Poreklo prezimena Buvač

14. februar 2012.

komentara: 8

Prezime Buvač sreće se u Bosni i Hrvatskoj. Uglavnom je vezano za srpske pravoslavne porodice, ali ima i drugih vera. Vredan prilog o ovom prezimenu poslao je naš saradnik Predrag Buvač.

Ovo je tekst koji najbliže, bar ja mislim, i  najtačnije opisuje porijeklo prezimena Buvač:

Svako prezime i svaki rod iza sebe ima neku priču, a priča koja stoji iza Buvača je sledeća.

Buvači potiču od uzgajivača nekada veoma skupocjene biljke, zaštitnice protiv insekata koji napadaju žito i koji su često nazivani žitne buve ili buhe. Ova biljka nosi naziv “buvač”, a na latinskom Chrysanthemum cinerariifolium. U narodnom govoru koji najčešće izostavlja glas “h” izgovara “bu’ač”, a u pisanom jeziku zapisali su je kao buvač ili buhač, stoga su i prezimena Buvač, Buač ili Buhač od istoga roda.

Prirodni prostor rasprostranjenja ove biljke odrediće i prvobitni prostor iz kojega potiču rodovi Buvač, Buač ili Buhač.

Cvijet buhač samoniklo raste gotovo isključivo u primorskom području Hercegovine i Dalmacije, uglavnom na kršu, na nadmorskim visinama od 100 do 400 metara. Aktivne supstance piretrini kojih najviše ima u cvjetnim glavicama buvača, uspješno suzbijaju štetne insekte dok za toplokrvne organizme nisu otrovni, a na zraku i svjetlu vrlo se brzo razgrađuju u inaktivne spojeve.

Zbog visokih otkupnih cijena, ljudi su nekoć osim bavljenja stočarstvom uzgajali i buvač u svojim vrtovima. Prodajom poljodjelskih proizvoda, a posebno buvača, skupljao se novac za kupovinu žitarica koje u primorju nije uspjevalo. Žito se kupovalo iz polja Bosne.

Padom primorskih zemalja pod osmansku vlast, Turci su stvarali vojne jedinice od porobljenog stanovništva i slali ih na dalje frontove, naseljavajući ih kao spahije, odnosno seljake sa zemljom i povlasticama u plaćanju poreza, koji zauzvrat moraju čuvati granicu. Tako Buvači dospijevaju na zapad u ondašnju austrijsku Hrvatsku, kao i ostali porobljeni hercegovački i dalmatinski Srbi.

Danas se na pola puta između Mostara i Gruda nalazi naselje Buhači, odakle Buvači vjerovatno potiču.

Iz 1750. godine u crkvenim zapisima ondašnjih pravoslavaca na području između Knina i Sinja nalazila se nekolicina Buvača.

Selidbe u doba osmanskoga sultanata, smjestile su jedno veće naselje Buvača u Ključ, a odatle su poslije Drugog svjetskog rata neki prešli u Banju Luku.

Drugo gnijezdo Buvača nalazilo se kod Kozare u Gradišci. U Drugom svjetskom ratu u logoru u Gradišci je ubijeno oko 150 Buvača iz toga mjesta. S druge strane Kozare, jednom do Dubice i jednom do Prijedora nalaze se takođe dva sela, koja se nazivaju Buvači, čije se postojanje može pratiti do sredine 19. vijeka.

Danas se mogu pratiti pojedini slučajevi Buvača u okolici Zagreba i Slavonije koji sebe smatraju Hrvatima.

U vrijeme tursko-ugarskih ratova i seljenja Srba u Srijem i Bačku, zabilježeni su i Buači naseljeni u Šajkaškoj, gdje su radili kao šajkaši brodari.

Dakle, Buvači su većinom potomci Srba iz Hercegovine i Dalmacije, koji su raseljeni u vrijeme i poslije turskih osvajanja tih prostora.

Većina Buvača, Buhača i Buača za porodičnoga zaštitnika uzima sv. Nikolu.

