Poreklo prezimena Antunović

10. februar 2012.

komentara: 4

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Bojana Medić

    Poštovani, svi koji žele da saznaju više o poreklu Antunovića neka potraže knjigu “Tragom naših predaka – potomci srpskih kraljeva” od Veljka D. Antunovića. Autor je decenijama prikupljao podatke iz arhiva, istorijskih spisa, usmenih predanja od Antunovića širom bivše Jugoslavije. Ukratko, Antunovići su se u 7. veku doselili s Karpata na prostor Livno-Duvno-Sinj a odatle su se, sticajem istorijskih okolnosti, raseljavali na različite strane. Antunovići su stara plemićka porodica. U nekim dokumentima se spominje da su plemićku titulu imali 1010. godine, tj. u 11. veku, a verovatno i ranije. Antunovića ima i katolika i pravoslavnih. Pod pritiskom katoličke crkve da se pounijate selili su se iz Livna u Hercegovinu i Crnu Goru, a posle dolaska Turaka sele se u Dalmaciju, Liku, a odatle u Bosansku krajinu. Antunovići katolici žive na području Splita, Makarske, zapadne Heregovine, širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Antunovići iz Bosanske Krajine slave Đurđevdan.

  2. Vojislav Ananić

    ANTUNOVIĆI

    Antunovići su došli zajedno sa Papovićima s Čeva ili Velestova. Pobjegli su od krvi. Potiču od plemena Ozrova, Negdje, otprilike u prvoj polovini XVII vijeka dva brata, Pavle i Antun, sa porodicom i stokom stignu drugi dan više sela Šipačna. Tu su bili nekoliko dana, kod nekog bunara. Kad su krenuli, zaboravili su jedan bakreni kotlić, zvani “bakrica” i danas se taj bunarić zove bakrica. Odatle su preko Duge došli u Čarađe i naselili se u samom podnožju brda Ćurila, gdje sada žive Manojlovići. Iz Čarađa ubrzo pređu u Kazance, gdje i danas žive njihovi potomci. Od Pavla, zvanog Papa, postali su Papovići, a od Antuna — Antunovići.
    Po predanju i pričanju staroga Draga Golubova Papovića, osamdesetogodišnjaka, dobra poznavaoca prošlosti i tradicije svoga bratstva, imali su i trećeg brata Mijata, koji je ostao u Šipačnom i od njega su Mijatovići.
    Danas neki Antunovići tvrde da su porijeklom iz Nudola, kod Grahova, od bratstva Antunovića. No, svakako, prva verzija, kazivanja Draga Papovića, mogla bi biti tačnija i vjerodostojnija, zato što su Antunovići u Kazance prije došli nego istoimeno pleme u Nudo i drugo, Antunovići u Nudolu slave Nikoljdan, a Antunovići u Kazancima Aranđelovdan. Slave su najpouzadniji dokaz srodstva.
    Iako su došli više od trista godina, nijesu se mnogo razmnožili. Kada je povučena granica između Crne Gore i Austrougarske, 1878. godine, sinovi Lazara Antunovića pređu u Gornje Kazance, gdje su im bile zimske torine. Bipo ih je pet brata: Mato, Sava, Miloš, Nikola i Mitar. Mato se vratio natrag u Donje Kazance, u granicu Austrougarske, gdje mu i danas sin Božo, sa sinovima Brankom i Mirkom živi.
    Sava Lazarev imao je šest sinova: Kostu, Miletu, Jevta, Nedjeljka, Bogdana i Dušana. Kosta i Jevto odselili su u Bosnu, gdje i danas sa sinovima žive u okolini Dervente i obadva imaju sinove. Bogdan i Nedjeljko su pomrli kao momci, neženjeni. Mileta i Dušan likvidirani su u drugom svjetskom ratu od strane NOV-e. Od Milete su ostala dva sina: Milorad i Momir, obojica su poginuli nesrećnim slučajem. Od Momira Miletina, ostao je jedan sin, Mileta.
