz Radljevca ima 80 g., slave Stevanjdan;
Matas, (2), došli iz Promine u XVIII v., bili prije katolici, a danas pravoslavni, slave Stevanjdan;
Trivan, (5), došli iz Dalmacije ima 200 g., slave Stevanjdan;
Dronjak, (6), došli iz Like u XVI v., slave Stevanjdan;
Matijaš, (6), bili nekad rimokatolici, te prešli u pravoslavnu vjeru; slave Stevanjdan;
Ležaić, (1), došli iz Đevrsaka ima 100 g., slave Stevanjdan;
Marić, (1), došli iz Golubića ima 30 g., slave Lučindan;
Čakarmiš, (1), došli iz Bosne ima 15 g., slave Đurđevdan;
Klicov, (1), došli iz Golubića ima 40 g., slave Đurđevdan;
Širko, (1), došli iz Knina ima 22 god., slave Đurđevdan;
Sabljić, izumrli, došli iz Žagrovića u XVIII v., slavili Đurđevdan;
Plavšić, (1), došli iz Golubića ima 70 g., a u Golubić iz Bosne u XVI v., slave Đurđevdan;
Bursać, (1), došli iz Plavna ima 70 g., slave Jovanjdan.
Iz ovog se vidi, da je strmičko stanovništvo dosta staro. Nazad blizu 400 godina doselilo ih se najviše iz Bosne. Iz Bosne je doseljeno 16 jačih plemena, iz Dalmacije od nazad 30-200 godina 19 plemena, a oni su iz Bosne sašli, te se ovamo radi bolesti, gladi, množenja preseljavali; iz Like 3, iz Hrvatske 1, iz Banata 1, iz Stare Srbije 1, iz Italije 1 i iz Arbanije 1 pleme.
IZVOR: Kninska krajina (str. 49-51), prota Savo Nakićenović. Priredio Vojislav Ananić
24. jun 2012. u 19:04
tamara ševo
Pogrešili ste prezime, nije Ševa nego Ševo!!!
25. jun 2012. u 11:15
Jovica Krtinić
Poštovana Tamara, hvala vam na ovoj intervenciji. Mi smo samo verno preneli kako stoji u knjizi Save Nakićenovića “Kninska krajina”. Tamo je, očigledno, pogrešno navedeno vaše prezime…
6. jul 2012. u 17:50
Predrag Sirko
Jel zna neko ( administrator ili bilo ko) da mi kaze nesto vise o prezimenu Sirko?
31. jul 2012. u 20:36
Zoran
Nije spomenuta familija Djuric iz oraslja.Slavi slavu sv.Jovana
25. jul 2014. u 09:08
Dragan
Dragan Mizdrak
8. maj 2013. u 10:15
(Kompletna postavka)
PORIJEKLO PREZIMENA MIZDRAK
Srpski narod živio je u prelijepim krajevima STARE SRBIJE vijekovima prije Kosovskog Boja. Srpski narod živio je uglavnom u plemenskim zajednicama, baveći se uglavnom stočarstvom, te odatle i datira onaj dobro poznati naziv (VLASI – STOČARI)
Jedno od tih čuvenih plemena STARE SRBIJE su i POPOVIĆI. POPOVIĆI ime dobiše po svojim u to vrijeme prilično obrazovanim rodonačelnicima iz reda uglavnom parohijskih srpskih pravoslavnih sveštenika, koje je narod tada nazivao POPOVI.
Poslije bitke na Marici 1371, a nedugo zatim poslije čuvenog Kosovskog Boja 1389,
POPOVIĆI kao i mnoga druga starosrpska plemena bili su prinuđeni na selidbu u neka za to vrijeme sigurnija područja. POPOVIĆI su se nakon Kosovskog Boja naselili u oblast ZETE (GORNJE POLIMLJE), okolina ŠEKULARA podno planina KOMOVI. Bavili su se nomadskim stočarstvom i često su u pred zimskom periodu odlazili čak do sjevera DALMACIJE do mjesta KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice gdje su sa stokom plandovali do ranog proljeća. (KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice, upravo su oni POPOVIĆI u 14.vijeku nazvali po KOMOVIMA od kojih su došli).
