Порекло презимена Павковић

29. фебруар 2012.

коментара: 12

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (12)

Одговорите

12 коментара

  1. Goran

    pozdrav interesuje me i poreklo ovog prezimena Pavkovic samo da li muje poreklo srpsko ili ne ako moze otprilike cijeg naroda.hvala

    • Misa

      POREKLO prezimena Pavković
      Krsna slava porodice Pavković je Sv. Vasilije Veliki (14. januar).
      U “Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije”, R. Grujić navodi da je Pavkovića, pred Prvi svetski rat, bilo u Dugopolju (Srb), Jošanima (Udbina), Krbavici, Suvaji, Vrelu (Zrmanja), i najviše u Osrecima (Srb). M. Radeka u “Karlovačkom vladičanstvu”, kaže da su Pavkovići pravoslavni i da slave Sv. Vasilija, Jovanjdan, Đurđevdan, Nikoljdan, a da ih ima i rimokatolika.

      Što se tiče vremena doseljavanja u Liku, Pavičić navodi da se to zbilo u vreme turskog prodora u ove krajeve, a u sam Srb i okolinu srpske porodice su se naselile posle Svištovskog mira, 1791, kada je Austriji pripala uska pruga teritorija s leve strane Une, od Vaganca do Srba, koja je dotle sva pripadala Bosni. Posle iseljenja Turaka, u utvrđenjima ostaju samo jake srpske porodice kojima posede potvrđuje uprava Vojne granice, tj. Austrija. Ovo područje su posle naselile srpske porodice sa poteza od Gvozda do Zrmanje, osim što su u Brotnju bili Bunjevci Ivezići, poreklom iz Štikade. Pavkovići su se tada naselili u Osretke, Suvaju i Dugo Polje.

      Mnogobrojne porodice sa ovim prezimenom u Bosanskoj krajini, koja je bila prelazna, etapna seobna oblast prema Dalmaciji i Lici, jedan su od dokaza da su Pavkovići, kao i tolike druge porodice stigle iz Stare Srbije ili Crne Gore, preko visoke Hercegovine i zapadne Bosne, odnosno Bosanske Krajine. Tako Pavkovića, sa slavom Vasiljevdan, nalazimo zabeležene u Dobrljinu i Poljanicama kod Dubice i u Ruiškoj kod Krupe.
      Što se tiče daljeg i starijeg porekla Pavkovića, oni su iz Crne Gore i to iz plemena Bjelopavlića. Pleme je dobilo ime po Bijelom (sedokosom) Pavlu koji se u oblast oko današnjeg Danilovgrada i manastira Ostroga doselio sa narodom posle Kosova. Prema predanju, preci Belog Pavla doselili su se iz oblasti Dukađin (Metohija) koju nastanjuje najstarije srpsko stanovništvo naseljeno pre sedmog veka u današnjoj severnoj Albaniji. Seoba iz severne Albanije preko Dukađina u Staru Srbiju, dogodila se početkom 15. veka i predvodio ju je despot Stefan Lazarević. Pavkovići su dobili ime po unuku Bijelog Pavla, sina Mitra – Pavku, i činili su deo plemena Bjelopavlića – Pavkoviće koji su se granali na više drugih rodova.
      Preci Pavkovići svakako promenili slavu da bi zametnuli trag, pa su uzeli ovu kao uspomenu na velikog vladiku Vasilija Ostroškog koji je u mirskom (svetovnom) životu bio od Jovanovića, ogranka Pavkovića iz Bjelopavlića.
      Uostalom, i manastir Ostrog je podignut na teritoriji ovog plemena.
      Ovo je verovatno trebalo da bude i čuvanje uspomene na kraj iz koga su se iselili, s obzirom da je plemenska slava Bjelopavlića Sv. Petka, a Sv. Vasilije Veliki dosta retka slava.
      Štaviše, u vreme iseljavanja Pavkovića Sv. Vasilije Ostroški još nije bio kanonizovan (proglašen za svetitelja), iako ga je narod smatrao “živim svecem koji hoda”

