Poreklo prezimena Jahura

[toggle title=”TESTIRANI JAHURA NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Jahura

Haplogrupa: I2a1

Poreklo: Obzir, Ljubinje, Hercegovina

Krsna slava: Nikoljdan

Kontakt:

_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Jahura je, kako stoji na sajtu www.prebilovci.net, i za hercegovačke prilike jedno od neobičnijih srpskih prezimena.  Vuče korene iz persijskog jezika na kome označava ime vrhovnog božanstva staropersijske religije, Ahura mazda što znači Gospod premudri.

Otkud ovakvo prezime jednom srpskom bratstvu u Hercegovini? Pretpostavlja se da je ova riječ došla na ove prostore preko Turaka i njihovih službenika, koji su poticali iz raznih istočnih naroda i govorili razne jezike, pa je možda neki od njih dao nadimak Jahura njihovom rodonačelniku, što je poslije postalo prezime- kao u mnogo drugih slučajeva. Ali, isto tako, moguće i da je riječ jahura na našim prostorima još starija i da je ostala iza rimskih vojnika, među kojima je, i na Balkanu, bilo poštovalaca stare iranske vjere. Postoje lokaliteti čije ime vodi korijen od riječi jahura, kao što je Jahurovac (Dubrave u Hercegovini). Prezime Jahura, pored Bosne i Hercegovine te Srbije, internet pretraživači potvrđuju, rasprostranjeno je u Poljskoj, Južnoj Africi, Indiji, Bangladešu i drugim zemaljama, pa se može reći da je Jahura internacionalno prezime.

Obzir kod Ljubinja postojbina Jahura

Postojbina Jahura iz Prebilovaca je selo Obzir, udaljeno 7 kilometara od Ljubinja- pored puta za Popovo polje i Trebinje. Tu su se nastanili vjerovatno u XVI vijeku iz Riđana (Crna Gora, Nikšić). Nekada je to bio naziv poznatog srpskog stočarskog plemena i nahije, na granici Hercegovine prema Crnoj Gori- na putu od Risna prema Grahovu. Iz ovog plemena potiču mnoge srpske porodice raseljene u razne krajeve. Riđane su prije više vjekova, sa njihove zemlje potisla susjedna crnogorska plemena. O tome piše Jovan Cvijić. Tada su i preci današnjih Jahura prešli na Obzir, surov i bezvodan prostor, gdje se živi isključivo od stočarstva. Na Obziru Jahure su se razgranale. Odatle su se, naročito u XX vijeku, raselili na razne strane; u okolinu Loznice u Srbiji (gdje se prezivaju Jahurići), Beograd i Banat (najviše), Trebinje, Sarajevo, Mostar…

U Mostaru, Sarajevu i Konjicu ima Jahura muslimanske vjere. Rod su, međutim, sa pravoslavnim Jahurama i potiču sa Obzira. Prema porodičnom predanju, u prvoj polovini XIX vijeka ili nešto ranije, desilo se da je, u igri ili svađi, dječak Jahura pogodio kamenom u slijepoočnicu i usmrtio dječaka iz muslimanske porodice Logo, takođe sa Obzira. Nehatni «ubica» odveden je u Stolac gdje mu je, na insistiranje hodže, oprošten život- ali je morao da promjeni vjeru. Od njega su Jahure muslimani na našim prostorima. U Mostaru su dosta poznati. Jedan od njih je bio poznati skakač sa starog mosta, a danas imaju svoje pansione u blizini lučkog mosta.

Prvih godina Jahure su se teško navikavali na novi život koji je pratio težak rad i oskudica. Sticali su sve više vlastite zemlje, radeći tuđu koju su uzimali u najam. Proizvodili su sve što je moglo da rodi u Prebilovcima, od ratarskih kultura, duvana, povrća, voća i grožđa. Kuće su renovirali 1961., godine. Prihodi su rasli, naročito od breskvi i povrća koje je počelo da proizvodi u plastenicima. Zajednica Jahura, prihvatajući savremena kretanja u poljoprivredi a uz to baveći se i stočaarstvom, u novom kraju relativno brzo je ekonomski napredovala. Tako je bez naročitog opterećenja, kupila kuće u Klepcima, stan u Beogradu dok je zajednica najmlađem od Juhura, uz put za Kuline, u Gustim grmima pomogla da podigne kuću od 250 kvadratnih metara.

Seoski (Jahurin i Begin) televizor

Sredinom marta 1966., kada je Partizan u kupu šampiona pobjedio prašku Spartu sa 5:1, Prebilovčani su gledali prenos utakmice kod Jahura. Televizijski program a posebno prenosi utakmica tada su privlačili veliku pažnju. Kod Jahura su se svakodnevno okupljale bliže i dalje komšije; stariji da gledaju TV dnevnik, mlađi utakmice, a svi ratne filmove i ruske vojne parade. Znali su da ostanu i dugo u noć, a neki bi i odspavali na podu ili na stolici. Za vrijeme svjetskog fudbalskog prvenstva, u Engleskoj, 1966. godine i evropskog u Italiji, 1968., televizor je iznošen pred kuću, gje je ”cijelo selo” gledalo prenose, uz glasne navijačke komentare. Mlađima u kući, ovo se dopadalo ali je starijima smetalo, jer se trebalo odmoriti pred svaki novi radni dan koji donosio najteže poslove. Kasnije „brojni seoski tv- gledaoci“ kod komšije Milana Buluta-Bege dobili su još jedan prozor u svijet. Vremenom svaka kuća u selu obezbjedila je peti zid pa je tako zajedničko i masovno gledanje TV-programa kod Jaahura i Bege otišlo je u priču.

Između Jahurine i Begine kuće bilo je i treće, važno stjecište društvenog života Prebilovaca. To je prodavnica mješovite robe, čiji je poslovođa bio Risto Jahura. Nalazila se u kućama Steve Buluta. Prebilovčani su je zvali zadruga „bez radnog vremena“, otvorena kad treba. Bilo je to sastajalište, centar sela- gdje su se plele razne seoske priče, dogovaralo se o svemu i svačemu- recimo ko će biti provodadžija kad se neko naumi ženiti. Padale su tu i opklade raznorazne – sve uz ispijanje nikšićkog piva, a najviše uz kartanje; žandar, skambil, prpa, ajnc…Često su igrale i po tri grupe skambila „u šestero“, sjedeći na pivskim gajbama. Bilo je to veselo i srećno vrijeme sela, obilježeno po mnogim događajima koji su se dugo prepričavali.

Nijemi kameni zidovi

U minulom ratu Jahurama je, kao i svim Prebilovčanima, potpuno uništena imovina u Prebilovcima i Klepcima. Stare kuće su zapaljene dok je nova kuća u Kulinama minirana i pretvorena u gomilu građevinskog šuta. Stradala je i porodična grobnica koja je obnovljena poslije rata. Prebilovačke Jahure danas žive u Beogradu, Trebinju i Ljubinju. Na njihovo ognjište i danas padaju rose i slane, među nijeme kamene zidove, između kojih je nekad „ko potok tekla sreća krotka.

KRSNA SLAVA: Sveti Nikola

POZNATI: