Poreklo prezimena Novaković

28. februar 2012.

komentara: 196

[toggle title=”TESTIRANI NOVAKOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Novaković

Haplogrupa: J2b M205

Poreklo: Novi Grad, Republika Srpska

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Novaković je veoma rašireno na celom području bivše Jugoslavije. Kako piše naš saradnik Vladimir Novaković iz Zrenjanina, njegovi Novakovići vuku poreklo iz Dalmacije. Njegova saznanja o poreklu ovog prezimena i različitim familijama koje ga nose, objavljujemo u celini:

 

U Dalmaciji postoje tri raznorodne grane Novakovića, koje nisu istovetnog bližeg porekla.

Jedna grana slavi Sv. Jovana (Kninska krajina) i poreklom su iz Bosanske Krajine iz vremena naseljavanja opustele Dalmacije pravoslavnim življem. Od te grane ima Novakovića u Drvaru i po celoj Bosanskoj krajini koji takođe slave Sv. Jovana.

Druga grana slavi Sv. Kozmu i Damjana i o njima nemam bližih podataka.

Treća grana, od koje sam i ja, iz Bukovice je i nastanjivala je selo Bjelina iz opštine Benkovac (u vreme Kraljevine Jugoslavije, opština Kistanje) i slavi Sv. Nikolu. Poreklom je iz Like, iz mesta Velika Popina, odakle su se tri brata u 17. veku preselila u Bjelinu u Bukovici. Prema porodičnom predanju, jedan od njih je u Lici ubio Turčina, a samo dva brata su ostavila u Bjelini potomke po muškoj liniji. Novakovići u Velikoj Popini slave Sv. Arhangela Mihaila (Aranđelovdan) i daljim su poreklom iz Stare Hercegovine (današnja Crna Gora) od Novakovića koji takođe slave Aranđelovdan. Nepoznat je tačan razlog zbog kojeg su Novakovići u Bukovici prestali da slave Aranđelovdan, ali se može raditi o bilo kojem od uobičajenih razloga: ranije prislavljanje Sv. Nikole ili poseban događaj vezan za tog svetitelja, zametanje traga, ukoliko se zaista radilo o prebegu iz Like, prihvatanje tzv. „slave ognjišta“ ukoliko su se naselili na imanje u kojem se slavio Sv. Nikola i sl. Na istom području Crne Gore (Stara Hercegovina) i danas ima Novakovića koji slave Aranđelovdan.

Novak, akcentovano Nȍvak ili Nòvāk, slovensko je ime indoevropskog porekla i ima značenje nečega što je novo. Takođe je i slovenska reč za mladog vojnika, ili pridošlicu, novog člana zajednice. Prezime Novaković je patronim i označava one koji su sinovi ili potomci Novaka.

U samoj Crnoj Gori, Novakovića ima u nekoliko različitih plemena i postoji nekoliko različitih legendi o samom nastanku prezimena, od kojih se ni za jednu ne može reći da je apsolutno pouzdana ili dokaziva. Te legende se kreću od već klasičnih veza sa srednjovekovnim vlasteoskim porodicama, doseljenika Novaka iz Niša iz vremena Nemanjića i sl. Jedno je samo sigurno, a to je da je svaka od tih grana Novakovića porodica čija starost doseže u brojne vekove unazad, bez obzira na to da li svi vode poreklo od istog Novaka, ili od različitih osoba koje su se tako zvale.

Novakovića iz Bukovice koji slave Sv. Nikolu danas ima u: Somboru, Srbobranu (Bačka), Novom Sadu, Stanišiću (Bačka), Zrenjaninu, Beogradu. Ima ih i meštana, potomaka Novakovića doseljenih nakon Drugog svetskog rata (prvi talas), i direktno doseljenih iz Dalmacije, nakon etničkog čišćenja 1995. (drugi talas). Pre rata 1991-1995. bukovičkih Novakovića bilo je u Benkovcu, Kninu, Zadru.

Novakovića iz Like koji slave Sv. Arh. Mihaila ima meštana u opštini Zrenjanin i Žitište i potomci su solunskih dobrovoljaca iz Like koji su nakon Prvog svetskog rata sagradili sela Banatsko Karađorđevo i Banatsko Višnjićevo u opštini Žitište u srednjem Banatu. Drugi, izbeglički talas raselio je 1995. ličke Novakoviće i po Novom Sadu i Beogradu.

Novakovići iz Srbije su to prezime dobili u 19. veku, pri zakonskom ustanovljavanju fiksnih prezimena, kao patronim, prema najstarijem članu domaćinstva koji se u tom momentu zvao Novak.

Novakovića ima i Roma. Žive u Banatu, pravoslavni su i poreklom iz centralne Srbije. Ima ih i Hrvata, katolici su i ima ih po gradovima na Jadranskoj obali, kao i u dominantno katoličkim sredinama nekadašnje Vojne Krajine. U najvećem broju slučajeva su istog porekla kao i pravoslavni Novakovići, ali je nemoguće napraviti generalizaciju, već je potrebno pogledati u individualno porodično poreklo.

