Poreklo prezimena Knežević

7. mart 2012.

komentara: 136

[toggle title=”TESTIRANI KNEŽEVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Knežević

Haplogrupa: I2a M223 rod E

Poreklo:

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Haplogrupa: I2a DS rod Čerana Veličana

Poreklo: Velika, Plav, Crna Gora

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KNEŽEVIĆI

(žive u Miloševićima)

Kneževići su ogranak Miloševića. Ovo bratstvo je najduže od svih ogranaka Miloševića zadržalo prezime Milošević. U svome bratstvu imali su dosta kneževa, po čemu se prozovu Kneževići.

Njihov najstariji predak je knez Milija Milošević, za koga se priča da je bio ugledna ličnost u plemenu. Pominje se kao učesnik na skupu srpskih glavara održanom u Kučima 1614. godine (J. Tomić: Sastanak i dogovor srpskih glavara u Kučima 1614. godine – Beograd 1901). Porodična tradicija zna za Miloša Kneževića, koji se pominje i kao knez i kao vojvoda. Opjevan je u narodnim pjesmama. O njemu postoji narodna pjesma Ženidba Knežević Miloša, u kojoj je Miloš opjevan kao pošten i human čovjek.

Predanje pominje i kneza Drakula Kneževića, koji je učestvovao u ubistvu turskih šehova 1718. godine, oni su došli da po Drobnjaku propovijedaju islam. Kad je Redžep-paša Nevesinjac 1702. godine došao u Drobnjak da ga pokori, knez Drakule ubije Ajduk-odžu u Mokrom, pa Turci razore Drobnjak, a kneza Drakula posijeku.

Knez Nikola Knežević bio je knez poslije Drakula. O njemu se pripovijeda da je bio vrlo bogat.

Porodična tradicija zna za Đura Kneževića kao kneza koji je išao u Travnik kod bosanskog vezira.

U drugoj polovini 18. vijeka pominje se knez Joksim, sin Zaviše Kneževića, koji je bio izuzetno bogat, pametan i uticajan čovjek.

Nuan Ljuca, poznati turski zabit iz Nikšića, poruči knezu Joksimu da ne smije prisluživati za krsnu slavu Usjekovanje svetog Jovana i zato što je Joksimov predak na taj dan učestvovao u ubistvu bosanskih šehova. Uprkos ovih prijetnji knez Joksim pozove veliki broj zvanica, među njima i igumana Arsenija, starješinu manastira Bijela. Nuan Ljuca, s nekoliko nikšićkih Turaka, stigne baš u toku slave Božije, prevrne trpezu i ugasi slavsku svijeću, na što Joksimov sin Stojan ubije Nuana Ljucu, tada su u boju izginuli i Turci i Drobnjaci.

Odmah poslije ovog događaja knez Joksim sa svojom porodicom pobježe na Glasinac, u Bosnu. Radi osvete poginulih Turaka i njihovog predvodnika Nuana Ljuce, nikšićki Turci udare na Miloševiće, opljačkaju ih, spale i ubiju sedamnaest Miloševića.

Joksim s porodicom nije dugo ostao na Glasincu, jer je i odatle morao bježati zbog ubistva nekog turskog nasilnika. Ponovo se nastani s porodicom u Miloševićima. Imao je sinove Stojana, Dreku i Draška.

Poslije Joksima, knez je bio njegov sin Dreka, a Dreku je naslijedio u kneštvu sin Milutin. Draškovi potomci se na uže prozovu Draškovići.

Milan Zavišin, učitelj, vrlo ugledna ličnost u Drobnjaku, radio na ujedinjenju Crne Gore i Srbije, i zbog toga pao u nemilost knjaza Nikole, pa je morao da bježi u Srbiju. Njegovi potomci žive u Beogradu, Novom Sadu, a ima ih i u Americi.

Stevanova porodica preselila se u Lebane oko 1908. godine. Sava Stevanov, sa svojim sinovima Radovanom, Blažom i Miladinom, učestvovao je u Prvom svjetskom ratu u srpskoj vojsci. Radovan i Blažo su poginuli na solunskom ratištu, a Miladin je za zasluge u ratu odlikovan Karađorđevom zvijezdom s mačevima.