POPOVIĆI podno KOMOVA u GORNJEM POLIMLJU su slavili krsnu slavu Svetoga Jovana Krstitelja i Preteču Gospodnjeg. Pleme POPOVIĆA U to vrijeme je bilo veliko i jedan dio plemena je krenuo prema CETINJU, kako bi pronašao novo životno stanište. Taj dio plemena POPOVIĆA nastanio se u KOSIJERE na CETINJU (RIJEČKA NAHIJA)i tu je ostao sve do 1527, kada se svi POPOVIĆI iz KOSIJERA sele u okolinu SKADARSKOG JEZERA, tačnije u ŽABLJAČKU RIJEKU CRNOJEVIĆA. Tu su se POPOVIĆI zadržali izvjesno vrijeme, par porodica je ostalo tu da živi, a veći dio KOSIJERSKIH POPOVIĆA nastavio je prema PRIZRENU gdje je takođe nekoliko porodica ostalo da živi. Svi ostali iz plemena KOSIJERSKIH POPOVIĆA naselili su se u okolinu SKOPLJA, upravo tamo gdje su im najstariji preci živjeli vijekovima prije Kosovskog Boja. Tu u okolini SKOPLJA (STARA SRBIJA) pleme sad već SKOPSKIH POPOVIĆA živjelo je sve do Velike Seobe Srba pod Patrijarhom Arsenijem trećim Černojevićem. Nekoliko porodica uglavnom svešteničkih iz plemena SKOPSKIH POPOVIĆA je uz svoga Patrijarha Arsenija krenulo prema Srijemu, dok su svi ostali otišli prema CETINJU gdje su se kratko zadržali, a onda se uputili prema HERCEGOVINI gdje je nekoliko porodica ostalo u predjelima GATAČKOG kraja, dok svi ostali odlaze prema RAVNIM KOTARIMA (KNINSKA KRAJINA). Došavši u BUKOVICU, pleme SKOPSKIH POPOVIĆA se nastanilo u Mokropoljski kraj: MOKRO POLJE, PREVIJES i KOM (plandište POPOVIĆKIH starih predaka iz GORNJEG POLIMLJA pod KOMOVIMA).
Nedeljom i praznicima, POPOVIĆI iz tri Mokropoljska sela, sastajali su se kod Mokropoljske crkve posvećene Svetom Apostolu i Jevanđelisti Luki, gdje su se družili i donosili najvažnije životne odluke. Jedna od tih odluka je da sad već MOKROPOLJSKIM POPOVIĆIMA krsna slava bude upravo Sveti Apostol i Jevanđelista Luka (LUČINDAN).
Na tim prekrasnim predjelima BUKOVICE uslijedila su učestala preganjanja, pa čak i otvorene borbe između MOKROPOLJSKIH POPOVIĆA i pomanitalih turaka. U jednoj takvoj borbi, savladavši turke, POPOVIĆI su zarobili velik broj MIZDRAKA. (MIZDRACI su kratka bojeva koplja osmanlija). Za to se brzo pročulo širom BUKOVICE i tamošnje stanovništvo te najhrabrije POPOVIĆE prozvaše MIZDRACIMA. Nešto više od dvadesetak porodica tako dobi novo prezime MIZDRAK. MOKROPOLJSKI MIZDRACI na žalost ubrzo su morali napustiti to područje kako bi ostalu Mokropoljsku sabraću poštedili najavljene krvave osvete od strane silne turske vojske. Na ruku MIZDRACIMA išla je nesretna pošast (kuga – pomor ljudi i stoke), koja je iznenada zavladala širom RAVNIH KOTARA, tako da su svi MIZDRACI krenuli u pravcu STRMICE KOD KNINA. Na područje STRMICE stiglo je (19.porodica) plemena MIZDRAKA (O tome piše i u čuvenoj knjizi KNINSKA KRAJINA od etnologa i istoričara prote Save Nakićenovića). Jedno mjesto kod STRMICE su prozvali MIZDRAKOVAC i tu je ostalo (15.porodica) iz plemena MIZDRAKA, dok su se nad STRNICOM u selu MRAČAJ nastanile preostale (4.porodice) MIZDRAKA u zaseok koji prozvaše MRAČAJSKI MIZDRACI. Svih (19.porodica)plemena MIZDRAK su zadržali krsnu slavu (LUČINDAN)i Svetu vjeru pravoslavnu do danas.
