Baturan

13. februar 2012.

komentara: 3

Poštovani,

ova stranica je u pripremi.

Pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Voja

    BATURAN

    Prvi put prezime Baturan se pominje u 12. vijeku. Dva brata zidara koja su doplovila u Kotor, bili su kao dobri i priznati majstori, unajmljeni da zidaju romaničku crkvu svete Ane 1221. godine, koja se i dan danas nalazi u sjeveroistočnom dijelu starog grada Kotora. S tim što se drugačije zvala u 12 vijeku.

    U Kotoru Baturani žive do 1669. tj. do kandijskih ratova. Nakon toga jedan dio se seli u okolinu Zadra i skraćuje svoje prezime (Batura), a drugi prvo živi u selu Kobilji Do – zaseok Baturin brdo – Cetinjska opština. Nakon toga žive u selu Banjani kod Nikšića, da bi u 18. vijeku stigli u Pivu. Prvo u selo Barni Do, zatim Nedajno i na kraju selo Mala Crna Gora. Tamo su živjeli do 1945. kada većina kolonizira u Vojvodinu – Bačko Petrovo Selo, a dio ostaje u Crnoj Gori, tj seli se u današnju Podgoricu. Svi Baturani su tamnijeg tena i pomalo tvdoglavi. Zaštitnik porodice je sveti Tripun/Trifun koji je i zaštitnik grada Kotora.

    Inače nijesmo ni crnogorskog ni hrvatskog a još manje turskog porijekla.

    Ispravka: prvi put se braća pominju u 13. vijeku. Kada je sazidana, crkva je bila posvećena svetom Martinu. Podaci o zidarima su iz arhiva grada Kotora.

  2. Voja

    Baturani. Ranije je to bila veća porodica, a sada ih je samo nekoliko kuća. Žive u Crnoj Gori i u Jerinićima. Slavili su Tripunjdan. Po predanju, oni su porijeklom iz Preraca i pripadali su bratstvu Radanovića, pa se 4 brata dosele u Bešiće, odakle zbog zavađe sa Kneževićima pobjegnu najprije na Brljevo. Tu se jedan Baturan oženi sestrom Ostoje Kužića, pa se sa braćom i sinovima Stevanom i Mijatom preseli u Barni do. Stevanov sin Risto oko 1830. godine pređe na miraz u Babiće, a ostala tri brata u Crnu Goru. Od njih je jedan, Staniša, imao sina Tošu, a ovaj Boža, koji se preselio na Nedajno i imao sinove Goluba, Jakova i Iliju. Golub se iselio u Bosnu, negdje oko Rogatice. Prezime su dobili po nekom pretku, koji je mnogo išao u lov, pa mu se „nabaturavao” snijeg na noge.

    • Voja

      Baturani su doplovili sa obala Crnog mora (pomorci Rusi ili Jermeni), u Kotor. Plovili i gradili crkve u Kotoru (sv. Trifuna i današnje sv. Ane). U vreme raskola jedna linija prihvatila katoličanstvo i dospela do Ravnih Kotara, a druga: selo Preraci kod Bileće, odakle su svi pobegli zbog ubistva jednog od begova Ljubovića preko Volujaka ili Maglića u čete Baja Pivljanina na Brljevo kod Plužina, zatim u Bešići (zaselak Barnog Dola), Babići, selo Mala Crna Gora, Nedajno, Bačko Dobro Polje, Kula, Sremska Mitrovica, Novi Sad, Podgorica, Kruševac. Jedan brat Golub iz Preraca u bežanju se opredelio za pravac: Čemerno – Podromanija, gde su promenili prezime u Golubovići, drugi ostao u Avtovcu, promenio prezime u Nikitović, a samo su se dva sklonila u uskoke Baja Pivljanina. Vaketni mali brat Đuro nije mogao da beži. Kada su Ljubovići upali u kuću, on se sakrio pod krevet. Jedan od begova Ljubovića ga uze da mu prepinje konje. Čuo je jedne večeri dok je prepinjao konje da se Bajovi uskoci prikradaju kuli Ljubovića, javio mu. Turci zapucali i oterali hajduke, beg vaketnom Đurici dao slobodu da gradi kuću gde hoće kad mu je spasao život. Po predanju Đurica je rekao: ”Ja bih na ono naše”. Tu je sklepao neku potleušicu, oženio se i od njega je nastala najbrojnija hercegovačka porodica Đurice. Kada je Bajo poginuo, čete su mu se rasturile i Baturani se priženili: jedan od Babića u istoimenom selu, a drugi od Kužića sa Brljeva, ili Jankovića na Maloj Crnoj Gori (to nije utvrđeno). U Preracima postoji: Baturanov do, Baturanov ublić, Baturanov val, Baturanova njiva. Na Baturanovoj njivi je sazidana crkva Sv. Trifuna. Svi pravoslavni Baturani i danas slave sv. Trifuna. U Jerinićima Baturani nikada nisu živeli, na Nedajnom jesu, ali su došli sa Male Crne Gore pod Durmitorom. Danas najviše Baturana živi u Novom Sadu i Podgorici.