Od 1912. do 1918. godine u ratovima je učestvovao i Petko Jovanov. Za ratne zasluge dobio je imanje u Vitomirici u Metohiji, gdje i danas žive njegovi potomci. Petkov sin Jovan je učesnik Prvog svjetskog rata 1914-1918. godine.

Milosav Đorđijev je učestvovao u Prvom balkanskom ratu i u ratovima 1914-1918. godine, a Đuro Novičin je poginuo na Skadru 1912. godine u Prvom balkanskom ratu. Đurovi sinovi: Rade, kapetan bivše Jugoslovenske vojske i u NOR-u od prvih ustaničkih dana, nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i general JNA. Njegov brat Novak, student prava, takođe je bio učesnik rata od 1941. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.

Isailo Dragov bio je u NOP-u od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade borac u njenom Petom bataljonu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. I Milan Novičin je pripadnik NOP-a od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade bio je u njenom sastavu. Poginuo je na Zelengori 1943. godine. Njegov brat Veselin je takođe pripadnik NOP-a od 1941. i u sastavu Četvrte crnogorske proleterske. Jedno vrijeme radio je na terenu u narodnoj vlasti. Poslije rata nalazio se na političkim funkcijama u opštini Šavnik.

Kneževića ima u mnogim mjestima naše zemlje, a najviše ih je u Nikšiću i u Dragovoljićima.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Usjekovanje sv. Jovana.

_____________

KNEŽEVIĆI

(na Boanu)

Milan Knežević se iz Kalušića kod Pljevalja oko 1868. godine doselio na Boan, gdje se oženio kod Šećkovića. Imao je dva sina Gavra i Živana; Živan se nije ženio, a Gavro ima Božidara, Momčila i Tomislava-Toka.

Slave Lazarevu subotu.

_____________

KNEŽEVIĆI

(u Rudancima, Studencima, Čolanovom dolu i Zatarju)

 

Kneževići potiču od kneza Mira, unuka Mijaila Šaranca. Miro je naslijedio kneštvo od kolašinskog kneza Gruje, čiju je kćer jedinicu uzeo za ženu. S njom je imao tri sina koji se, zbog sve češćih upada Turaka i poturčenjaka u kolašinski kraj, odsele u Srem kod svojih bratstvenika, koji su se tamo preselili iz stare postojbine, hercegovačke Plane, kada su ih Turci razurili u drugoj polovini 15. vijeka. O kretanju Šaranaca od hercegovačke Plane do naseljenja današnjeg mjesta Šaranaca govoreno je u uvodnom dijelu o Šarancima.

Pošto se sinovi kneza Mira odsele iz kolašinske Plane, njegovi rođaci nagovore starog kneza Mira da se ponovo oženi, što on i učini. Uze mladu udovicu od porodice Mandić s kojom je imao tri sina: Vukića, Savića i Ostoju. Oni su živjeli u Plani kolašinskoj, odakle se njihovi sinovi, u drugoj polovini 18. vijeka, s ostalim šaranskim bratstvima presele na drobnjačko zemljište, na lijevoj obali rijeke Tare, pa se ovo zemljište po njima nazva Šaranci. U početku su naselili Jelinu Goru, kasnije pređu u Poda, gdje ostadoše do 1853. godine, kada počnu irelaziti u Rudanca, Studenca i na svoje katune u Čolanovom dolu na Sinjajevini.

Bratstvo Kneževića davalo je kroz vjekove ugledne i pametne bratstvenike i čuvene plemenike koji su upravljali plemenom i uvijek se isticali junaštvom i mudrim rukovođenjem.

Pored već pomenutih, valja istaći kneza Marka Jovanova, Savića, Mića, vojvodu Joksima, koji je prvo bio plemenski kapetan još za vrijeme knjaza Danila, a kasnije vojvoda, koji se isticao junaštvom u svim bojevima vođenim protiv Turaka u njegovo doba; zatim Rada Radulova, koji je s ostalim šaranskim i jezerskim prvacima komandovao jednim dijelom vojske u čuvenoj Šaranskoj bici 1862. godine. Mitar Joksimov bio je šaranski kapetan i uticajna ličnost u plemenu; on je, zajedno s jezerskim kapetanom Živkom Šibalijom pomagao hercegovačkim ustanicima oružjem i municijom, pa ih je optužila Austrougarska. Valja istaći još i Dimitrija, koji se istakao u zauzimanju manastira Dovolje, kad je bio zaposjednut od Turaka. Vule Knežević, šaranski kapetan, bio je komandir Jezersko-šaranskog bataljona i komandant Durmitorske brigade. Napisao je djelo Pleme Šaranci, koje sam koristio u pisanju poglavlja o Šarancima. Tu su, zatim, Novica Vulov, istaknuti borac balkanskih i Prvog svjetskog rata; u Drugom svjetskom ratu bio je jedan od organizatora ustanka u svom kraju i general JNA. Nikičin brat Petar Vulov je bio pravnik i predsjednik opštine Pavino Polje u predratnom periodu.

