Poreklo prezimena, selo Biskupija (Knin)

Selo Biskupija, Kninska krajina, stanje iz 1920. po zapisu prote Sava Nakićenovića 

Biskupija se deli se na: Biskupiju, Lopuže i Pliskovo. Biskupija je u polju, a Lopuže i Pliskovo na brdu. Selo se nalazi uzduž Orlića i Ramljana. Od Vrbnika ga deli brdo Konj, a prema Polači je venac.

Sve su kuće pri dnu brda, u skupinama, bez ikakva reda, nešto jače grupisane oko crkve Sv. Trojice. Biskupijsko Polje je dno polja do »Principove voše«, a to je kanal, korito, kojim je Mlečić Kosovicu proveo i polje presekao, te deo polja do Biskupije pripadao Biskupljanima, a drugi, do Vrbnika, ispod brežuljka Konja, Vrbničanima. Ovo je polje blago za sva sela, jer je vrlo rodno, rađa ječmom, pšenicom, kukuruzom, vinovom lozom, krumpirom, kruškom, šljivom, itd.; tako da je rodno, kao da je u Banatu. Mlečić je pametno uradio, što je Kosovici prolaz napravio, da u polju vode ne leži. Polje će imati 1 sat hoda u duljini, a pola sata u širini.

Biskupija je jedno od sedam kosovskih sela, sa kojim sastavlja Dalmatinsko Kosovo (polje). Na ovom prostoru hrane 58 konja, 414 goveda, 3.111 ovaca, 176 svinja i 2 koze. Pašnjake imaju u Bosni (udaljeni 1-2 sata) i to je dokaz da su iz Bosne ovamo doseljeni.

Narod veli, da je ovde nekad bila episkopija (biskupija), te da selu odatle i ime. Doista, ovde je, Petar Krešimir, hrvatski kralj, osnovao biskupiju.

U svakoj parohiji Kninske opštine postoje ljetopisi, koji govore o prošlosti i poreklu stanovništva, a koje je ljetopise u svojoj Dalmatinskoj eparhiji zaveo episkop Nikodim Milaš nazad nekih 30 godina. I iz Biskupijskog ljetopisa vidi se, da se i Biskupijci doselili najviše iz Bosne, a to i narod tvrdi, a vidi se i iz isprava Mletačke republike. Selo ovo, po jednom mletačkom pismu od 29. decembra 1689. zvalo se, pored Biskupija, i »Mala Kosovica«, jer rečica istoimena tuda prolazi, a i »Dobro polje«, valjda radi obilata roda. Po tom pismu, vidi se, da je glavni providur, Aleksandar Molin, dao novodoseljenom iz Glamoča arambaši Radovanu Prijiću, jednu tursku kulu, a njemu i porodicama iz Glamoča, i mnoge zemlje, samo da ih oni obrađuju. Sve su ovo zemlje bile u polju biskupijskom i Dobrom polju, poviše reke Krke. Iz ove isprave vidi se, da je ovaj narod bio proređen odlaskom Turaka, kao i da su na njihova ognjišta sašli Srbi iz Bosne (Glamočani). Narodno predanje kaže, da u onoj kuli turskoj, koji je pomenuti Molin darovao arambaši Prijiću, kad je Prijić u nju ušao, još vatra gorila, dakle, da su skoro istog dana Turci pobegli i dedovi današnji naseljenika došli.

Biskupijci imaju svoje stanove i kolibe u planini, a velike koristi crpe i od četiri brašena mlina na Kosovici, koji su danas svojina Popovića iz ovog sela, Polačana i Kijevljana.

Po Biskupiji vide se ostaci-zidine turskih kula i bunara, kao i gradine, za koje vele, da su bile rezidencije hrvatskih biskupa i dostojanstvenika.

Odavde, kao i iz Knina i okolnih sela fra Lujo Marun pokupio je mnoge rimske, hrvatske, turske, srpske i mletačke starine, te se one danas čuvaju u Muzeju hrvatskih starina. Sve je ovo jakim dokazom, da je ovuda nekad bilo jako rimsko, hrvatsko i tursko stanovništvo, prije današnjeg.

Pravoslavne porodice su:

Bajić, (10), došli iz Glamoča, slave Markovdan;

Bukarović, (27), za njih govore da su starinci, slave Nikoljdan;

Verić, (1), došli iz Bosne u XVIII vijeku, slave Nikoljdan;

Debelica, (7), došli iz Glamoča 1689. godine, slave Nikoljdan;

Dmitrović, (33), bili Kapo, došli iz Glamoča 1689, slave Sv. Arhangela Mihajla. Ovde su dva brata ostala, kad su došli, a treći prešao u Kotare;

Ikovac, (6), došli iz Glamoča 1689, slave Nikoljdan:

Katić, (14), došli iz Glamoča 1689, slave Jovanjdan;

Kukolj, (1), došli iz Žagrovića nazad 100 god, slave Nikoljdan;

Laka, (7), došli iz Glamoča, slave Stevanjdan;

Maksimović, (5), došli iz Glamoča 1689, slave Nikoljdan;

Milić, (19), došli iz Glamoča 1689, slave Sv. Arhangela Mihajla;

Popović, (48), došli iz Glamoča 1689, slave Nikoljdan. Iz ovog plemena je sveštenik bio, koji je sa Glamočanima i arambašom Prijićem Radovanom ovo selo naselio. Sve do naših dana Biskupijski parosi bili su iz ovog bratstva, a iz njega je bio i svjesni Srbin, težak, Onisim Popović, koga su Austrijanci 1914, u Sinju ustrelili;

Prijić, (21), došli 1689. iz Glamoča, a njihov predak je arambaša Radovan Prijić, slave Nikoljdan;

Sladić, (18), došli 1689. iz Glamoča, slave Sv. Dimitrija;

Tatomir, (2), došli 1689. iz Glamoča, slave Nikoljdan;

Čulić, (1), došli iz obližnjeg sela Polače od skoro, slave Nikoljdan;

Ubović, (6), došli 1689. iz Glamoča, a tu sa Uba iz Srbije u XVI vijeku, slave Sv. Arhangela Mihajla;

Rusić, (5), došli iz Plavna nazad 100 g., slave Jovanjdan;

Karna, (1), došli iz Otona nazad 50 g., slave Nikoljdan;

Lukačević, (2), došli iz Bosne u XVIII v., slavili pre Stevanjdan, a sada Nikoljdan, jer tu slavu slavi većina porodica u blizini;

Radulović, (1), došli 1689. iz Glamoča, slave Sv. Dimitrija;

Rimokatolici su:

Vidović, (4), došli iz Polače;

Bačić, (7), došli iz Polače;

Duća, (3), došli iz Polače;

Jelovina, (5), došli iz Polače;

Bačić, (7), došli iz Bosne, u XVIII v., nemaju krsne slave danas, premda je nekad imali.

Dakle, i po predanju, sve je današnje stanovništvo doseljeno iz Bosne i to 19 plemena (205 porodica), a 5 je plemena (11 porodica) doseljeno zadnjih 100 godina iz Krajine kninske. Pleme Bukorovića bili bi starinci, a po nekima i Turci, koji su tu 1689. zaostali. Svega je stanovništva u Biskupiji 1.382 (754 muških, a 628 ženskih): 1.261 pravoslavnih, koji imaju svoju zasebnu parohiju i rimokatolika 191, koji pripadaju pod rimokatoličku Kninsku župu. Svega je kuća 350 (domova 241).

IZVOR: Kninska krajina (str.33-34), Savo Nakićenović. Priredio Vojislav Ananić.