Poreklo prezimena Azanjac

10. februar 2012.

komentara: 15

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (15)

Odgovorite

15 komentara

  1. Jana Jureš

    AZANYATS AILESI

    Osmanlı Devleti zamanında bütün Morava nehrinin Eski Vlah bölgesi Dinara yerinden Sırbistan’ın yeni kurtarılmış bölgelere hangi aracılığıyla nüfus göçü aktı, bir bölgesiydi. Güneyden kuzeye doğru yönü Karadağ, Hersek, Bosna, Metohya, Karadağ sahilinden göçmen büyük sayı içe girmişti. Yerleşimcilerin bu grupların bazılarında geldi ve aile Azanjac en eski atası ve kurucusu – Marinko. O, Vasilyeviçi köye, Javor dağda gelmiş. Bihor’ün Azana köyü Karadağ’dan göçtü. Gelenek muhtemelen Stameniç – Basara ailesi Tisovitsa köyde, Çkonyeviç ailesi Ştitkovo’da, Vuloviç ailesi Ravna Gora’da ve Azanyats ailesi Vasilyeviçi köyde, bunu aileler çıkmış dört kardeşten biri olduğunu söylüyor.

    19. yüzyıl başlangıçta Sırbistan’da bir aile için bir isim bulunamadı, aynı kişi başka soyadı altında vaftiz olduğu, başka ile evlendi ve üçüncü altında öldü durumlar vardı. 1833. nüfus sayımında Marinko Jankoviç soyadı oldu, 1834. Vasoyeviç soyadı oldu, fakat 1851. soyadı istikrar sipariş sonra Azanats soyadı oldu (daha sonra, 20 yüzyıl ortada Azanyats). 1863. nüfus sayımında Marinko’nun evi 15 kişi vardı – dört oğlu, karısıö üç yenge ve altı torun. Onlardan bütün Azanyatslar olmuşlar, tüm aynı ailedir ve aynı bayram kutluyor – Küçük Hiderlez. Azanyats ailesinde bugüne kadar erkek çizgide 228 döl doğudu, onlarından sadece üç Vasilyeviçi köyde oturuyor, ve diğerler Ivanyitsa’dan Amerika’ya boşalmışlar.

    Jana JUREŠ

  2. Jana Jureš

    MILUTIN AZANJAC (1840-1910)

    Javorsko ratište i borbe 1876. godine izuzetno osvetljavaju rukopisi – opisi Jovana Javorca (1855–1932), dobrovoljca i velikoškolca, koji se čuvaju kao posebna rukopisna zbirka u Međuopštinskom istorijskom arhivu u Čačku. U rukopisu su neponovljivi opisi borbi između Srba i Turaka na nekadašnjoj granici između otomanske carevine i Srbije. Ne samo da je Jovan Javorac, kao učesnik i svedok opisivao borbe, nego je i davao izvanredne prikaze ljudi, događaja i prilika između bitaka.
    Za vreme prvog Javorskog rata 1876. godine prekinuo je studije na Velikoj školi, došao u rodni kraj i otišao na front da zameni starijeg brata, tako da je bio učesnik i svedok svih tih događaja.
    „Izjutra 24. juna (1876) pročitao je đeneral Zah proklamaciju na Javoru i Užička brigada sa Rudničkom i sa svim sporednim jedinicama, stupi u borbu oko 7 časova …
    Uoči 24. juna, noću, držat je ratni savjet i većinom glasova riješeno: da se ide na Sjenicu ’carskom džadom’ direktno preko utvrđenih turskih položaja Kalipolje – Kladnica … i to je bila fatalna greška.
    Na opomenu nekih: „Zašto se ide tako reći pod puške Turcima?!” – Pera Borisavljević, komandant Užičke brigade, je snuždeno i zabrinuto odgovorio: „U ratnom vijeću sam bio za to da se udari Karađorđevim putem preko Koravčine sa Kladnice, za šta je bio naš Milutin Azanjac, koga je prizvao u rat kao poznavaoca tih mjesta i čovjeka junaka i slobodna vojnika. On je rekao u oči Zahu: „Vi ne smijete nikako drugim putem no kudije je i Karađorđe išao” – na šta mu je Zah odgovorio, smijući se: „Gle kako se čiča uplašio Turaka! Mi ćemo, čiča, carskom džadom i stići ćemo rahat na ručak u Sjenicu!”
    Ratni savjet nosiće na duši sve poginule i ranjene toga dana na Kalipolju, kojih je bilo preko 1.000 …”

  3. jana jureš

    SEMЬЯ AZANЯC

    Vsя oblastь Moravički Stari Vlah (oblastь ohvatыvaet basseйn reki Moravica) v period tureckoй vlasti bыla territorieй, čerez kotoruю prohodila migraciя žiteleй iz dinarskogo regiona k novoosvoboždennыm territoriяm Serbii. S юga na sever pronikali potoki poselencev iz Černogorii, Gercegovinы, černogorskogo poberežья, Bosnii, Metohii itd. V odnoй iz эtih grupp poselencev pribыl i stareйšiй predok i osnovatelь semьi Azanяc- Marinko. On popal v derevnю Vasileviči na gore Яvor. On pereselilsя iz derevni Azane iz raйona Bihor v Černogorii, po predaniю on bыl odin iz četverыh bratьev ot kotorыh vedut načalo sleduющie semьi: Stamenič- Basara (selo Tisovica), Čkonevič (selo Štitkovo), Vulovič (selo Ravna Gora) i Azanяc (Vasileviči).
    V samom načale XIX veka v Serbii kogda familii dlя každoй semьi vse eщe ne bыli opredelenы, bыlo soveršenno vozmožno čtobы odin i tot že člen semьi krestitlsя s opredelennoй familieй, ženilsя s drugoй, a umer s tretьeй familieй. Po dannыm perepisi naseleniя iz 1833 g. familiя Marinko bыla Яnkovič, v 1834 g. on bыl zaregistrirovan s familieй Azanac (potom, v seredine HH veka Azanяc). V perepisi naseleniя iz 1863 g. dom Marinko načislival 15 čelovek, v nem, krome ego suprigi, ego četыreh sыnoveй, treh snoh, žili šestero vnukov. Semья Azanяc beret svoe načalo ot эtih šesti vnukov, u vseh odin i tot že semeйnый prazdnik („slava“) – Svяtoй Georgiй, kotorый praznuetsя 16 noяbra. V semьe Azanяc poka rodilisь 228 potomkov po mužskoй linii, iz kotorыh tolьko troe živut v sele Vasileviči, drugie že pereselilisь v raznыe kraя, ot Ivanicы do Ameriki.
    Яna Юreš

  4. zoran jureš

    Danas, 14. decembra 2017. upokojila se naša draga

    DRAGOJLA MARKOVIĆ (rođ. AZANJAC)

    najmlađa kćerka bivšeg čačanskog trgovca Milana Azanjca, unuka nadasve čuvenog Ljuba Azanjca. Milan je sa suprugom Milicom imao desetoro dece, po petoro muških i ženskih. Najstariji sin Miloš rođen je 1917. godine, a najmlađa kćer, Dragojla, upokojila se tačno 100 godina kasnije, 2017. godine. Bio je potreban ceo jedan vek da bi jedno koleno familije Azanjac nastalo i ugasilo se. Srećom, postoje njihovi potomci koji će ih pamtiti po dobru i čuvati od zaborava a posebno dragu tetku Dragojlu.
    Bog da joj dušu prosti.