U drugoj polovini 19. vijeka Šaranci kupiše zemlju u selu Vaškovu od Kaljića iz Lijeske Kaljića, na koju se naseliše braća Tripko i Šubara Ristovi, Đorđije, Radule- Baćo i Kosta Ivanovi, te Gledo, Nikola, Sava i Neđeljko. Svi su oni aktivno učestvovali u Hercegovačkom ustanku u kome su se istakli svojim junaštvom.

U balkanskim i Prvom svjetskom ratu istakli su se Milisav, Đorđije i Jovan koji su poginuli, a ranjeni su Kosta i Dile. Oficir Mašan je bio komandir, Lazar Pujov barjaktar, a ratnici su bili Staniša, Baćo i Milosav; Vasilije je poginuo na Glasincu 1915. godine.

U, zarobljeništvu 1916-1918. godine u logorima Austrougarske nalazili su se: Novica, Mile, Radoje, Milosav, Jakov, Gruban, Leka i Baćo.

Poslije Prvog svjetskog rata jedan dio Kneževića se iselio iz Šaranaca i Vaškova u okolinu Pljevalja i Bjelopoljski kraj. U Pavino Polje su odselili brigadir – major Vule Matijev sa pet sinova, zatim Milutin Ilijin, Filip Neđeljkov, Jagoš Mirkov, Tomo Radov i Tomo Stevanov, a u okolinu Bijelog Polja: Milovan Vasilijev i Radosav Milosavljev.

U Pljevlja i njegovu bližu okolinu odselili su se sljedeći kneževići iz Vaškova i Šaranaca: Mihailo Mitrov, major, i Milika Lazarev, upravnik pošte. Mihailo je bio istaknuti oficir u balkanskim i Prvom svjetskom i Aprilskom ratu. Od 1916-1918. godine nalazio se u logoru Nađmeđer; stri- jeljan je od strane Italijana 1942. godine kao istaknuti i istinski rodoljub. Sin Milike Lazarova Velimir, revolucionar, bio je jedan od organizatora ustanka u pljevaljskom kraju, proslavljeni ratni komandant u više jedinica, general JNA i nosilac Spomenice 1941.

Tripkovi sinovi Mašan, Andrija-Dile i Milija su odselili u Mijakoviće, a u Luku kod Pljevalja sinovi Živka Lazarova Vladimir – Volođa i Danilo sa majkom Sarom, zatim Spasoje Lazarov i Nikola Milisavljev; Miloš Ilijin u Potpeće, a u Zekavice: sinovi Stevana Mitrova – Milosav i Radosav-Zećo. U maočki kraj u Kordovinu odselio se Todor Mitrov Amerikanac, čiji je sin Boško detaljno i veoma savjesno uradio porodičnu monografiju s najbitnijim podacima o istaknutim bratstvenicima, kojom sam se koristio pišući o ovom uglednom bratstvu.

Vladimir – Volođa Živkov, organizator ustanka u plje- valjskom kraju i prvi komandant Glavnog štaba za Sandžak, hero- jski je poginuo 1942. godine. On je narodni heroj Jugoslavije. Njegov brat Danilo, zajedno sa svojim bratom Volođom, bio je organizator ustanka u pljevaljskom kraju, ratni komesar divizije, pukovnik JNA, nosilac Spomenice 1941. i istaknuti novinar u poratnom periodu.

U Aprilskom ratu 1941. godine poginuo je Stevan Baćov, a kao veliki rodoljubi ubijeni su od strane neprijatelja Dile Tripkov, Milika Lazarov i Božidar Mihailov.

