Poreklo prezimena Karan

21. februar 2012.

komentara: 4

[toggle title=”TESTIRANI KARAN NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Karan

Haplogrupa: I1 rod M

Poreklo: Donje Ceranje, Ravni Kotari, Dalmacija

Krsna slava: Đurđevdan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Karan/Karanović istražili su Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić u rubrici Koreni (frankfurtske „Vesti“):

 

Dušan Karan, za koga smo tek iz pečata na pismu shvatili da nam piše iz Kanade, navodi da je poreklom iz Republike Srpske, iz sela Cerovljani kod Gradiške, i da mu je deda pričao da su se doselili iz Drvara, samo što nije znao kada je to bilo. Krsna slava im je Đurđevdan. A jednom se naljutio kad mu je neko rekao da „mora biti da je musliman“, jer njegovo prezime „na arapskom znači crna boja“.

Prezime Karan potiče od muškog imena Karan, kao što su tvrdili još Vuk u „Rječniku“ i J. Erdeljanović u „Staroj Crnoj Gori“, dok je po nekim filolozima ono nastalo kao i hipokoristik (ime od milja) imena Karaman, a ovaj od glagola karati, grditi. Oni smatraju da su tako dobijena prezimena Karan i Karanović, ali i Karić i Karović. Mi smo, kao najuverljivije, prihvatili tumačenje u „Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika“ (JAZU), da je ovo prezime nastalo od turske reči kara (crn).

U selu Uskocima, kod Gradiške, lično ime Karan rasprostranjeno i kod pravoslavnih i kod katolika. Uostalom, nije zabeleženo u poznatim srednjovekovnim dokumentima pre dolaska Turaka, recimo u Dečanskoj hrisovulji. Odmah da naglasimo da je ova reč, bar kako tvrdi A. Škaljić u našem najboljem rečniku tzv. turcizama, dakle i reči koje su došle iz persijskog, arapskog i drugih jezika, ali preko turskog, upravo turskog porekla, a ne arapskog. Kako je naša kraljevska dinastija dobila svoje prezime? Ili vožd (Kara)Đorđe Petrović, ili naš veliki Vuk?

Zajednička „zakopina“ za sve Karane u Unačkoj oblasti je u Boboljuscima gde ih sa produženom osnovom, kao Karanovića ima oko 100 domaćinstava. U Bosanskoj krajini, tranzitnoj oblasti migracija iz Raške, stare Crne Gore, Hercegovine i centralne Bosne, preko Like i Banije, u posavske i podravske krajeve, postoji prezime Karanović, istog korena kao Karan. Rađenović navodi i toponim Karanovo groblje u Drvaru, što je samo spomen na nekadašnje Karane u ovom kraju. U „Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije“, u vreme Prvog svetskog rata, Karana je bilo u Buniću, Gospiću, Gornjem Lapcu, Lovincu, Buniću i Smokriću .

M. Radeka u „Karlovačkom vladičanstvu“, spominje Karane isključivo kao pravoslavne, s krsnim slavama Sv. Stevan, Đurđevdan, Pantelejevdan, Nikoljdan i Velika Gospojina, i Karanoviće sa slavama Đurđevdan i Jovanjdan. Kod Stj. Pavičića, Karani se spominju kao starinci na lovinačkom području, prisutni još od Krajiškog uređenja 1700. godine, dodaje da su u oblast Zrmanje doseljeni 1712, sa mnogobrojnim srpskim porodicama pod zapovedništvom kapetana Stojana Kovačevića. U Belajskom Polju i Bravskom, spominju se i Karanovići doseljeni iz Dalmacije sa slavom Đurđevdan.

Karana ima i muslimana kod Zenice, a i katolika u Lici.

U „Leksiku prezimena SR Hrvatske“ (1976) zabeleženi su i Karani i Karanovići, ali i Karanci, u mnogim opštinama ove bivše ju-republike. Među prezimenima u graničarskoj Šajkaškoj (desna obala donjeg Potisja u Bačkoj), popisani su Karani, Karanovi, Karanovići i Karanski. U Mošorinu, Karani se prvi put beleže 1788. godine (Karanovići od 1786, a Karanovi još 1763), u mestu Šajkaš od 1809, Donjem Kovilju 1839. u Gospođincima od 1849, Turiji 1842. i Nadalju od 1853. godine.

