Tucaković

17. mart 2012.

komentara: 1

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    TUCAKOVIĆ (m). u Rabranima (Donje Hrasno, Neum). Porijeklom su od pravoslavne porodice Rajkovića kojaje “negda tu i u Potkuli živjela”. U vrijeme “četovanja” senjskih uskoka Rajkovići su se raselili. Jedan od njih odveden je u ropstvo, “i on se poturči”. Prema predanju, pobjegao je iz ropstva i povratio se u Rabrane dobivši dosta dukata. Dukate mu je u “pogaču stavila gospođa kod koje je služio”. Sa Tucakovićima su rod pravoslavni Rajkovići u Jasenjanima kod Mostara (59:278). U dokumentima je zabilježeno da stari Tucakovići znaju da im se predak zvao Sava Rajković, kojeg su za vrijeme mletačko-turskog rata Turci zarobili i odveli u ropstvo, u grad Tucak. Oko 1700. godine Sava se vratio iz ropstva i prema gradu Tucaku dobio nadimak Tucak, a zatim prezime Tucaković. Oženio se i imao djecu. Jedan njihov sin ubio je neko dijete i zbog toga je morao primiti islam. Od njega potiču Tucakovići u Rabranima, Otac mu Sava preseli u Jasenjane, gdje i danas žive njegovi potomci. Sava Rajković čiji je sin primio islam, izgonio bi svakog ljeta stoku na planinu Visočicu. Tamo je umro i sahranjen. Djeca su mu podigla spomenik sa krstom. Poslije Savine smrti, neka je komisija došla u Visočicu da ograniči posjed u planini. Komisija je htjcla “da otkine od (humske) Tucakovića planine”. Na tom dijelu se nalazio i Savin grob. Tada Savin unuk Alija reče: “Komisijo, sve ću dati pa i život, ali groba djedovog ne dam!” Zbog toga komisija ostavi Aliji Tucakoviću veći dio u planini. I poslije Drugog svjetskog rata Tucakovići su išli u Visočicu, posjećivali grob svoga pretka Save Rajkovića i svake bi godine okrečili njegov krst (155:704). Tucakovići se pominju i u Lađanici (Glavatičevo, Konjic). Kanaet tvrdi da ova porodica čuva “originalni pisani dokumenat kojim su stekli pravo na Visočicu” (115:121). Ima ih nastanjenih u Stocu, Tuzli i drugim mjestima.

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.