Poreklo prezimena Veljović

4. mart 2012.

komentara: 89

[toggle title=”TESTIRANI VELJOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Veljović

Haplogrupa: I2a

Poreklo: Dubnica, Sjenica, Srbija

Krsna slava: sv. Vrači

Kontakt:
_________________________

Veljović

Haplogrupa: I2a DN rod V

Poreklo: Pope, Tutin, Srbija / r. Trapezi, Berane, Crna Gora

Krsna slava: Lučindan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (89)

Odgovorite

89 komentara

  1. M Veljovic

    Pozdrav od Veljovica sa Romanije
    Slava SV Luka

  2. Dejan Veljović

    Tako je, a pre Kolašina, Nikšić. Barem moji…Postoje zapisi da su pre par stotina godina doselili u selo Guberevo pokraj Novog Pazara, gde je i dan danas porodicna kuca.
    Djed mi je pričao, da su bila petorica braće, Veljo, Vule, Risto, Jaćo i Makoje, te da su tako i nastala prezimena Veljovic, Vulovic, Ristovic, Jacovic i Makojevic. I svi sa tim prezimenima sa ovog podrucja slavimo istu krsnu slavu sv. Stefana.
    Čukundeda mi se zvao Nikola, pogino je u ratu u Han Pijesku, pradeda mi se zvao Teofil, deda Dragoljub….Brat mi zna rodoslov jos iznad…

  3. Dejan Veljović

    Sv. Stevan, su Piperi, došli pre „pet stotina i kusur godina“

  4. Vesna Veljovic

    Dobro vece
    Postovanje
    Zamolila bih za rodoslov.Naravno ako imate i jos nekih informacija, bilo bi divno.
    Moj otac je iz okoline Kursumlije,Spance.
    Slavi se Sv. Luku.
    Prebegli iz Crne Gore zbog krvne osvete.
    Hvala vam unapred.
    Vesna Veljovic

    • Milana Veljovic

      Vesna , to je moje pleme. Moras da mi napises ime svog oca i ime njegovog pa ti mozda mogu pomoci. Moj pradeda Jerotije je sa Golije. Mislim da je njegov deda jedan od brace tj Velja. Pricali su mi da je dosao jedan musliman da se osveti ali je njega postedeo ali je valjda nekog drugog ubio, nisam sigurna jer mi je stara zena pricala

      • Lena

        Milana Veljovic, to je isto moje pleme samo se ja ne prezivam tako. Jel mozemo da stupimo u kontak nekako? Hvala puno

        • Milana Veljović

          Pozdrav Lena, nažalost nisam videla tvoju poruku. Mi smo se prezivali Bulatovic dok nismo izbegli iz Cg. Kasnije su nastala jos neka prezimena posle Veljovića valjda. Obecao mi je tata da ce mi dati rodoslov sa desetine predaka unazad. Mozes da me kontaktiras mailom za pocetak na [email protected].

    • Miljan djukic

      Postovanje
      Moj otac Vladimir Veljovic je iz Trstenika kao i njegov brat Punisa a oni su od Boska i Ranke veljovic,sticajem okolnosti deda
      Bosko je otisao i umro u Svedskoj
      Slava nam je Sveti Luka
      Ja nosim majcino prezime zbog njihovih razmirica

    • Radoslav Veljović

      Moj kontakt telefon je 0605212710
      Mi smo iz Prevetice, ista smo familija.

  5. Sinisa Veljovic

    Postovanje rodjaci,
    rodjen sam i zivim u Gradisci u Republici Srpskoj. Prema predanju preci su nam doselili iz okoline Kolasina u selo Vrbnica kod Foce. Navodno su dosla 3 brata bjezeci od Turaka. I danas u Foci zive njihovi potomci, dok je moj djed 1956. iz Foce doselio u Bosansku krajinu. Svi slavimo Djurdjevdan, ali nemam podataka koliko vremena unazad. Ako ima neko ko zna detaljnijih podataka molio bih da mi javi na meil, takodje molim da mi posaljete rodoslov koji bi se mogao povezati sa mojim precima. Interesuje me i ova DNK analiza koju spominjete, ako moze neko da mi objasni kako se moze uraditi i gdje. Hvala.