KRSNA SLAVA: Sveti Jovan, Sveti Nikola, Aranđelovdan, Sv. Kozma i Damjan

__________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

NOVAKOVIĆI

Novakovići vode porijeklo od Novaka Mateljevića. U poglavlju o Mateljevića bilo je riječi o Janku i Novaku i o njihovoj pogibiji. Poslije Novakove pogibije ostanu mu sinčići Đoko i Simeun, s majkom udovicom Ružom koja se sa svojim sinčićima odselila preko Tare u selo Vaškovo, a kasnije prešla u Potrlicu kod Pljevalja. Simeun nije imao potomaka, a od Đoka ostanu sinovi Radojica, Grujica, Ilija i Đuro. Od njih su Novakovići u Potrlici i u Nikšiću, gdje se Milan preselio iz Potrlice.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan.

__________________

NOVAKOVIĆI

(u Rasovi)

Potiču iz Baškova od Jakova Novakovića, koji je bio oženjen Jelom od bratstva Ostojića. Poslije Jakovljeve prerane smrti, njegova žena Jela sa maloljetnim sinčićem Milanom se preuda za Vuka Roćena u Rasovu. Kad je Milan odrastao, njegov očuh mu je dao dio svog imanja i on je ostao da živi u Rasovi.

Milan je imao tri sina: Jova, Zelena i Mira. Jovo je umro bez potomstva, Zelen ima Milovana i Milana; a Miro – Blaža, Spasa i Savu.

Slave Nikoljdan.

___________________

NOVAKOVIĆI u Vaškovu, Potrlici kod Pljevalja i u Nikšiću porijeklom su od bratstva Mateljevića sa Previša.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

*   *   *

 

Prezime Novaković istražili su Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić u rubrici Koreni (frankfurtske „Vesti“):

Iz Toronta (Kanada) javio nam se g. Miloš Novaković, rođen (pre Drugog svetskog rata) u selu Veliki Broćanac, kod Klisa u Dalmaciji.

Ako znamo da je Novak staro srpsko ime, potvrđeno u pisanim dokumentima još od srednjeg veka, a tokom vremena postalo omiljeno u narodu kao ime čuvenog Starine, kovača narodnih pesama o Kraljeviću Marku, jasno je zašto se javljalo takoreći širom srpskog etničkog prostora. Otud i pojava mnogih prezimena izvedenih od njega: Novaković, Novakov, Novakovski, koja su mogla nastajati sasvim nezavisno, na raznim stranama i u razna vremena, neka i sasvim skoro. Ali, imajući na umu i “veliko raseljenje” našeg naroda, ne mogu se i ne smeju isključiti kao mogući ni slučajevi da se radi o istom poreklu. Naravno, tu nam, pa i to tek delimično i sporadično, mogu pomoći podaci do kojih se može doći o konkretnim porodicama.

I zaista, u našim dosadašnjim istraživanjima, Novakoviće smo nalazili u svim srpskim krajevima, sa različitim slavama i doseljene iz različitih zavičaja. Samo u Srbiji, na primer, “poreklom od Sjenice”, sa slavama Đurđic, Sveti Mrata i Sveti Nikola, “iz Crne Gore”, sa slavama “Petkovica”, u Polimlju i Potarju sa slavom Đurđevdan, u drugim predelima i nepoznatog porekla i drugih slava (Sv. Avramije, Sv. Alimpije, Sv. Nikola, Sv. Simeun i Ćirilovdan), ili sasvim novi Novakovići koji su to prezime dobili po dedi! U Bosni je povelik spisak Novakovića takođe raznih slava. Prema crkvenim knjigama s kraja devetnaestog veka, slavili su Aranđelovdan, Đurđevdan, Sv. Ignjatija, Sv. Jeremiju, Sv. Jovana, Sv. Nikolu, Sv. Stevana, Sv. Jeremiju itd.

Ističemo da se kao češća slava javlja Sv. Mrata, koji je u četvrtom veku bio episkop u Turu, u Francuskoj, tada i još vekovima jedinstvene (nepodeljene) hrišćanske crkve. U “Žitijima svetih”, za ovaj datum se spominju, međutim, Sv. Mina, Sv. Mina Viktor i Vikentije đakon, knez srpski i Sv. mučenik Stefan Dečanski, Kralj srpski i drugi, dok džepni kalendar SPC-a lakonski sažima svetitelje samo na Sv. Minu i Sv. kralja Stefana Dečanskog. Dodaje, pošto ima popularnu namenu, i Mratince.

U narodu se, međutim, posebno navodi da je tu i Sv. Mrata, i sam praznik i prva od “vučjih slava” (kao i Sv. Sava), iako će, u novije vreme, većina kršnjaka radije reći da im je slava Sveti Stevan Dečanski. Pravoslavni crkveni kalendar spominje i Sv. Martina (narodski Mrata), ali ne na crkveni datum nego 25. oktobra. Bio je poštovan kao čudotvorac koji je i mrtve vaskrsavao, pa je proglašen za svetitelja. Kasnijim raskolom, istočna, pravoslavna crkva više nije isticala njegov svetiteljski značaj, ali je u narodu ostao omiljen. Ipak, mnoge familije su ga zamenile drugim svetiteljem odnosno praznikom, prvenstveno od tzv. stočarskih slava zimskog perioda, pa su je tako promenili i mnogi Novakovići.

