Poreklo prezimena Sparavalo

8 komentara

1. 10. jun 2012. u 13:54

   Dragan Sparavalo

   Bratstvo Sparavala se vezuje za selo Kucici u Trebinjskoj sumi

   Odgovori

2. 5. septembar 2014. u 18:11

   Branka

   Ja sam tražila prezime Šparavalo, moja porodica je iz Mostaram.koliko pamtimo, slava je Đurđevdan, a imena koja se kroz generacije ponavljaju su Dušan i Teodor;

   Odgovori

3. 2. jul 2015. u 13:00

   Damir

   I ja sam iz Mostara Branka mozda smo rodjaci 😀

   Odgovori

4. 27. avgust 2015. u 11:04

   spaca

   Moj je deda DJordje rodom iz LJbinja i 1936.godine se doseli uUrosevac,slavimo DJurdjevdan.

   Odgovori

5. 15. januar 2018. u 01:28

   Nemanja Sparavalo

   Poreklo prezimena Sparavalo u zadnjih 100god vodi iz trebinja,a dalje ne znam.

   Odgovori

6. 3. novembar 2018. u 12:37

   Vojislav Ananić

   SPARAVALO (p), u Kučićima, Krnjevićima i Đedićima (Šuma trebinjska), Kočelima kod Trebinja, Trebinju i Mostaru. Porijeklom su od Drekalovića iz Kuča u Crnoj Gori. Doselili su u Kučiće oko 1700. godine. Prezime su, navodno, dobili po tome “što im je neki stari ‘sparinjao’ ubio nekoga”. Slave Đurdevdan, a prislužuju Zadušnice (75:1187,1188,1189.1190).

   Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

   Odgovori

7. 16. decembar 2019. u 12:47

   Vojislav Ananić

   BRATSTVO SPARAVALA

   Sažetak: Kod g. Pera Sparavala, koji živi u Češkoj, u Pragu, sačuvan je rukopis njegova saplemenika istoričara Ljuba Sparavala o bratstvu Sparavala. Objavljujemo taj tekst iz više razloga. Bratstvo Sparavala, koje je veoma razgranato, do skora je najviše živjelo u nekoliko sela Trebinjske šume i Podbrđa, a kasnije se raspršilo na sve strane. Ovaj tekst poslužiće kao dobra predradnja svima onima koji se budu kasnije bavili istraživanjem tog roda. Po multidisciplinarnom pristupu, kritičnosti i akribičnosti taj tekst može biti uzor svim onim koji pišu o svom rodoslovlju. I na koncu, ovo je skroman omaž našem veoma zaslužnom saradniku, čiji radovi služe na čast ovoj ediciji.
   U međuvremenu, u objavljenom arhivskom dokumentu potvrđeni su i prošireni autorovi navodi, što smo uvrstili u tekst u uglastim zagradama.
   S.P.