  6. Veljovic

    Ima li ijedan Veljovic jos da slavi Arandjelovdan? Da li svi poticu iz istog plemena pa su se vremenom raselili?

  7. VELJOVIĆI BRATSTVO OD BULATA

    Nema više sreće nit’ bogastva
    Od složnoga i čestitog brastva,
    kad njeguje svoje korijene,
    slavne pretke s’ ponosom pomene
    i amanet potomstvu ostavlja
    da zapamti i ne zaboravlja
    bratsko stablo, rodoslova svoga
    da bi znali ko su i od koga,
    sađenuti na bratskoj vriježi
    jer zaborav od smrti je teži…
    Neka srpske gusle, pomen čine,
    Kroz kakve je vjetrove sudbine,
    Prošlo brastvo Veljovića časno
    U robovsko vrijeme zloglasno
    I iz kojeg dopriješe kraja
    Do Pazara, Tutina, Rožaja!…,
    Ove časne, srpske bratsvenike,
    Nevolje su nagnale velike
    Da iz rodnih Rovaca se krenu
    U mutnome i teškom vremenu,
    Jer ponekad, mladost plahovita
    Za cijenu, potomstvo ne pita,
    No nedužno, ispašta i strada,
    Zbog bijesa što razum nadvlada!…
    Veljovići, potomci Bulata,
    Slobodi su kucali na vrata
    I plameni barjak razvijali
    Đe se luča slobodarstva pali;
    Pod barjak su nosili u ruke
    I ikonu Slave Svetog Luke!
    Badnjak brali, Hristovom rođenju
    I šarali jaja Vaskrsenju,
    Nadživjeli jade i nesreću
    Sa zakletvom pod krst i svijeću!…
    No trenu’ci, krvi uzavrele,
    Često mogu, braću da rasele,
    Da s’ imanja krenu i ognjišta
    U nepovrat, a bez iđe išta,
    Pa u takvo obrnu bespuće
    I ogranak Bulatović kuće!?
    Kraj Moračkog, drevnog manastira,
    S blagoslovom, Gospodnjih pastira,
    Vjekovima tu svake godine,
    Svetosavci, Bogu pomen čine…
    Dok saborom ponosito šeta,
    Bulatović, bahati, Mileta,
    Zor-delija bijaše na glasu,
    Samokresa nosi u pojasu;
    No će crni da se dese jadi,
    Nekoliko Piperske momčadi,
    Neumjesno zađevice poče:
    Što se prsiš po poljani čoče?…
    A Mileta hajdučke naravi,
    Ponosno se pred njima ispravi
    Pa im reče: đetići maniti,
    Ja se prsim, jer mi može biti,
    Potomak sam slavnih barjaktara,
    Crnogorskog knjaza gospodara!!!
    Sitna svađa, često krupnu rađa;
    A kad grke padoše riječi
    Poče levor Miletin da ječi,
    Dva Piperska momka izrešeta,
    Samovoljni i plahi Mileta!?
    Bulatović, mudri Petronije
    Nimalo se dvoumio nije
    Jer zbog sina moraše Milete,
    Da se sele zbog krvne osvete
    I u mjesto dopriješe Poda
    Đe žubori, modrog Lima voda…
    Blaga narav, Ćorovića bega,
    Primila je s’ porodicom njega
    Da mu budu poslušne čivčije
    Ni barjak im oduzeo nije,
    Jer je znao da su ga dobili,
    Đe potoci, krvi su se lili;
    Beg Ćorović tako se pokaza
    Da je krvnik, svijetlog obraza!…
    No sudbina opet mrežu plete
    Oko momka, vatrenog Milete,
    Jer njegova, momačka pojava,
    Podsjećaše na gorskoga lava;
    To očara Ćorovića bega
    Pa ga uze da bude uz njega
    I da mu se u dobru i muci,
    Vazda nađe i bude pri ruci…
    Dugo ne bi, vrag odnese šalu
    Jer beg ćerku imaše stasalu
    Ođenutu u zlatu i svili
    A priliči nagorkinji vili,
    Svi govore da joj ravne nema
    U odaje carskoga harema!?
    No vatreni pogled kad se srete,
    Mlade bule i momka Milete,
    Ostali su oboje bez daha,
    Izbezumi bula ispred vlaha,
    Jer vatrena ljubav nema mjeru
    Nit’ poznaje naciju ni vjeru!
    Moli mlada Alaha i Dina
    Podari mi ovog kaurina;
    A on moli i Boga i svece
    Da on bude otac njene djece!…
    No ne traja, tajna ljubav dugo
    Omamljeni i jedno i drugo,
    Odaše ih vatreni pogledi
    Iskrena je ljubav po srijedi,
    Još kad im se ukaza prilika
    Tajna ljubav, stiže do ašika…
    Kad begovo oko primijeti
    Da mu ćerka pripada Mileti,
    On se nađe na velikoj muci