Pored već nabrojanih svoje živote iz ovog bratstva u toku NOR-a su još dali: Milovan Vasilijev 1942, Vasilije Milovanov 1945, Radoman Tomov – borac od prvih ustaničkih dana 1943, njegov brat Vukoman 1944. i stari ratnik Milutin Ilijin 1944. godine, te Spasoje Lazarev 1943, Milija Tripkov, Božidar Andrijin-Dilov, Nikola Milisavljev i Kosman Jankov, svi na Sutjesci 1943; Mlađen Tripkov i Todor Tripkov- Amerikanac 1943. kod Pljevalja; Aleksandar-Aco Milikin 1943. kod Priboja, Lenka Mihailova, Dušan Mašanov 1944. u Beogradu i Spasoje Knežević, kao komandant mjesta Vaškova 1943. godine. Raško Gledov i Lenka Gojkova su bili borci NOR-a od 1941. godine. Nosioci su Spomenice 1941.

Vuk Radovanov iz Šaranaca, istaknuti revolucionar iz predratnih dana i stari komunista, bio je organizator ustanka u Durmitorskom kraju, zamjenik političkog komesara Jezero- šaranskog bataljona, na čijem čelu herojski gine u čuvenoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine. Narodni je heroj Jugoslavije. Vukova supruga Irina bila je istaknuti ljekar u jedinicama NOV-a; nosilac je Spomenice 1941. godine. Velimir (Stevanov) Knežević bio je prvi komesar Durmitorskog odreda NOP-a i jedan od istaknutijih rukovodilada NOP-a Crne Gore; zarobljen je u ratu od strane neprijatelja, a zatim oslobođen zamjenom za italijanske zarobljenike; poginuo je na zagonetan način u Petoj neprijateljskoj ofanzivi. Posebno treba istaći primjer Živana Jovanova, koji je kao teški invalid bez jedne noge proveo cijeli rat od prvih ustaničkih dana u kome je obavljao odgovorne funkcije u jedinicama NOV-a; general je JNA. I Živanov brat Veljko je bio istaknuti revolucionar i borac od prvih ustaničkih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine. Dok je sprovođen na strelište, hrabro se držao kličući slobodi i psujući neprijatelje i izrode svog naroda. Zajedno sa Veljkom tada je strijeljan i Vasilije Krstov, koji se takođe hrabro držao na strelištu kličući slobodi.

Braća Toma, čuveni komita i stari ratnik, i Mlađen- profesor, Milovanovi sinovi, bili su istaknuti i hrabri borci NOR-a; uhvaćeni su od strane neprijatelja i sprovedeni u kolašinski zatvor, odakle je Toma u okovima pokušao pobjeći, ali je ubijen. Mlađen je po povratku iz zatvora podlegao zbog posljedica zatvorskog mučenja i bolesti. Stanko, njihov stariji brat, poginuo je kao komita kod Pirliktora.

Mijat Milosavljev i Božo Jovanov su poginuli u čuvenoj Pljevaljskoj bici kao borci Jezero-šaranskog bataljona.

Batrić Sekulov je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je na Sutjesci 1943. godine. Njegov brat Dimitirje gine na Sremskom frontu 1944. godine, a Bojica Jovanov na Meštrevcu 1944. godine.

Jovo Šćepanov i Luka Jovanov su bili borci NOR-a u sastavu omladinske brigade, u kojoj su se istakli kao hrabri omladinci.

Ovo bratstvo je dalo veliki broj vrsnih intelektualaca raznih zanimanja, kao što su Ljubo Petrov, poznati prosvjetar, i njegovi rođaci Blažo i Ljubisav, književni stvaraoci i prosvjetari.

Kneževića ima kolonizovanih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine, u razna mjesta naše zemlje su odlazili najčešće radi zapošljenja i školovanja.

Od ovog bratstva su se veoma davno odvojili Radoševići.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (136)

Odgovorite

136 komentara

  1. Goran

    Jos da Vam dodam i ove podatke koji su prilicno oprecni i nelogicni U crnogorskim prezimenima od Akima Miljanica pod slovo K Knezevici gde je navedeno veoma mnogo razlicitih Knezevica iz raznih plemena.Za Knezevice iz Budimlje pise 1 od Obradovica iz Njegusa 2 dosli iz Klimenata od Bogdanovica iz Njegusa 3 u Budimlji od Guberinica Vasojevica.Prilicno cudno.A pop Bogdan Lalevic kaze bili ste lalovici Bukumire u Bratonozicima.I sta je tu istina ko zna.Pozdrav Saponja od Nove Varosi. Pisite sto znate.