  2. Горан

    Павковићи су још у 16веку из Бјелопавлића отишли према Гацку и Гацком пољу где су се срели са великим бројем породица које су ту дошле од Косова и Рашке и Старе Херцеговине.Ове су фамилије из Гатачког поља,Срби и Власи,одлазили одатле у два правца.Један правац селидбе према Невесињу,одатле према Книну и Задру у Далмацију и други правац према Фочи одатле према Средњој Босни и даље према Босанском Петровцу.Многа су се братства делила на двоје па једни директор.у Далмацију а други у Босну.Тако је било и са Павковићима.Једна грана је из Далмације Мокрог поља отишли у Лику.Од њих се одвојили Шапоње који су остали у Буковици,Тромеђи.Павковићи су у Гатачком пољу узели да славе Св.Василија Великог уз племе Вигњевиће.Из Гатачког поља су Срби и православни Власи отишли на запад под јаким притиском Турака који су хтели да населе опустелу Далмацију и Западну Босну,Србима из пренасељене Старе Србије и Црне Горе и Херцеговине.Све њих Турци су звали Власи а у Далмацији и Равним Котарима су их Млеци звали Морлаци,по Власима који су ту раније живели.

  3. Milan Pavković

    U mome kraju (potkalnički kraj – trokut omeđen Koprivnicom, Križevcima i Ludbregom) ima prezime Pavković. U 19 stoljeću postojala je velika zadruga Pavkovića – tako velika da su članovi mogli međusobno sklapati brakove. Srbi su po nacionalnosti , krsna im je slava Sveti Georgije (Đurđervdan) – radi se o Kalničkim Srbima koji su ovdje doseljeni na Vojnu krajinu koncem 16 i početkomm 17. stoljeća a služili su na vojnim utvrdama Križevci i Koprivnica te u kaštelu Veliki Poganac. Govore štokavsko narječje, ijekavski govor a sačuvali su nacionalnu pripadnost (Srbi) i vjeru (pravoslavna) do današnjih dana.Porijeklo je poznato tek od 1598 (doseljeni iz Male Vlaške – tadašnja turska granica , okolica Kusonja, Pakraca i Daruvara. Na tursku su granicu doseljeni migracijama nakon Kosovske bitke ali se ne može jasno utvrditi porijeklo.

  4. Војислав Ананић

    ПАВКОВИЋ (к), у Завознику и Избичном (Широки Бријег), Поклечанима (Ракитно, Посушје), Скробучанима и Лугу (Прозор). У Завознику су старосједиоци и одавде су се расељавали у остала мјеста. Некада су живјеии у Прибиновићима и Добрковићима, гдје се помињу 1743. године. Дедијер их погрешно наводи као Папковиће, тврди етнолог Петрић (189:64.78). Павковиће (“Папковиће”), поред Завозника и Избична, Дедијер спомиње још у Черигају и Приваљу. У ова мјеста су доселили из Завозника. Славили су Ђурђевдан (59:348, 350,352). И етнолог Филиповић их помиње у Лугу под презименом Папковић и каже да су дошли из Избична 1914. Године, а затим наводи да су “од ког и Папци у Скробучанима”, који су старином из Избична (79:120.123).

    Извор: Ристо Милићевић – Херцеговачка презимена, Београд, 2005.

  5. Ognjen Ilija Pavkovic

    Evo, ovo je sto ja znam, sto sam cuo od svog oca , a on pre toga od svoga, a moj sin od mene isve tako do 1490’ih , kada su Pavkovici poceli da se otiskuju iz Crne Gore, iz Bjelopavlica. Neki su otili u Liku, neki u Bosnu, neki u Hercegovinu.
    Moji su bili u Josanima u Lici (kod Udbine), 1912 su doselili u Adasevce pored Sida ( Srem). Bilo ih je Moj pradeda Bozoi prababa Sofija. Imali su 7 sinova ( Budimir, Ognjen, Ilija, Stevan, Dane, Manojlo(Mane) , Radivoj i 2 cerke : Milica i Milka.
    Posle drugog svetskog rata ostalo je 3 brata i jedna sestra. Budimir, Dane Radivoj i Milka. 2 brata su stradala od komunista , druga dva od Nemaca i ustasa, a prababa Sofija i Milica su streljane u Jasenovcu. Pradeda Bozo je umro prirodnom smrcu pre II svetskog rata.
    Tako da od Lickog ogranka iz Josana smo ostali jos ja i moj sin.
    Pozdrav
    Pavkovic Ognjen
    Kanada
    Winnipeg