Poreklo prezimena Pavković

29. februar 2012.

komentara: 12

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (12)

Odgovorite

12 komentara

  1. Goran

    pozdrav interesuje me i poreklo ovog prezimena Pavkovic samo da li muje poreklo srpsko ili ne ako moze otprilike cijeg naroda.hvala

    • Misa

      POREKLO prezimena Pavković
      Krsna slava porodice Pavković je Sv. Vasilije Veliki (14. januar).
      U “Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije”, R. Grujić navodi da je Pavkovića, pred Prvi svetski rat, bilo u Dugopolju (Srb), Jošanima (Udbina), Krbavici, Suvaji, Vrelu (Zrmanja), i najviše u Osrecima (Srb). M. Radeka u “Karlovačkom vladičanstvu”, kaže da su Pavkovići pravoslavni i da slave Sv. Vasilija, Jovanjdan, Đurđevdan, Nikoljdan, a da ih ima i rimokatolika.

      Što se tiče vremena doseljavanja u Liku, Pavičić navodi da se to zbilo u vreme turskog prodora u ove krajeve, a u sam Srb i okolinu srpske porodice su se naselile posle Svištovskog mira, 1791, kada je Austriji pripala uska pruga teritorija s leve strane Une, od Vaganca do Srba, koja je dotle sva pripadala Bosni. Posle iseljenja Turaka, u utvrđenjima ostaju samo jake srpske porodice kojima posede potvrđuje uprava Vojne granice, tj. Austrija. Ovo područje su posle naselile srpske porodice sa poteza od Gvozda do Zrmanje, osim što su u Brotnju bili Bunjevci Ivezići, poreklom iz Štikade. Pavkovići su se tada naselili u Osretke, Suvaju i Dugo Polje.

      Mnogobrojne porodice sa ovim prezimenom u Bosanskoj krajini, koja je bila prelazna, etapna seobna oblast prema Dalmaciji i Lici, jedan su od dokaza da su Pavkovići, kao i tolike druge porodice stigle iz Stare Srbije ili Crne Gore, preko visoke Hercegovine i zapadne Bosne, odnosno Bosanske Krajine. Tako Pavkovića, sa slavom Vasiljevdan, nalazimo zabeležene u Dobrljinu i Poljanicama kod Dubice i u Ruiškoj kod Krupe.
      Što se tiče daljeg i starijeg porekla Pavkovića, oni su iz Crne Gore i to iz plemena Bjelopavlića. Pleme je dobilo ime po Bijelom (sedokosom) Pavlu koji se u oblast oko današnjeg Danilovgrada i manastira Ostroga doselio sa narodom posle Kosova. Prema predanju, preci Belog Pavla doselili su se iz oblasti Dukađin (Metohija) koju nastanjuje najstarije srpsko stanovništvo naseljeno pre sedmog veka u današnjoj severnoj Albaniji. Seoba iz severne Albanije preko Dukađina u Staru Srbiju, dogodila se početkom 15. veka i predvodio ju je despot Stefan Lazarević. Pavkovići su dobili ime po unuku Bijelog Pavla, sina Mitra – Pavku, i činili su deo plemena Bjelopavlića – Pavkoviće koji su se granali na više drugih rodova.
      Preci Pavkovići svakako promenili slavu da bi zametnuli trag, pa su uzeli ovu kao uspomenu na velikog vladiku Vasilija Ostroškog koji je u mirskom (svetovnom) životu bio od Jovanovića, ogranka Pavkovića iz Bjelopavlića.
      Uostalom, i manastir Ostrog je podignut na teritoriji ovog plemena.
      Ovo je verovatno trebalo da bude i čuvanje uspomene na kraj iz koga su se iselili, s obzirom da je plemenska slava Bjelopavlića Sv. Petka, a Sv. Vasilije Veliki dosta retka slava.
      Štaviše, u vreme iseljavanja Pavkovića Sv. Vasilije Ostroški još nije bio kanonizovan (proglašen za svetitelja), iako ga je narod smatrao “živim svecem koji hoda”

