Poreklo stanovništva sela Bužim, opština Krupa na Uni. Prema knjizi „Pounje u Bosanskoj krajini“ od Milana Karanovića iz 1925. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj naselja.
Od bila kosa i kosenjaka od Johovice do Đorkovane, razvođa Bužimske i Baštre, izdvaja se kosa kupasto završena i na njoj dobro očuvani ostaci sredovekovnog grada Bužima.
Vode.
Niže grada je Veliki Bunar odakle je za turskog doba voda izvedena na čunkove zemljane do skupa kuća pod gradom.
Tip sela.
Na usedlini kose na kojoj su ostaci tvrđave i Stražbenice veća je grupa kuća. Daje izgled male oronule čaršije. Kraj ceste koja vodi iz Otoke u Vranograč kod uvora potoka Kapetanovca u Bužimnicu razvija se mala čaršija. Tu je džamija, žandarska kasarna, škola, općina, dućani i kafane.
Ostali su delovi sela razbijeni po kosama. Deli se na četiri kraja. Ne čuje se naziv mahala.
U Gradu su:
Alijagići 4 k., Šahinovići 4 k., Mulalići 5 k., Mašinovići 3 k., Ičanovići 2 k., Duranovići 3 k., Begići 4 k., Topalović 1 k., Vukalići 1 k. i Ekići 1 k.
U Kamenici:
Varcari 1 k., Džahinovići 8 k.,Ćatići 3 k., Pilići 2 k., Isakovići 4 k., Ramići 2 k. Duranovići 1 k. Dizdarevići 2 k., Sijamhodžići 1 k., Džinići 1 k., Bašići 1 k., Čauševići 1 k.
U Kupusnici:
Ičanovići 11 k., Ravnjakovići 2 k,, Begovići 1 k., Bajraktarovići 1 k., Sinanovići 1 k., Džinići 4 k., Šakonjići 1 k., Balčinovići 1 k., Dautovići 1 k., Dervići 4 k., Mekići 1 k., Melkići 1 k. i Isakovići 1 k.
U Lukuma:
Vukalići 3 k., Mulalići 11 k., Mustafići 6 k., Sijamhodžići 5 k., Kljajići 3 k., Begići 1 k., Bećić 1 k., Ćatić 1 k. i Veladžić 1 k.
Svega 33 porodice sa 116 kuća.
Privreda.
Zemljoradnja je pretežna, a zatim stočarstvo i voćarstvo. I trgovinom se bave, da podmire potrebe sela, koja komuniciraju Bužimu.
Imena.
Pada u oči mnogo turskih naziva njiva: Harem, Hojaluk, Tabakovac, Jemišlik, Čaira. Na nestale porodice podseća Brankovača.
Starine.
Zidine su grada prilično sačuvane. Raspoznaju se zidovi pre Turaka i koje su posle Turci proširivali. Na usedlini „Klisa“, gde je bila crkva pre Turaka i više nje, ima tragova starog groblja. Niže Klisa gde je sašorovan deo Bužima razpoznaju se znaci nekadašnjeg življeg prometa i života. To je bilo pre Omerpaše, kad je kapetan bužimske nahije iz bužimskog grada upravljao nahijom. Niže grada s druge strane raspoznaju se temelji veće zgrade, koju zovu „Polača“.
Postanak naselja i poreklo stanovništva.
Bužim se razvio kao tipično tvrđavno naselje od garnizonske manje posade na Krajini. Za osvajanje Bužima ostala je ova priča:
Iz osvojenog Jezerskog pođu 7 ljudi sa razvijenim zastavama i to na konjima, obiđu više puta oko brda Stražbenice. Ban misleći da je velika vojska, nagne bežati. Jedan zaviče: „Bježi bane niz bužimske strane, ne tjera te Alipaša s vojskom već te tjera sedam Jezerana“.
Na to se ban povrati i zametne se kavga. Nije se sačuvalo predanje da li su ti naselili bužimski prazan grad. Samo, vele, da ih 9 vojnika naselilo iz Anadola i to:
-Šahin, Čirkin, Sikleuša, Harčeta, Kalauz, Avdija, Pajalin, Kiran i Selim. Primali su ulefu od cara. Stajali su najpre u gradu. Iza Karlovačkog Mira došli su iz Like preci:
-Zubovića, Skenderovića i Bunića. Negde tada došao je predak Sijamhodžića.
Odnekuda kao ona i vele da je od onog u pesmi pevanog Softe Rankovića. Uz predka Krupe kapetana došao nekakav Arnaut „Ljolja“ za gradskog dizdara. Od tih je 14 ljudi svo stanovništvo Bužima i naselja Lubarda, Mahmić–sela, Konjodora, Vaga, Mrazovca, Čava, Varoške Rijeke, Čaglica, Liđana, i Ljubijankići.
Ispočetka i iseljeni od grada na staništa i krčevine išli su džamiji u gradu petkom na džumaj. Vele da se je moglo videti po 700 konja sedlanika. Najpre su podigli sibijan mehtebe gde su im se deca učila veronauci. Uz Ramazan dolazio je softa iz Medrese da uči teraviju. Posle Omerpaše se počeli sasvim izdvajati podižući džamije.
Tako se razvilo 10 samostalnih naselja. Cojy Harčete spadaju:
–Topalovići 1 k., Čauševići 1 k., i Dizdarevići 2 k.,
Kiranu: Begiš 5 k., Mašinovići 3 k. i Ičanovići 13 k.
Šahinu: Šahinovići 12 k.
Šikleuši: Mulalići 16 k.
Od „kolina“ Kariman–Ćehaje što se u pesmi narodnoj peva (kod njihovih se izravnih potomaka Isakovića čuvaju i sad toke i ilike srebrne i bukagije u kojima je taj njihov predak pobegao iz tavnice u Karlovcu): Isakovići 5 k., Ramići 2 k., Pilići 2 k. i Duranovići 4 k.
Od Sijamhodže su: Sijamhodžići 6 k.
Od Zubovića su: Džinići 5 k., Bašići 1 k., Ravnjaci 2 k., Barjaktarevići 1 k., Sinanovići 1 k., Šakonjići 1 k., Balčinovići 1 k., Dervići 4 k., i Kljajići 3 k.
Iz Vardara je priveden:
-Varcar 1 k. yz mater koja se udala za Begiće.
Ne zna se kome pletivu pripadaju:
-Ćatići 4 k., Alijagići 4 k., Melkići 1 k., Veladžići 1 k., Bećić 1 k., Vukalići 5 k., Begovići 1 k., Dautovići 1 k., Mekić 1 k. i Mustafići 6 k.
IZVOR: Prema knjizi „Pounje u Bosanskoj krajini“ od Milana Karanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)