   Selo KUČIĆI, u Šumi trebinjskoj, središte je bratstva Sparavala. Iz njega su se Sparavali raseljavali na razne strane. Ovo selo se nekad davno zvalo Bijakići, a kada su u nj došli doseljenici, iz Kuča (Crnogorska Brda), prozvalo se Kučići. Kada su ti doseljenici došli i kako su se zvali – nije poznato. Samo se zna da od tih doseljenika vodi porijeklo današnje brtstvo Sparavala. Iako su daleki preci Sparavala doselili iz Kuča, svi Sparavali nisu istog porijekla. Jedan, sada veći dio bratstva Sparavala, po porodičnom predanju, vodi porijeklo od Drekalovića, iz Kuča, a drugi dio od Vasojevića, isto iz Kuča. Jer, jedno vrijeme je Vasojevića bilo u oblasti Kuča. Oni Sparavali koji vode porijeklo od Vasojevića su u selu Kučići živjeli odvojeno, u zaseoku koji se zvao Sinji Kuk. Samo se u porodicama ovih Sparavala, koji kažu da vode porijeklo od Vasojevića, a koji su živjeli u Sinjem Kuku, neprekinuto do najnovijih dana javlja ime Vaso, ime rodonačelnika Vasojevića. Kod Sparavala koji kažu da su porijeklom od Drekalovića, niko ne pamti da je neko imao ime Vaso.
   Otkako su iz Kuča doselili sahranjuju se u groblju kod crkve Sv. Varvare u susjednom selu Đedići.
   Krsna slava Sparavala je Đurđevdan.
   Prezime, koje su ovi doseljenici u Kučićima dobili, danas je vrlo neobično. Kako je teško odrediti šta to prezime znači, neki se Sparavali, koji su iz Kučića u druga mjesta otselili, zovu Šparavali (od šparati); a neki su prezime i zamijenili, pa njihovi potomci saida nose drugo. O postanku prezimena Sparavalo postoji predanje. Ono kaže da je u Dubrovniku bio neki silan vlastelin. Imao je bedeviju i, jašući na njoj, često sa sabljom u ruci izazivao ljude na megdan. Kogod bi mu na megdan izašao, on bi mu sabljom odrubio glavu. Tako je jednog dana ovaj vlastelin na bedeviji dojahao i pozivao da mu se na megdan izađe. Izašao mu je čovjek pješak, bez oružja goloruk, držeći obje ruke u džepovima čakšira. Kad ga je vlastelin ugledao, viknuo je na bedeviju da se propne. Međutim, potcijenio je dosjetljivost golorukog pješaka. Ovaj čovjek je naglo izvukao ruke iz džepova, i iz obje šake zasuo vlastelina pepelom u oči. Kada je vlastelin zbunjen počeo rukama trljati oči, ovaj čovjek ga je uhvatio za nogu, oborio ga s bedevije, uzeo mu sablju i njom mu otkinuo glavu. Uzjahao je na vlastelinovu bedeviju i sa sabljom u ruci, zdravo i veselo, odjahao put Brgata. Svjetina, koja je u Dubrovniku sve ovo radoznalo posmatrala, zavikala je: “Spara ga, spara ga, za muku Isukrstovu”! Zbog toga su ovog čovjeka prozvali SPARAVALO, a tako su prozvani i njegovi bratstvenici. U predanju se nije sačuvalo ime čovjeka koji je prvi dobio naziv Sparavalo. Sigurno su ranije generacije Sparavala i to znale. U čitulji Sparavala, koja je sačinjena 1870. godine, na prvom mjestu je upisano ime TRIVKO. Stari ljudi su prilikom sačinjavanja čitulja vodili računa o tome čije će ime na prvo mjesto upisati. Redovno su upisivali ime svoga najstarijeg pretka. Stoga bi moglo biti da se taj Sparavalo, koji je prvi ovo prezime dobio, zvao Trivko.
   Koliko u navedenom predanju ima istine, teško je reći. Tačno je, a to se iz arhivskih dokumenata zna, da je u starom Dubrovniku bilo slučajeva izazivanja na megdan. Istina je i to da su ljudi iz Šume trebinjske često u Dubrovnik silazili, prodavali ono što su za prodaju imali i kupovali ono što im je bilo najpotrebnije. Tačno je takođe da su stari Dubrovčani u svom govoru upotrebljavali riječ “sparati” i “sparavati”, koja je italijanskog porijekla. Italijanska riječ sparare na našem jeziku znači: pucati, opaliti, rasporiti trbuh, izvaditi utrobu životinji. U starim dubrovačkim spisima može se naići na zapisanu riječ sparavati. U jednom pismu se kaže: “Pasja vjero, vi ste na nas sparavali (pucali) noćas. U drugom piše:”Ja neću doći sam, idem u vizitu sa 200 ili 300 ljudi, čuće se sparavanje (pucanje)”. U trećem se opet kaže: “On pristupi sa druga pe’set, pod oružjem, i sparavajući (pucajući) poćera svu čeljad koja je bila ondi”. Mi ne znamo sva značenja riječi “sparavati” u starom dubrovačkom govoru, ali je sigurno da je od nje nastalo prezime Sparavalo.
