Poreklo prezimena Knežević

7. mart 2012.

komentara: 136

[toggle title=”TESTIRANI KNEŽEVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Knežević

Haplogrupa: I2a M223 rod E

Poreklo:

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Haplogrupa: I2a DS rod Čerana Veličana

Poreklo: Velika, Plav, Crna Gora

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KNEŽEVIĆI

(žive u Miloševićima)

Kneževići su ogranak Miloševića. Ovo bratstvo je najduže od svih ogranaka Miloševića zadržalo prezime Milošević. U svome bratstvu imali su dosta kneževa, po čemu se prozovu Kneževići.

Njihov najstariji predak je knez Milija Milošević, za koga se priča da je bio ugledna ličnost u plemenu. Pominje se kao učesnik na skupu srpskih glavara održanom u Kučima 1614. godine (J. Tomić: Sastanak i dogovor srpskih glavara u Kučima 1614. godine – Beograd 1901). Porodična tradicija zna za Miloša Kneževića, koji se pominje i kao knez i kao vojvoda. Opjevan je u narodnim pjesmama. O njemu postoji narodna pjesma Ženidba Knežević Miloša, u kojoj je Miloš opjevan kao pošten i human čovjek.

Predanje pominje i kneza Drakula Kneževića, koji je učestvovao u ubistvu turskih šehova 1718. godine, oni su došli da po Drobnjaku propovijedaju islam. Kad je Redžep-paša Nevesinjac 1702. godine došao u Drobnjak da ga pokori, knez Drakule ubije Ajduk-odžu u Mokrom, pa Turci razore Drobnjak, a kneza Drakula posijeku.

Knez Nikola Knežević bio je knez poslije Drakula. O njemu se pripovijeda da je bio vrlo bogat.

Porodična tradicija zna za Đura Kneževića kao kneza koji je išao u Travnik kod bosanskog vezira.

U drugoj polovini 18. vijeka pominje se knez Joksim, sin Zaviše Kneževića, koji je bio izuzetno bogat, pametan i uticajan čovjek.

Nuan Ljuca, poznati turski zabit iz Nikšića, poruči knezu Joksimu da ne smije prisluživati za krsnu slavu Usjekovanje svetog Jovana i zato što je Joksimov predak na taj dan učestvovao u ubistvu bosanskih šehova. Uprkos ovih prijetnji knez Joksim pozove veliki broj zvanica, među njima i igumana Arsenija, starješinu manastira Bijela. Nuan Ljuca, s nekoliko nikšićkih Turaka, stigne baš u toku slave Božije, prevrne trpezu i ugasi slavsku svijeću, na što Joksimov sin Stojan ubije Nuana Ljucu, tada su u boju izginuli i Turci i Drobnjaci.

Odmah poslije ovog događaja knez Joksim sa svojom porodicom pobježe na Glasinac, u Bosnu. Radi osvete poginulih Turaka i njihovog predvodnika Nuana Ljuce, nikšićki Turci udare na Miloševiće, opljačkaju ih, spale i ubiju sedamnaest Miloševića.

Joksim s porodicom nije dugo ostao na Glasincu, jer je i odatle morao bježati zbog ubistva nekog turskog nasilnika. Ponovo se nastani s porodicom u Miloševićima. Imao je sinove Stojana, Dreku i Draška.

Poslije Joksima, knez je bio njegov sin Dreka, a Dreku je naslijedio u kneštvu sin Milutin. Draškovi potomci se na uže prozovu Draškovići.

Milan Zavišin, učitelj, vrlo ugledna ličnost u Drobnjaku, radio na ujedinjenju Crne Gore i Srbije, i zbog toga pao u nemilost knjaza Nikole, pa je morao da bježi u Srbiju. Njegovi potomci žive u Beogradu, Novom Sadu, a ima ih i u Americi.

Stevanova porodica preselila se u Lebane oko 1908. godine. Sava Stevanov, sa svojim sinovima Radovanom, Blažom i Miladinom, učestvovao je u Prvom svjetskom ratu u srpskoj vojsci. Radovan i Blažo su poginuli na solunskom ratištu, a Miladin je za zasluge u ratu odlikovan Karađorđevom zvijezdom s mačevima.

