Ilijić

18. februar 2012.

komentara: 2

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vojislav Ananić

    ILIJIĆ / ILIĆ, prezime po ocu Iliji. Često se -iji sažima u i – Ilić, te se u dokumentima nailazi na Ilić i Ilijić još od XIV vijeka.
    Naravno, prezime je u vezi sa slav- ljenjem proroka Ilije, čiji je kult u narodu širilo hrišćansko bogo- služenje (25, III, 792). Koliko su Ili- ći rašireno prezime, neka pokažu samo neki podaci: u užičkom kraju postoje 72 naselja sa Ilićima, u Boki ih je takođe dosta, doseljenih iz raznih oblasti. A matična oblast svim Ilićima svakako je Crna Gora i Stara Srbija, odakle su se raseljavali od XVI vijeka.
    Zašto Ilići slave različite slave? Zato što jedni sa drugima “nemaju genealoških veza”, a nemaju ih jer je u svakom kraju mogao da bude drugi predak Ilija (34,105-107).
    „Genealoške veze postoje”, kako smo utvrdili, za jelovačke i ličke Iliće, jer im je zajednička slava Đurđevdan. Konkretno, Ilići u D. Jelovac su se doselili iz Mazina (Lika), nred okupaciju BiH od strane Austrougarske, čije je patronimično ime Ilija u tim krajevima – po sjevernoj Dalmaciji, oko Knina i Unca – bilo jedno od najraširenijih (uz imena: Petar, Jovan, Simo, Savo, Stevan, Dušan). Ima ih na tom prostoru u oba vjerozakona – pravoslavnih i katolika.
    Kao vrijedni i sposobni ljudi, jelovački Ilići brzo su se osnažili, naročito u stoci i okrupnjavanju posjeda. Svinje, ovce i konje nisu nikad ni prebrojavali. Najpoznatiji Ilić bio je Mile, zvani Milać, koji je živio 108 godina. Milin otac Rade imao je i sina Nikolu. Ova ugledna porodica davala je više puta knezove.

  2. Vojislav Ananić

    ILIJIĆ (p), u Pridvorcima kod Trebinja i u Trebinju. Daljom starinom su iz Riđana u Crnoj Gori. Staro im je prezime Prcović. Naime, neke porodice Prcovića uzele su (vjerovatno iz estetskih razloga) novo prezime po nekom svom pretku Iliji. Zadržali su staru slavu svojih predaka Lučindan. (Saopštio Savo Puljić iz Todorića).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.