   Prema tome, u ovom predanju o postanku prezimena Sparavalo, ima neke istine, nije bez ikakvog osnova nastalo.
   Mi ne znamo kada se prezime Sparavalo pojavilo. Najstariji pisani spomen do koga smo došli tragajući za ovim prezimenom je iz 1702. godine. Prije toga, od 1683. do 1699. godine dubrovačko je zaleđe, od Herceg-Novog do Neretve, bilo pod mletačkom vlašću. Kada je 1699. godine sklopljen mir u Sremskim Karlovcima, Mlečani su se morali povući u Boku. Tada je oko stotinu porodica iz Hercegovine, pod vođstvom mitropolita Savatija Ljubibratića i kaluđera tvrdoških, napustilo Hercegovinu, i naselilo se u Boku, na mletačku teritoriju. Mletačke vlasti su tim doseljenim porodicama dodjeljivale zemlju, napravljen je i katastarski popis. Među onima koji su zemlju dobili, u katastarskom popisu iz 1702. godine, nalazi se i MARKO SPARAVALO sa sedmero čeljadi. On je zemlju dobio u dva sela: Trebjesin i Sutorina kod Herceg-Novog. Ne zna se iz koga je sela došao ovaj Marko Sparavalo, ali po prezimenima drugih ljudi u istom popisu (Bubalo, Vuletić, Kraljević) vidi se da je iz Šume, a to znači iz Kučića. Niko u Šumi trebinjskoj ne pamti da je u Trebjesinu i Sutorini kod Herceg-Novog bilo Sparavala.
   Iz ovoga podatka se može zaključiti da je prezime Sparavalo nastalo prije 1702. godine. Ako je Marko tada imao sedmero čeljadi, i bio domaćin kuće, onda je morao imati najmanje pedeset i koju godinu, a to znači da je prezime Sparavalo nastalo svakako prije 1650. godine. Jer, Marko sigurno nije prvi Sparavalo. U čitulji Sparavala je prvo ime Marko napisano tek na 24-om mjestu.
   Sljedeći pisani dokumenat u kome se nalazi prezime Sparavalo je opštak manastira Zavala iz 1718. godine. Te godine je prekrivena manastirska crkva. Među ljudima koji su dali prilog za opravku crkve, kako se iz navedenog spiska vidi, nalazi se i ime SIMO SPARAVALO. On je dao prilog u iznosu od 5 libara. Istina, on je zapisan kao Spravalo (između ”p” i ”r” nedostaje slovo “a”), ali se to bez kolebanja može uzeti kao greška u pisanju. U spisku priložnika ima 37 imena. Na čelu spiska su iguman Vasilije i knez Miloš. Ima više i sadašnjih prezimena (Porobić, Čičković, Radulović, Barzut Nikola s Vlake, Unković, Ćuk, Kusalović, Lakić, Obradović). Većina prezimena je sa područja Bobana i Popova. Uz neka prezimena navodi se i čin i zvanje, kao: knez, vojvoda, alvijer, srzento, kapural, tenento i arambaša. Stoga zaključujemo da je to, u stvari, spisak jedne vojne jedinice, kompanije, kojoj su na čelu bili knez Miloš i iguman Vasilije. Svi borci i starješine u ovoj jedinici su dali prilog za opravku manastirske crkve.
   Ova jedinica je bila osnovana u toku rata (1714-1718.) između Turske i Mletaka. Rat je počeo u decembru 1714. godine. Tada su Mlečani u Herceg-Novom od naših ljudi osnivali kompanije (čete), davali im oružje, spremu i platu i slali ih u Hercegovinu da vode borbe s Turcima i dižu narod na oružje. Tim kompanijama su prilazili ljudi i iz naših sela. Takva jedna kompanija “mletačkih hajduka” bila je pod komandom kneza Miloša Vojnovića. Ona je protiv Turaka ratovala na području Šume, Bobana i Popova. U dubrovačkim arhivskim spisima ima podataka o borbama “mletačkih hajduka” koje predvodi knez Miloš Vojnović. Pored imena kneza Miloša i igumana Vasilija, u tim dokumentima se spominje još imena koja se nalaze i u zavalskom opštaku. Iz toga se vidi da su u opštaku manastira Zavale navedena imena “mletačkih hajduka” iz kompanije Miloša Vojnovića.
   Kad se, jula mjeseca 1718. godine, tursko-mletački rat završio mirom u Požarevcu, i naš kraj opet ostao pod turskom vlašću, kompanija kneza Miloša Vojnovića i igumana Vasilija se razišla kućama: neko na mletačku teritoriju u Boku, a neko u svoje selo pod turskom vlašću. Naš Simo Sparavalo je bio u ovoj kompaniji “mletačkih hajduka”. Ne možemo utvrditi je li on u ovu kompaniju stupio u Herceg-Novom i zajedno sa knezom Milošem došao na tursko područje ili je iz Kučića ovoj kompaniji pristupio. Ako je u Herceg-Novom stupio u kompaniju kneza Miloša, onda bi on mogao biti sin onoga Marka Sparavala koji je 1702. godine dobio zemlju u Trebjesinu i Sutorini.
