DNK projekat istraživanja Y-haplogrupe R1a-YP4278 i njenih podgrana

6. oktobar 2021.

komentara: 0

Cilj ovog mini-projekta je da se na jednom mestu prikupljaju i analiziraju rezultati DNK testova pripadnika Y-haplogrupe R1a>>Z280>>YP4278, i da se pomoću tih rezultata i ostalih relevantnih podataka osvetle prošlost i putevi migracija pripadnika ove haplogrupe. U okviru projekta će se takođe koordinisati i usmeravati dalja testiranja, posebno onih porodica čiji bi rezultati mogli doprineti boljem razumevanju prošlosti ove haplogrupe ili omogućiti preciznije profilisanje značajnijih rodova unutar nje.

U cilju lakšeg informisanja o novostima vezanim za haplogrupu R1a-YP4278, možete se prijaviti na mejling listu preko koje ćete, s vremena na vreme, dobijati obaveštenja o novim rezultatima testiranja i novim otkrićima relevantnim za ovu haplogrupu.

Ukoliko želite da se prijavite na mejling listu, molimo vas da ostavite svoje ime i i-mejl adresu u naznačena polja.

    Opšte informacije o haplogrupi R1a-YP4278

    Haplogrupa R1a-YP4278 je malobrojna ali je široko rasprostranjena po istočnoj polovini Evrope. Njen položaj na Y-stablu, procenjeno vreme ekspanzije kao i geografska distribucija, ukazuju da se radi o haplogrupi čiji su koreni u izvorištima proto-slovenske populacije.

     

    Geografski raspored do sada testiranih pripadnika haplogrupe R1a-YP4278 (podaci prikupljeni iz baza testiranih sa sajtova kompanija FTDNA i YFull, kao i sa Srpskog DNK projekta; zbog preglednosti nisu prikazani svi testirani sa Srpskog DNK projekta); tamnijom plavom bojom su označeni SNP-potvrđeni, a svetlijom STR-predviđeni pripadnici ove haplogrupe.

    Grana YP4278 se nalazi filogenetski odmah ispod karakteristične slovenske grane Y35, zajedno sa znatno mnogobrojnijom i razgranatijom paralelnom granom CTS3402. Filogenetski niz izgleda ovako:

    R1a > M459 > M198 > M417 > Z645 > Z283 > Z282 > Z280 > CTS1211 > Y35 > YP4278

    Haplogrupu YP4278 karakteriše dug razmak između vremena formiranja, koje se trenutno prema YFull metodologiji procenjuje na pre oko 4200 godina (~2180. p.n.e.)[1], i vremena do najbližeg zajedničkog pretka (eng. TMRCA) za sve pripadnika ove haplogrupe koji su uradili neki od testova sekvenciranja Y hromozoma, a koje se trenutno na YFull-u procenjuje na pre oko 1700 godina (~320. n.e.)[1]. Ovaj veliki vremenski razmak, koji nije redak na Y-stablu, može biti posledica dva faktora ili njihove kombinacije:

    • – boravka patrilinearnih predaka današnjih pripadnika ove haplogrupe u relativno izolovanoj oblasti sa relativno oskudnim resursima togom pomenutog dugog perioda, što je ograničilo brojnost i onemogućilo teritorijalno širenje;
    • – nekog događaja koji je uništio sve ostale paralelne grane koje su se pojavile između vremena formiranja haplogrupe i vremena nastanka podgrana koje su opstale do danas, tako da je samo jedna linija preživela taj dugi period i ostavila potomstvo (eng. population bottleneck).

    Intenzivnije grananje na Y-stablu ukazuje na brojčanu ekspanziju grupe u datom periodu u prošlosti i često prati teritorijalno širenje populacije i migracije u nove sredine. Kod haplogrupe YP4278 se početno grananje (TMRCA) vremenski dobro podudara sa završnim fazama slovenske etnogeneze i prethodi njihovim migracijama.