Gospodin Predrag Buvač prenosi i dopis jednog njegovog prezimenjaka na sajtu www.ogorje.net/prezime/buvac/2426.html

“Ja sam Buvač iz sela Gornja Slatina opština Ribnik (prije rata pripadalo opštini Ključ). Naši stari djedovi i pradjedovi su pričali i tako se prenosi s koljena na koljeno da su bila tri brata i da je upravo jedan ostao u Slatini ispod planine Dimitor, jedan otišao u Bardaču kod Gradiške a jedan kod Dubice ili Prijedora. Trenutno nas Buvača iz Slatine ima još u Ključu, Banjaluci, Beogradu, Novom Sadu (Temerinu), Užice, Pančevu, Titel i svi smo porjeklom Slatinci i krsna slava nam je Sveti Nikola. Na FB sam u kontaktu sa jednom porodicom Buvač iz Gradišeke i njihova slava je Sveti Nikola, dok kod ovih iz Dubice i Prijedora nije al oni kažu da je i njihova slava bila sv. Nikola al da su uzeli drugu slavu ( ne znam kako). Možete objaviti ovaj tekst na vašoj stranici kako bi i drugima bilo jasnije porijeklo prezimena Buvač”.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (8)

Odgovorite

8 komentara

  1. Buac

    Sve lijepo objasnjeno,osim da u Dalmaciji nisu Buvac Vec Buac. Zive u Orlicu i Zvijerincu u dalmatinskom Kosovu i slave Svetog Nikolu. Po pricama koje se prenose sa koljena na koljeno kaze da su doslelili iz Bosne sa podrucja Grmeca,Kljuca ili su se odvojili od ostatka plemena i krenuli put dalmacije,a do tada je cijelo pleme nosilo prezime Jakovljevic. Ako neko ima vise informacija molim da ostavi komentar.

  2. buac iz orlica

    Zdravo, ja se prezivam Buac, iz sela Orlic pored Knina u Dalmaciji. U poslednje vreme pokusavam da udjem u trag poreklu svojih predaka. Ono sto znam iz price svojih bliznjih poklapa se sa komentarom koji je napisan, prema prici da su se Buaci prezivali Jakovljevic i da su promenili u prezime Buac za vreme turskih osvajanja. Bilo bi lepo da se predstavi osoba koja je prokometarisala ovaj prilog jer je moguce da vodimo isto poreklo 🙂 puno pozdrava!

    • možda bude od koristi...

      Koliko je meni poznato uvaženi ALEKSANDAR BAČKO obradio je vaše područje i štampao nekoliko tekstova i knjiga pa ga po mom mišljenju možete konsultovati kao saradnika ovog portala.

  3. Milorad Bogdanović

    Dr Vladimir Mihajlović u svojoj knjizi Srpski prezimenik, na str 110 između ostalog, zaisao je da se prezime Buač spominje 1783 godine u Gospođinici (Bačka); u selu Nebočaj kod Vogošće i kod Sarajeva. Prezime Buača se spominje u Čuguri (Bačka) 1802 a u istom jestu 1794 prezime Buačev.

    Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, str 241 napisa da u Hercegovini više nema pravoslavni Buvača. Buvači u okolini Konjica i Mostara su se pokatoličili, a bili su slavljenici Nikoljdana.
    Jevto Dedijer takođe tako o Buvačima piše, samo što on spominje da im je Ilindan slava bila.

    Za Dalmaciju, prota Savo Nakićević -Kninska krajina, 1913; navodi da u mjestu Orlić (Kosovo polje) imaju 4 kuće Buvača koji slave Nikoljdan kao i u mjestu Zvjerinjac (1 kuća), došli iz Bosne između 16 i 18 vijeka.
    U mjestu Turić-Markovac Buvači (1k), slava Sv. Dimitrije, doselili iz Bosne u 18. vijeku.
    Aleksandar Bačko- Porodice dalmatinskih Srba, str 74, zapisao je Buači u mjestu Zvjerinac(10 čl-2 kuće), sl Nikoljdan a starinom su iz Bosne koji su “u 16” vijeku došli ovdje preko Orlića gdje su takođe Buači i istu slavu slave. Buvači u Polači, slava sv Dimitrije, (1.k), došli iz Bosne u 18 vijeku.

