Šotra

26. mart 2012.

komentara: 2

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Šotre

    Šotre (Srbi) su nastanjeni u Kozicama (Trijebanj). Dokument o prisustvu porodice Šotra u Trijebnju na početku dvadesetog vijeka, potpisuje Jefto Dedijer, gdje stoji da „Šotre pravoslavni, (doselili) prije 80 godina iz Popova zbog siromaštva. Slave Nikoljdan.“ Isti izvor tvrdi kako je u Ruštima (radi se o Hruštima, op.a.) „Šotra (je) najstarija porodica”. Uz opasku, da je, „kad su bosanski Muslimani prije 100 godina išli na Biograd, Šotra (je) nosio barjak.“
    Porodično predanje kaže da su Šotre porijeklom iz sela Čvaljine iz Popova. Šotre su se tamo prezivali Golub. Porodica Golub je do zadnjeg rata živjela u Čvaljini. Golubi slave Lučindan, što su Šotre slavile prije doseljenja, da bi u Kozicama počeli slaviti Nikoljdan. Golubi su porijeklom od roda Ivaniševića iz sela Poljice u Popovu polju. Ivaniševići su iz Riđana kod Nikšića. Golubi su se, navodno, bavili prikupljanjem poreza, negdje u Dalmaciji gdje su privremeno živjeli, i prema italijanskom ti Ijudi su se zvali šotrari. Oni su dobili prezime Šotre a njihovi potomci Šotrići. Jefto, Jovin sin, je prvi iz Čvaljine preselio u Mostar, bavio se trgovinom i od njega je poznata mostarska porodica Šotrića. Porodica je imala veliku biblioteku. Jefto i Vuko bili su među najvećim donatorima prilikom gradnje mostarske pravoslavne crkve. Rego Šotrić je bio predsjednik SPK ,,Gusle“ u Mostaru. Jedna ulica u Mostaru zvala se Sotrića ulica.
    Iz Čvaljine su, oko 1820. godine, četverica sinova Sime Jovina doselili u Kozice i Trijebanj. Šotre slave Nikoljdan. Danilo Šotra je prije Prvog svjetskog rata, odselio na Rivine (Pješivac) gdje je imao prodavnicu i držao je do pogibije 1941. godine. Danilo je bio ugledan čovjek, bio je mladobosanac, znao je za pripremu atentata na Ferdinanda u Sarajevu 1912. godine. Organizirao je prebacivanje Muhameda Mehbedbašića, jednog od atentatora, u Crnu Goru. Šotre su imale imanje na Košćeli. Po predanju, od dubravskih Šotri su nevesinjska, muslimanska familija Šotra iz sela Hrušta, koji su odselili u Tursku 1908. godine. Šotre se sahranjuju u dva groblja u Kozicama i pravoslavno groblje u Trijebnju. (Porodično predanje napisano prema istraživanju Željka Šakote iz Kozica.)
    Porodica Danila Šotra iz Pješivca dala je dva velika slikara, Branka Šotru, grafičara i Milenu Šotra, slikarku, njegovu sestru. Branko Šotra je rođen u Pješivcu kod Stoca 1906. godine, umro je u Stokhohnu 1960. godine. Studirao je u Beogradu, službovao kao nastavnik. Nakon Drugog svjetskog rata bio je na visokim dužnostima u Beogradu. Uradio je veliki broj listova u drvorezu i linorezu sa prikazima motiva iz Hercegovine i NOB-a. Ilustrirao je knjige Mihaila Lalića i Eriha Koša. Njegove grafike bile su izložene u Galeriji Branko Šotra u Stocu (Šarića kuća) do 1992. godine, kada su, u ratnim dešavanjima, netragom nestale.
    Milena Šotra je rođena u Pješivcu 1909. godine a umrla 2003. godine. Radila je ulja na platnu sa snažnim i upečatljivim koloritom. Milena Šotra je „prva slikarka Hercegovine”. Slikarstvo je učila kod Petra Dobrovića i kod pariških profesora. Njezino je slikarstvo pod snažnim uticajem podneblja i hercegovačkog kolorita. U crnogorskom selu Crnići formirana je njezina mala galerija slika, kao legat slikarke stanovnicima toga sela. Živjela je i slikala u Herceg-Novom.
    Šotre su porodičnu kuću u Pješivcu (Rivine), pored puta Stolac- Čapljina, gdje je njihov otac Danilo držao gostionicu, poklonili stanovnicima Pješivca, pa je dugo godina tamo radila osnovna, četverorazredna škola. Osnovna škola u Crnićima nosila je ime Branka Šotre. U posljednjem ratu Šotrina kuća je srušena. Neka ovo sjećanje bude skromna zahvala plemenitim članovima Šotrine familije, ispred, zaboravnih i nezahvalnih, mojih Dubravaca.
    Etimologija prezimena Šotra mogla bi imati uporište u riječi/osnovi “šot – glas kojim se vabe, tjeraju patke; šator – mužjak od patke; šotka – plovka, patka, raca, arb. Shatf – patak, shote – patka.“ Prema ovome mogla bi ovo biti riječ arbanaškog porijekla, međutim, Skok tvrdi da „pe daje etimologije arbanaške riječi“ pa je to veli „nepotrebna pretpostavka,“ te zato ostavlja nepoznato porijeklo ove riječi.

    Izvor: Alija Pirić, Dubravski leksikon, Stolac, 2013.

  2. Vojislav Ananić

    ŠOTRA (p,m). Šotre (p.), u Kozicama, Trijebnju, i Pješivcu (Dubrave, Stolac). U Dubrave su se doselile iz Čvaljine u Popovu, gdje su ranije bili nastanjeni. Slave Nikoljdan (59:258; 84:155). Iz jedne porodice Šotra iz Pješivca potiču poznati slikari Branko i Milena Šotra. Branko Šotra (1906-1960). Prije Drugog svjetskog rata, Šotra je radio pretežno uljane slike, a manje grafiku, da bi se, tokom rata, skoncentrisao na grafiku. Grafikom je prodro i u “najzabačenije hercegovačko selo“. Slikao je starce i starice, motive iz narodnog života i “ovjekovječio” kršaviti hercegovački pejsaž”. Kažu da je spontano volio seljake i ratnike, neprohodne šume, kao i gole padine rodnog kraja. U stolačkim Dubravama rođena je i “prva slikarka Hercegovine” Milena Šotra. Brankova sestra. Rodni kraj je vrlo rano napustila i otisnula se u svijet, noseći sa sobom viziju Hercegovine. Slikarstvo je počela da uči kod Petra Dobrovića, da bi zatim nastavila u Parizu kod čuvenih likovnih pedagoga. Često se vraćala zavičaju i slikala dosta po Hercegovini, posebno u Trebinju. Milena je još kao djevojčica zavoljela folklor Hercegovine gledajući svoju majku kako tka torbice, serdžade i ćilime. Šotre (m), pominju se u Hruštima kod Nevesinja. Bili su “najstarija porodica” u selu. Dedijer je zabilježio: “Kad su bosanski muslimani prije sto godina išli na Beograd, Šotra je nosio barjak” (59:232).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.