     

    Prikaz trenutnog stanja na Y-stablu haplogrupe R1a-YP4278, na osnovu informacija sa aktuelnih Y-stabala na FTDNA i YFull-u (sliku u većoj rezoluciji možete videti ovde)

    Za sada je među južnoslovenskim populacijama potvrđena samo jedna grana ispod YP4278, a to je BY30749, i njen TMRCA je trenutno procenjen na pre 1300 godina, tj. na ~720. n.e. Kao što se može videti na Y-stablu, ova grana se dalje deli na dve podgrane: BY30743, koja je potvrđena među Srbima, i FT223890, koja je otkrivena kod Bugara.

    Ovde je važno napomenuti da je veoma mali broj testiranih, od svih onih koji su na osnovu osnovnog haplotipa od 23 STR-markera svrstani u haplogrupu R1a-YP4278, uradio SNP testove ili napredne sekvencirajuće testove, koji jedini mogu precizno odrediti njihovu poziciju na Y-stablu i definisati nove podgrane. Jedan od ciljeva ovog projekta jeste da se taj broj poveća i da se rodovi koji su za sada samo preliminarno grupisani na osnovu haplotipova SNP profilišu i da im se na taj način odredi tačna pozicija na Y-stablu.

     

    Y-haplogrupa R1a-YP4278 na Srpskom DNK projektu

    Zastupljenost haplogrupe R1a-YP4278 u srpskoj populaciji iznosi okvirno 1.2-1.3%[2], [3]. Geografski gledano, ova haplogrupa je najbrojnija u Hercegovini, gde njena zastupljenost dostiže oko 6%[4]. Na tom području je i raznovrsnost haplotipova njenih pripadnika prilično velika [3], što bi moglo ukazivati na Hercegovinu kao glavno izvorište ove grane R1a unutar srpske populacije. Međutim, za ozbiljniju analizu bi trebalo imati više Y-sekvencirajućih testova sa područja Hercegovine.

    Grb Krasojevića iz Korenić-Neorićevog grbovnika, 1595. g.

     

    Na Srpskom DNK projektu (SDP-u) je do sada SNP-profilisano svega nekoliko rodova iz ove haplogrupe.

    U istočnoj Hercegovini živi veća grupa porodica (Šarenci, Babići, Šakotići, Žerajići, Stajići i drugi) koje slave retku slavu Lazarevdan i imaju predanje o zajedničkom poreklu[5], [6], [7]. Postoje indicije da se radi o potomcima srednjevekovnih vlaha Kresojevića/Krasojevića koji su zabeleženi na području Rudina krajem XIV i tokom XV veka, prevashodno u dokumentima dubrovačkog arhiva[8], [9], [10]. Zbog toga smo ovaj rod označili kao rod Šarenaca-Kresojevića. Nakon urađenog BigY-500 testa za jednog od Stajića i BigY-700 testa za jednog od Šarenaca, definisana je podgrana Y144943 kojoj pripadaju dve navedene porodice, a verovatno i ostale iz ovog roda. Okvirna procena vremena do najbližeg zajedničkog pretka za granu Y144943 iznosi pre 650 godina (oko 1370.), što se vremenski poklapa sa prvim pomenom vlaha Kresojevića u sačuvanim dokumentima (1379.)[10]. Razna predanja o poreklu zabeležena kod porodica iz ove grupe i malobrojni sačuvani istorijski izvori nisu sasvim koherentni, ali se mesto Plana kod Bileće može smatrati najboljim kandidatom za staro stanište roda Šarenaca-Kresojevića. Na Forumu „Poreklo” se može naći više podataka o ovom rodu na sledećim temama:

    https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=662.0
    https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=662.msg37532#msg37532
    https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=662.msg144956#msg144956

    Najbliži rodu Šarenaca-Kresojevića na Y-stablu su Elezovići (urađen BigY-700 test) i Cvetkovići (urađen BigY-700 test), koji formiraju dve grane paralelne sa Y144943. Vreme razdvajanja ove tri grane je trenutno procenjeno na pre oko 800 godina (oko 1220.).

    Elezovići kao deo roda Elezovića-Draganića (stara slava Matijevdan) daljim poreklom su iz Vilusa, danas u opštini Nikšić u Crnoj Gori, gde se prvi put pominju početkom XVII veka[11][12]. Radi se o delu stare Hercegovine, ne previše udaljenom od Plane, što ukazuje na moguće izvorište čitave grane BY30748 na ovom području.