Dvije porodice MIZDRAKA iz MIZDRAKOVCA, turcima su negdje na putu oteli nekakva kola (karoce – naziv za kočije u to vrijeme) i mještani te porodice prozvaše KURUCIMA pa je red da se zna da su KURUCI od nas MIZDRAKA i krsna slava im je takođe (LUČINDAN).
Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, dvije porodice su napustile pleme i zaputile su se prema moru, tačnije prema SPLITU. Svi ti SPLITSKI MIZDRACI su pounijaćeni (pokatoličeni) od strane lukavih, a slatkoriječivih rimokatoličkih biskupa. Ti SPLITSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SPLITA i redovno obilježavaju blagdan Svetoga Luke i ako su rimokatolici, a vrlo dobro znaju svoje korijene, odnosno pravoslavno porijeklo.
Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, jedna porodica je krenula baš prema KNINU i tu porodicu su zarobili turci, te su sve muške članove poveli u LIVNO. Birajući između koca i islamske vjere, odabrali su ovo drugo, oženili tamošnje bule, stekli djecu i odselili u okolinu SARAJEVA. Svi ti islamizirani (poturčeni)SARAJEVSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SARAJEVA, znaju da potiču negdje sa CETINJA (to sam saznao iz telefonskih razgovora sa njima), znaju za svoje pravoslavne korijene, o krsnoj slavi pojma nemaju, a neki među njima toliko mrze sve SRPSKO, da se stide svog pravoslavnog porijekla pa kažu da su došli u Sarajevo nekada davno direktno iz turske (niđe veze), ali to su činjenice.
Pošto su turski zavojevači zauvijek napustili KNINSKU KRAJINU, pa tako i STRMICU kod Knina, smjenjivale su se vlasti sa novim ratnim zbivanjima, ali pleme MIZDRAKA je uvijek ostajalo u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA.
Nakon Prvog Svijetskog Rata, jedna poveća porodica MRAČAJSKIH MIZDRAKA, napustila je MRAČAJ zauvijek i nastanila se u selo MAGLAJANE kod LAKTAŠA blizu BANJALUKE i danas tu živi nekoliko porodica MIZDRAKA i svi su pravoslavni i svi slave (LUČINDAN).
Na samom kraju Drugog Svijetskog Rata kao pripadnici kraljevskog korpusa dinarske četničke divizije, pod vođstvom našeg proslavljenog četničkog Vojvode Momčila R.Đujića, mnogi MIZDRACI iz MIZDRAKOVCA i MRAČAJSKIH MIZDRAKA, otišli su u ENGLESKU, a po neki u AUSTRALIJU, KANADU i AMERIKU, a danas ih hvala Bogu ima i u JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI i svi su pravoslavni i svi slave (LUČINDAN).
MIZDRACI koji ne poginuše od proklete komunističke vlasti i krvoloka josipa broza bivšeg austrougarskog kaplara vražije divizije) i zakletog srboubice i srbomrsca, otiđoše velikim dijelom trbuhom za kruhom u SRIJEM, BANAT i BAČKU, a malo kasnije u ZENICU (po otvaranju željezare) i još kasnije u BEOGRAD. Tako da u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA ostade samo nešto starijih MIZDRAKA i tek po neko mlađi, ali rijetko.