    A u Bosni u Šematizmu dabrobosanskom za 1882 godinu spominju se Buači u parohiji Vareš (Visoko) i Sarajevo grad, a Buvači u parohiji Mašići i Romanovići kod Gradiške i manastir Mošštanica podno Kozare. Svima je zajednička slava Nikoljdan.
    Ovdje se ne spominju Buvači iz Gradne i Omarske (Prijedor), koji takđe slave Nikoljdan , kao ni Buvači iz Slatine kod Ključa, što ne znači da u tome vremenu nisu bili tamo nastanjeni.

    Iz ovoga se može zaključiti da je to jedno prezime, samo što se različito izgovara .

  4. Predrag

    Postovani,

    U Šematizmu koji ste naveli (dabrobosnaskom za 1882. godinu) u poglavlju XIII, parohija Slatina (kod Ključa) na 156. strani spominju se Buači (Buvači) da im je slava sv. Nikola, što znači da su u to vrijeme i živjeli na tom području.

    Pozdrav

    • Milorad Bogdanović

      Da, u pravu ste.
      Moja je greška. Zamjenio sam knjigu Đorđa Janjatovića, Prezimena Srba u Bosni, Sombor, 1993, str 58. gdje se ne spominju Buvači iz Gradine i Slatine , sa Šematizmom d/b za 1882.

      Mislim da ova moja greška neće puno naškoditi našim Buvačima.

      Ovim putem želim da pozdravim svoga prijatelja iz mladosti Željka Buvača, selektora fudbalske reprezentacije Republike Srpske i Dragana Buvača, velikog ratnog druga.

      Svako dobro.

  5. Dražen Buvač

    Pozdravljam da je gospodin Predrag Buvač, rodom Ključanin, poslao vam ovaj vrijedan prilog o porijeklu prezimena Buvač. Cijeli ovaj Predragov prilog zapravo je kopija mojega priloga sa stranice http://www.ogorje.net/prezime/buvac/2426.html
    Moj tamošnji pseudonim je Wannabeme, no moje pravo ime je Dražen Buvač, rodom iz Omarske.
    Sve što ste mogli pročitati u prilogu s trudom smo istražili ja i moj brat Mirko godine 2009-10. On je zaslužan za geografska istraživanja, a ja za lingvistička, odnosno o porijeklu sama naziva.
    Spoznaju da prezimena Buhač ili Buvač, koja se u narodu svakako izgovaraju samo kao Bu’ač, potiču od istoimenoga cvijeta, olakšalo je moje poznavanje hemije i biologije, jer trenutno radim na Filips univerzitetu Marburg u institutu farmacijske biologije i biotehnologije.
    Mnogi Buvači bi se zastidjeli, jer neznajući porijeklo svojega prezimena, asociirali bi ga s buhama. No istina o prezimenu Buvač/Buhač je mnogo ljepša.

    Biotehnolozi Evrope i Amerike su spoznali značaj cvijeta buvača/buhača tek 1840ih god. vidjevši njegovu upotrebu u stanovnika Dalmacije. Priča ide ovako:
    Jedna njemica Anna Rosauer tokom boravka u Dubrovniku, dobila je buket ovoga cvijeta s bijelim laticama. Pošto se je cvijeće uvenulo, ostavila je buket u kraj sobe, te za nekolike dane ugleda pod njim uginule insekte. Njemački dosjetljiva Anna je dobila ideju da melje suhi buhač i prodaje njegov prah u svrhu instekticida. U tu svrhu Dubrovački doktor Anton Drobac osniva po Braču i Hvaru berbe buhača, te u buduće osniva plantaže od Krka do Dubrovnika za izvoz u inostranstvo.

    1854. godine u francuzskom hemijskom žurnalu Annales de Chimie applicata medicina izlazi članak o cvijetu buhaču pod nazivom Di du plante insettifughe Pyrethrum cineriifolium, Trevir’.