    Skica grba porodice Rašković iz XVII i XVIII veka (preuzeto iz knjige „Heraldika i Srbi”, Dragomira M. Acovića iz 2008. g.)

    Cvetkovići, kao deo roda Pešinaca (slava Jovanjdan) iz Ponišavlja predstavljaju geografski izolovanu granu ispod BY30748. Prema zabeleženom predanju, potiču iz mesta Vave u obližnjoj Lužnici, odakle su se doselili u Crveni Breg, danas u opština Bela Palanka, na samom kraju XVIII veka[13]. Imajući u vidu položaj ovog roda na Y-stablu i procenjenu starost grananja, može se zaključiti da su se njihovi preci odvojili od svojih daljih rođaka na području Hercegovine i migrirali istočnije najverovatnije tokom ekspanzije nemanjićke države ka jugu i istoku u XIII i XIV veku.

    Paralelno sa granom BY30748, kojoj pripadaju Šarenci-Kresojevići, Elezovići-Draganići i Cvetkovići-Pešinci, nedavno je testiranjem panela SNP-markera identifikovana nova grana u kojoj su Kalaitovići (slava Nikoljdan) iz Štitkova, opština Nova Varoš, koji su potomci starovlaških beratlijskih knezova Raškovića[14]. Više o testiranju ovog istorijski značajnog roda se može naći u članku (link).

    Na SDP-u postoji još dosta testiranih koji su na osnovu svog osnovnog haplotipa na 23 markera svrstani u određene podgrupe u okviru haplogrupe R1a-YP4278. Međutim, da bismo preciznije profilisali te preliminarne rodove i odredili njihovo mesto na Y-stablu, neophodno je da bar jedan testirani iz svakog od rodova uradi neki od Y-sekvencirajućih testova (kao što su FTDNA-BigY-700, DanteLabs-WGS, SEQ-WGS ili NebulaGenomics-WGS) ili barem panel SNP-markera. To bi omogućilo da se jasnije povežu različite grupe unutar R1a-YP4278 i da se proceni kada su se one razdvojile, kojim redom i kojim putevima su tekle njihove migracije.

    Predlozi za dalje testiranje

    Rod Ivkovića (Nikoljdan; Bijela Rudina/Bileća)

    Ivkovići iz Bijele Rudine, opština Bileća, se smatraju jednom od najstarijih porodica na tom području[5]. Za sada imamo testiranog jednog Ivkovića iz Požarnice kod Tuzle. Oni potiču od Ivkovića iz Donjeg Drežnja kod Nevesinja, koji su se, prema predanju, tu doselili iz Bijele Rudine oko 1700. godine. Ivković iz Požarnice se prema osnovnom haplotipu dobro uklapa u granu BY30748, mada se bez SNP testiranja ne može sa sigurnošću govoriti o njegovom tačnom položaju na Y-stablu. Osnovno STR testiranje Ivkovića iz Bijele Rudine bi bilo dovoljno da bi se proverila veza između pomenutih grana Ivkovića. Ukoliko bi veza bila potvrđena, to bi značilo da Bijela Rudina jeste najstarije stanište ovog roda, kao što se navodi u etnografskoj literaturi. Zanimljivo je da se Bijela Rudina nalazi u neposrednoj blizini Plane, iako u predanjima nema naznaka o zajedničkom poreklu porodica iz grupe Šarenaca-Kresojevića i Ivkovića. Dublje testiranje nekoga iz roda Ivkovića bi razjasnilo njihovu patrilinearnu genetičku vezu i doprinelo bi boljem razumevanju grane BY30748.