  2. Pljevlja

    Moja majka je rodom od Kneževića iz Pljevalja(Selo Šumane) Srpska Crna Gora! Potiču iz Banjana kraj Nikšića! Pozdrav za sve 🙂

  3. Ksenija

    Moji Kneževići su iz Bunića (Lika-Hrvatska).Da li neko zna nihovo poreklo?

    • Nikola Knežević

      Pomoz Bog, Ksenija! Moj pokojni otac je rodom iz Bunića (Krbavo Polje, Lika), ime mog oca je DANE KNEŽEVIĆ (umro u Berlinu, Nemačka, 2007 godine), deda mi se zvao DRAGAN KNEŽEVIĆ (umro 1984 godine), krsna slava nam je Nikoljdan (Sv. Nikola, 19 decembra), a baba mi se zvala STANA BARAĆ (umrla 1978 godine) iz Ljubova. Kumovi su nam Opačić i Šever. Po priči mog Dede, koji mi je pričo da su poreklom iz Stare Hercegovine (danas Crna Gora), iz okoline Nikšića!

      • Nikola Knežević

        Da zaboravio sam još nešto da napišem, pronašo sam pre nekoliko godina, da je ime sela Bunić postojalo pre jedno 200 do 300 godina takođe na Kosovu i Metohiji, možda su od datle poneli ime sela Bunić, preko Hercegovine do Like!

      • Natalija

        Poštovanje Nikola i Ksenija, moji su Kneževići, Široka kula-Ljubovo. Javljam vam se jer se moj čukundeda zvao Danilo-Dane, mi slavimo Jovanjdan. Danilo je imao ženu Saru, koja je poginula na Ljubovu u toku drugog svetskog rata. Mislim da je bilo 6 djece. Milan-moj pradeda, Nikola-zvani Dragija, Maksim, Milica, i ne sećam se da li je Đuro možda jedan od braće. Moj pradeda doseljava u Slavoniju- Osijek ali brzo je ubijen tokom drugog svjetskog rata. Molim Vas ukoliko znate nešto pobliže javite. Moj meil je [email protected]

        • Igor Knežević

          Poštovanje svim Kneževićima a poseban pozdrav prezimenjacima iz Bunića i Like. Moj deda Milan Knežević rođen je 1844. godine u Buniću od oca Miladina i Majke Sofie Sladić. Naša krsna slava je Sveti Jovan. Od Bunića vodi put ka Laudanovom gaju, a na drugom kilometru od centra Bunića, nalazi se ognjište (imanje) mojih Kneževića gde su svi oni bili rođeni. Na Ljubovu (6 km od centra bunića) bila je još jedna kuća i imanje mojih predaka, koje je na žalost ugašeno. Ja živim u Beogradu i posedujem od pokojnog dede Milana dosta zapisa koje je on skupljao o svojim precima i Kneževićima iz tih krajeva. Posedujem jedno porodično stablo koje je i moj pokojni otac pratio do 2005 godine. Postoji jedna manja količina zapisa, rukopisa i dnevnika na osnovu kojih smo i sastavili rodoslov naše linije. Ako je bilo ko zainteresovan da razmenjujemo informacije možete mi se obratiti na [email protected]

          • Aleksandar Knežević

            Igore , moj deda je rođen u Širokoj kuli , i kao mali dečak sa ocem Pavlom Kneževićem 1914 godine , seli se u Slavoniju u selo Medari u blizini Okučana i Nove Gradiške. JA sam rođen i živim i radim u Beogradu.Slavimo slavu Sveti Nikola.Ako imaš neke podatke o Kneževićima iz tog kraja voleo bih da mi ih pošalješ na mail.
            [email protected]

  4. Jadranka Knežević

    poštovanje prezimenjacima , ukoliko neko zna koju priču o KNEŽEVIĆIMA iz Podgoričkog-zetskog kraja , Slava Sv. Petka , molim da me kontaktira . moj pradeda imenom Nenad Knežević oženjen Janom Mirotić .

    • Nebojša Babić

      U Zeti, u selu Dajbabe, žive Kneževići, koji slave Svetu Petku. Oni su od pretka koji se početkom 16. veka doselio zbog siromaštine iz Bjelopavlića, od bratstva Boškovića.
      Bilo bi dobro da proverite vezu s ovim bratstvom, odnosno plemenom Bjelopavlića, putem testiranja U-hromozoma.