Svi preostali MIZDRACI u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA, zadržali su se na području STRMICE kod KNINA sve do udruženog zločinačkog poduhvata sjeverno-atlanskog vojnog saveza, potpomognutog hrvatsko-muslimanskim paravojnim formacijama, u cilju uništenja svega Srpskog. Taj krvavi zločinački pir su nazvali imenom „oluja 1995.“. Od tada su svi MIZDRACI i svi POPOVIĆI (od kojih smo mi MIZDRACI) i svi KURUCI (koji su od nas MIZDRAKA), zauvijek napustili Mokropoljski i Strmički kraj i rasuli se po svijetu i ostacima srpskih zemalja.
Ja Dragan D.MIZDRAK, autor ove istinite priče o PORIJEKLU PREZIMENA MIZDRAK, od MRAČAJSKIH sam MIZDRAKA (tamo sam proveo dobar dio djetinjstva i saznao sam iz predanja starih (sad već upokojenih MIZDRAKA) za naše pretke od SKOPLJA, CETINJA i SKADRA, a i KOMOVI su se spominjali kao stanište naših predaka POPOVIĆA) Sve sam to istraživao godinama i ovo pred vama je konačna verzija, a sad je na vama da se konsultujete sa našim etnolozima i kada to verifikuju bez sumnje, vi ovu konačnu verziju objavite kao glavnu verziju o PORIJEKLU PREZIMENA MIZDRAK. Drago mi je što sam nadam se dobar saradnik na vašem i našem portalu POREKLO i sve vas bratski i od srca pozdravljam sa starosavnim STRMIČKIM pozdravom,; ŽIVI BILI I SVAKA VAM SREĆA PJEVALA !!! Srdačno vaš Dragan D.MIZDRAK.
2. maj 2015. u 09:40
Dragana Batas po majci Popovic Strmica, batasi i mizdrakovac
Postovani gospodine Mizdrak, ja sam od Batasa, iz Strmice, moj je pokojni deda bio Petar Batas a pokojni otac Jovan Batas koji je ozenio mamu Milku Zivka Popovica iz Mizdrakovca i otisao kao mlad na rad u brodogradnji u Holandiju..sad su oboje pokojni..ja bih htela nesto znati o poreklu prezimena Batas,…godinama to bezuspesno istrazujem…unapred hvala na svakoj pomoci
18. avgust 2015. u 18:35
Dusan
Bastasi vuku poreklo iz Niksicke zupe, odakle su se selili na zapad…Tamo je selo Bastasi…
18. februar 2016. u 19:13
Andjelko
Nije Deljo nego Delja.
20. septembar 2016. u 22:18
Branislav Krneta
Postovani,
Da limmi neko moze reci nesto vise o poreklu porodice Krneta.
Vec dugo istrazujem ali nista konkretno nisam pronasao.
Hvala na pomoci.
Pozdrav,
Branislav Krneta
23. april 2017. u 20:49
Mirko
Od 01.04.1963 u Strmici zivi porodica Losic ( do danasnjeg dana) koji su iz Ocestova. Pre toga kolonizirani u Semeljce opstina Djakovo, a o gore pomenutog datuma zive u Strmici.
19. novembar 2020. u 07:27
Stana
1. Uz duzno postovanje autora ovog teksta, ali da napisem nesto sto se prenosilo s koljena na koljeno. Postovani autor je u potpunosti izostavio prezime BAROVNICA (BOROVNICA) koji u Strmici zive stotinama godina,a ima nas i danas,pa i za vreme “Oluje”su bitisali u Strmici, ostali joj vjerni do kraja zivota.
2. U Strmici ne zive , niti su zivjeli Bijelici,nego Bjelici .
3. Izostavili ste Opacice, vjerne Stmici, koji su u Strmicu dosli prije vise od 80 godina.
Toliko,uz pozdrav dragim nasim Strmicanima ma gdje da se nalaze,vracajte se u svoju Strmicu da nam medvjedi kolo ne vode , a kupina kuce ogradi.