    Rod Stratimirovića/Jokanovića (Stevanjdan; dalje poreklo iz Trebinja)

    Iz ovog roda su značajne istorijske ličnosti: mitropolit karlovački Stefan Stratimirović (1757.-1836.) i Đorđe Stratimirović (1822.-1908.), jedan od istaknutijih vođa Srba tokom mađarske revolucije 1848[15]. Poreklom su iz Hercegovine, sa područja Trebinja[15], što je indirektno i potvrđeno pronalaskom njihovih daljih patrilinearnih rođaka tokom poduhvata testiranja velikog broja hercegovačkih porodica u organizaciji Srpskog DNK projekta. U bazi haplotipova na SDP-u ima više pripadnika ovog genetičkog roda, uključujući nedavno testiranog Stratimirovića (slava Stevanjdan) iz Novog Sada, Jokanovića (slava Stevanjdan) iz Užica, sa daljim poreklom iz Hercegovine, i nekoliko hercegovačkih porodica, od kojih je većina sa područja Trebinja. Pored nekoliko karakterističnih vrednosti STR markera, na osnovu kojih su grupisani u ovaj rod, zanimljivo je da svi slave Stevanjdan. Ovaj rod je prema haplotipu nešto udaljeniji od do sada SNP-profilisanih srpskih rodova, tako da bi samo neki od Y-sekvencirajućih testova mogao da pokaže gde se na Y-stablu odvaja njihova grana. Dublje testiranje ovog roda bi bilo značajno za projekat jer bi moglo potvrditi raznovrsnost podgrana haplogrupe YP4278 na području Hercegovine (što raznolikost haplotipova već sugeriše), a to bi osnažilo argumente u prilog tezi da se ova haplogrupa među srpskom populacijom širila upravo iz Hercegovine.

    Portreti  mitropolita Stefana Stratimirovića i Đorđa Stratimirovića, sa porodičnim grbom

    Rod Bovana (Jovanjdan; Hercegovina)

    Ovaj hercegovački rod je takođe izdvojen na osnovu nekih specifičnosti u haplotipu koje ih razdvajaju od ostalih YP4278 rodova. Najstarije stanište Bovana bi prema etnografskoj literaturi moglo biti područje Ljubinja. Pored samih Bovana (jednog iz Hodbine/Mostar i jednog iz Čičeva/Konjic), na SDP-u ima još nekoliko hercegovačkih porodica sa bliskim haplotipovima i istom slavom, Sv. Jovanom, koji su preliminarno svrstani u ovaj rod. Kao i u slučaju Stratimirovića, dublje testiranje nekoga iz ovog roda bi utvrdilo njihovu preciznu poziciju na Y-stablu i moglo bi potvrditi raznovrsnost YP4278 na području Hercegovine.

    Bunjevačka grana (Subotica)

    Na SDP-u je na osnovu haplotipa identifikovana jedna bunjevačka grana YP4278. Za sada su testirani Bašić, Bačić (čije je staro prezime zapravo Bašić) i još jedna osoba čiji rezultat je deo tekuće studije, pa se još ne može objaviti. Prema navodima testiranog, Bašići na području Subotice žive od oko 1700. godine. Imajući u vidu da Bunjevci najverovatnije potiču iz zapadne Hercegovine ili okolnih oblasti, ovo je još jedan rod koji bi mogao svedočiti o raznolikosti hercegovačkih YP4278. Zbog specifičnosti haplotipa, neki od dubljih Y-sekvencirajućih testova bi bio najbolji način da se utvrdi veza ovog roda sa ostalim YP4278 rodovima.

    Rod Kalaitovića-Raškovića (Nikoljdan; Štitkovo/Nova Varoš)

    Za ovaj značajan rod je tačan položaj na Y-stablu određen testiranjem panela SNP markera kod Kalaitovića iz Štitkova. Dalje testiranje bar dva pripadnika ovog roda nekim od Y-sekvencirajućih testova bi dodatno SNP-profilisalo ovu granu i omogućilo bolju procenu njene starosti.