    Nikola Lazarev, imao je dva sina: Marka i Špira; od Marka nema muškog potomstva, a Špiro živi u Mostaru, sa sinovima. Mitar Lazarev je imao dva sina — Peka i Đorđija; od Peka su Maksim i Rade, a od Đorđija Mitar. Od Miloša Lazareva, nema nikoga. Rade ima Dragana, Maksim Petra, a Mitar Aleksandra i Borislava. Lazarev brat Luka koji je ostao u Donjim Kazancima, imao je četiri sina: Todora, Maksima, Gligora i Sima. Od Todora nema niko, Maksim je imao sinove Boža, Laka i Paja. Pajo se nije ženio, umro je u Americi. Božo je poginuo na solunskom frontu 1918. godine, ostao mu je sin Milovan koji danas živi kao penzionisani pravnik u Beogradu. Lako Maksimov bio je potpukovnik i njegovi sinovi žive u Bosni. Simo je imao tri sina: Radovana, Danila i Mihaila. Radovan je poginuo u NOB-u, Danilo živi u Kazancima ima tri sina Milovana, Milorada i Rista, a Mihajlo je oficir JNA. Glitor Maksimov imao je tri sina: Mitra, Marka i Milorada. Marko i Milorad žive u Vojvodini, a Mitrovi sinovi Đorđije i Ljubo, u Kazancima.
    Jedan njihov bližnji rođak Jakov, odselio je od siromaštva u Srbiju, oko 1908. godine. Tamo mu se rodio sin Risto, današnji poznati rukovodilac u saveznoj vladi, u Beogradu. Od Antunovića, istakli su se Lako i Risto.
    Kad su Gačani 1908. godine emigrirali u Crnu Goru, a poslije aneksije Bosne i Hercegovine, vratili se natrag, knjaz Nikola ustavi sedam mladića iz Gacka koji su bili završili osnovnu školu i primi ih u podoficirsku školu, na Cetinje. Ovi mladići su uoči Balkanskog rata 1912. godine, proizvedeni u činove potporučnika. Ratovali su na Skadru, u prvom svjetskom ratu i na Solunskom frontu, a to su bili: Lako Maksimov Antunović, Tanasije Prešov Tepavčević, Mijajlo Stevanov Todorović, Jovan Mališin Slijepčević, Tomo Mitrov Starović, Tomo Jolov Vukomanović i Krsto Vučićev Terezić.
    Nikola Lazarev Antunović bio je jedan od najhrabrijih vojnika u trećoj četi golijskog bataljona. Poginuo je na Božić, 1915. godine, sa bratom Mitrom, braneći svoj prag od Švaba. Negdje u početku XVIII vijeka, jedna kuća Antunovića imala je veliku zadrugu od 40 članova i hranili su veliku stoku, hiljadili su ovce. Jednog proljeća padne veliki snijeg, a taj je Antunović s ovcama bio za Oblo brdo, u Krivodo, gdje se i danas poznaju ozidine i torine u kojoj su hiljadili ovce. Bilo mu je nestalo sijena i sva stoka dođe u krizu. U blizini, u dolu Novakovcu, bilo je jedno sijeno nekoga Bumbića, iz Dobrelja. Antunović pođe kod njega i potraži mu sijeno, da spasi stoku i ovaj mu dade. Kad se u proljeće stoka napase, poruči Bumbiću da dođe da mu sijeno plati. Kad Bumbić dođe, on dojavi sve ovce do kotara u kome je bilo sijeno i nabaci pun kotar ovaca sa jagnjadima. Priča se da ih je u kotar stalo 40. Na primjedbu Bumbića da je to mnogo, ovaj mu odgovori: “Ako sam ti ja dao 40, ti si mene spasio hiljadu i da su ti bogom proste”. Docnije je, priča se ovo imanje za Oblo brdo dao Antunović nekome Todoroviću iz Dobrelja, za koga mu je bila kćerka i sada je ovo zemljište u ataru sela Dobrelja.
    Genealogija: Mileta, Momir, Mileta, Sava i Lazar.

    Izvor: Obrad Višnjić – Golija i Golijani, Trebinje, 1987.

  3. Vojislav Ananić

    ANTUNOVIĆ (p.k). Antunovići (p), u Klečku (Stolac), Porijeklom su iz Nudola u Crnoj Gori, odakle im je (oko 1785.) došao “pradjed Marko” sa tri sina: Milanom, Boškom i Simom. Slave Nikoljdan, a prislužuju Petrovdan (239:40). Antunovići (k) žive u zapadnoj Hercegovini. u selima: Humac, Klobuk, Kozice, Bekija…U Humac se “odnekud” doselila jedna porodica Antunovića i nije joj se dalo “raskotiti” i “uvik” ih ima jedna kuća. U Klobuk je neki Antunović doselio iz Kozice gdje je “ubio čovjeka i pobjegao”. (59:303.308).

    Izvor: RISTO MILIĆEVIĆ – HERCEGOVAČKA PREZIMENA, Beograd, 2005.

  4. Dragoljub

    Za Antunoviće pravoslavce je istina da su iz Nudola i da su jedni dosli u Klečak u Berkoviće.Slavimo Nikoljdan.