    Da mu budu kaurčad unuci!?
    Tad u glavi konta lisac stari
    Kako da im namjere pokvari;
    Pa otide poturčena zmija
    Kod staroga oca Petronija;
    Sve mu kaza, gorke suze proli,
    Pred njim klanja, kumi ga i moli
    Da Miletu ukloni i skrajne,
    Zbog grijeha i ljubavi tajne;
    On i moja šćer su obadvoje
    Pogazili povjerenje moje
    Pa ga vodi, što dalje i prije
    Da mi Donji Bior se ne smije!
    Petronije tad odvede njega
    Na područje staroga Hercega…
    No sudbina opet se uplela,
    Bula bješe sjetna, nevesela,
    Kraj pendžera po nekolko sati
    Moli Boga da Miletu vrati;
    Suze lije obraze ne suši,
    Bol je slama u srcu i duši,
    Rumen kopni sa njenoga lica,
    Čami kao u kavezu ‘tica…
    Brojni prosci sa svih strana dode
    Da na svoje dvorove je vode,
    Đuvegije bjehu od ugleda
    Al’ im ona svoju ruku ne da,
    Jer radija bješe umrijeti
    Nego ljubav, otkazat’ Mileti!?
    Iskopnjela cura jedno veče
    Ocu, begu Ćoroviću reče:
    Preklinjem te svačim na svijetu
    I kumim te — vrati mi Miletu!
    Ako nećeš, kletva će te stići,
    On je spreman našoj vjeri prići
    I ime će prihvatit Murselja,
    To je babo, moja zadnja želja!…
    Beg Ćorović, zabrinuto sluša,
    Srce mu se cijepa i duša
    Pa je isto otišao veče
    I ovako Petroniju reče:
    Zorom hitaj i Miletu vrati,
    Jer za njime moja ćerka pati!
    Petronije to jedva dočeka
    Da Miletu vrati iz daleka,
    Ne sanjaše, kada sina vrati,
    Grdno će se do smrti kajati
    Jer Mileta primi Murselj ime,
    A Erović prihvati prezime,
    Na nagovor Ćorovića tasta;
    Takve bruke odkad bratstvo nasta,
    Nije bilo kao što je ova
    Na njihovom stablu rodoslova!?
    Dan pred svadbu, taj odpadnik vjere,
    Poveo je zloglasne askere
    I bratstveni, ratni barjak ote
    Bože dragi, bruke i sramote;
    Taj je barjak, Bulatović šaka,
    Pronijela kroz mnogo bitaka
    I ne pade nikad u krvnika
    Do Milete, bratskog otpadnika,
    Koji nema ljudskog karaktera
    Preča mu je rospija no vjera!?
    Ko se mogo’ nadat’ takvom dobu
    Da se Bulat prevrće u grobu…
    O večeri u mukloj tišini
    Bratstvo tajno dogovore čini:
    Ili barjak opet preoteti,
    Ili s’ brukom na obraz mrijeti!?
    Neko reče, vratiće nam njega,
    Dobrodušnost Ćorovića bega…
    Tada planu snaha najstarija
    Na svojega svekra Petronija,
    Muža Petra i đevere kori
    I ovako čoek-žena zbori:
    Zar ćete se odreći barjaka
    Da viori u ruke Turaka
    A pod njim su na bojne poljane,
    Bratstvu pale glave odabrane
    Pa ni posle tol’ke pogibije
    U krvničke ruke pao nije,
    A vi danas molite za njega
    Poturicu Ćorovića bega!?
    Sine Veljo, delijo majčina,
    Kreni sjutra sa četiri sina,
    Ne dozvoli, moga ti mlijeka
    Da nas bruka prati dovijeka;
    Ili moje uzmite aljine
    A ja vaše oružje ću sine,
    Pa ću sjutra sama, božja vjera
    Kidisati na buljuk askera!…
    Bolna suza kanula je Velju
    Kad ču majku i njezinu želju
    Pa okupi braću i sinovce,
    Još pomenu nepokorne Rovce
    I Bulata sablju od čelika,
    Njihovoga rodonačečlnika
    I ko su im slavni preci bili
    Što su barjak na sablju dobili!
    ”Danas ruka našega izroda
    Koji vjeru za večeru proda,
    Na muštuluk, turcima ga dade
    I seiri pored bule mlade;
    Sad ostade u amanet nama
    Da sa stuba, silazimo srama,
    Zato barjak povratimo slave
    Po cijenu obraza i glave”!!!
    Braćo: Miljko, Nešo, Živko, Marko,
    Prije nego sine Sunce jarko,
    Napunite tanke džeferdare
    A pašite sablje i handžare,
    Prošlost ište a barjak nas zove
    Na bedeme od kule begove!…
    Bratska četa, pod okrilje noći,
    Na cilj stiže sa Božjom pomoći