    1856. buhač se predstavlja u SAD člankom
    Production and manufacture of Buhach, by Daniel William Coquillett, United States, Division of Entomology. p. 7-16

    1959. godine vrši se prvi izvoz buhača u SAD.
    Njegov ogroman značaj za ekonomiju SAD vidi se po novinskim člancima iz Kalifornije 1887. god.
    Pacific Rural Press, Volume 33, Number 22, 28 May 1887
    Tamo je jedan Dubrovčanin Milka osnovao firmu pod nazivom Buhach koja je proizvodila California insect powder. Sada na tom mjestu je grad Buhach Colony.

    Jer ovdje nije moguće umetnuti ni pdf. ni jpeg. ja ću pretipkati dio teksta iz tih novina. U samim novinama tekst je ukrašen slikama fabrike u stilu Wild West kako to poznamo iz kaubojskih filmova. Ko želi vidjeti same novine se mogu naći onlajn ovdje https://cdnc.ucr.edu/cgi-bin/cdnc?a=d&d=PRP18870528.2.69
    Issječak:
    What is Buhach?
    Buhach in a word adopted as the trademark and name of the California insect powder, which is made from the blossoms of the plant Pyrelhrum Cinerarias Folium by the Buhach Producing and Manufacturing Company, of Stockton, California. This remarkable plant was introduced
    into California by the above-named company from Dalmatia, Europe, where it has been profitably cultivated for many years. It is now extensively cultivated upon the plantations of the company, located near Atwater, Merced county, California, where the conditions of soil and climate have been found particularly favorable for the production.The powder thus manufaotnred is the product to which the name of Buhach is given, and which, wherever it has been introduced and its qualities made known, is regarded as a necessity in every house. Notwithstanding that it is remarkably destructive to insect life, it is absolutely harmless to man or beast, whioh makes its use possible where other preparations cannot be introduced. By its intelligent use every house can be protected from the many annoyances that are otherwise suffered from the prevalence of insect life, and the general comfort of the residents is correspondingly increased. The introduction of the valuable plant from which Buhach is manufactured has been an important addition to the products of California, and, aside from the fact that an important industry has been established, and the field of labor enlarged, an article is produced which is particularly demanded by the people of the State. The business of the Buhach Producing and Manufacturing Company is constantly increasing, and their facilities for supplying the growing demand for their product are being constantly enlarged.

    Pod kraj 19. vijeka potražnja buhača je bila ogromna. Sjeme je izvezeno u Francuzski Provans, a odatle u francuzske kolonije u Alžiru, Tunisu i ekvatorijalnoj Africi, gdje su afrički robovi na plantažama buhača donosili milione francuzskoj privredi. Britanci osnivaju plantaže buhača u Kini, Indiji i Australiji.
    Jer je u odnosu na ove kolonizatorske gigante proizvodnja buhača u samoj Dalmaciji, kao dijelu Austrougarske postala bezznačajna, a ktomu i buhač u Africi davao duplo više učinkovitosti protiv insekata, ova rabota je u Dalmaciji ubrzo zapostavljena.

    Buvači ili Buhači potiču od uzgajača ovih biljaka. Od Knina, preko Ključa do Gradiške svi slave Nikoljdan. Moji Buvači iz Omarske slave Pantelijindan, no po pričanju starijih stara slava bila nam je Nikoljdan, a premijenili smo je, jer je moj čukundjed, koji je došao u Omarsku, oženivši se kćerju Antonića, koji su slavili Pantelijindan, ušao u njihov dom i primio slavu doma.

