Porodica Lizde je nastanjena u Rečicama i Domanovićima (Čapljina).
Pisani trag o porodici Lizde, na početku dvadesetog stoljeća, nalazimo kod (Jevta) Dedijera. “Muslimani Lizde su starinci u Žitomisliću, zvali se Dubravčići, pa se “poturčili” kad su Miloradovići odselili. Ima ih 9 kuća”. Dedijer piše kako su “Lizde iz Stanojevića bili njegovi (Miloradovića) zvonari”.
Alija Lizde iz Mostara kaže kako je čuo priču da su Lizde, Žuje i Mehmedbašići, zapravo, porijeklom od porodice Nadaždina iz Bjelojevića.
U spisku vojnika u Dubravama, upisanih u Sidžil, a koji je sastavljen na traženje kapetana i aga Počitelja 1142. (1729) godine, čitamo: “Odred (džemat) kapetanovih vojnika u Dubravama: selo Pijesci Šaban Dubravčić 1.100 akči.” Ovo je najstarija potvrda prisutnosti Lizda (Dubravčića) u Stanojevićima (Pijesci, Dubrave). U popisu muslimanskih porodica iz Rečica, koje se spominju u registrima (sidžil) blagajskog suda, čitamo ime Lizde Selim, 1809. godine.
U jednom zapisu u Sidžilu stolačkog kadije, iz 1832. godine, stoji: “Omer Demić, sin Omerov, se vjenčao, preko svoga zastupnika Mehmeda Husnića, sa Hatidžom, kćerkom Ibrahima Lizde, koju je zastupao otac joj. Ovo su posvjedočili. Nuhan Elezović i Ismail Trbonja. Mehri muedžel je 21.000 akči.” U istom izvoru čitamo i ime Ismaila Lizde, koji je bio zastupnik na vjenčanju Murata Šute.
Porodično predanje, prema mojim saznanjima i na osnovu više izvora, pamti da je porodica Lizde, u zaseoku Ćermagovina, šire područje Rečica, potiče od roda Nadaždina. Dolaskom Turaka na ove prostore jedan od braće Nadaždina, rodom iz sela Bjelojevići kod Stoca, prešao je na islam i dobio imanje upravo na prostoru današnje Čermagovine. Drugi brat, također Nadaždin, je prihvatio islam i uzeo prezime Žujo i dobio imanje u Prenju. A treći brat, također je prešao na islam i uzeo prezime Mehmedbašić i dobio imanje u Stocu. Ovu priču mije potvrdio i književnik Enko Mehmedbašić.
U neposrednoj blizini zaseoka Ćermagovine nalazi se i zaselak Spahovina, gdje također živi desetak porodica s prezimenom Lizde. Da se ne radi o istom porijeklu ovih porodica najbolje svjedoči činjenica da se međusobno žene i udaju. Imamo i nekoliko primjera da su se oženili i udali.
Danas na Ćemiagovini živi desetak starijih osoba ijedno dijete. Neposredno poslije rata sa Ćermagovine je u Evropu i Ameriku otišlo dvadesetsedmoro djece do deset godina. Ovakvim trenutnim stanjem vrlo je izvjesno da za skori period neće biti života na Ćermagovini.
Što se tiče porodice Lizde, prema predanjima, bili su dobri kovači, majstori. Za vrijeme bivše Jugoslavije imali smo čak i reprezentativca u biciklizmu Samira Lizde. Sad trenutno, iz iste porodice Lizde koji Žive u Konjicu, imamo reprezentativku u dizanju tegova, Almiru Lizde. Lizde su dobro igrale šah, pa se može reći da je to postala tradicionalna igra ove porodice. Bili su i poznati uzgajivači rasnih konja. Bavili su se poljoprivredom, uzgojem duhana, ranog povrća, paradajza, paprika; voća, breskve i sl. Imali su solidan broj obradive zemlje, koja je, nažalost, danas, uglavnom neobrađena. Proizvodili su i kvalitemo grožđe i vino.
Danas najveći broj Lizda živi u Americi, Norveškoj i Danskoj. U porodici Lizda bilo je i fakultetski obrazovanih ljudi, ljekara, agronoma, novinara. Refika Lizde, ljekar, Ahmet Lizde, ing. agronomije, Alija Lizde novinar, Huma Lizde, pravnica, itd. Harem porodice Lizde nalazi se na lokalitetu Brestovnika. (Porodično predanje zabilježio Alija Lizde iz Mostara.)
Etimologija prezimena Lizde mogla bi ići prema riječi “lizdekača — opregača sa dugim resama”. Osnova kao da je arbanaska riječ, koja opominje na prezimena Lizdeka (pravoslavno, kod Sarajeva). Neko ko je nosio upomo takvu suknju, a srednjovjekovni ljudi su nosili jednu vrstu suknje, mogaoje biti nazvan prema tom načinu odijevanja, kadaje sa osmanskim običajima došao drugi način odijevanja.
IZVOR: Alija Pirić, Dubravski leksikon, Stolac, 2013, str. 173-175
Komentari (0)