Od 1912. do 1918. godine u ratovima je učestvovao i Petko Jovanov. Za ratne zasluge dobio je imanje u Vitomirici u Metohiji, gdje i danas žive njegovi potomci. Petkov sin Jovan je učesnik Prvog svjetskog rata 1914-1918. godine.

Milosav Đorđijev je učestvovao u Prvom balkanskom ratu i u ratovima 1914-1918. godine, a Đuro Novičin je poginuo na Skadru 1912. godine u Prvom balkanskom ratu. Đurovi sinovi: Rade, kapetan bivše Jugoslovenske vojske i u NOR-u od prvih ustaničkih dana, nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i general JNA. Njegov brat Novak, student prava, takođe je bio učesnik rata od 1941. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.

Isailo Dragov bio je u NOP-u od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade borac u njenom Petom bataljonu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. I Milan Novičin je pripadnik NOP-a od 1941. godine, a od formiranja Četvrte crnogorske proleterske brigade bio je u njenom sastavu. Poginuo je na Zelengori 1943. godine. Njegov brat Veselin je takođe pripadnik NOP-a od 1941. i u sastavu Četvrte crnogorske proleterske. Jedno vrijeme radio je na terenu u narodnoj vlasti. Poslije rata nalazio se na političkim funkcijama u opštini Šavnik.

Kneževića ima u mnogim mjestima naše zemlje, a najviše ih je u Nikšiću i u Dragovoljićima.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Usjekovanje sv. Jovana.

_____________

KNEŽEVIĆI

(na Boanu)

Milan Knežević se iz Kalušića kod Pljevalja oko 1868. godine doselio na Boan, gdje se oženio kod Šećkovića. Imao je dva sina Gavra i Živana; Živan se nije ženio, a Gavro ima Božidara, Momčila i Tomislava-Toka.

Slave Lazarevu subotu.

_____________

KNEŽEVIĆI

(u Rudancima, Studencima, Čolanovom dolu i Zatarju)

 

Kneževići potiču od kneza Mira, unuka Mijaila Šaranca. Miro je naslijedio kneštvo od kolašinskog kneza Gruje, čiju je kćer jedinicu uzeo za ženu. S njom je imao tri sina koji se, zbog sve češćih upada Turaka i poturčenjaka u kolašinski kraj, odsele u Srem kod svojih bratstvenika, koji su se tamo preselili iz stare postojbine, hercegovačke Plane, kada su ih Turci razurili u drugoj polovini 15. vijeka. O kretanju Šaranaca od hercegovačke Plane do naseljenja današnjeg mjesta Šaranaca govoreno je u uvodnom dijelu o Šarancima.

Pošto se sinovi kneza Mira odsele iz kolašinske Plane, njegovi rođaci nagovore starog kneza Mira da se ponovo oženi, što on i učini. Uze mladu udovicu od porodice Mandić s kojom je imao tri sina: Vukića, Savića i Ostoju. Oni su živjeli u Plani kolašinskoj, odakle se njihovi sinovi, u drugoj polovini 18. vijeka, s ostalim šaranskim bratstvima presele na drobnjačko zemljište, na lijevoj obali rijeke Tare, pa se ovo zemljište po njima nazva Šaranci. U početku su naselili Jelinu Goru, kasnije pređu u Poda, gdje ostadoše do 1853. godine, kada počnu irelaziti u Rudanca, Studenca i na svoje katune u Čolanovom dolu na Sinjajevini.

Bratstvo Kneževića davalo je kroz vjekove ugledne i pametne bratstvenike i čuvene plemenike koji su upravljali plemenom i uvijek se isticali junaštvom i mudrim rukovođenjem.

