Poštovani,
ova stranica je u pripremi.
Pozivamo vas na saradnju.
Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).
Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.
Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
2. septembar 2018. u 11:58
Zoran
U pokušaju da dođemo do RODOSLOVA loze Šućur koji žive u okolini Sarajeva poslužili smo se nekim skromnim pisanim i usmenim podacima, kao i prikupljenim podacima od starijih osoba, obilazeći mjesta gdje žive Šućuri.
Jedan od značajnijih izvora podataka poslužila je i XI knjiga Jovana Cvijića “Naselja srpskih zemalja”, uz opise popa Stjele i Vladimira Trivkovića u izdanju Srpskog etnografskog zbornika izdatog u Beogradu 1908. godine, XXVI knjiga dr Milenka Filipovića od 1930. godine “Naselja i porijeklo stanovni-štva” “Vogošća i Bioča u Bosni”,. “Monografija plemena Vasojevići”, “Monografija Rovca i Rovčani” od Stevana Popovića itd.. Unaprijed se moramo ograditi od eventualnih netačnosti kojih će vjerovatno biti, naročito kada su u pitanju usmena predanja, kao i za manjkavost saznanja, s obzirom na to da i pored najbolje volje i htijenja nismo mogli doći u svaku kuću da bi prikupili potrebne podatke, te da pojedina lica koja su ih davala, nisu uvijek bila sigurna u ono što kažu.
Prema pisanim i usmenim izvorima Šućuri su porijeklom iz Crne Gore, gdje su se zvali Jelići. A da je ovo tačno, dokaz su Jelići kojih u Crnoj Gori ima u mnogim mjestima. Neke od njih smo i posjetili, kao npr: Radivoja – Raku, Milomira i Velimira Jelića u Bijelom Polju, od kojih smo doznali dosta pouzdanih podataka, koji su, upoređujući ih sa podacima iz navedene pisane literature, gotovo identični. U ovoj posjeti su bili Milan Jovanović i Sava i Čedo Šućur u avgustu 1990. godine.
Istovremeno smo posjetili nekoliko porodica Jelića u selu Rađevići kod Boljanića.
Da smo od istog plemena kazuje i podatak da svi Jelići za koje su nam govorili, slave istu slavu KIRILA I AVKSENTIJA ili kako se obično kaže ĆIRILOVDAN. Nije to ĆIRILO I METODIJE, kao što neki misle. Naša zajednička slava je svake godine 27. 02., dok je ĐIRILO I METODIJE obično krajem maja mjeseca.
Od ovih Jedića su današnji Šućuri u Blagovcu, Hotonju I i II, Gornjsm i Donjem Biosku, Vučijoj Luci, Dobrinji, Nedžarićima, Jovanovići u Vogošći, Cince u Gornjem Biosku, Ješići u Mrkovićima, jedna kuća Pjevića na Humu i Savmći – Mićuke u Koševu.
Do uzimanja drugih prezimena došlo je iz više razloga. Jovanovići su uzeli to prezime zbog toga, što je među Jelićima koji su došli iz Crne Gore bio i jedan Ivan, po kome su njegove nasljednike prozvali Ivanovićima. Kako se u ovim hrajevima Ivan smatra katoličkim imenom, jedan od njegovih unuka koji se zvao Mmlan, a koji je bio knez, sudski je preveo u Jovanoviće samo sinove jednog Ivanovog sina koji se zvao Trmvko. Ostali Ivanovi sinovi kojih je bilo još pet, ostali su Šućuri. Ješići su prozvani po nekoj babi Ješi, Cince po nekom sviraču, Pjevići po pjevaču, a Mićuke, tj. Savići po Mići, Šućuri iz Hotonja I, Gavrićima po Gavri itd.
Šućuri su se od Jelića prozvali zbog toga, što je jedan od doseljenih, a zvao se Sava, imao običaj reći: “šućur bogu” umjesto “hvala bogu”. Tako piše dr Milenko Filipović u knjizi Vogošća i Bioča u Bosni.
Po Monografiji plemena Vasojevići, Jelića ima u Kolašinu i okolinm, kao i u dosta mjesta u dolimi Lima, kao što su Lijeva Rijeka, Suva Gora sa zaseocima Uljari i Lom, selo Novotina koje pripada Gornjim Vasojevićima, Donja Ržanica, selo Lopaćani kod Andrijevice, Slatina itd., ali niko od ovih Jelića ne Slavi našu slavu, već, gotovo kao po nekom pravilu, sve različite slave. Moguće je da su iz opravdanih razloga mijenjali slavu, kao što su mijenjali i prezimena.