  2. Goran

    Pavkovići su još u 16veku iz Bjelopavlića otišli prema Gacku i Gackom polju gde su se sreli sa velikim brojem porodica koje su tu došle od Kosova i Raške i Stare Hercegovine.Ove su familije iz Gatačkog polja,Srbi i Vlasi,odlazili odatle u dva pravca.Jedan pravac selidbe prema Nevesinju,odatle prema Kninu i Zadru u Dalmaciju i drugi pravac prema Foči odatle prema Srednjoj Bosni i dalje prema Bosanskom Petrovcu.Mnoga su se bratstva delila na dvoje pa jedni direktor.u Dalmaciju a drugi u Bosnu.Tako je bilo i sa Pavkovićima.Jedna grana je iz Dalmacije Mokrog polja otišli u Liku.Od njih se odvojili Šaponje koji su ostali u Bukovici,Tromeđi.Pavkovići su u Gatačkom polju uzeli da slave Sv.Vasilija Velikog uz pleme Vignjeviće.Iz Gatačkog polja su Srbi i pravoslavni Vlasi otišli na zapad pod jakim pritiskom Turaka koji su hteli da nasele opustelu Dalmaciju i Zapadnu Bosnu,Srbima iz prenaseljene Stare Srbije i Crne Gore i Hercegovine.Sve njih Turci su zvali Vlasi a u Dalmaciji i Ravnim Kotarima su ih Mleci zvali Morlaci,po Vlasima koji su tu ranije živeli.

  3. Milan Pavković

    U mome kraju (potkalnički kraj – trokut omeđen Koprivnicom, Križevcima i Ludbregom) ima prezime Pavković. U 19 stoljeću postojala je velika zadruga Pavkovića – tako velika da su članovi mogli međusobno sklapati brakove. Srbi su po nacionalnosti , krsna im je slava Sveti Georgije (Đurđervdan) – radi se o Kalničkim Srbima koji su ovdje doseljeni na Vojnu krajinu koncem 16 i početkomm 17. stoljeća a služili su na vojnim utvrdama Križevci i Koprivnica te u kaštelu Veliki Poganac. Govore štokavsko narječje, ijekavski govor a sačuvali su nacionalnu pripadnost (Srbi) i vjeru (pravoslavna) do današnjih dana.Porijeklo je poznato tek od 1598 (doseljeni iz Male Vlaške – tadašnja turska granica , okolica Kusonja, Pakraca i Daruvara. Na tursku su granicu doseljeni migracijama nakon Kosovske bitke ali se ne može jasno utvrditi porijeklo.

  4. Vojislav Ananić

    PAVKOVIĆ (k), u Zavozniku i Izbičnom (Široki Brijeg), Poklečanima (Rakitno, Posušje), Skrobučanima i Lugu (Prozor). U Zavozniku su starosjedioci i odavde su se raseljavali u ostala mjesta. Nekada su živjeii u Pribinovićima i Dobrkovićima, gdje se pominju 1743. godine. Dedijer ih pogrešno navodi kao Papkoviće, tvrdi etnolog Petrić (189:64.78). Pavkoviće (“Papkoviće”), pored Zavoznika i Izbična, Dedijer spominje još u Čerigaju i Privalju. U ova mjesta su doselili iz Zavoznika. Slavili su Đurđevdan (59:348, 350,352). I etnolog Filipović ih pominje u Lugu pod prezimenom Papković i kaže da su došli iz Izbična 1914. Godine, a zatim navodi da su “od kog i Papci u Skrobučanima”, koji su starinom iz Izbična (79:120.123).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

  5. Ognjen Ilija Pavkovic

    Evo, ovo je sto ja znam, sto sam cuo od svog oca , a on pre toga od svoga, a moj sin od mene isve tako do 1490’ih , kada su Pavkovici poceli da se otiskuju iz Crne Gore, iz Bjelopavlica. Neki su otili u Liku, neki u Bosnu, neki u Hercegovinu.
    Moji su bili u Josanima u Lici (kod Udbine), 1912 su doselili u Adasevce pored Sida ( Srem). Bilo ih je Moj pradeda Bozoi prababa Sofija. Imali su 7 sinova ( Budimir, Ognjen, Ilija, Stevan, Dane, Manojlo(Mane) , Radivoj i 2 cerke : Milica i Milka.
    Posle drugog svetskog rata ostalo je 3 brata i jedna sestra. Budimir, Dane Radivoj i Milka. 2 brata su stradala od komunista , druga dva od Nemaca i ustasa, a prababa Sofija i Milica su streljane u Jasenovcu. Pradeda Bozo je umro prirodnom smrcu pre II svetskog rata.
    Tako da od Lickog ogranka iz Josana smo ostali jos ja i moj sin.
    Pozdrav
    Pavkovic Ognjen
    Kanada
    Winnipeg