    • Jadranka Knezevic

      Nikola, da li ste vi kumovi sa Lepojevicima i gde trenutno zivite?

  5. weiss

    Dobar dan želim,

    Moja malenkost po nekim ženskim linijama vuče dalje poreklo od Kneževića koji su u nekom momentu došli u Vojvodinu. Pošto su muški članovi pomrli ili izginuli nemam baš puno saznanja o njima.

    Ono što znam iz nekih priča je:
    1. da potiču iz Crne Gore
    2. da im je slava bila sveti Stevan (čini se da je nisu baš slavili)
    3. da su u nekom momentu došli u Vojvodinu – Bačku

    Iz priče sa nekim starijim ljudima u Crnoj Gori sam čuo da potiču od Bijelog Polja, ali ne znam koliko je to tačno. Ranije sam primetio (možda grešim) da ova slava (sv.Stevan) nije baš česta među Kneževićima, ali sam od istih ljudi čuo o izvesnom Kneževiću koji slavi sv. Stevana i koji se borio na Mojkovcu. Opet, ne znam šta je od toga istina.

    Pozdrav

  6. Goran

    Kolko sam procitao o Knezevicima,nigde nisam naisao da neki Knezevici u Crnoj Gori slave sv Stefana 9jan.To je stvarno cudno.Vi kazete da su Vasi preci od Bjelog Polja.Cuo sam da na Koritskoj visoravni postoji od davnina selo Knezevici,da su tu naselili isti koji su tu dosli iz Klimenata gde su bili uskoci iz Njegusa.Mozda su ti Knezevici slavili sv.Stefana.Ili su Vasi preci drugcije prezivali pa u selu Knezevici tako prozvali a svoju slavu zadrzali.Svakako mislim da Vasi preci imaju veze sa ovim selom Knezevici kod Bjelog Polja.To nisu Knezevici iz Budimlje koji slave Vasiljevdan,oni zive na Pesteru.

    • weiss

      Dobar dan Gorane i hvala na informacijama.

      Od poslednjeg komentara sam pokušao da suzim prostor i odredim vreme dolaska porodice Knežević u Vojvodinu-Bačku.

      Prema, još jednoj, priči porodica je iz Crne Gore došla u mesto Kulpin (Vojvodina, Bačka).

      Kada sam pretražio Austrougarske popise ili urbarije u Kulpinu sam našao porodicu Knežević 1828. i 1767. (ako sam dobro video samo jedna kuća a glava porodice je Mileta Knesevity). Za 1715. ne postoje podaci za mesto jer je napušteno nakon Karlovačkog mira (1699.).

      Zbog učešća u Austrijsko-turskom ratu i ustanku u Hercegovini 1737. godine, a nakon poraza u ratu, u strahu od odmazde Stratimirovići traže i dobijaju 1745. godine dozvolu od carice Marije Terezije da nasele oko 200 porodica iz Hercegovine na pustaru Kulpin.

      Sada bi idealno bilo proveriti (ako postoji takav spisak) da li se porodica nalazi među doseljenicima sa Stratimirovićima i da li možda postoji podatak o predhodnom boravištu ili slavi i slično.

      Koliko sam našao na internetu Stratimirovići (Bogić) (u Kulpinskim dokumentima se spominje i njihovo staro prezime Vučković) su iz Herceg-Novog došli u Kulpin. Dakle opet Crna Gora samo dosta južnije (mada svakako ne mora da znači da su Stratimirovići i Kneževići ni iz iste regije a kamoli iz istog mesta-sela).

      Ostaje puno otvorenih pitanja.