     Rod Crnoglavaca (Aranđelovdan; rasinski i raški kraj)

    Ovaj rod, koji je izdvojen na osnovu specifične kombinacije retkih vrednosti pojedinih STR markera, sačinjava za sada nekoliko porodica sa šireg prostora Rasine, koje slave pretežno Aranđelovdan. Tu spadaju porodice Crnoglavac (Aranđelovdan; Mitrovo Polje/Aleksandrovac), Maksimović (Gavrilovdan; Crna Glava/Raška), Stepanović (Aranđelovdan; Ribnik/Trstenik) i još nekoliko koje su deo tekuće studije. U etnografskoj literaturi se za ovaj rod, koji se, po svemu sudeći, širio iz mesta Crna Glava (opština Raška), može naći podatak da su daljim poreklom iz Crnoglava, između Stoca i Neuma u Hercegovini[16]. Niz specifičnih vrednosti markera koje dele pripadnici ovog roda, a koje se prilično razlikuju od haplotipova do sada profilisanih YP4278 rodova, ukazuju na rano odvajanje ove grane. Međutim, tačnu vezu sa ostalima i mesto na Y stablu može otkriti samo dublje testiranje pripadnika ove grupe.

    Postoji još rezultata u SDP-u koji bi bili zanimljivi za dublje testiranje, kao što je nekoliko testiranih sa Kosova i Metohije, iz Bosanske Krajine itd. Svaki dublji Y-sekvencirajući test će osvetliti veze sa već ustanovljenim rodovima, koje se često ne mogu uočiti na osnovu osnovnog haplotipa, i doprineti boljem razumevanju odnosa unutar haplogrupe.

     

    Za savet oko daljeg testiranja, vaše predloge ili ukoliko želite da pomognete projekat, možete se obratiti na email: [email protected]

    Posebno bi bilo značajno ako bismo uspeli da pronađemo nekoga iz rodova navedenih među predlozima za dalje testiranje ko bi hteo da uradi jedan od dubljih testova.

     

    Fusnote:

    [1] https://www.yfull.com/tree/R-YP4278/

    [2] Tamara Kačar, Gorana Stamenković, Jelena Blagojević, Jovica Krtinić, Dragan Mijović & Damir Marjanović (2019) „Y chromosome genetic data defined by 23 short tandem repeats in a Serbian population on the Balkan Peninsula”, Annals of Human Biology, 46:1, 77-83, DOI: 10.1080/03014460.2019.1584242

    [3] Srpski DNK projekat: https://dnk.poreklo.rs/DNK-projekat/

    [4] Na osnovu rezultata dobijenih istraživanjem Društva srpskih rodoslovaca „Poreklo” i Srpskog DNK projekta, koji će biti uskoro objavljeni u knjizi „Genetičko poreklo Srba Stare Hercegovine” (https://www.poreklo.rs/2020/06/20/poziv-prenumerantima-pretplatite-se-na-knjigu-geneticko-poreklo-srba-stare-hercegovine/).

    [5] Jevto Dedijer, „Hercegovina – antropogeografske studije”, Nova knjiga – Vidoslov, 1998.

    [6] Risto Milićević, „Hercegovačka prezimena”, Svet knjige, Beograd, 2005.

    [7] Radovan Šarenac, „Porodica Šarenac-Kresojević”, reprint manuskripta iz 1970. godine, štampan sa manjim dopunama u Beogradu 2009.

    [8] https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=662.msg144977#msg144977

    [9] Bogumil Hrabak, „Organizatori karavanskog prevoza iz južne Hercegovine u XVI i XVII veku”, Tribunija 08, 1984

    [10] Esad Kurtović, „Seniori hercegovačkih vlaha”, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenog 2009., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011.

    [11] https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%95%D0%BB%D0%B5%D0%B7%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B8

    [12] Luigi Ugolini, „Pagine di storia Veneta ai tempi di Scanderbeg e dei suoi successor”, Studi Albanesi, Vol. 3-4 (1933/1934), 29.

    [13] Mihajlo Kostić, „Belopalanačka kotlina, društvenogeografska proučavanja”, Geografski institut „Jovan Cvijić“, Posebna izdanja, knjiga 23, Beograd 1970.

    [14] Vojislav Subotić, „Knezovi Raškovići u istoriji Srba”, Gambit (Jagodina) – Istorijski muzej Srbije (Beograd), Zlatarske novosti (Nova Varoš), Beograd, 2001.

    [15] https://vidovdan.org/istorija/stratimirovici-zlatnim-slovima-pisali-istoriju-srba/

    [16] https://www.poreklo.rs/2018/07/24/poreklo-prezimena-selo-crna-glava-raska/

     

    Flag Counter