Velike familije Karana, odnosno Karanovića, dale su i dosta značajnih ljudi. U ovim prilozima retko navodimo pojedince, ali sveštenika, „popa Karana“, ne možemo da ne spomenemo. Ovaj veliki borac protiv Turaka, pokretač jedne lokalne bune, bio je najpre u Srbiji, posle 1860. u emigraciji, a onda ponovo u svojoj Krajini kao slavni učesnik Bosanskog ustanka 1875-1876. Imao je svoju četu boraca, ustaša, kako se to govorilo

(„ustaš“ je izvorno srpska reč) sa kojima je neustrašivo jurišao u bojeve. U jednoj prilici je spasao život Petru

Mrkonjiću, potonjem kralju Petru I Karađorđeviću. Ušao je u nekoliko suvremenih junačkih pesama. U jednoj se Turci upozoravaju: „Bjež’te Turci, zarana, eto popa Karana!“

 

IZVOR: Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić, „Koreni“, poreklo srpskih porodica i prezimena, rubrika iz frankfurtskih „Vesti“

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Prethodni članak:

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. milan

    PLEME KARAN/OVIĆA

    I

    Knez, iliti car Karan iz Agrive,
    Potomak Herakla, čuvenog junaka
    Iz antičke mitologije, glave žive,
    Na ramenima, iz grčkog mravinjaka,

    Pobegne svome SRBskom narodu,
    Plašeći se izdaje. Stane se, sa
    Svojim narodom, u gradu Edesa.
    Zahvali se opet, SRBskom rodu.

    Stari grad Edesa nekada se zvala
    Egama, što u prevodu znači Kozji
    Grad, a Makedonijom se nazvala

    Bez ikoga razloga. Pametari ostare,
    A ostaje večna enigma za istoričare.
    Od Troje do Like uz blagoslov Božji.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 6.7.2011

    II

    Ilija, iliti Ilion, osnivač Troje
    Po njemu je zvana SRBska Ilirija,
    A u Iliriji, na Balkanu, se broje
    Sva SRBska plemena. Osta Ilija

    Zaboravljen u istoriji i u narodu.
    Sin Heraklov, iliti boga Serbona,
    Iliti Serbo Makeridova. Prarodu
    Karana, iliti Karanovića. Spona,

    Od najstarijeg Heraklovog, Nila sina
    Potiče Heraklid, koji Kleodeja dobi
    A ovaj Aristomaha, a ovaj, pak Temena.

    Temen dobi Karana, osnivača plemena.
    Karan dobi Filipa, a ovajode izdrobi
    Aleksandra, junaka dinarskih visina.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 7.7.2011

    III

    Plutarh nam ostavlja zapis u amanet:
    Aleksandar, junak dinarskih visina,
    Bio je emotivno vezan za SRBski svet.
    Slavni Temnić je njegova postojbina.

    Detinjstvo i ranu mladost je proveo
    Kod Tribala i Ilira u Pomoravlju
    Kod svojte svoje. Osokoljen zdravlju,
    Bogove daruje. Ljubavlju je sve zaveo.

    Aleksandar je imao dodira sa Hemom,
    Antičkom planinom, iliti Balkanom,
    Iliti današnjom Starom planinom.

    I baš na Staroj planini, usnulim snom
    Osvajača, kaznio je svoje Tribale i Ilire.
    Gledajući, da se SRBska plemena izmire.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 13.7.2011

  2. Vojislav Ananić

    KARAN, neće biti presmiono objašnjenje da vlastito ime šume Karan i po Krajini raširenog prezimena Karan(ović) potiču iz turskog vremena, od turske riječi: kara (tur. kara – crn); jer se taj pridjev indekl. kara pojavljuje i u turskim složenicama: karađoz, Karadag, Karadenjis, karahaber, karakahva, karakošli itd. – sve sa pridjevskom osnovom irn u složenici (50, 395).
    Kara(novića) ima po Krajini i po Lici, žive i u okolini Stoca
    (Domanovići, Dubrave), ali i hercegovački Karani su daljom starinom Ličani (35,409). Svi slave Nikoljdan.

    • Milan Karan

      Karan nije ime i ne potiče iz vremena Turaka,moji su doselili pod Grmeč pre 400 godina iz pravca Crne Gore a po priči mog Đeda ,Karanovići su postali od Karana dodajući nastavak “ović”

  3. Vojislav Ananić

    KARAN (p). u Domanovićima (Dubrave, Stolac). Karani su daljom starinom iz Like. U Domanoviće je Karan došao oko 1880. godine “za zanatom” iz Rašljana (Duvno). Slave Nikoljdan (59:253, 310.315). Porodice ovog prezimena pominju se i u Mostaru. Između dva svjetska rata Slavko Karan, sa suprugom Stanom, imao je trgovinu goblenima koji su tada bili “u modi”. Pamti se da je Slavko bio veliki šaljivdžija, kozer, odličan gitarista i pjevač u horu “Gusala” (91:436).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.