Tomanović

16. mart 2012.

komentara: 1

Poštovani,

ova stranica je u pripremi.

Pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Prethodni članak:

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    TOMANOVIĆ (p). u Domaševu (Ljubomir), Nevesinju i Ljubinju. Starinom su iz Rovina u Crnoj Gori. Slave Nikoljdan. O njima je sačuvano interesantno predanje: U Rovinama su živjela dva brata Tomanovića – “Živko i Matoš, sinovi Vukovi. Živko je jednom gonio iz Primorja vino o Nikoljudne, pa ga sretnu na Bratošu dva Pešikana, raspore mješinu i proliju vino. Skupi selo po bccu vina i on proslavi krsno ime. Ali, kad se vraćao od crkve u Trnjinama kući, opet zapucaju na nj ona dva Pešikana; on se pobije s njima i rani jednoga, pa se vrati kući, zakolje vola i omrsi Nikoljdan, zatim otprtlja u Krivošije. I tu ubije jednog čovjeka pa pobjegne u Trebinje, primi islam i dobi ime Kariman. On poče četovati i pobi dvadest i četiri crnogorske glave, dok ga ne ubi uskok Krsto Kresojević na Baljcima”. U Ljubinje su Tomanovići doši “nede iz Crne Gore” oko 1830. godine, a na Ostanom su iz Zubaca, Trebinje (59:144, 287). Tomanovići su nastanjeni i u Baljcima (Bileća). Starinom su iz Kobilj Dola u Cucama (Crna Gora). Slave Jovanjdan. Od ovih Tomanovića potiče narodni heroj Vlado Tomanović (1907-1943). Rođen u siromašnoj hercegovačkoj porodici, Vlado se mnogo patio u djetinjstvu i mladosti. Sam se probijao kroz svijet, podučavao đake da bi nešto zaradio za život i školovanje. Završio je gimnaziju u Sarajevu i pravni fakultet u Beogradu. Bio je sudija Okružnog suda i državni tužilac u Subotici. Krajem 1941. godine vraća se u rodni kraj, uključuje u NOP i ističe u borbama. Uskoro postaje komandant Južnohercegovačkog partizanskog odreda. U svakoj težoj situaciji bio je u prvoj borbenoj liniji i davao lični primjer borcima. Poginuo je u junu 1943. na Javorku. Tada je bio zamjenik komandanta 10. hercegovačke brigade.

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.