    A Veljo ih vješto rasporedi
    Da čekaju svate u zasjedi…
    Na znak prvog, Sunčevoga zraka,
    Prlomi se nebo od alaka,
    Zatutnješe zurle i tupani,
    Đuvegija pred svate porani,
    S’ đogata se pred askere zori,
    Rovački se barjak zaviori;
    Ne sanjaju sluge Muhameda,
    Bylatovska, čeka ih zasjeda;
    Dok se sruči plotun džeferdara
    U nadmene prsi barjaktara!
    Onda Veljo klikuje i zove
    Na jatagan braću i sinove;
    Tad jurnuše sokolovi smjeli
    A askeri o jadu se smeli,
    Čini im se, oko kule bega
    Da je Bulat s’ Rovčanima sljega!…
    Tad’ nebeske munje polećeše
    I bratstveni barjak preoteše,
    Vratiše se bez rane i žrtve
    Dok askeri prebrajaju mrtve…
    Posle ove krvave istine
    Složna braća, opet savjet čine;
    Nema druge, sklanjati se mora
    I umaći iz Donjeg Biora;
    Odlučiše, onda jednoglasno
    Da izdižu dok ne bude kasno,
    Kod Ganića, age od Rožaja
    Da se prođe sa manje belaja…
    Ponesoše što nosit’ mogaše
    I krupniju marvu poćeraše;
    Kad na besu Ganiću stasaše,
    Istinu mu gorku ispričaše!
    Ganić sluša, a u glavi duma
    Alah more, teškoga zuluma,
    Pa prozbori mudro i polako:
    Primiću vas, a nije mi lako;
    Besu ću vam i imanje dati,
    Al’ nemojte barjak razvijati
    I prezime morate menjati,
    Jer jedina garancija to je,
    Sigurnosti i vaše i moje…
    Nasta metež i velika graja
    Zbore braća agi od Rožaja:
    Mi smo aga rad’ toga barjaka
    I grobova našija predaka,
    Pregrmjeli Isusove muke
    Da pod velom ne živimo bruke…
    Ganić reče: Tako biti mora
    Ja zazirem od Donjeg Biora,
    Sa te strane ako vjetar krene
    Oduvaće i vas, a i mene;
    Sad morate meni vjerovati,
    Zemlju ću vam najplodniju dati
    U Trpezi, đe je svaka zgoda
    Pa Kalica i Johova voda,
    Bolje zemlje u aganluk nije,
    Tu se dva put’ u godini sije!…
    Od nevolje, braća su i muke,
    Prihvatili pametne odluke
    Da učine kako aga traži,
    A zbog mudre Veljove kuraži
    U glas zbore sva četiri brata,
    prezime se Veljović prihvata;
    i svi složno donose odluku
    slavićemo slavu Svetog Luku
    i Rovačko pamtit porijeklo
    zbog kojeg je more krvi teklo!
    Pa krenuše na četiri strane:
    Brat se Marko stani u Berane,
    A brat Nešo Velju progovara
    Ja ću brate put Novog Pazara;
    Živko s’ Miljkom izrazio želju
    Da pri ruci budu bratu Velju…
    Tu živješe nekol’ko godina
    I stekoše zvanje domaćina,
    Torove su digli i katune,
    A zdrave im djece kuće pune!
    No ponovo evo crnog vraga
    Kod njih Ganić, dorani Avdaga
    Pa im reče sve češće mi dode
    Iz Donjega Biora uhode,
    Traže glavu Velja Petrovoga
    Pa sam jutros doša’ radi toga
    Da ve spasim rizičnoga stanja,
    Bolja ću vam poklonit imanja;
    Tebi Živko, Grižicu cijelu,
    Tebi Miljko, svu Crkvu Bijelu;
    A na kraju aganluka moga
    Naseliću Velja Petrovoga;
    A u Pope, čardak nek’ se vije
    Braće: Save, Đeke i Milije…
    Sve učinje Ganić što obeća
    Pa tu više od jednog stoleća,
    Širila se do današnjih dana,
    Veljovića, rodoslovna grana…
    Negovaše ljudsko pregalaštvo,
    Čast i obraz, čojstvo i junaštvo,
    U ratove lećeli i bune
    Pod znamenjem Nemanjića krune,
    A za kralja i za otadžbinu
    Vazda bili spremni da poginu;
    Plemenite vrline ih krase,
    Tuđe neće, a ne daju na se,
    A u bratstvu niko nije njinom,
    Odlutao stazom Miletinom
    No pod časnim krstom dočekaše
    Vaskrs Srpske otadžbine naše,
    I podvige dosegli junačke,
    Kroz ratove oslobodilačke;
    Bratski pozdrav sa Srpskih gusala
    Veljovići, vazda vi pucala…
    S’ poštovanjem
    Pjesnik Dragoslav M. Brnović
    K R A LJ E V O