   U jednom turskom dokumentu, koji je sačinjen između 1750. i 1756. godine na području Ljubinja, spominje se nekoliko SPARALA u selu Kruševica. U prezimenu nedostaje slog “va”. Ovo skraćivanje prezimena mogao je greškom da napravi turski pisar, a mogao je i naš prevodilac sa turskog U dokumentu su navedena imena DANO (Danilo), SPARALO i njegov brat MIHAJLO; VUKAN i njegovi bratići ANDRIJA i TOMA. U predanju bratstva Sparavala se ne zna za ove Sparavale u Kruševici kod Ljubinja. Vjerovatno su age neku porodicu Sparavala iz Kučića u Kruševicu preselile. Možda su kasniji ljubinjski Sparavali od te porodice.
   U predanju je ostalo prisjećanje na dvojicu poznatih Sparavala – SAVU i MILISAVA. Samo su njihova imena poznata. Ne zna se jesu li bili braća ili rođaci, a sigurno su živjeli u Kučićima. O Savi nismo našli nikakvog pisanog traga, a Milisav se spominje u spisima dubrovačkog arhiva. Dubrovačka vlada je uputila jedno pismo Sulejman-paši Resulbegoviću u Trebinje u kome ga obavještava o tome kako je u mjesecu oktobru 1751. godine noću pokradena crkva u Rožatu, u Rijeci Dubrovačkoj. Iz crkve je odneseno “sve što bijaše svetih aljina, i srebra i zlata”. U okolnim selima se mislilo da je ovu krađu izvršio “Milisav Sparavalo Vlah vrlo poznat od sve Župe”. Saznalo se i to da je Milisav poslije toga otišao u Mostar da ukradenu robu proda. Dubrovačka vlada moli da turske vlasti povedu istragu, da nađu lupeža i od njega naplate svu štetu koju je crkva u Rožatu imala. Iz dalje prepiske se vidi da su turske vlasti u Trebinju povele istragu o ovoj krađi crkve u Rožatu, pa je na kraju utvrđeno da Milisav Sparavalo nije izvršio krađu, nego jedno drugo lice.
   [Deset godina ranije, u novembru 1741. godine, na Brgatu je izbila svađa između mještana i grupe Hercegovaca u kojoj su bili Milisav i Jovan Sparavalo. Tom prilikom je Milisav nasrnuo oružjem na Brgaćane, očito bez posljedica. (Vesna Miović-Perić, Na razmeđu, Osmansko-dubrovačka granica (1667-1806.). – Dubrovnik 1997, str. 128)]
   Iz ovih spisa se vidi da je predanje o postojanju Milisava Sparavala tačno. Živio je, dakle, sredinom 18. stoljeća. Vjerovatno je i Sava njegov savremenik, čim se u predanju zajedno spominju. Kako se u dokumentu kaže da je Milisav bio “vrlo poznat od sve Župe”, znači da je u Župu često dolazio i sigurno sa Župljanima trgovao. A išao je čak i do Mostara. Vjerovatno se bavio i kiridžijskim poslovima. Moguće je da je iz Kučića negdje i “u svijet” otišao i tamo umro. Jer u čitulji Sparavala njegova imena nema, Da je sahranjen kod crkve u selu Đedići, njegovo se ime, s obzirom na to da je bio poznat, ne bi zaboravilo u čitulju unijeti.
   Godine 1769. u Staru pravoslavnu crkvu u Sarajevu dolazio je neki LUKA SPARAVALO, i dao prilog za crkvu. U zapisu se kaže da je bio “iz Kučića u Šumi”. S njim zajedno prilog je dao i Mijat Merćepović iz Đedića. Luka je, zajedno sa komšijom Mijatom, u Sarajevo mogao doći samo kiridžijskim i trgovačkim poslom. Navedeno je da je iz sela Kučići, što znači da u Sarajevu nije bio stalno nastanjen. Međutim, u čitulji Sparavala njegovog imena nema, niti se u predanju njegovo ime spominje. Moguće je da je i on negdje “u svijet” otišao. U čitulji ima samo jedan Luka, ali on je umro mnogo kasnije, više od sto godina poslije spominjanja Luke koji je dao prilog za Staru pravoslavnu crkvu u Sarajevu.

   (Sačinio Ljubo D. Sparavalo, Beograd, 10. aprila 1981. godine.)

   Izvor: TRIBUNIA, Prilozi za istoriju, arheologiju, etnologiju, umjetnost i kulturu, 13 – 2014. Izdavač Muzej Hercegovine, Trebinje, 2014.

   Odgovori

8. 1. februar 2024. u 05:11

   Momcilo Mrkonja

   Poštovani ,
   Moj DNA je pokazao da imam rodbinske veze sa Dobroslavom Savovicem čija majka je od Sparavala. Moj otac Petar Mrkonja je iz Kovacine u obližnjem selu Zulja bila je jedna porodica Sparavalo sa kojima smo bili u dobrim odnosima. Oba ova sela su na 14km od Trebinja odnosno Trebinjska suma.
   Lijep pozdrav

   Odgovori