Poreklo prezimena Lučić

Prezime Lučić, kako piše Risto Milićević u “Hercegovačkim prezimenima”, pojavljuje se u Čvarićima (Ljubomir), Diklićima (Bobani), Mrkonjićima (Popovo), Jugovićima (Nevesinje), Kruščici (Ljubinje) i Uskoplju (Šuma trebinjska). U Ljubomiru su vrlo stara porodica i ne pamti se kada su se i odakle doselili. Slave Aćimovdan. U Diklićima su ih prozvali Pičete, kako se “i u čitulji pišu”, a staro prezime im je Lučić. Slave Đurđevdan. U Mrkonjićima su poreklom iz Riđana u Crnoj Gori, odakle su u Popovo došla trojica braće Mihojevića. Jedan od njih (Luka) nastanio se u Mrkonjićima i od njega su Lučići u tom selu. Slave Nikoljdan. Lučići u Kruščici potiču od Vrtikapa iz Ivice. Slave Đurđevdan. U uskoplju su starinom iz Branog dola u Crnoj Gori i od tamošnjeg su bratstva Ćorovića. Doselili su se oko 1700. godine “na tursku zemlju”. Prezime su dobili po svom “dedi Luci”. Slave Nikoljdan. Lučića ima u Bihovu (Trebinje) i u Mostaru, a u Uskoplju ih više nema. Lučići katolici su u Golubincu i Ravnom (Popovo), Proslapu i Donjim Višnjanima (Prozor). U Bolubincu su “od Benića” iz istog sela. U Ravno su došli iz Imotića-Trnove u Dalmaciji. “Po jednima staro ime im je prezime Gnjatići,  a po drugima Miloševići. Slavili su Mitrovdan.

Lučići ima i u starohercegovačkom bratstvu Banjani. Kako piše Čedo Mijov Lučić u knjizi “Kosijerevu u pohode”, Lučići iz Banjana vode poreklo sa kosovskih prostora (iz Banjske). Dokazuje se da su se tamo prezivali Strahinjići. Sa više bratstava, koja su se tek u Banjanima rodbinski razdvojila, prozvaše se Pisarevići. Razlog za to bio je što su, kao potomci srpske vlastele, tada, imali znatan broj pismenih ljudi. Prezime su zamenili kako bi sakrili plemićko poreklo pred otomanskim osvajačima. Turcima je, naime, bio cilj razbiti ostatke plemstva, radi lakšeg upravljanja. Pritisak na vlastelu bio je snažan i u težnji da se islamizira, razbije na manje grupe ili, kao potencijalna opasnost, konačno fizički uništi. Pod takvim pritiskom, kretali su se ka, za Turke, ekonomski slabije privlačnim krajevima Hercegovine. Od turske reči “mula”, tj. pisar, oni ih prozvaše Muline. Potomci Pisarevića su još neka bratstva u Klenku (Antovići, Baćovići, Orbovići i Đurkovići od kojih su Gligovići).

KRSNA SLAVA: Aćimovdan, Đurđevdan, Nikoljdan, Mitrovdan

______________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

LUČIĆI u Užicu su od Pinja Kujundžića sa Previša.