    • miljojko

      postovana familijo.
      nemojute da pricate gluposti ko ciganaka u karte ako ima neka mi neko kaze , rodjen asam 59 u tutinu inace juzni kocarnik od oca zari8je Veljovica i majke Vitomirke ,Bojovic iz gracana vive manastira Sopcani.Ko ima nerka se javi, punu zahvalnoss imam .A neke knjige majka mi je rakla odnerli su br4aca komunisti..Hvala svima i Bog na pomoci.

  8. Pozdrav za Milorada!

    Ja sam vrlo zainteresovan za rodoslov koji vi imate i zamolio bih vas da
    mi posaljete jednu kopiju na moj mail.
    Ja sam potomak Veljovica sa Romanije i volio bih ako bi mogli organizovati
    neku vrstu familijarnog susreta negdje gdje nas ima najvise:)

    Puno pozdrava!
    Aleksandar

  9. Simonida

    Vidim u komentarima da nema prijavljen niko od mojih najbližih Veljovića.Oni su iz Buđeva,sa Pešterske visoravni.Deda se zvao Petko.Znam da su od Bulatovića, jedna grana je uzela kasnije prezime Slijepčević,a od njih je nastala ova grana Veljovića.

  10. Nikola Petrovic

    Petrovići selo Gracane kod Novog Pazara(Sopocani)
    Od Petra Veljovica smo Petrovići krsna slava sveti Luka znamo da se doselio negde od Andrijevice sa još tri brata ili stricem i braćom,žena mu se zvala Milena,imao je jednog sina Aksentija i četri ćerke
    Prezivao se Veljovic ista krsna slava ko i sad sv. Luka nikad nije menjana