Pored već pomenutih, valja istaći kneza Marka Jovanova, Savića, Mića, vojvodu Joksima, koji je prvo bio plemenski kapetan još za vrijeme knjaza Danila, a kasnije vojvoda, koji se isticao junaštvom u svim bojevima vođenim protiv Turaka u njegovo doba; zatim Rada Radulova, koji je s ostalim šaranskim i jezerskim prvacima komandovao jednim dijelom vojske u čuvenoj Šaranskoj bici 1862. godine. Mitar Joksimov bio je šaranski kapetan i uticajna ličnost u plemenu; on je, zajedno s jezerskim kapetanom Živkom Šibalijom pomagao hercegovačkim ustanicima oružjem i municijom, pa ih je optužila Austrougarska. Valja istaći još i Dimitrija, koji se istakao u zauzimanju manastira Dovolje, kad je bio zaposjednut od Turaka. Vule Knežević, šaranski kapetan, bio je komandir Jezersko-šaranskog bataljona i komandant Durmitorske brigade. Napisao je djelo Pleme Šaranci, koje sam koristio u pisanju poglavlja o Šarancima. Tu su, zatim, Novica Vulov, istaknuti borac balkanskih i Prvog svjetskog rata; u Drugom svjetskom ratu bio je jedan od organizatora ustanka u svom kraju i general JNA. Nikičin brat Petar Vulov je bio pravnik i predsjednik opštine Pavino Polje u predratnom periodu.

U drugoj polovini 19. vijeka Šaranci kupiše zemlju u selu Vaškovu od Kaljića iz Lijeske Kaljića, na koju se naseliše braća Tripko i Šubara Ristovi, Đorđije, Radule- Baćo i Kosta Ivanovi, te Gledo, Nikola, Sava i Neđeljko. Svi su oni aktivno učestvovali u Hercegovačkom ustanku u kome su se istakli svojim junaštvom.

U balkanskim i Prvom svjetskom ratu istakli su se Milisav, Đorđije i Jovan koji su poginuli, a ranjeni su Kosta i Dile. Oficir Mašan je bio komandir, Lazar Pujov barjaktar, a ratnici su bili Staniša, Baćo i Milosav; Vasilije je poginuo na Glasincu 1915. godine.

U, zarobljeništvu 1916-1918. godine u logorima Austrougarske nalazili su se: Novica, Mile, Radoje, Milosav, Jakov, Gruban, Leka i Baćo.

Poslije Prvog svjetskog rata jedan dio Kneževića se iselio iz Šaranaca i Vaškova u okolinu Pljevalja i Bjelopoljski kraj. U Pavino Polje su odselili brigadir – major Vule Matijev sa pet sinova, zatim Milutin Ilijin, Filip Neđeljkov, Jagoš Mirkov, Tomo Radov i Tomo Stevanov, a u okolinu Bijelog Polja: Milovan Vasilijev i Radosav Milosavljev.

U Pljevlja i njegovu bližu okolinu odselili su se sljedeći kneževići iz Vaškova i Šaranaca: Mihailo Mitrov, major, i Milika Lazarev, upravnik pošte. Mihailo je bio istaknuti oficir u balkanskim i Prvom svjetskom i Aprilskom ratu. Od 1916-1918. godine nalazio se u logoru Nađmeđer; stri- jeljan je od strane Italijana 1942. godine kao istaknuti i istinski rodoljub. Sin Milike Lazarova Velimir, revolucionar, bio je jedan od organizatora ustanka u pljevaljskom kraju, proslavljeni ratni komandant u više jedinica, general JNA i nosilac Spomenice 1941.

Tripkovi sinovi Mašan, Andrija-Dile i Milija su odselili u Mijakoviće, a u Luku kod Pljevalja sinovi Živka Lazarova Vladimir – Volođa i Danilo sa majkom Sarom, zatim Spasoje Lazarov i Nikola Milisavljev; Miloš Ilijin u Potpeće, a u Zekavice: sinovi Stevana Mitrova – Milosav i Radosav-Zećo. U maočki kraj u Kordovinu odselio se Todor Mitrov Amerikanac, čiji je sin Boško detaljno i veoma savjesno uradio porodičnu monografiju s najbitnijim podacima o istaknutim bratstvenicima, kojom sam se koristio pišući o ovom uglednom bratstvu.

Vladimir – Volođa Živkov, organizator ustanka u plje- valjskom kraju i prvi komandant Glavnog štaba za Sandžak, hero- jski je poginuo 1942. godine. On je narodni heroj Jugoslavije. Njegov brat Danilo, zajedno sa svojim bratom Volođom, bio je organizator ustanka u pljevaljskom kraju, ratni komesar divizije, pukovnik JNA, nosilac Spomenice 1941. i istaknuti novinar u poratnom periodu.

U Aprilskom ratu 1941. godine poginuo je Stevan Baćov, a kao veliki rodoljubi ubijeni su od strane neprijatelja Dile Tripkov, Milika Lazarov i Božidar Mihailov.

