Poreklo prezimena Bućin

Prezime prisutno u Boki Kotorskoj (u Kotoru, Grblju).

Izumrli u Paštrovićima:

Bući (Bućio, Bukio, Bukin, Buća ili Bućin) su bili na području plemena Mitrović i van njega, u Buljarici. Oni se vrlo često sreću u paštrovskim dokumentima od polovine XVI, pa sve do kraja XVIII vijeka. Godine 1555. pominje se Niko Buća, 1675 Marko Buća, a 1790 Nikac Buća. U Buljarici se 1600. pominje Haruba Bućin. O njima u Paštrovićima za ovo vrijeme ima vrlo često pomena i u kotorskim arhivskim dokumentima. Na njih je y Paštrovićima očuvana i usmena tradicija u topografskim imenima. Na Delovima su Bućini Doci, a u Buljarici je Bućina Njiva. Usmena tradicija kaže da su imaš veliki posjed na Pržnou i u Rustovu. To potvrđuje i odlomak jedne starinske paštrovske pjesme:

Nikac prosi y Buće đevojku,
Buća daje, Bućina neće.
Nikac prosi veliku prćiju:
sve zemlje, na Pržno masline
i visoko u Rustovu kulu.

Na osnovu navedenih podataka može se tvrditi da je u Paštrovićima imala svoj posjed kotorska vlasteoska porodica Buća. Na njenom posjedu bili su kmetići (meropsi), koji su, poslije raspada feudalnog sistema, zadržali vlasteosko imanje, kao i prezime svog gospodara. To potvrđuje svojim prezimenom i Haruba Bućin, koji je svakako stranog porijekla. Na isti način dobila je prezime i grbaljska porodica Bućin, čiji su preci bili kmetići na posjedu porodice Buća.

IZVORI: Jovan Vukomanović, Paštrovići, Obod, Cetinje, 1960, str. 92-93;