      Pozdrav

  7. Goran

    Gosp.Knezevicu,poznato je iz nase istorije da su Stratimirovici sa velikim brojem hercegovaca ustanika,uglavnom iz juzne hercegovine,Krivosije,Trebinje,Niksic,Bilecani itd,ucestvovali u ustanku u Starom Vlahu,uz Knezove Raskovice.Upravo tad u vreme kad je Atanas Raskovic,Starovlaski knez skupljao borce da pomogne pukov.lentulusu u pohodu prema Sandzaku,tad su ti Hercegovci dosli u Stari Vlah i u Bihor,da bi odatle posle sa lentulusom i Raskovicem i Klimentima iz Brda,Hercegovci otisli u Srem,jer u Starom Vlahu tad skoro da i nije bilo Srba ni boraca za rat sa Turcima.Moguce da su tad u Stari Vlah sa Stratimirovicima,kod Raskovica,dosli i Knezevici iz sela Glavska kod Trebinja,koji su tu dosli sa Pestera.Ti su Knezevici slavili sv.Stefana kao i druge porodice iz Glavske.Moguce da su bas ti Knezevici iz Glavske sa Stratimirovicem,otisli u Srem,iz Starog Vlaha.I danas u selu Glavska imate Knezevice koji slave Stevanjdan.Neki od herceg.boraca su posle nekog vremena iz Srema,prebegli u Sandzak,tjZlatibor i Stari Vlah,Bihor pa se moguce i neki Knezevici vratili iz Srema u Bjelo polje.Tad su Turci Srbima davali besplatno zemlju u Sandzaku samo dase vrate iz Srema.

  8. Goran

    Inace,Knezevici su u Glavskoj kod Trebinja pored Milisica najstarija familija.I u vreme Kocine krajine iopet su mnogi hercegovci iz Starog vlaha i Bihora,sinovi onih sto su se vratili iz Srema,ponovo selili u Srem gde su mnogi trajno ostali.

  9. Goran

    Gosp.Knezevicu prihvatite i jednu ispravku i dodatak mom odgovoru.Knezevici iz sela Glavska kod Trebinja,Vi verovatno od njih poticete,poticu od poznate porodice Nikolic koji su bili vlastela u Popovom polju u srednjem veku.Tacnije od Vukosava Nikolica.Njegovi potomci Nikolici Vukosavici ziveli su u mestu Volujac kod Trebinja gde su se prozvali Knezevic.Odatle,iz Volujca su otisli u Herceg Novi a iz Herceg Novog preselili u Glavsku 17 vek.U Glavskoj je seoska crkva i slava Stevandan.Stratimirovic je 1740god.u Sandzak poveo uglavnom svoje zemljake iz Boke Kotorske i Trebinjce koji su posle migrirali u Ugarsku.

    • weiss

      Hvala na informacijama.

      • weiss

        Još jedna dopuna informacija.

        Nedavno sam saznao da porodica, za koju se ‘zna’ da smo rodjaci (prema priči se jedan brat odselio-oženio u drugo mesto te se tako porodica razdvojila), slavi Đurđevdan. Ne zna se kada je došlo do promene slave niti zašto, ali se smatra da je Sv. Stefan orginalna slava porodice.

  10. Mins

    Da li neko zna nesto o Knezevicima iz Bijelog Polja koji slave svetog Simeona?

    • Dara

      Zdravo, Mins, evo ja znam!

      Kneževići koji slave Sv. Simeona Bogoprimca (16. februar) su poreklom iz Belog Polja sa Kosova, a ne Bijelog Polja u Crnoj Gori. Moji preci su se doselila 1600 i neke godine u Vrčin kod Beograda, svi slavimo Sv. Simeona, ima nas puno, čak i više familija, pa se mogu i uzimati između sebe ( ja ne mislim tako).
      Moj otac je bio Radomir, njegov Živko, Živkov Blagoje, Blagojev Lazar, Lazara rodio Milan. Po nekim pričama Lazareva majka je bila sestra Vase i Marka Čarapića iz Belog Potoka.
      Toliko znam!
      Gde ste vi, shvatila sam da je i vaša slava Sv. Simeon? Prvi put nailazim na nekog Kneževića, a i uopšte da slavi Sv. Simeona, a nije iz Vrčina! A možda i jeste?

    • Pavle Knežević

      Živim u Beogradu, otac mi je iz Vrčina, Slobodan Knežević, slavimo svetog Simeona Bogoprimca 16. februara.
      Koliko znam od mog oca, a koji zna od naših rođaka i onog Vrčinca (Nikola se zove čini mi se, koji je napisao knjigu o Vrčinu) mi smo došli iz Belog polja na Kosovu. Znamo da nam je predak bio Stojan Knežević iz Vrčina koji je rđen u prvoj polovini 19. veka, pa smo od tih Kneževića Stojančevih, kako nas zovu… Možete me kontaktirati preko imejl adrese slobodno.