Pored već nabrojanih svoje živote iz ovog bratstva u toku NOR-a su još dali: Milovan Vasilijev 1942, Vasilije Milovanov 1945, Radoman Tomov – borac od prvih ustaničkih dana 1943, njegov brat Vukoman 1944. i stari ratnik Milutin Ilijin 1944. godine, te Spasoje Lazarev 1943, Milija Tripkov, Božidar Andrijin-Dilov, Nikola Milisavljev i Kosman Jankov, svi na Sutjesci 1943; Mlađen Tripkov i Todor Tripkov- Amerikanac 1943. kod Pljevalja; Aleksandar-Aco Milikin 1943. kod Priboja, Lenka Mihailova, Dušan Mašanov 1944. u Beogradu i Spasoje Knežević, kao komandant mjesta Vaškova 1943. godine. Raško Gledov i Lenka Gojkova su bili borci NOR-a od 1941. godine. Nosioci su Spomenice 1941.

Vuk Radovanov iz Šaranaca, istaknuti revolucionar iz predratnih dana i stari komunista, bio je organizator ustanka u Durmitorskom kraju, zamjenik političkog komesara Jezero- šaranskog bataljona, na čijem čelu herojski gine u čuvenoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine. Narodni je heroj Jugoslavije. Vukova supruga Irina bila je istaknuti ljekar u jedinicama NOV-a; nosilac je Spomenice 1941. godine. Velimir (Stevanov) Knežević bio je prvi komesar Durmitorskog odreda NOP-a i jedan od istaknutijih rukovodilada NOP-a Crne Gore; zarobljen je u ratu od strane neprijatelja, a zatim oslobođen zamjenom za italijanske zarobljenike; poginuo je na zagonetan način u Petoj neprijateljskoj ofanzivi. Posebno treba istaći primjer Živana Jovanova, koji je kao teški invalid bez jedne noge proveo cijeli rat od prvih ustaničkih dana u kome je obavljao odgovorne funkcije u jedinicama NOV-a; general je JNA. I Živanov brat Veljko je bio istaknuti revolucionar i borac od prvih ustaničkih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine. Dok je sprovođen na strelište, hrabro se držao kličući slobodi i psujući neprijatelje i izrode svog naroda. Zajedno sa Veljkom tada je strijeljan i Vasilije Krstov, koji se takođe hrabro držao na strelištu kličući slobodi.

Braća Toma, čuveni komita i stari ratnik, i Mlađen- profesor, Milovanovi sinovi, bili su istaknuti i hrabri borci NOR-a; uhvaćeni su od strane neprijatelja i sprovedeni u kolašinski zatvor, odakle je Toma u okovima pokušao pobjeći, ali je ubijen. Mlađen je po povratku iz zatvora podlegao zbog posljedica zatvorskog mučenja i bolesti. Stanko, njihov stariji brat, poginuo je kao komita kod Pirliktora.

Mijat Milosavljev i Božo Jovanov su poginuli u čuvenoj Pljevaljskoj bici kao borci Jezero-šaranskog bataljona.

Batrić Sekulov je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je na Sutjesci 1943. godine. Njegov brat Dimitirje gine na Sremskom frontu 1944. godine, a Bojica Jovanov na Meštrevcu 1944. godine.

Jovo Šćepanov i Luka Jovanov su bili borci NOR-a u sastavu omladinske brigade, u kojoj su se istakli kao hrabri omladinci.

Ovo bratstvo je dalo veliki broj vrsnih intelektualaca raznih zanimanja, kao što su Ljubo Petrov, poznati prosvjetar, i njegovi rođaci Blažo i Ljubisav, književni stvaraoci i prosvjetari.

Kneževića ima kolonizovanih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine, u razna mjesta naše zemlje su odlazili najčešće radi zapošljenja i školovanja.

Od ovog bratstva su se veoma davno odvojili Radoševići.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (136)

Odgovorite

136 komentara

  1. Željko

    Da dodam i ja moj prilog. Deda Milan Knežević, rodjen 1918. godine, u Račiću (okolina Bihaća). Njegovi roditelji Knežević Mile i Bokić Mara. Slava Djurdjevdan