    Naiđe li ko od mojih na ovaj članak, ostaviti ću mu ovdje na znanje, neka zna o lozi.
    Taj moj čukundjed zvao se Stojko Buvač, a pradjed Sava, a djed Gojko, otac Vinko, ja Dražen, a imam sina Velibora. Brat mi Mirko, a strici Vlada, Miodrag, Radenko i Slobodan. Vlada ima sina Mišela, Radenko Danijela, koji umrije mlad, i Darka. Pjevač Slobodan i čiča Miodrag umriješe mladi i bezdjetni. Djed ne ima braće, no samo sestre. Djedov otac Sava imaše dva brata Bjelana i Danu. Jedan od njih pogibe u drugom svjetskom ratu, a drugi imaše dva sina. Jedan porodi Nedeljka (Neđu), koji umrije star, a njegov sin se preselio sa svojim sinom Sinišom u Boku Kotorsku. Drugi sin porodi Živka, Dragana i Zorana i Željka. U Živka sin Ranko i mnoge kćeri, u Dragana samo kćeri, u Zorana sin Dane i kćeri. Svi živjesmo u Omarskoj u selu Buvačima. Pripovijedaše mi baba, djevojački iz susjednih Gavranovića, da imasmo nekada mnogo zemlje i šume u nedogled, no kada djed Gojko pogibe 1988, a ona osta sama s osmeroma djece prodavaše dio po dio, te ne osta čudo. Ja i brat mi sada smo u Njemačkoj, nadomak Željka Buvača, kotrenera Borusije Dortmunda. Samo selo u Omarskoj sve se više prazdni. Mladi odlaze, stari umiru.

    Što se ostalih Buvača tiče, bješe jedno veliko gnijezdo s one strane Kozare u Gradišci. Bi njih ubito u Jasenovcu preko 200 glava. Jedan dio njih prebježe u Vojvodinu, a jedna porodica se isseli u Švedsku.

    Jedan dio Buvača su Hrvati. Oni su uglavnom u granicama nekadašnjih graničara okolo Vukovara. Sam pretsjednik Vukovara je bio jedan Buvač. Jedni od njih sada su u okolici Zagreba, a jedni iz Vojvodinske grane su u Beogradu (tipičan magnet urbanih centara), no oboje potiču od onih Buvača iz Gradiške.

    Jedni Buvači su se oddavna, jošte od 18. vijeka naselili u Srijem i Bačku, radeći šajkašima. Njeki od ovih su vršeći vojnu službu i seleći se sve uz Dunav došli do Budima, a odatle njeki u Bohemiju, a njeki u Poljsku. Tako ima jedan Poljak iz Šlezije Buhacz Wojciech (1914-1945). A iz Bohemije se 1840 Barbara Buchatsch (čita se Buhač) udala za njekojega Matuša Helfera u Banat Vecseháza, Krassó-Szörény.

    Na imigracionim arhivima SAD od 1838 do 1877 god. zabilježen je ulazak petnaestak Buchatscha (Buhača) u luku Baltimor, Merilend. Imali su njemačka lična imena August, Anton, Martin, Franc.

    Možda ovakova podpunija slika migracija Buvača, Buhača ili Bu’ača od Dalmacije do Amerike, može doprinijeti boljem shvatanju obćih ruta srbskih seljenja u prošlosti.

    Jedino je jošte preostalo napraviti genotipnu analizu Buvača. Ako budem radio test, rado ću s vami podijeliti podatak. Ja predpostavljam ili R1a ili I2 Din. E1b smatram najmanje vjerovatnim, jer ipak Buvači svojim djelatničkim porijeklom nijesu bili vezani za vlašško stočarstvo i planine, no prije svega za doline i biljni uzgoj.

    Što se tiče fenotipa loze od mojega djeda Gojka, on je sam ličio na Kennedija, pokojnoga predsjednika SAD. I njegovi sinovi imaju tamno rusu kosu, zelene ili plave oči. Moj otac poprilično liči licem na Švarceneggera ili Olivera Kana, dakle vukući na fenotip Borebbi, dok druga loza Buvača, stričevića moga djeda, ima crte lica koje vuku na dinaride, vjerovatno zbog utjecaja raznih ženskih linija.

    S poštovanjem,
    Dražen Buvač,
    Marburg
    [email protected]

  6. Milorad Bogdanović

    Zahvaljujem se Draženu na korisnom i opširnom tekstu o Buvačima, kao i poštovanju svoje ćirilice.
    Takođe, zahvaljujem se na namjeri da izvrši testiranje i sazna koja je hlaplogrupa. To će za prostor nekadašnje Timarske doline mnogo značiti. Za sada testirao se:
    1.Ćirić iz Marićke, Pantelindan – I2 DN
    2.Vukajlović, Krivaja, Stevanjdan – E-V13
    3.Bogdanović, Jelićka, Srđevdan – R1a

    Sve nabolje vam želim.