Preci Jelića su po povelji Đurđa Crnojevića iz 1494. godine od kneza Bogdana Vojinića, koji je prije izdavanja povelje došao sa Čeva u Rovačku nahiju. (Rovca i Rovčani, str. 267, knjiga Stevana Popovića izdanje Univerzitetska riječ, Nikšić, 1990). Imao je četiri sina: Vukotu, Janka, Vojina iVuksana.
U istoj knjizi na str. 272 pominje se Liješnje u Rovačkoj nahiji i da su u tom Liješnju u 16-om vijeku živjeli Raščani, Toškovići, Kovijanići, Boškovići, Tripkovi-ći, Ćetkovići, Kljajići itd. Predanje govori da su sva ova bratstva od kneza Milije, unuka Bogdana Vojinića. Od sinova šeza Milije Draška i Raška, razvila su se ova Moračka bratstva. Na str. 389 piše doslovno: “Predak ravačkih Lješnjana knez Bogdan Vojinić, doselio se sa Čeva u Lješanjsku nahiju, gdje su mu Turci o slavi pravili nasilja, pa je naumio da ih se riješi. Jedne godine kada je knez Bogdan slavio krsno ime, a bio je post, Turci pomiješaju posnu i mrsnu hranu i pijani počnu sa nasiljem. Bogdan ostavi najmlađeg sina da im služi, a on sa ostalim sinovima izađe iz kuće i zapalm je. U zapaljenoj kući izgore svi Turci i njegov najmlađi sin”.
Bojeći se Turaka, Bogdan je sa sinovima pobjegao iz pitomih krajeva Rovaca u zabačen i siromašan kraj koji se zvao Liješnje. O ovom događaju su nam kazivali Radovan – Raka, Milomir i Velimir Jelić iz Bijelog Polja, samo što nisu znali kako su se ti naši preci prezivali. Druga bježanija je uslijedila poslije novog ubistva nekog Turčina. Sada su iz Liješnja bježali na sve strane i svako od braće je mijenjao prezime. Među njima je bila i neka udovica Jela koja je bila vrlo oštroumna. Ona sama sa svojim sinovima preseli se na jedno mjesto koje se zvalo Dolina. Po toj udovici Jeli i samo mjesto prozvano je Jelina Dolina, a njezini potomci Jelići. Ovo mjesto se nalazi u blizini Bijelog Polja, odakle su došli pomenuti Radovan, Milomir i Velimir.
Dalji slijed događaja mora biti bar djelimičao zasnovan na pretpostavkama, vodeći računa da te pretpostavke budu što realnije. Po popu Stjepi i Vladimiru Trivkoviću, Jelići su došli iz Crne Gore na Vlahovo Brdo -Koševo.
Nešto kasnije iz Kovrena, mjesto blizu Bijelog Polja, preselio se Sava Jelić u selo Rađeviće kod Boljanića. Po natpisima na spomenicima na porodičnom groblju u Rađevićima može se zaključiti daje tudoselila jaka zadruga. Pomenuti Sava je doselio ses četiri sina, ali su danas prilično raseljeni. Najstariji spomenik na porodičnom groblju, kada su u pitanju Jelići, jeste spomenik Savi Jeliću, koji je umro 1908, godine u 86. godini života. Svi ostali spomenici su kasnijeg datuma. Prema tome, može se uzeti kao tačan podatak da je, već spomenuti Sava, prvi doselio u Rađeviće, ali se isto tako može zaključiti da su neki Jelići iz Jeline Doline odselili dosta ranije.
22. novembar 2023. u 18:46
KUBUROVIC SUCUR ZORANKA
Po usmenom predanju prezime Sucur je nastalo tako sto nas predak isao kod age da dobije dozvolu da zanje zito , a on mu je govorio dodji Sucur sutra , tako ostadaosmo Sucuri jedan dio potomaka od cetvorice brace koji su se doselili iz Crne gore od Niksica .Za jovanovice kako se navodi to znam iz predanja o tome je sve bilo opisano u knjizi pre dogadjaja 1990. Svo porodicno stablo Sucura gde se ko udao i kako se sad preziva, a za muske potomke skim se ozenio i imena dece .Ja sam unuka Tadije Sucura sa Blagovca cerka Save a on ima i sina Zorana mislim da on ima pomenuto izdanje o precima