Zna se da su u Podibru i Gokčanici, u selu Kovači, nekad živeli Novakovići, a postoji i toponim, naselje Novakovac u Ribnici. Ima i toponima Novaković ili Novak, a familijama nema traga. Tako u Pivi ima Novakov Bunar, a u Staroj Crnoj Gori Novakov Brijeg u Bjelošima i Novakov Kam u Bajicama. U selu Galičniku u Mijacima (Makedonija) zabeležen je toponim Novačko Rečište. (Ovo je najstarije selo u okolini i svi slave Petkovicu. Po predanju, doseljeni su sa Kosova.) U zapadnoj Bosni, u Uncu, ima samo toponima kao uspomena na Novakoviće koji su i ovde boravili u prolazu: Novakovo Brdo, Novakova Glavica.

Međutim, u Popovom polju ima i toponim Novakuše za njive u Tuljima, ali i spomen na izumrle Novakoviće u Radetiću i druge, iseljene iz Broćanca u Primorje.

U Konavlima Novakovića ima u Ćilipima i Novici. Odatle su išli na sever prema Dalmaciji i Lici, ili u Bosnu, centralnu ili Krajinu.

Kao što je evidentno, u zapadnu Bosnu su se doseljavali iz susednih oblasti Like i Dalmacije, tako da ih i tamo ima. U gospićkom području se spominju Novakovići kao starosedeoci Brinjani i Otočani. U staroj tvrđavi Vrebac spominje se u popisu 1701. godine čak 13 kuća Novakovića. U Udbinskoj oblasti u popisu iz 1712. godine spominju se Novakovići u 10 kuća. U Popini (zrmanjsko područje) bilo ih je 39 kuća, po popisu iz 1700. godine. U srpskom području u Kupinovu, tri kuće Novakovića. U Osrecima i Dabašnici po četiri kuće, u Brotnju tri, u Kninskom Polju 10. Svi, doseljeni iz Bosne u 16. veku, slave Jovanjdan (iz ove porodice su “protopop” Jovo Novaković, kome je došao Dositej Obradović, i budimski vladika Dositije Novaković iz 18. veka).

Na prelaznoj teritoriji prema Bosni uglavnom su bile nastanjene porodice iz oblasti koje su administrativnim putem pripale Lici ili Dalmaciji.

U čitavoj Hrvatskoj ima nebrojeno mnogo porodica Novakovića, jer su se, posle razvojačenja Vojne granice, raseljavale i kupovale jeftinu i bolju zemlju, naročito oko Bjelovara i u Slavoniji.

Dosta Novakovića ili Novaka je prešlo na katoličanstvo, kao i na islam u Bosni.

U Makedoniji ih je bilo raseljenih posle Kosovske bitke, a i docnije kad su ih albanski rodovi potisnuli iz Raške i Kosova i Metohije. Administrativno su menjana prezimena na ski ili ov, pa su postajali Novakovski ili Noveski.

Ako se podsetimo da se kovač Novak Brajović spominje u spisima kotorskog arhiva s kraja 14. veka, poreklo Novakovića može da seže u ovaj srednjovekovni grad, ali oni u njemu nisu bili starosedeoci građani, nego su došli iz crnogorskog zaleđa. Ako tome dodamo i njihovu najčešću slavu, Mratindan, koju su, i pre dolaska Turaka, donosili iseljenici iz današnje severne Albanije, od Berata – srpskog Belgrada, pa i s juga, od Skadra, odnosno Kuča, u koje su se takođe sklonili potomci Mrnjavčevića, može se reći da koreni Novakovića sežu do tih krajeva. Iz Kotora su, zatim, preko zaleđa i preko Broćna u zapadnoj Hercegovini, gde su se nešto duže zadržali, išli dalje. Jedna grana je stigla u Popovo Polje, ali ni tu nisu trajno ostali, nego su krenuli na severozapad. I, kako to Cvijić reče, “iseljenici nose, kao puž kućicu, imena svog sela, kraja, potoka, planine, kadšto i celog predela”, tako su i ovi Novakovići poneli ime rodnog sela i tako nazvali svoje novo naselje kod Klisa – Veliki Broćanac. Odatle su se vremenom razilazili u druga sela Dalmacije, u Pounje, u Liku, Slavoniju i dalje, do Karpata, dokle god se prostirala Vojna granica.

 

IZVOR: Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić, „Koreni“, poreklo srpskih porodica i prezimena, rubrika iz frankfurtskih „Vesti“

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (196)

Odgovorite

196 komentara

  1. Perica Novaković

    Pozdrav svima.
    Dolazim iz sela ispod Majevice kod Bijeljine.Slavimo Sv.Jovana Krstitelja a deda mi je pričao da smo poreklom iz Hercegovine i da se prvi naselio Todor u ove krajeve.Volio bi znati odakle i rodoslov ako je neko sa tih krajeva.