Poreklo prezimena Damjanović

Prezime Damjanović pojavljuje se među pravoslavcima i katolicima u Hercegovini, a ima ga i u Lici (Srb).

U Hercegovini pravoslavni Damjanovići, kako piše Risto Milićević u “Hercegovačkim prezimenima” žive u Glavskoj (Trebinje). Poreklom su iz Trešnjeva u Crnoj Gori, od bratstva Nikolića. Slave “drugi dan Duhova”, a prislužuju Blagovesti.

Damjanovići katolici su prisutni u Ljutom Docu i Biogracima (Široki Brijeg). Daljom starinom su iz Crne Gore. Prema porodičnom predanju, bila su tri brata. Jedan je odselio u Bosnu, a druga dvojica u Ljuti Dolac.  U Biograce su došli iz Ljutog Doca pre Drugog svetskog rata. Za Damjanoviće u Ljutom Docu Jevto Dedijer je našao da su od pravoslavnih Simića i da su slavili Nikoljdan. Za porodice u Biogracima navodi da su “Kreci iz Opuzena”, da su došli pre 200 godina i da su slavili Ilindan. Po ovom autoru, reč je o različitim porodicama koje nisu u srodstvu, dok “njihova današnja porodična tradicija govori suprotno”.

Damjanovići u Lici su iz Srba i okoline. Slave Jovanjdan.

Damjanovića ima u Hrvatskoj na ostrvu Braču.

KRSNA SLAVA: Sveti Jovan (u Lici), Sveti Nikola, Sveti Ilija

_______________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

DAMJANOVIĆI 

(u Tepcima)

Milorad Damjanović je 1955. godine došao sa Ograđenice u Tepca, gdje se oženio i ostao da živi na mirazu. Nema muških potomaka.

Slave Vidovdan.

*  *  *

DAMJANOVIĆI

(u Gradini i Pasjem Nuglu)

Vode porijeklo od Damjanovića sa Kosanice, odakle je 1855. godine Bjeko Damjanović, sa sinovima Perom, Ristom, Dragom i Milutinom, kao uskok uskočio u Šarance i naselio se u Gradini, gdje i danas žive njihovi potomci.

Gojko Mirkov se sa Tradine doselio 1961. godine u Pasji Nugao na zemlju koju je kupio od Strelica.

Ima ih u raznim mjestima gdje su odlazili radi zaposlenja.

Slave Nikoljdan.

*   *   *

DAMJANOVIĆI

(na Malinsku)

Porijeklom su iz pivskog sela Bukovca, odakle su se tri brata – Blagoje, Marko i Aleksa, oko 1750. godine, preselila u Gacko, kako piše Svetozar Tomić u knjizi Piva i Pivljani. Blagoje se iz Gacka vrati na svoju starevinu, u selo Bukovac, i od njega su tamošnji Blagojevići; Marko se odseli u Katunsku nahiju, i od njega su Markovljani iz Markovine, a Aleksin potomak pređe u Uskoke i od njega su Aleksići na Malinsku.

A. Luburić navodi u svojoj knjizi Drobnjaci – lleme u Hercegovini da su Aleksići, odnosno Damjanovići, starinom iz Pive, od bratstva Blagojevića, da su se odselili iz Pive u gatačko selo Lokvice, gdje su krajem 18. vijeka živjeli Risto, sa sinovima Aleksom i Perom, i Ilija, s Mićom i Đorđijem. Svi su se oni tada prezivali Damjanovići, po Ristovu ocu Damjanu.

Negdje oko 1795. godine zavade se s Turcima iz Gacka, ubiju nekog zulumćara i pobjegnu u Gornju Moraču.

Sljedeće 1796. godine presele se na Malinsko, odakle su četovali i istakli se kao dobri junaci.

Kosta Aleksić – Damjanović, oficir, komandir čete na Mojkovcu, ranjen je 7. januara 1916. godine.

Momir Kostin, ljekar u NOP-u od prvih ustaničkih dana, bio je upravnik bolnica u Šavniku, Pošćenju i Bezuju; referent saniteta u brigadi i diviziji, RVI, nosilac Partizanske spomenice 1941. Njegov sin mladi Zvonimir-Cile nalazio se u stroju Sedme krajiške i Četvrte i Pete crnogorske proleterske brigade i pri šifrantskom odjeljenju Vrhovnog štaba (šifrant).

Momčilo Vladov sa Malinska poginuo je kao borac Četvrte crnogorske brigade jula 1943. godine.

Slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić