Poreklo prezimena Vitas

4. februara 2012.

komentara: 3

PIŠE: Kosta Došen

PLEME VITASA

Prema podacima, koje nam daje Petar Šobajić u svojim izučavanjima plemenima Bjelopavića i Pješivaca, u Bjelopavićima kod Danilovgrada u Crnoj Gori, postoji selo Pažići. Pored drugih naziva u selu se spominje Vitasov brod na reci Zeti. U donjim Pješivcima iznad brda Plata, nalazi se zaselak Vitasojevića sa 25 kuća. Na osnovu toga, sa puno verovatnoće se može zaključiti da pleme Vitas potiče iz okoline Danilovgrada i to iz plemena Lužana, najstarijih Srba koji su se u ove krajeve naselili pri dolasku na Balkan.
Posle Kosovske bitke i propasti srpske srednjevekovne države, nastaju kod Srba velike seobe, kojima je zahvaćeno i pleme Vitasa. Tako su Vitasi, najverovatnije polovinom 15. veka, krenuli sa ostalim plemenima preko Onogošta (današnjeg Nikšića) i Gacka i stigli do Nevesinja oko 1480. godine.
Kada su Turci zauzeli Liku, Krbavu i Kninsku krajinu sve do Ravnih Kotara, pokrenuli su i ovaj narod kod Nevesinja sa jednim delom plemena Vitas, pa ga preko Duvna, Livna, Glamoča, Grahova i južne Like, naselili u Kninsku krajinu, Bukovicu i Ravne Kotare. Posle izgona Turaka iz Like, krajem 17. veka, 1689. godine, dobar deo ovih doseljenika Srba u Dalmaciju, prešao je u Liku i naselio krajeve sve do Otočca i Brinja. Tada je Srbima naseljen i Počitelj, pitomo mesto pod samim Velebitom.
Drugi deo plemena Vitas u prvoj polovini 18. veka, krenuo je ka oslobođenoj Srbiji od Nevesinja, preko Foče i Višegrada do sela Kremna kod Užica. Prve njihove kuće ponikle su na Šarganu na izvoru Trgoviške reke, pa su se posle pomerile na sever do Dubrave i premestili se na obe strane reke. Kod Kremne postoji i danas postaja Šargan-Vitasi. Vitasima se zove ceo kraj. U Trgovištu bilo ih je do 1925. pet kuća, a sve ostale porodice izmenile su ovo staro prezime. Tako se zna da su od Vitasa Arsići, Đokići, Todorići, Mitričevići, Spasići i Karajići. Naseljeni su u selima Kaleniću i Bjelopercima (Pavlović, Ljuba: Užička Crna Gora, Naselja 19, 1925).
U raznim opisima Like i popisu naselja iz 1696, 1700, 1701. i 1712. godine među srpskim rodovima u Lici, u Počitelju nabrojani su: Bobići, Ćatići, Čuturile, Došeni, Ivančevići, Kalješići, Leskovići, Lubenovići, Ljubojevići, Miščevići, Njegovani i Pavlice, Radoševići, Rogići, Srdići, Trkulje, Uzelci, Vuksani i, kao najmnogobrojniji, Vitasi. 1915. godine bilo je 49 kuća Vitasa. Dele se na dva bratstva, gornji Danići (oko crkve) i donji Mrkelići (oko izvora Suvaje). Od ovih je porodica Jovana, zemljoradnika, i Đure Vitasa, sveštenika. Svi slave Sv. Jovana. Opšti nadimak imaju Bakrači.
Prvi Vitas, koji se spominje u pisanim spomenicima u Lici, bio je Vučeta Vitas, vojvoda počiteljske knežije. Njega je upisao u svojoj spomenici prilagača milostinje iz ličko-krbavske knežije godine 1743-1745 Jevrem Marović, egzarh patrijarha Arsenija IV Šakabente, pored imena kneza Radivoja Radoševića, Dobrivoja Došenovića (kujundžije), rodonačelnika Došena-Došenovića. Drugi je počiteljski paroh Mihajlo Vitas, koji je kao paroh krstio moga dedu Stevanai njegovog brata Jovana– pesnika. Treći, Pavao Vitas, kao seoski starešina, potpisuje predstavku u Gospiću da se ne zatvori srpska škola u Metku. Kao četvrti poznati Vitas bio je Jovan Vitas, učitelj srpske škole u Gračacu 1804-1805, a u Metku 1805-1808. Srpska škola u ono vreme nije bila stalna u jednom mestu, već je često premeštana iz mesta u mesto: Medak, Gračac, Gospić i Vrebac.
Pleme Vitas je dalo više poznatih ljudi koji su igrali značajnu ulogu u životu srpskog naroda u Lici. Dosta ih je otišlo iz Like, najviše u Slavoniju, a neki i u Srbiju, gdje su također došli do ugleda kao vojnici, sveštenici i naučni radnici.
Sa porodicom Vitas, Došeni su odvajkada stupali u rodbinske i kumovske veze. Sin prote Atanasija Došena, Sima, prozvani Šurekcija, bio je oženjen Božicom Vitas (Danić, 1801-1855). Sima je bio rođeni brat mog deda Stevana, sveštenika. Drugi sin prote Atanasija, Konstantin, bio je oženjen Milijom(Mrkelić). Sofija, sestra moga oca, bila je udata za Samca Vitasa, majora.
U kumovske odnose također stupaju rano porodice Vitas-Došen. Pesnik Jovan, brat moga dede, bio je već kao četraestogodišnji dečak, venčani kum Maksimu Vitasu i Mariji Preradović, 28. II 1795. Docnije, moj pokojni otac Isak, pokojni Simon Vitas njegova supruga Savasu međusobno krštavali decu. To su prihvatile i moje pokojne sestre, pa naposletku i ja, kao venčani kum pok. Jovana Vitasa i Anicei kao kršteni kum Gojka, sina Jovanova. Moja kći Svetlana, venčala je Mirka, sina sveštenika Đure i Jelene Vitas.
Mlađima ostavljam u amanet da ove duboke prijateljske i kumovske veze održavaju sve dok bude koga od Vitasa i Došena.

Kosta Došen

Prethodni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Kosta, sasvim sam zadovoljan Vašim tekstom. No, primijetio sam nekoliko grešaka koje su se, pri kucanju, potkrale, Naime, u drugom pasusu, iza riječi Onogošt, suvišna je riječ ‘kod’; treba da piše: “Onogošta (današnjeg Nikšića)”. Dalje, u trećem pasusu umjesto riječi Dunav treba da stoji riječ Duvno: “(…) preko Duvna, Livna, Glamoča”, a ne “preko Dunava, Livna, …”
    Samo nastavite da pišete. Trebaju nam ovako dobri prilozi.

  2. Vitas

    Kako mogu doci do e-mail adrese gdina Koste Dosena?

  3. Djordjo

    Vitasi iz Kremana su poreklom Drobnjaci